|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
eh,swida ili neswida...
bilo kako bilo...uziwajte :)
«…Bit će bolje za oboje ako prešutimo ono što htjeli smo reći…»
Oni dvoje….Stajali su jedno nasuprot drugom bez riječi… On-crn, savršenih tamnozelenih očiju i Ona-duge smeđe kose koja joj je padala preko ramena i tih lijepih tamno smeđih očiju. Savršen par…
Nekad…
Davno…
Bili…
U tom trenutku su bili tako različiti, ali opet tako slični… u tom trenutku povezivala ih je jedna sitnica, samo jedna mala sitnica. I jedno i drugo su imali izraz boli i patnje na licu.
Njoj su oči bile zacakljene, pune suza, pune boli, ali sama sebi je rekla da im neće dopustiti da poteku, ne ovaj put!
Njegove su oči bile pune tuge, žalosti…
Nije više mogla izdržati! Okrenula i se i potrčala… Što brže, što jače, što dalje od njega.
On je stajao i gledao za njom. Taj njegov tužni pogled smračio je taj prekrasni, topli proljetni dan. Imao je osjećaj da se nebo naoblačilo, da su ga prekrili crni oblaci…sve je bilo tako tmurno, tako crno…
On je odlazio a ona je otišla.
Ona je hodala… kosa joj je prekrila lice… Počelo je kišiti… «Pa zar je to moguće?»
Pomislila je… «Pa bio je tako lijep dan».. «Bio» ponovila je sama sebi… Podignula je glavu i ispružila dlan… Na njega su lagano kapale kapi kiše… «Kap, kap po kap, kiša sprema se, samo da znaš nisam tu, al' mislim na tebe» sjetila se pjesme… Nije više plakala…
Sjela je neki trijem neke stare kuće i pustila da joj kiša natopi lice.
Sjedila i zamislila svoj lik pred njim… Bio je tako živ, tako stvaran, tako pun života… Ali to nije bio on, to je bila samo njegova sjena… To je bio on kojega je ona čuvala u srcu… To je ta slika koju želi zauvijek pamtiti…
On je još uvijek stajao na onom mjestu… On je čekao… Čekao jer je bio uvjeren da će se ona vratiti, da je sve ovo bila samo šala.. Ali nije… Gorka istina…
U njemu se sve lomilo, sve vrištalo i sve plakalo… Ali izvana si samo mogao vidjeti da je slomljen, ništa više sam sebi nije dopuštao… Kišu nije ni primijetio…Nije mu bila važna…Ništa mu više nije bilo važno…Samo Ona
Želi ju natrag…I ona njega…
Stigla je doma i sjela na prozor svoje sobe… Nebo se malo razvedrilo i mjesec se polagano počeo nazirati… Gledala je u nebo i sve te zvijezde… Zatvorila je oči i zaželila želju…Nije primijetila da je u tom trenutku jedna zvijezda pala… Želja je bila samo za njih, kao i svaka dosad… Otvorila je oči i opet pogledala u nebo… «Tako bi voljela da si tu…» pomislila je…
On je sjedio na onom trijemu i gledao u nebo… «Volim te» pomislio je… Mjesec ih spajao…
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
(no copy-paste pls :D )
P.S. malo sam izmjenila stihove "kap po kap"..onako kako meni paše :D
