ŽESTOKI RAT TAJNI SLUŽBI PREKO LEĐA NARODA
U ZAGREBU JE UBIJEN TROSTRUKI ŠPIJUN (SDS-a, KGB-a i HIS-a)
Veselin Marinov zvani „Bugar“ bio je školovan u najvišim elitnim školama u Europi, jedna od njih je „Feliksa Edmundoviča Dzeržinskog, koji je bio osnivač najstarije sovjetske obavještajne tajne službe ČEKA. Diplomirao je u lipnju 1988. godine kao jadan od najvještijih pitpmaca obavještajnog fakulteta, a u jesen iste godine poslan je na specilizaciju i antiteroristički tećaj na KGB-ov fakultet u Moskvi SSSR-a.
Marinov je ubijen u Zagrebu 31. 5. 2002. godine, gdje hrvatski mediji su to ubojstvo prikazali kao obračun mafije, tj. podzemlja, što nije istina, jer egzekuciju su potakli obavještajni krugovi Josipa Perkovića. Marinov je smaknut na najokrutniji način s pet metaka u glavu. Smaknuće je imalo obredni karakter – no jedan metak je dobio u usta, drugi u čelo, treći u potiljak,…, u jeziku mafije to izgleda da je prekršio pravila i njihove zakone ponašanja. Presuđeno mu je osvetomu znaku „omerta“.
Marinov je rođen 16.1.1967., u Varni na Crnome moru, od oca Mirana, mornaričkog podoficira, i majke Todorke, ekonomistice, razveli su se kad mu je bilo samo šest mjeseci. Oboje roditelja sa zasnovali nove obitelji s kojima se Marinov nikad nije zbližio. Odgojili au Ga majčini roditelji, baka i djed Holačev.
Prezime Holčev imalo je značajno mjesto u povijesti bugarske komunističke partije. Konstantin Holačev, učenik je mosovskog KGB-a, bio je jedan od prvih bugarskih partizana koji su krajem 1943. godine sudjelovali u organizaciji i ustanku proziv pronacističke monarhije kralja Borisa.
Nakon sloma Trećeg rajha i uspostave komunističkog režima, postavljen je na vrlo visoko mjesto bugarskog Komiteta državne sigurnosti koji je početkom 70-ih preimenovan u Službu državne sigurnosti (SDS).
Marinov je bio angažiran kao suradnik „terenac“ kriminalističke policije MUP-a, dok ujedno je bio i špijun HIS-a hrvatske tajne službe. On je radio za policijski istražiteljski tim. Tajni agent HIS-a pod kodnim imenom „Mornar“. Skuplja je podatke za Haaško tužiteljstvo, gdje se je kompletirala optužnica protiv Mladena Naletilića „Tute“, Vinka Martinovoća „Štele“ i drugih koji su sudjelovali u ratnim zločinima i kriminaln – obavještajnom podzemlju. Marinov je trgovao s informacijama – kao privatni „Informator“, zavrbovan je od hrvatskih tajnih službi da radi za njih. Nekoliko puta pod lažnim optužbama su ga zatvarali, da bi ga omekšali…
Danas Naletilić i Martinović kao i ostali nalaze se u Haagu, gdje su zatvoreni, kako piše u optužnici zbog „genocida nad muslimanima“.
Martinova je ubio Vinko Žuljević „Klica“, umirovljeni zapovjednik specijalne jedinice HVO-a, BiH, nacionalni heroj, teški ratni invalid, i navodno uzorni građanin. Žuljević je uživao status i zaštitu državnih institucija RH. Vinko Žuljević „Klica“ u republici Herceg Bosni priključio je svoju jedinicu 1993., jedinici Kažnjeničke bojne pa sa osnivačem Mladenom Naletiličem „Tutom“ postao je glavnivojni vođa na tim prostorima.
Zajedno s oko 5000 (tisuća) razvoječenih vojnika HVO-a koliko je službeno registrirano, oni s Žuljevićem prevedeni su u Oružne sange Republike Hrvatske, kojim je zapovjedao vrhovni poglavar dr. Franjo Tuđman. Tako da kao branitelji za hrvatske interese dobili su sve počasti koje im pripadaju.
Mladen Naletilić „Tuta“, živio je u Njemačkoj, u gradu Siengenu na Bodenskom jezeru, sa suprugom Njemicom i dvoje male djece. Naletilić je sebe nazivao „hrvatskim revolucuionarom“ političkim emigrantom, i glavnim bombašom… On je pripadao skupini hrvatskih i hercegovačkih nacionalista i seperatista.
Marinov i Naletilić zbližili su se u Njemačkoj. Naletilić je švercer, kockar,…, koji je držao noćni lokal u kojem se odvijalo svodništvo i prostitucija… U inozemstvo je otišao još 1973. godine. Njemačka obavještajna služba BND tolerirala je Naletilićeve sumnjive aktivnosti, ilegalne poslove, u zamjenu za informacije. U njegovom se noćnom klubu skupljale svako jake sumnjive osobe.
Marinov je radno mjesto dobio u bugarsko SDS, u službi državne sigurnosti, samo deset mjeseci prije abdikacije Todora Živkova, državno partijskog diktatora – komunističke partije. Balkanski špijun Marinov, radio je na akciji „peta kolona“, i najaktivnije je sudjelovao u represivno milicijskim i vojnim formacijama, vodeći akcije protiv Turaka, odnosno muslimana.
U Bugarskoj živi oko 7,5 milijuna stanovnika od toga čine 10 posto Turaka – muslimana. Na vrhuncu kampanje „specijalci“ su rušili džamije i muslimanska grobkja,.., zahtjevajući od Turaka da mjenjaju imena čak i na nadgrobnim spomenicima svojih mrtvih predaka. Od 1984., do 1989., više od 250.000 Turaka, pod prijetnjom puščanih cijevi, promjenilo je identitet, naciju i vjeru…
Ista stvar dešavala se je u Bosni i Hercegovini, gdje su vojne formacije, koje je poslije država ukinula i proglasila kao paravojne. Te počela proganjati i izručivati sudovima kao glavne krivce. Iz Bjelovara ljudi su išli ratovati u Bosnu i Hercegovinu, no za to je država znala, tj. ona ih je i plačala. U BiH-a su ratovali pod oznakama HVO-a. Na taj način želilo se je očuvati oslobođena podrućja i druda osloboditi. Mesni magnat „Lijanović“ darova je 2 milijuna DEM, za obranu.
Za sve akcije tada su znali dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ministar obrane MORH-a. Kažnjenička bojna ja raspuštena, a nastavila je egzistirati pod nazivom diverzanskih jedinica „Gavran 1“ i „Gavran 2“, te u nekim zaštitarskim službama. Dok je u bjelovaru također postojao fond za prikupljanje novaca za Herceg-bosnu, a u redovima HV-a i policije, rabili su se nazivi „Vran 1“ i „Vran 2“.
Cilela Državna vrhuška sudjelovala je u zločinima, danas, isti ljudi od toga se ograđuju i prebacuju odgovornost na druge, fingiraju im, i optužuju kao krivce. Političke likvidacije u javnosti su se prikazivale, kao da se radi o nekim osobnim obračunima mafije (narkodilerima) ilegalnim trgovcima, kockarima,.., itd. Tajilo se od građana da obvještajne i špijunske zajednice „lijevi i desni“ vode međusobni rat za prevlast.
U bitci frakcija sudjeluju i razni Tajkuni, ratni profiteri, koji imaju nadzore, ili bolje rečeno, oni – imaju svoje tu ljudae. Tu su umješani i državni političari i Saborski zastupnici. Tbog svega toga u Hrvatskoj je visoki stupanj kriminala i korupcije, tko zna kad će se to iskorijeniti. Jer od bivšeg prijedsjednika cijela obitelj Tuđman je umješana u najveće kriminale, što nema veze, sa vođenjem građanske države.
U Bjelovaru, 30. 11. 2005.
--------------------------------------------------------
Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------
|
