|
|
| ožujak, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
eh,swida ili neswida...
bilo kako bilo...uziwajte :)
My shattered dreams and broken heart
Are mending on the shelf
I saw you, holding hands
Standing close to someone else
Still I sit, all alone
Wishing all my feelings gone
I give my best to you
Nothing for me to do
But have one last cry
One last cry
Before I leave it all behind
I gotta put you out of my mind
This time
Believe that I
I guess I'm down to one last cry
[Cry...]
I was here, you were there
Guess we never could agree
While the sun shines on you
I need some love to wait for me
Still I sit, all alone
Wishing all my feelings gone
Gotta get over you [Gotta get over you]
Nothing for me to do [Yeah..]
But have one last cry
One last cry
Before I leave it all behind
I gotta put you out of my mind
This time..
Believe that I
I know I've gotta be strong
Cos my whole life goes on and on
And on.. and on.... [Oh..]
I'm gonna dry my eyes
Right after I have my
One last cry..
One last cry
Before I leave it all behind
I gotta put you out of my mind
For the very last time
Believe that I
I guess I'm down, I guess I'm down
I guess I'm down to my last cry..
Ta slatka crnokosa djevojka je stajala pognute glave i očiju punih suza . podigla je glavu i pogledala za njim…kako joj je mogao to napraviti? Kako ju je mogao sad ostaviti? O Bože, zašto baš sad pitala se… nije znala što bi sa sobom…okrenula se i krenula negdje… negdje u daljinu, negdje gdje će pobjeći od svega, negdje gdje se može sakriti od svega, na neko mjesto na kojem će zaboraviti sve loše stvari koje su joj se dogodile u zadnje vrijeme… ali, uvijek to ali, to mjesto ne postoji… ali nije joj bilo zabranjeno maštati o njemu, tako je bar načas zaboravila ono što joj se upravo dogodilo… sjela je na trijem neke stare kuće i razmišljala. Što je to krivo napravila? Zašto je odjednom sve pošlo po zlu? Pa što je to ona skrivila pa da joj se sve ovo događa? Dogodilo joj se toliko toga lošeg da to ni najgorem neprijatelju ne bi poželjela…ona je ostala sama, sama s njim. Pomogao joj je da prebrodi najteže, da prođe ono najgore. Ali te rane još nisu zacijelile, još uvijek kao da joj netko kida komadiće po komadiće srca… «Ostavite moje srce na miru!» Pomislila je u sebi… voljela ga je, a mislila je da i on nju voli nju. Nakon onoga što joj je rekao više nije bila sigurna ni u što. Pa toliko joj je puta rekao da je voli, što je to trebalo značiti? Laž, laž i samo laž. Lagao je, i to je ono u čemu je bio najbolji… Ali nema veze, sve će se to doći na svoje…vrijeme liječi sve rane, pa i one ljubavne… «a on, on neće vidjeti niti jedan mali trag tuge na mom licu pa makar mi srce skroz iskrvarilo» zaklela se. Voljela ga je i još uvijek ga voli. Ostavio, ostavio ju je… još nije vjerovala… nakon nekog vremena ustala je i počela lagano koračati kući… dok je hodala, lagano, korak po korak počela je lagana kišica… lice joj se smočilo i tek tada je pustila suzu. Tu jednu, malu suzu, tu suzu u kojoj su sadržani svi njeni osjećaji. Tu suzu koja je upila svu njenu boli, tu suzu koja nije mogla glasa pustiti jer da je sigurno bi plakala i vrištala iz sveg glasa…… ta se suza stopila kišom i nestala… ta suza je jedna i jedina puštena zbog njega. A sad…kako kiša polako nestaje, kako oblaci odlaze i sunce svojim zraka lagano obasjava to tmurno poslijepodne i unosi u njega život, tako će i on otići iz njenog života… nestati će poput tih tmurnih oblaka, a potom slijedi sunce, sunce koje će joj obasjati život… uzdigla je glavu, nasmiješila se i nastavila čvrstim korakom…
