Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
 
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
CITATI:
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
|
Mačke, mačkice, mačketine
Želim mačku. :D Ma, mačke.
I pse, štakore, guštere, lavove, lisice, pingvine... Ma životinjsko carstvo!
Novogodišnja želja mi je bila da životinjama čitam misli i da telepatijski se komuciramo.
:D
Slučajno naletila na predivne slike...
Jednostavno im ne mogu odoliti, pa ih sad stavljam na blog. :)
Bok, kolega!
Ajme, šta li sam blagoslovljen!
Jel se to jede?
Spavati ili učiti?
Evo, sad ću ja... Još samo malo...
Uh, nešto tako fino i moćno miriše...
Tko se nije skrio, magarac je bio!
Daj osam!
Pazi, uhvatili su nas!
Oš da ti gatam?
Otkud si se ti stvorio?!
Zadnja, ali ne najmanje važna i najslađa slika ikad....
Mijau!
Slike nisu moje niti znam tko je autor, ali su vrijedne spomena i divljenja. <3
Ljuta sam.
Umnjak raste
Pijem antibiotike.
Razoreno mi je pola lijevog mesa.
Boli kad se smijem.
Boli kad kišem.
Boli kad zijevam.
Ma boli svašta!
Ispiti me živciraju.
Pala sam neke.
Jedan sam prošla.
Jedan me čeka.
A ne ide mi glatko.
Umnjak me dekoncetira i smeta.
Prvi put odgovaram usmeno i to s prevoditeljicom.
Ne znam kako će izgledati i to me brine.
Niti želim prodike od prevoditeljice ako padnem.
Želim da me pusti i ode ako padnem.
Inače ću počet plakat.
Poznajem sebe.
Bit ću nabijena emocijama i njezine prodike će samo progošati.
Ako prođem, bit će ok.
Dok me ne pita kako sam prošla ostale.
Jebiga, nije mi praćenje nastave puno pomoglo.
Samo mi je omogućilo da mi ne bude dosadno.
U bilješkama čak i vidim stvari koje nisam čula na predavanju.
A neznam.
Zdravlje me jebe.
I glupava doktorica na zamjeni.
Guska!
Bez uvrede guskama.
I svim letećim stvorenjama.
Koji seru govna na ljudska ramena.
I tak.
Sad svog doktora moram čekati idući tjedan.
Jer ova guska sluša samo na jedno uho.
Ili me uopće ne sluša.
Lijepo joj objasnim.
A ona ipak šiba po svojem.
Nabijem ju na roštilj.
Pa moram čekati svog doktora.
Umjesto da sve riješim prije nego počinje fax.
Guska. Kokoš.
Bez uvrede pernatim stvorenjama.
Zdravlje zahtjeva neke radikalne promjene.
Odreći se menze.
Ići na dijetu neku.
Vježbat.
Hell yeah.
Uz ovakav ritam faxa, teško.
Kako ću ja to?
Agrhagrh.
Dečko zauzet.
Mrzim kad se to dogodi.
Fax.
Ispiti.
I onda odjednom javi da ima cijeli vikend zauzet.
Jer se dogovorio s frendovima.
Cijeli pet, sub, ned.
A šta ja moram onda tijekom tjedna dok učim za ispit?
Ne. Neću.
Možda sam ja ipak ljubomorno stvorenje.
Ne znam.
Glupo mi je kad se treba birat između mene i prijatelja.
Često mu kažem da ide s njima.
Dok u sebi potajno nadam da će mene izabrati.
Glupo, znam.
Zbljuv.
Biće bolje.
... Ma što hoće, kurca hoće.
Ljuta sam.
Jako ljuta.
Ubiću papriku!
Ako se pitate jel to moj crtež. Jest, osim slike paprike.
Čokolada
K vragu, teško meni što sam izbrbljiva. :D
Donjela seka neku jeftinu i probala i skoro izbljuvala. Nisam ni otporna na Lidl čokoladice.
Bljuvam i na skupocjene čokolade tipa Mozart s marcapanom i slične.
Kolače s ogromnim udiom šećera da imaš osjećaj da jedeš običnu žlicu šećera.
Kolače s kremama gdje preslatki šlag ili slično zauzima 90% mjesta.
Na sve žvakače s šećerom.
Lizalice svih vrsta i okusa.
Sve alkoholne čokolade. Čak i one skuuupe.
Na gumene bombone.
Šećerne vate.
Karamele. (osim u sladoledu kod McDreka)
Čak i na čokoladni sladoled.
Prije nego što krenete s tim "blago tebi", kurca blago meni, još sam slaba na čokolade koje volim.
Milka & Dorina.
Nesquik.
Čokolino. (hrana modrene žene! ftw!)
Sladoledi od vanilije i voća.
Kolači s šumskim voćem.
Knopers koji studenti mogu opljačkati menzu za sitne pare.
Kapučina s šećerima.
Kekse i biskvite.
Nije blago meni jer nemam mršavo tijelo i nemam ni puno vremena kuhati zdravu hranu. :D
Svijet bi bio lijep da imamo novca za svaki dan kupit sviježe voće i povrće i još stići napraviti fina, ali zdrava jela i k tome vježbati dok ne sagorijevaju ti kaloriji. Onda papa debeljini i celuliteti. Pri tome obaviti ostala studentska/radna/kućna posla. Ohh...
Ja bi u taj savršen svijet. :D Zna li tko put do tog svijeta?
A jeste li vi izbrbljiviji od mene ili totalno neizbrbljivi kao moj frend koji bi čokoladu jeo i da je upakirana u govno? :D
Što se dogodi paru koji nemaju vremena slaviti maškare i Valetinovo?
Slavili smo Valetinovo, maškare i dvoznamenkastu mjesečnicu veze (kak' čudno zvuči...) u jednom. Jučer. Ok, ne nužno slavili, priznajem. Samo smo htjeli imati predivnu zajedničku večeru za nas bez obzira na datum, al eto, poklopilo se!
Kako imam neki peh kad su meni značajni dani, pomaklnuli smo ranije na skroz običnu subotu navečer radi učenja. Na kraju je ispala kao odlična odluka. Tko kaže da je 13 gorzan broj, nek' si zabije ljestve u uho dok prolazi preko njih. Osim tog, crne mačke su tako kul te su vrijedne divljenja, a ne pljuvanja kad se zateknu na vašem vidmom polju.
Kad budem imala crnu mačku kao kućnog ljubimca, a vi mi u gostima pljujete u pod. Radosno očekujte da ću vam sa zadovoljstvom zabit glavu u mačji wc.
Zašto imam pehove na značajne dane? To ni sama ne znam, ali znam da mi je tata doživio prvi moždani udar na Uskrs i da se puno suza prolilo od straha i brige, svaki Božić se posvađam/netko je jako bolestan/netko jako plače pa sve ode u kurac s (ne)opravdanim razlozima, prošle godine je bor bio okićen tek na Božić popodne preko volje, moji rođendani su nekako... Pa, puno bolje prolaze tuđi rođendani nego moj. :) Sigurno vam nije na vlastiti rođendan progutao bankomat karticu taman kad ste htjeli počastiti ljude, hodočastili 2 sata u potrazi nekim wannabe famoznim biljar-barom (i to u krivom smjeru) usred najveće vrućine za kojeg ni dan danas nisam našla, zabio vam se golub skoro na lice i naočale odletile i tako to... Nije mi uvijek bilo tako loše, ali zbilja se nešto pokrenulo da mi se dogodi baš na značajne dane. Kako da skinem taj užas?
Ma znate što? Nije bitno. To je bilo retoričko pitanje.
Jer nisam raspolozena za gluposti kao što bi "gatarice" rekle nešto tipa da si nosim jedne gaće tjedan dana bez prestanka prehodno umoćene u limunov sok ili jogurt za skidanje uroka etc. I ne, nisu krive crne mačke. One su, baš suprotno, srećonoše.
Da se vratim na romantični događaj.
Kako smo se Vlasnik i ja dogovorili da ćemo uzeti sushi za večeru i provesti kod njega doma kako bi izbjegli gužvu u restoranima i gnjavažu oko svega radi nedostatka vremena, meni je u zadnji tren pala ideja da stvorim totalnu japansku atmosferu. Kupih 2 crna lijepo oslikanih seta za sushi gdje svaki set sadrži veliki pravokutni tanjur, tanjurić za umak, drvene štapiće i držač za štapiće, pronašla svoj rozi homemade kimono od svile koji mi je frendica napravila za neku posebnu prigodu na moju molbu te ispekla kolače koje jaaaaako voli (i to ne samo on).
To otkriće od kolača je moj Vlasnik prvi put isprobao na ovogodišnjoj Novoj godini, uz tipične hrvatske novogodišnje hrane je bilo i čudo od Koraljice koja je donjela potpuno nov jelovnik netipičan za Europu - azijsku i izraelsku kuhinju + malo tajlanda. Majke mi, to bogatstvo hrane i raznolikosti još nisam vidjela. Wohoo!
Nego, htjedoh zahvaliti Semmy i njenoj sestri na receptu. Tako god je došao u dodir s tim kolačima, nestaju. Ni svećenik, koji je bio nedavno kod mene u posjeti, im nije mogao odoliti.
Koliko sam puta čula "možeš se komotno udati" da mi dođe da ne pravim više, ali kad su taaaako fiiiniii... Tko bi im odolio?
Da se vratim natrag na priču. Taman kad sam bila kod njega doma, shvatila sam da sam ja, tikva nad genetski modificiranom bundevom s produktivnim magarcem i plavom kokoši bila 100% uvjerena da ništa nije zaboravila, a na kraju ispadne da sam ipak zaboravila japanke pa sam na kraju završila kao japanka u kimonu (ili da kažem gejiša?) s martama. Hm, ovo me asocira na mačka u čizmama. Da pojasnimo, presvukla sam se kod njega doma ako ste mislili da sam hodala po gradu u kimonu. :P
Rezultat?
Stol pun prefinog i raznoraznog sushija i prekrasne japanske kreamike, ogromna svijećetina s mirisom vanilije sa jedne strane, božanstveni kolači u valetinovskoj mentalnoj kutiji s druge strane. Ja pored vratiju u kimonu bez ikakvog intimnog rublja čekajući Vlasnika kao neka gejiša/vrijedna japanska ženica.
Priznajem, bilo je jako čudno biti bez njih...
Eto ti na maškare i Valetinovo u jednom.
Vlasnik dolazi.
Iznenađenje!
Vlasnikova vilica do poda. Ne može vjerovati.
Ubio me, skoro zadavio. Prvo rukama jer sam mu rekla da ništa ne kupi (kunem se, bila sam ozbiljna) jer nijedno od nas nije imalo baš vremena. Pa zagrljajem i poljupcima. Pa ostalo.
Što reći nego da je bila jedna od najlijepših i najboljih večeri u nizu, mijaaaaau. 
Fina večera, film od kojeg se nasmiješ do suza, vesela atmosfera, zabavne igrice, dugački i mazni zagrljaji, tepanje, prisjećavanje naših Valetinova, smijeh... Ne nužno tim redoslijedom. Zaboravih reći da je i on imao as u rukavu, morao je i meni neku sitnicu pokloniti, jooooj, dušo! :*
Spomenut ću da kimono nije bio ni skinut do mog odlaska doma...
Odsada pa nadalje više nikad neću u životu odbiti kimono i slično ako mi netko ponudi da ga osobno kupi iz Japana! To je bila moja najglupija greška u životu dok je Vlasnik bio u the Zemlji izlazećeg sunca jer sam mislila da ga nikad neću obući osim kad budu maškare i da je kao šteta da mi kimono visi u ormaru, a ne na meni. E pa, sad imam više razloga da ne bude osamljen u ormaru. *grin*
Ako se pitate zašto sam ipak kupila set? Imala sam neku veliku rupetinu u rasporedu pa mi je u međuvremenu jednostavno palo na pamet u zadnji tren i zaključila sam kako je to dobra ideja jer sam htjela japanizirati tu večer. Mislim ja na sve.
Osim na glupe japanke...
Poruka priče: Ne zaboravite japanke!
K vragu i ti ispitni rokovi!
|
