CROSTOJKOVIC1958

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2024 (1)
Veljača 2024 (3)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (4)
Ožujak 2023 (1)
Listopad 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (14)
Lipanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (8)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (11)
Srpanj 2021 (26)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (32)
Travanj 2021 (14)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (17)
Siječanj 2021 (24)
Prosinac 2020 (29)
Studeni 2020 (15)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (21)
Kolovoz 2020 (23)
Srpanj 2020 (36)
Lipanj 2020 (49)
Svibanj 2020 (45)
Travanj 2020 (37)
Ožujak 2020 (43)
Veljača 2020 (32)
Siječanj 2020 (31)
Prosinac 2019 (21)
Studeni 2019 (45)
Listopad 2019 (23)
Rujan 2019 (12)
Kolovoz 2019 (31)
Srpanj 2019 (60)
Lipanj 2019 (83)
Svibanj 2019 (83)
Travanj 2019 (71)
Ožujak 2019 (72)
Veljača 2019 (34)
Siječanj 2019 (54)
Prosinac 2018 (46)
Studeni 2018 (84)
Listopad 2018 (37)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv








14.01.2014., utorak

KAKO STVARI DANAS FUNKCIONIRAJU NA BILOGORI? (5. DIO)



Bio sam 1991., u Zboru narodne garde (ZNG) tako se je tada zvala ta hrvatska vojna formacija. Činjenica je, da sam mnogima u TO-u smetao, jer u biti sve su to (tamo) bili sinovi komunista. Oni su popunjavali redove, tobože boraca za Hrvatsku demokraciju.

Bilo je to dozvoljeno za vrijeme tobože stvaranja "nove Hrvatske" fakat države desničarskog karaktera, jer Lustracijskog zakona tko bi se tada sjetio. Država je na kraju stvorena - ljevičarska Hrvatska. Kakva bi drugačija mogla i biti, kad komunisti su se preobukli u velike religiozne vjernike i Hrvate.

Oni kao djeca povlaštena partizanskih i komunističkih funkcionera, nikada nisu ni znali ni htjeli raditi,.., danas smo takvo razuzdano propalo društvo.
Moj otac Milan (Dimitrijević) Stojković u bivšem sistemu SFRJ-a bio je radnik. I ja znam dijete radnika kako rad nije cijenjen niti plaćen...

Ja sam mislio da treba baš zbog toga nešto poduzeti kako bi bilo bolje.
Prave političke opozicije, dakako, nije bilo, no postojala je alternativa. Za mene je jedino rješenje bila čvrsta desnica. Nisam se gurao ni jednu političku stranku. Pristao sam HSP-a jer su me nagovorili da budem pravaš. Iako sam tada pratio politiku uz put, no poslije želja me je vukla za novim vrijednostima.

U crkvu sam rado išao kao mlad, to su bila dva mjesta u gradu Bjelovaru; Rimokatolička župa (na korzu) i franjevački samostan kod bolnice. Sve više što sam sazrijevao i bolje shvaćao politiku i život - došao sam do spoznaje da političari i svećenici nečasno i (ne)dostojanstveno žive. Zbog toga sam prestao ići u crkvene hramove slušati lažne liturgije. Ono što me je posebno naljutilo je: svećenici koji razuzdano i licemjerno žive. Koji su skloni urotama i "srebroljubstvu".

Bio je to mali prostor u HSP-u da se posvetim politici. Nije bilo slobode, a tada nismo znali koliko je među nama bilo doušnika. Kao član HSP-a sam u svakodnevnom radu bio vrlo otvoren i postao sam poznat po prilično otvorenom govoru. Počeo sam smetati političkim diletantima* i demagozima*. Istupio sam iz stranke u kojoj sam proveo sve ukupno 8 godina.

Tako sam 2000. odmah pristupio osnivanju građanskom pokretu ŠTIT. Nove pokretne snage za budućnost Hrvatske. Organizirao sam razne forume i okrugle stolove i brojne press konferencije za novinare. Dao sam se sav suorganiziranje demonstracije. Ali moja istina mnogima nije pasala, iako u početku utemeljenja ŠTIT mnogi su pristupili. To je bio obični ne prosvijetljeni puk...

Odvijale su se u prostorijama ŠTIT, svakodnevno (kod nas) razni sastanci i aktivnosti... ŠTIT je nastao na biblijskim tekstovima i motivima. Tako naš pokret bio je istinski stvoren za borbu. U kojemu je vladala sloboda govora i mišljenja... Bio nam je cilj posredovati u svim iskrenim stvarima.

Postavljali smo političke zahtjeve, ali bez nasilja iako smo imali jednu dozu agresivnosti i gorljivosti u svom ponašanju. Kao nezavisna i neovisna organizacija puno puta smo izašli na izbore: za gradsko vijeće, županijsku skupštinu BBŽ-a te parlamentarne izbore i za zastupničko mjesto u Saboru RH. Kao radikalni vođa kandidirao sam se za mjesto gradonačelnika i župana. Mogu ovdje reći da korumpirana policija u Bjelovaru, veliku štetu mi je napravila u mojoj karijeri...

Teško je mijenjati stare političke klišeje. Ljudi koji su me progonili u bivšem Jugoslavenskom sistemu, opet su to nastavili i u ovom tobože novom sistemu. Najviše sam imao šanse za ulazak u parlament 1997. godine, kada sam na izborima dobio 4,60 posto glasova. Bio sam na pragu ulaska. Ali mislim da nisu mi dozvolili da uđem, odnosno pokrali su mi 0,40 posto glasova. Onoliko koliko bi mi trebalo da postanem zastupnik u državnom Saboru Republike Hrvatske.

Tako se moj rad kao "štitonoše naroda" i borbenika, i ne ostvarenog parlamentarnog zastupnika i političara, razvijao postupno u napad na mene i "harangu" i podmetanja... Policija mi je svaki čas visila za petama i obijala oko vrata kuće, tj. stana... Tako sam odjednom postao njihov čovjek kontrole i nadzora..

Nije to bilo slučajno, jer sam još kao predsjednik stranke HSP-a i povjerenik za BBŽ-e želio hitne promjene za bijedan i siromašan narod, koji živi, ili bolje rečeno sijedi na "velikoj kocki zlata" i ne zna što će sa sobom . Ta velika i skupocjena kocka je naša domovina. Čak i tajne službe počele su se baviti s mnom, i prijetiti mi da pazim što govorim i da otkrivam njihovo iznenadno posijećivanje i teme razgovora - preteći mi ako javnosti što kažem; da ću ja imati većih problema nego oni.

Ja sam samo bio jedan od organizatora hrvatskog pokreta ŠTIT, koji se je 15. veljaće 2000. organizirao i registrirao u državnoj upravi. Puno puta smo došli u posjed tajne dokumentacije. Naš je bio slogan: "U Štit" i on se je našao puno puta ispisani kao grafit na zidu i fasadi napuštene neke kuće ili tvornice... Ta sam riječ "ŠTIT" postala je zabranjena. Stoga sad pozivam sve pravedne ljude - da iz protesta ispišu riječ "ŠTIT bilo gdje i na kojemu mjestu.

Dakle, naše pristaše nije se išlo za tim da ih se javno proskribira, hapsi ili sudi, ali zato policija im je namještala razne igre.. Pa, pitam se u kojoj to državi ima?

To je bilo drugačije u drugim europskim zemljama. Posebno u njemačkoj,
gdje postoje i fašistički pokreti - pa im nitko ne brani rad. To smo več jednom u povijesti prošli kroz ono što se u Njemačkoj naziva zatvaranjem poglavlja. Otvorimo, dakle, dokumente, suočimo se s prošlošću, raspravljajmo o tome. Učimo na vlastitim pogreškama.

Dozvolimo uvid u tajne dosjee vidimo tko su imena i prezimena informatora, dakle ljudi koji su radili kao doušnici tajnih službi. I tko su bili ljudi koje je tajna služba nadzirala.... Tajna dossijea moraju izaći na svjetlost dana. Treba vidjeti tko su žrtve tajnih službi. Otvaranje tajnih arhiva naše društvo i poredak išlo bi potom sreće i slobode..

U hrvatskom jeziku postoji riječ "SLOBODA" ta je riječ već međunarodno poznata, no danas je sve manje koristimo imenu Hrvatska. Radije stoga koristimo riječ koja je poznatija iz psihološke i terapijske prakse,koja govori o poslušnosti prošlosti. Tako i mi govorimo o sudskom, političkom, povijesnom, ali i osobnom oslobođenju. Moramo se suočiti s 375.000 nezaposlenih osoba. I sa 1,2 milijuna umirovljenika i mnogim socijalnim slučajevima...

U Hrvatskoj nismo imali nikakve lustracije, ne na način kako
su o tome razmišljali Poljaci ili Česi. Nije bilo nikakve odmazde protiv članova Komunističke partije kojih je bilo oko 2,3 milijuna. To kako smo došli do ograničene lustracije. Na to pitanje treba odgovoriti Hrvatski narod. Najviše nas je šokirao velik broj suradnika UDB-e i KOS-a iz doba Josipa Broza - Tita. Po tome krvniku i diktatoru još se zovu neke ulice i trgovi u Hrvatskoj.

I danas još se koristi posebna brutalnost psihologija, koja se u metodama koristila se kako bi se čovjeka potpuno uništilo. Termin koji se koristio bio je “utapati” osobu polagano. Naravno da nije bilo društva koje se nije sučeljavalo s tajnim službama . Ali kod nas takva praksa ne prestaje. Ovih dana u Hrvatskoj vlada "crvena groznica", cijela nacija je na nogama - hoće li naša zemlja "moći" isporučiti dva UDBA-ša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Tako se hrvatsko društvo na određeni način podijelilo.

To nije velik novac za otvaranje 2,7 milijuna dosijea, ali ipak o tome dalje šuti predsjednik "fikus" Ivo Josipović, koji je obećao "da pravda" bude profunkcionirala... Potrebno je javno nastupati i govoriti o pravu Hrvata i Hrvatica na informaciju. Svako demokratsko društvo mora svojim građanima osigurati normalna prava, a to znači da imaju pravo znati ono što su oni koji su njima vladali.

———————————————–
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 14.01.2014. (utorak)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
——————————————–
http://crostojkovic1958.blorg.hr
http://crostojkovic.blog.rs
——————————————–
brankostojkovic152@yahoo.com
http://istinazanarod.blog.hr
http://hr.netlog.com/stojkovicbranko
———————————————-
http://stojkovic1958.wordpress.com
http://stitonosa1958.blogger.ba
http://crostojkovic1958.blogspot.com
http://obiteljstojkovic.bloger.hr
http://dijabolik58.blog.com
———————————————
URED: Masarykova 8
Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR
Članaka; 1874


- 17:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #