14

petak

travanj

2017

Heil Frankreich !


Znam da se svijet ne vrti oko mene, ali možda ipak.
Oblak loše političko-socijalne karme lijepi mi se za guzove kud god da se preselim.

Tatica mi je ovim riječima čestitao dan žena :

Čestitam ti Dan žena i želim da barem danas radiš manje. Kod vas se valjda taj dan još njeguje u odnosu na nas, pa živiš u zemlji gdje se najviše poštuju ljudska prava i slobode.


Ali kako da mu po milijunti put objasnim da je u totalnoj zabludi jer Francuska nije ništa drugo nego još jedan Hrvatistan.

Cijenim činjenicu da poznajem rijedak jezik koji ne razumiju podpredsjednici sveučilišta i ostali moji fejsbuk prijatelji koji se nalaze u teškoj dilemi po pitanju glasanja pa mogu slobodno pljuvati po francuskim nebulozama.

O čemu želite prvo : sveučilišnom cirkusu ili onom državnom ?

Moj super zanimljiv, dinamičan i ispunjavajuć posao prelazi polako u indiferentnu aktivnost koja će me pretvoriti u debelu, deprimiranu alkoholičarku. Umjesto uobičajenog elana, sve češće se sa kolegama za ručak nađemo u obližnjem restoranu jer nam je potreban alkohol i olajavanje sveučilišnog političkog vodstva da bismo preživjeli dan. Udvostručuju se i kratke pauze tijekom kojih se pretrpavamo kolačima i nijemo buljimo u šalice kave ili čaja.

Kako li je do toga došlo ?

Prije sveučilišnih izbora, naša je financijska stuacija bila, citiram, stabilna.
Izabran je isti predsjednik nakon čega je, zamislite, situacija postala ''ranjiva''.

Istina, bili smo svjedoci raznih državnih nebuloza kao npr. :

- naš dragi Hollande (čitaj olondŘ, a ne olandŘ kako to izgovaraju hrvatistanski teve voditelji) odlučio je ispuniti obećanje i povećati državnim službenicima plaće, ali za to nije predvido dodatan budžet vec je rekao sveučilištima nek se sama snađu i isplaćuju povećanje plaća iz postojećeg budžeta što je naravno uzrokovalo manjak budžeta za osnovno funkcioniranje i sve to zato da bih ja zarađivala kojih par eura više na mjesec koja su mi onda opet uzeli jer su se sjetili primjeniti neki novi namet pa na kraju vjerojatno svi zarađujemo i manje nego prije, a radimo u lošijim uvjetima i s manje raspoloživih sredstava. Što reći osim kakvih li bajnih javnih politika !;

- naše sveučilište je kao bilo super odgovorno i završilo zadnji obračunski period u plusu pa su nam onda uzeli te novce da bi njima sanirali sranja na nesposobnim sveučilištima pa smo sad i mi u kakici.

Kruže pouzdane kuloarske priče da sve te nebulozne odluke ipak nisu mogle dovesti do takvog katastrofalnog stanja u kojem se nalazimo te da se direkcija sveučilišta preračunala u budžetu kojim realno raspolažemo. Naime, netko je mislio da za dotične možebitne troškove imamo 5 milijuna na raspolaganju, al smo imali samo 2.5. Ha ha ha ha ha !!

Evo vam i kronološki tok poduzetih kriznih mjera :

- ''Smanjit ćemo budžet vašeg odjela za 5%'' ;
- ''Ne, ustvari, smanjit ćemo ga za 35%, ali budite sretni jer je nekima smanjen za 50% ili čak 98% !'' ;
- ''Zaboravili smo vam reći : budžet koji vam ostaje ne možete iskoristiti kak vi znate da je najbolje, nego kako mi mislimo da bi trebali'' ili u prijevodu : možemo kupiti bez odobrenja milijardu čačkalica za zube u vrijednosti do 499,99 eura i u više navrata, ali ne možemo financirati 500 eura putnih troškova za poslovno putovanje od kojeg bi prosperiralo cijelo sveučilište i sve sljedeće generacije studenata ;
- svaka osoba koja je zaposlena na određeno i kojoj istekne ugovor ili koja ode iz odjela jer je tražila premještaj, neće biti zamijenjena ili će biti zamijenjena na samo pola radnog vremena.

Ovaj tjedan po prvi put nije bilo šekret papira na weceu. Vjerojatno predsjednik sprema novi dopis o mjerama štednje te će svaki službenik imati pravo na 4 dvoslojna listića tjedno.

Bez da ulazim u detalje oko činjenice da su na svim studijima srezali satove predavanja, a neke su i zatvorili nakon kaj su studenti već bili upisani.

Neki dan jedan nas je njemački partner nazvao i rekao Čuli smo kakva je situacija, budemo mi platili benzin da možete doći na super važan godišnji sastanak.
Koja sramota.
Svijet bi pomislio da nema veće sirotinje od nas, čak ni u Etiopiji, dok se u paralelnoj dimenziji ima novaca za :

- kvazi poslovne misije određenih jedinki tijekom ljeta u tropske krajeve ili u krajeve iz kojih dotična jedinka potjeće ;
- plačene neodrađene profesorske satove i plačene satove namijenjene istraživanju koji nikada nisu urodili znanstvenim radom ;
- putovanja u Teksas i naslikavanja u kaubojskim čizmama potpredsjednika koji pojma nemaju zakaj su zapravo išli u taj Teksas ;
- zapošljavanje podobnih nekompetentnih jedinki ;
- projekte bez glave i repa koje njihovi nosioci ne znaju voditi ;
- itd., itd., itd.

Badava mi kaj ne pratim vijesti iz Hrvatistana, Hrvatistan je svuda oko mene.

Isto i ovi predsjednički izbori...
Cijelu atmosferu najbolje je opisao jednim naslovom medij istovjetan hrvatistanskom Sprdexu :

Francuzi nikad nestrpljiviji da izađu glasati za osobu koju najmanje mrze.

Koga tu imamo ?

1. Tipa čija se politička strategija zasniva na širenju čovjeka u svemir.

2. Tipa s odvratnim naglaskom i lošim zubima.

3. Tipa i žensku, oboje iz ekstremne ljevice, koji izlaze odvojeno na izbore, i koji vjeruju u revoluciju radničke klase.

4. Fašistkinju čija se strategija temelji, ofkors, na fašizmu i izlasku iz Europske unije što bi trebalo riješiti sve probleme, jelte. Ako dođe na vlast, raspisat će referendum o izlasku iz Europske unije, no ako Francuzi kažu da ne žele van, ona nema apsolutno nikakav program. Osim fašizma.

5. Nekog drugog tipa veoma neznačajnog i, čini mi se, pobornika teorija zavjere.

6. Još jednog neznačajnog za kojeg će glasati umirovljeni snobovi iz Nice.

7. Tipa koji je za velike mjere štednje, odricanja i stezanja remena oko koščatih rebara građana, a sam se mastio i državnim novcem obilato godinama plačao svoju ženu i djecu za nerad.

8. Tipa koji želi da npr. vlasnici strojeva plačaju porez na strojeve koji automatiziraju određne poslove baš kao što poslodavci plačaju namete za prave ljudske djelatnike. Isti također želi uvesti ''univerzalno primanje'' tj. fiksnu sumu novaca jednaku za sve koju će svaki građanin dobivati svaki mjesec bilo da paralelno zarađuje minimalac, prosječnu plaću, milijune ili si doma češe dupe.

9. Tipa koji naginje ekstremnoj ljevici, ali bi se lako mogao udružiti s onom fašističkom kujom iz ekstremne desnice i koji ima dar za izazivanje diplomatskih nezgoda. Isti, kad bi bio izabran, bi odmah odstupio i izabrao nasumce ljude iz naroda da izaberu vladajuću elitu. Jedino je demokracija skoro toliko glupa ko ova ideja.

10. Tip koji se odcijepio od ljevice pa nije baš ljevica, a nije di desnica, a nije baš ni čisti centar, a ako bude izabran, pitamo se tko će s njim vladati tj. ko je njegova ekipa.

S jedne strane me strah da ćemo ući u razdoblje Njemačke iz 1930-ih.
S druge strane gajim nadu i vjeru u lucidnost francuskog puka.
Ionak ću biti na Kubi kad će se sve to odigrat.
Sad mi je malo žao jer mi se nije dalo bakčat papirologijom i tražit francusko državljanstvo jer ako fašisti pobijede, možda se ni neću moći vratiti u Francusku s te Kube.

A kad smo kod Kube, hrvatsko veleposlanstvo za Kubu nalazi se, ni bliže ni dalje, nego u Madridu, Španjolska.
U hitnom ili ekstremnom slučaju moram se javiti u austrijsku ambasadu.
Ovaj sam vikend mislila ponavljati španjolsku gramatiku, al bude mi možda korisnije da napravim sve one zaostale zadaće iz njemačkog da proširim vokabular dalje od rečence Ich heiße D., ich mag wurst essen, ich bin Koratin, helfen-mir !.

14

subota

siječanj

2017

Kako sam ubila Fidela Castra

Ono kad na desktopu kompjutera imaš dva dokumenta : Kako smršaviti i recept za masni sir.

Ekološki osviještena kakva jesam, kupila si ja menstrualnu čašicu.
Vjerno i sabrano pročitah upute.

Prije upotrebe čašicu treba oribati sapunom i onda ju još prokuhati 7 minuta u kipućoj vodi (ajde do tud je stvar jos razumljiva). No tijekom menstrualnih dana (pa koja bi ju blesača koristila izvan menstrualnih dana ?!) ju također treba prokuhavati dva puta na dan (ujutro i navečer) po 7 minuta svaki puta da se dezinficira.

Onak, kak da mozgu koji ju je izumio objasnim da :

- sve što je ranije od 11 sati za mene je zora, a ne jutro, no moje radno vrijeme počinje u 9 što znači da želim pobiti sve što mi se nađe na putu i da je već ionako ogroman napor izvući se iz kreveta, oprati zube i navući primjerene krpe na tijelo i da mi nije ni na kraj pameti prokuhavati tu nekakvu menstrualnu čašicu ;
- je veoma upitan onaj argument o ekološkom aspektu čašice jer sumnjam da je prekuhavanje dva puta na dan ekologičnije nego koristiti tampon vatu koja se kad tad razgradi.

No pustimo na stranu jutarnje neraspoloženje i neekološke aspekte, usredotočimo se na konkretnu uporabu čašice.

Kako bi to trebalo funkcionirati

Kako bi čašicu ubacile u instrument razmnožavanja, obje ruke (kao i sav okoliš koji rukama potencijalno možete dodirnuti) vam moraju biti čiste/sterilne jer jednom rukom morate raširiti stidne usne dok s drugom rukom čašicu morate čvrsto držati stisnutu u posebnom položaju te je svom silom gurati u pičku.
(Nimalo praktično, vjeruj mi.)

Čašica se mora prazniti svakih 4 do 8 sati ovisno o jačini krvarenja. Ako radim 7 sati na dan, imam 1 sat pauze i 1 sat potrošim na put, prekoračujem dozvoljeno vrijeme držanja čašice što znači da bih ju trebala mijenjati na poslu barem jedanput.

Čašica na vrhu ima mali pipak koji se, kad je ona umetnuta, skriva među stidnim usnama no taj pipak nipošto ne služi za vađenje čašice. Famozni drug pipak služi lakšem lokaliziranju čašice nakon čega trebate umetnuti jedan prst u vaginu kojim onda pritisnete čašicu da se ona odlijepi od stijenke vagine te je nakon toga obujmite svim prstima kako bi ju uspješno potegnule van.

Postoji metoda vađenja čašice koja sprječava prelijevanje krvi na koju ne smijete zaboraviti.

Dužina pipka se može prilagoditi rezanjem. Ako vas drug pipak žulja, možete ga skratiti škarama.

Kako je to zapravo funkcioniralo

Najprije me razjebalo svo ovo beskonačno steriliziranje.
Čašicu sam onda bijesna nekak nagurala u tu pičku.
Pipak je bio relativno prigodne dužine jer da nije, dodatno bi me razjebalo to rezuckanje.
Držala čašicu dva sata za probu. Odsutnost svake kritike.
Kad li krenula vaditi čašicu, probala je odlijepiti od stijenke vagine što mi nije pošlo za rukom tj. prstom, uspaničarila se da budem ju gurnula jos više unutra i da čak više ni pipak ne bude dostupan i morala budem se ići sramotiti na Hitnu na mi ju izvade.
Panično sam ju zgrabila za pipak (upravo ono što se ne bi trebalo) i potegnula/istisnula ju van bez problema.
Tijekom par sekundi divila se kapima krvi koje su se prelijevale po unutarnjim stijenkama (veoma umjetnički prizor), te kazah Mom Ljubljenom ''Joj, baš se slatko to iscjedilo. Hoćeš videti ?''. Uspjela sam čuti da je rekao da neće (?!) i onda sam se počela osjećati veoma čudno – glasna zvonjava u ušima, pritisak u glavi, vrtoglavica, obljevi znoja, zimica, mučnina, trnci, proljev. To je trajalo 4 minute nakon čega sam došla k sebi i išla provjeriti da li sam bila dobro pročitala u uputama da se čašica koristi od 1930ih i da od tad nije zabilježen ni jedan primjer sindroma toksičkog šoka. Dobro sam bila pročitala.
Moj Ljubljeni mi je objasnio da sam doživjela blagi napadaj panike.
I za kraj, zaradila gljivice par dana kasnije.

Iako kažu da su potrebna barem dva-tri mjeseca da se prilagodimo, osobno se ne namjeravam više začepljivati menstrualnom čašicom.
Da ju dam u oglas ?

Menstrualna čašica.
Kupovna cijena : 20 eura.
Prodajna cijena : 10 eura.
Kao nova, korištena samo jednom tijekom dva sata.
Dolazi u originalnoj ambalaži sa simpatičnom platnenom torbicom.




Možda da ju dam mačku da ju naganja po stanu ?
Kad smo kod mačka, danas je napokon (nakon skoro 3 mjeseca!) vikend kad nikud nejdemo, nigdi nismo i niko ne dolazi i možemo spati i raditi ništa.
I što se desi ?
Jučer navečer Moj Ljubljeni je slučajno priklještio vratima jadnom mačku rep pa smo išli spat u 1 ujutro jer smo milovali mačka koji je imao otvorenu ranu na repu, bezuspješno pokušavajući, prema uputama SOS Mačak telefona, dezinficirati ju i oviti je nekom gazom da krv ne kaplje po podu i zidovima.
Zbudili smo se u pol 5 ujutro da vidimo kak je mačak. Moj Ljubljeni je pokušao spavati u dnevoj na kauču s mačkom dok sam ja kratko zadrijemala u sobi imajući noćnu moru u kojoj sam imala malo dijete kojem sam davala flašicu koju ono nije htjelo cicati.

Na poslu su mi promijenili komp.
Cijeli jedan radni dan provela sam samo s jednim ekranom.
To je bilo ko da sam oslijepljela na jedno oko ili ko da mi je neko odrezal jednu ruku.

Dopunsko zdravstveno osiguranje za ovu godinu mi je poskupjelo za 10 eura na mjesec jer sam kao ušla u novo desetljeće.
Imam 30 godina, a ne jednu nogu u grobu !

Jednu večer oko pola 11 u krevetu prije spavanja kaže Moj Ljubljeni : ''Daj zamisli da Fidel umre kad budemo mi na Kubi, kakav bi to cirkus bio...''.
I kažem ja : ''Kriste, može se bar još malo strpeti. Il nek krepa prije !''
Sutradan u vijestima : ''Umro Fidel Castro u 22:30 po lokalnom vremenu''.

04

subota

lipanj

2016

Red, rad, menopauza, krematorij

Nikak da napravim reda u kompjuteru među dokumentima koji se nagomilavaju već 11 godina od kad posjedujem laptop.
I kad napokon smognem zrno motivacije i krenem drbati po svom tom čumesu, nabasam na folder na desktopu nazvan Za razvrstati i sjetim se da sam u njega prije par mjeseci nakeljila milijardu dokumenata koji su bili porazbacani po desktopu i nervirali me kako bih dobila čist i prazan desktop sa samo jednim folderom Za razvrstati.
I onda mi dođe da se ubijem i prije negoli sam kliknula na jednu od onih bilijun mapa za sortirati.

A ne mogu krepat tak dugo dok :

a) na štednoj knjižici nemam dovoljno novaca za financirati jednostavan krematorijski obred ;
b) nisam napravila reda u kompjuteru.

I kad nakon mjesec dana ne paljenja laptopa napokon upalim stroj s nakanom čišćenja, i prije nego ugledam onaj Za razvrstati folder, pola sata provedem birajući pozadinu Mozille Firefox (odabrala sam Snoopy nešto novelist).

Ako još niste shvatili, i ovaj post pišem samo da odgodim rađenje reda u kompjuteru.

Ovaj se tjedan u mom životu zbio povjesni trenutak.
Tri sam stvari u životu smatrala nemogućima :
- naučiti čitati ;
- naučiti tablicu množenja ;
- naučiti voziti auto.

Zahvaljujući francuskom prosvjednom duhu koji manjka hrvatistanskom narodu, rijetki su vlakovi koji voze u ovo zadnje vrijeme te sam shvatila da će se zbiti dan za kojeg sam znala da će jednog dana doći : dan kada ću voziti auto sama jer primorana poslovnim obavezama u ovom slučaju.
Dan pred polazak kad sam spremala stvari za posao i otvorila ladicu s papirima za auto dobila sam momentalni napadaj sračke. Navečer sam proživjela napad panike, a ujutro pred polazak bila sam počašćena još jednom sračka situacijom.
Vožnja nije bila uzorna, par puta sam krenula divljački i neodgovorno ulazila u zavoje, dva puta skoro poginula, ali radi drugih kretena na cesti, a na povratku sam čak i povezla kolegicu koja se nije izrigala ni umrla od straha tijekom vožnje.
Sad se napokon osjećam ko prava odrasla žena.

A što se tiče pitanja rađanja, smislila sam savršen odgovor koji lansiram na svako pitanje A kad ste vi na redu ?, a to je Prije menopauze ništa, a poslije budemo razmislili.

Također nas bombardiraju istim enervantnim pitanjima u vezi vjenčanja. Na zadnjem tečaju njemačkog profesorica nas je pitala (sve na njemačkom bien sur) dal i kad se mislimo vjenčati. Moj Ljubljeni ni nakon 12 godina školskog učenja njemačkog nije shvatio pitanje, al sam ja odma skopčala nešto verheiratet. Prema Mom Ljubljenom vjenčat ćemo se u narednih pet godina, a prema mojoj procjeni prije u sljedećih deset. Nakon tečaja sam malo razmislila o svemu i zaključila da je razumljivije vjenčati se u narednih pet godina dok sam još lijepa i dok Moj Ljubljeni ne oćelavi skroz pa da budemo lijepi na slikama.

Napokon sam se naručila kod prave ginekologinje : već krajem listopada. Obavijestit ću vas da li će naći moj vrat maternice u manje od 10 minuta.

Moj Ljubljeni je u zadnje vrijeme bio nešto loše volje pa sam ga pitala da li želi da mu priredim zabavu iznenađenja za rođendan, ali je rekao da ne želi.

Kupila sam si avionsku kartu za Hrvatistan za ovo ljeto. Da sam dodala jedva 150 eura mogla sam ići u Japan.

Moj Ljubljeni i ja mislili smo ići na godišnji u Veliku Britaniju, al smo onda dobili obračun razlike poreza za platiti pa smo odlučili ići samo u Bretanju.

Koliko god mogu, nastojim izbjegavati vijesti o političkoj situaciji u Hrvatistanu radi duhovnog mira i psihološke stabilnosti. Moj Ljubljeni mi je ipak uspio, uz svo moje protivljenje, pročitati sažetak situacije u nekom frankofonijskom balkanskom listu.
Iako ne znam detalje, zaključujem da je zaista strava kad su Hrvati napokon izašli na ulice. Jer da Hrvati izađu na ulice, mora da je apokaliptično stanje u pitanju.

Ovu noć sanjala sam da sam bila u Zagrebu koji je bio blago potopljen ko trenutno Pariz, ali ne rijekom nego morem. Panično sam se pokupila s nekog doka (di sam sjedila na klupi ispred nekog broda) kad je voda, pardon – more, počelo namakati moje japanke pa sam bezuspješno tražila metro i završila s nekim poznanikom u uredu za boravišne dozvole kazujući mu da se nadam da će dobiti hrvatistansku boravišnu dozvolu i objašnjavajući mu da ja ne trebam ni radnu ni boravišnu dozvolu jer sam završila diplomski studij u Hrvatistanu i da u tom slučaju mogu slobodno živjeti i raditi u Hrvatistanu.
Odbijam protumačiti dotičan san.

PMS opet opasno napada. Neki dan sam naletjela na ovaj video i gušila se od smijeha kojih 15 minuta nakon čega sam par minuta ridala u plaču koji se potom opet pretvorio u urnebesni smijeh.
Jedva čekam postmenopauzni period.

25

četvrtak

veljača

2016

30 drama

Evo već pet dana imam punih trideset godina.
Moja mama je sa trideset godina imala osmogodišnje dijete, kuhala juhu svaki dan i pisala na pisaću mašinu.
Ja sam upravo završila skakutanje po tepihu dok je mačak na kauču neuspješno nastojao drijemati uz nesnosnu muziku koja je izbijala iz mini Asusa nakon što smo pojeli smrznutu picu iz supermarketa.

Još uvijek nisam nekaj dramila oko prelaska u novo desetljeće, možda zato jer mi je blagajnica muzeja fotografije u Nici prije tri mjeseca htjela prodati kartu za maloljetne.

Maja kaže da će okrenuti nekog janjca za svoj trideseti, neki drugi rade fešte na koje pozovu i tece i svece, a neki si daju rok da do tad izrode ono nešto drečavo što sklizne iz ženske prednje rupe. A kad si lijen ko ja i neda ti se gnjaviti životom, samo odeš do Pariza na vikend gledat prima-balerinu i katakombe. Znam da sad tu Pariz zvuči glamurozno i ko da se pravim, al kad živiš 300 km od Pariza onda ti je to ko da iz Rijeke ideš na špancir u Zagreb.


Bojala sam se da će me prima-balerina predstava iskomirati pa ću početi analizirati postojanje svijeta, svemira, ratova i činjenice da sam i sama možda bila mogla postati prima-balerina, no srećom, neka se stara nasrala pred nas na mjesto koje uopće nije bilo njezino pa sam ju pola predstave pošiljala u pičku materinu jer je njezina siva perika prekrivala moje vidno polje te se od tolkog nerviranja nisam stigla skroz umjetnički udubiti u djelo i postavljati si egzistencijalna pitanja.

Navratili smo i u muzej voštanih figura di sam htjela udaviti svu dječurliju i primitivce koji su se morali uslikati s apsolutno svakom figurom. Ipak, ocjenjujem posjet muzeju korisnim jer sam uslikala papu pa mogu reći dedi i baki da redovito navraća u Senfograd pa ih možda namamim da napokon dođu u Francusku. Nije lako uvjeriti pobožnu rodbinu da ti dođu u posjet ako živiš u inozemstvu koje nije Lourdes ni Međugorje.


Ono što je najbolje od svih tih tridesetogodišnjih zbivanja je činjenica da smo nakon vikenda u Parizu Moj Ljubljeni i ja tjedan dana na godišnjem.

Godišnji je lejm.
Ponedjeljak : tečaj njemačkog.
Utorak : išli u kupnju namirnica.
Srijeda : nedirektan rad – Mom Ljubljenom je došao novi službeni laptop pa je proveo dan instalirajući potrebne pizdarije, a ja sam visjela na službenom mailu i telefonu zbog čari francuske administracije jer za desetak dana idem na Cipar, al ništ još nije spremno.
Četvrtak : 8:15 - termin kod doktorice da mi produlji pilule. Već mjesecima odgađam rezerviranje termina kod pravog ginekologa pa sad u zadnji čas opet idem (u 8 ujutro pod godišnjim) svojoj doktorici kojoj je prošli put trebalo 10 minuta da mi nađe grlić maternice za papa test. Nakon 7 minuta kopanja, već sam se ozbiljno počela bojati da mi je grlić negdje ispao i da sam ga zauvijek izgubila. U osmoj minuti kopanja zazvonio je telefon pa su se šanse da ga nađe smanjile za 50% jer je s jednom rukom kopala, a s drugom telefonirala. Nakon što se posvađala s nekom pacijenticom preko telefona drbajući u potrazi za izgubljenim grlićem moje maternice, dilema je napokon bila razriješena : ipak ga nisam izgubila, grlić je pronađen.

Ni ove godine nisam izbjegla najgluplje rođendansko pitanje : I, kak se osjećaš s 30. godina ?
Onak, isto ko i prije tri tjedna.
Mama mi je zaželjela da nek mi je to prva četvrtina života. Odgovorila sam da se nadam da nije jer u protivnom slučaju ne budem u dobroj formi na pogrebu.

Čestitke koje sam primila su me sve redom raznježile iako nisam bila u PMS-u.

Da ipak pokažem i malo odrasloženske kućanicaste zrelosti, znajte da sam prekjučer po drugi put u životu pekla klipiće.
Nek baci prvi kamen onaj čiji su klipići uvijek savršeni.


Jučer sam po prvi put u životu radila ajvar. Imala sam namirnica za 5 flašica, al su ispale samo tri jer je ostatak završio po sudoperu, podu i zidu (sva sreća da imamo tapete koje se mogu brisati).

Još uvijek ne želim imati djecu, ni sad ni ikad. Mislim da ću tražiti da mi prilikom sljedećeg vađenja krvi procijene do kad ću otprilike bit fertina čisto da znam do kad trebam ostati racionalna.

No nije da ne želim ili da se nisam sposobna brinuti ni za koje živo biće, evo, uzgojila sam, sebi usprkos, bebe kaktuse.


Osim ovih rijetkih kućanicastih aktivnosti, imati 30 je ko imati 20, al puno bolje jer :
- nikad više ne moraš trpjeti starce,
- si vlasnik vrijedne nekretnine,
- životni standard ti se poboljšao što vidiš iz činjenice da više ne kupuješ samo i jedino proizvode trgovačkih lanaca već i marke,
- imaš stalna primanja i znaš da možeš raditi tu gdje radiš do penzije ukoliko to želiš,
- nema ljubavnih drama jer si pronašao životnog partnera,
- istina da imaš 7 kila više, al još uvijek možeš preskakati prek užeta isto onoliko dugo ko prije 10 god,
- ne moraš seksualno općiti na nepraktičnim mjestima već u svojih 75 kvadrata u centru grada dok je sobna temperatura barem 25°C.

Naravno, sve se to, nažalost, ne odnosi nužno na jedinke čije je boravište i prebivalište registrirano u Republici Hrvatskoj.

28

petak

studeni

2014

Dlaka, madež, Hrvatistan


Evo već treći put u godinu i pol da idem dermatolgu sa čvrstom nakanom odstranjivanja malog madeža na bradi i evo se već treći put vraćam doma s istim.
S madežom, ne dermatologom.
Danas sam platila 46 eura za 10 minuta cijucijukanja nakon čega nisam imala karakreta dati ga odrezati.
Priča datira od prije godinu i pol kad je iz mog malog slatkog madeža nakon 26 godina počela pupati dlaka.
Onda je dlaka dobila prijateljicu pa su pupale obje u isto vrijeme.
Pa sam ih ja čupala pincetom.
Pa se onda jednom madež napuhnuo i potamnio i počeo se sušiti dok sam se ja već raspitivala o cijenama krematorijskih usluga jer umrijeti zbog pukanja dvije dlake iz madeža je posve prikladan scenarij za okončati moj čemeran život.
Pod hitno sam zakazala termin kod dermatologa, ali dan prije pregleda sam imala nesreću okrznuti rukavom jakne svoju madež-skulu te sam skulu izgubila na tamnom stepeništu zgrade, a ispod skule pojavio se moj stari madež ko nov.
Naravno da sam u međuvremenu preguglala cijeli hrvatistansko-francuzistanski internet i našla relevantne odgovore na pitanje Smiju li se čupati dlake iz madeža?.
Mnogo hrvatistanskih stranica sadržavalo je odgovore dermatologa NI POD KOJU CIJENU SE DLAKE NE SMIJU ČUPATI IZ MADEŽA!!!!!!!! nakon čega sam počela razmišljati kud bih da se prospe moj pepeo za koji mjesec.
Francuzistanske stranice su me malo umirile dajući mi do znanja da :
a) čupanje dlaka iz madeža bi eventualno moglo potaknuti razvoj tumora
ili
b) nema apsolutno nikakvih znanstvenih dokaza da se dlake iz madeža ne smiju čupati te da čupanje dlaka iz madeža uzrokuje nastanak karcinoma.

Više mi se svidjela francuzistanska be verzija te sam razumno zaključila da je taktika zastrašivanja populacije ustaljena hrvatistanska metoda iz starih vremena te da je treba ignorirati.

Doktor Dermatolog (D.D.) mi je rekao da je moj madež sasvim u redu i da nema potrebe odstraniti ga.
Pokušala sam mu objasniti da sam dan prije bila izgubila pola madeža da stubištu zgrade, al to navodno nije strašno. 46 eura i odoh smirena kući.

Nekoliko mjeseci kasnije čupala ja dlaku iz madeža kad li se on napuhne i iskrvari.
Guglanje novih cijena krematorijskih usluga rezultiralo je drugim posjetom D.D.-u.
Priznala sam mu da čupam dlaku pa mi je rekao da sam čupanjem dlake sigurno iziritirala madež pa da je zato malo krvario, al da to nije strašno, da je sve u redu i nek probam rađe podrezivati dlaku umjesto da je čupam da ne iritiram madež.
I nek dođem na jesen/zimu ako ga baš hoću odstraniti, ali da uopće nema za to potrebe.
46 eura i odoh kući razmišljati šest mjeseci.

Pošto ofkors nisam podrezivala dlaku, nego je i dalje čupam, ošla ja danas treći put D.D.-u.
Priznala mu da i dalje čupam dlaku i ne podrezujem je i da nemam namjeru prestati.
Pa i ako čupam dlaku, nije to uopće strašno, madež je i dalje dobro, kaže D.D.
Nakon 15 minuta diskusije i 46 eura, ošla doma po treći put s prokletim madežom.
Stvarno nisam karakter.
Dobro da ne odlučujem o bacanju atomskih bombi ili terorističkim napadima jer bi sigurno bio mir u svijetu.

Danas je ustvari bio pravi medicinski dan.
Nakon što mi je moja ginekologinja koja nije prava ginekologinja prepisala zadnji put uz pilule još neke dodatne hormonske tablete da umjesto 4 prišta imam samo jedan, po prvi put u životu ovog mjeseca nisam procurjela.
Pošto su moji jajnici i jajašca točniji nego švicarski satovi, zadnjih 5 dana odlučujem dal ću na pobačaj ili ću se samoubit nakon poroda.
I kad bi odabrala opciju be, postojala bi mogućnost da proizvod moje maternice bude škart jer sam baš ko u inat cugala i pušila ko blesava zadnjih mjesec dana.
U srijedu sam čak otišla spat sa škafom kraj kreveta tolko mi je bilo zlo s tim da sam pravo pijana zadnji put bila valjda pred 3 god.
Jučer - dan i pol nakon što se procurenje nije desilo i nakon što sam se 75% odlučila za pobačaj jer treba čovjek biti lud da izrodi dijete na ovaj truli svijet - odlučila sam napokon ko svi normalni ljudi pročitati nuspojave novih hormonskih tableta da bih shvatila da imam redom sve nuspojave i da vjerojatno nisam ni ovulirala ovaj mjesec.
Moja ginekologinja neginekologinja rekla mi je danas u 17:28 nek se ne brinem i nek nastavim sa svim i dalje.
Možda se onak više nikad neću morat začepljivat!

Nakon cijucijukanja ginekologinji neginekologinji na telefon i na putu ka D.D.-u, naletjela sam na neki članak o hrvatistanskom ministru obrazovanja za kojeg nikad nisam čula jer sam naprosto zaključila da obrazovanje u Hrvatistanu više ne postoji pošto kreteni vladaju narodom.
Od kad više ne pratim (hrvatistanske) medije, osjećam pravi psihološko-medijski spokoj, no evo me vrag namamio da pročitam mudre izreke dotičnog gospodina o odljevu mozgova te da po n-ti put dođem do istog zaključka : ozakonimo giljotinu ili barem lobotomiju.
Sa svom današnjom tehnologijom, Bog bi trebao imati daljinski upravljač i slati elektrošokove ili keramičke noževe u tintare individua svaki put kad izvale gluposti kao dotični ministar čije je ime ostalo urezano u ništavilo.

Nemrem više pisat o relevantnim temama jer me naboljava glava, ovog puta doslovno.
Idem si popit malo vina sad kad i službeno nisam trudna.
I pogledat na kolko bih godina trebala dić kredit da Hrvatistanu otplatim 3 godine studija jer sam odliveni mozak.
Stvarno nisam fer jer da sam ostala u Hrvatistanu, s 28 god bi živela na polugrbači starcima koji jedva spajaju kraj s krajem i rintala bi ko krmača na praksi za 1.600 kuna.
Stvarno sam blesača bez ikakvih moralnih vrijednosti i bez gajenja domovinske ljubavi jer sam svojom mukom otišla diplomirat van i jer danas imam simpatičan posao u struci do kraja života s redovitim primanjima i vlasnik sam 72 kvadrata u centru Senfograda.
I sve to dok badava promoviram u bijelom svijetu zatucani Hrvatistan koji mi hoće naplatit osnovno ljudsko pravo : na obrazovanje.

01

subota

studeni

2008

Jednostavna kratka natuknica svim muškarcima od 18 do 58

Kao muška jedinka koja cirkulira ovim kompleksnim sistemom zvanim svijet imaš dva izlaza.
Prema određenim varijablama zakona vjerojatnosti možeš me sresti, a i ne moraš me sresti.
Ako me ne sretneš, nemaš se zbog čega brinuti.
Ako me sretneš, imaš dva izlaza.
Mogu ti se svidjeti, a i ne moram ti se svidjeti.
Ako ti se ne svidim, nemaš se zašto brinuti.
Ako ti se svidim, imaš dva izlaza.
Možeš nešto pokušati, a i ne moraš ništa pokušati.
Ako ništa ne pokušaš, nemaš se zašto brinuti.
Ako nešto pokušaš, imaš dva izlaza.
Mogu te odjebati, a i ne moram te odjebati.
Ako te odjebem, nemaš se zašto brinuti.
Ako te ne odjebem, imaš dva izlaza.
Možemo se samo hvatati u mraku, a možemo započeti i nešto više od hvatanja u mraku.
Ako ćemo se samo hvatati u mraku, nemaš se zašto brinuti.
Ako ćemo započeti nešto više od hvatanja u mraku, imaš dva izlaza.
Možeš biti iskren i zauvijek me voljeti, a i ne moraš biti iskren i zauvijek me voljeti.
Ako ćeš biti iskren i zauvijek me voljeti, nemaš se zašto brinuti.
Ako ne budeš iskren i ne ćeš me zauvijek voljeti, imaš dva izlaza.
Mogu te prokužiti, a i ne moram te prokužiti.
Ako te ne prokužim, nemaš se zašto brinuti.
Ako te prokužim, imaš dva izlaza.
Mogu te ubaciti u vrući kotao, a i ne moram te ubaciti u vrući kotao.
Ako te ne ubacim u vrući kotao, nemaš se zašto brinuti.
Ako te ubacim u vrući kotao, imaš dva izlaza.
Može te spasiti deus-ex-machina, a i ne mora te spasiti deus-ex-machina.
Ako te spasi deus-ex-machina, nemaš se zašto brinuti.
Ako te ne spasi deus-ex-machina, imaš dva izlaza.
Mogu te požderati, a i ne moram te požderati.
Ako te ne požderem, nemaš se zašto brinuti.
Ako te požderem, imaš samo jedan izlaz.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se