Decenija strahovlade
Marginalci sa jedva osnovnom školom, doseljenici iz BiH, na čelu s kasnijim Tuđmanovim miljenikom i ađutantom Milom Ćukom 1991., preuzeli svu vlast u Bjelovaru i počinili brojne zločine nad Srbima i "nepoćudnim" Hrvatima.
(Od našeg stalnog dopisnika:Radoje Arsenić
Zagreb,13. septembra
POLITIKA; Broj:31562 (Beograd)
Istraga protiv četvorice uhapšenih bivših i sadašnjih policajaca i pripadnika tajnih službi u Bjelovaru koji se terete da su po zauzimanju JNA u tom gradu početkom okrobra 1991. godine odveli i u šumi kraj sela Malo Korenovo streljali šestoricu zarobljenih vojnika i jednog civila, nastavlja se i proširuje na nove svjedoke, a prema najavi predsjednika Županijskog suda u tom gradu Vlaimira Gredelja završiće se ove nedjelje.
Osumnjičeni su bivši načelnik vojne tajne službe SIS za bjelovarsko područje a sada penzioner Luka Markešić (u vreme zločina jedan od čelnika lokalnog HDZ-a i zamjenik načelnika policije u Bjelovaru), te njegovi tadašnji saradnici Zdenko Radić, Zoran Maras i Ivan Orlović, a ubijeni su u kasarni zarobljeni vojnici Zdravko Dokman, Ivan Hofjak, Mirko Ostojić (trojica Hrvata), te četvorica Srba; Radovan Gredeljević, Boško Radović,...,Savo Kovač, teško ranjen.
Ćukovo pokajanje
Na nesreću po ubice jedini civil među žrtvama - Savo Kovač - nekim čudom je preživio streljanje iako je pogođen s tri metka, pa se tako ranjen dovukao do policijskog kontrolnog punkta, odakle je prebačen u bolnicu i tako spasen, pa je sada "krunski" svedok ovog zločina. Zanimljivo je da je Savo Kovač ostao da živi u Bjelovaru, a na početku sadašnje istrage nije izrekao ni reči pred istražnim sudijom što se tumačilo psihološkim (a ko zna još kakvim) pritiskom, pa će biti ponovo saslušan u prisutnosti vještaka psihijatra dr.R.Drobca.
Sasvim neočekivanog svedoka ovog kukavičkog zločina (što je inače samo jedan u nizu takvih zbivanja u Bjelovaru o kojima se do sada ćutalo) istraga je dobila u protekle dacenije glavnom gospodaru Bjelovara - sada penzionisanom generalu HV-a Mili Ćuku, miljeniku i dugogodišnjem ađutantu predsjednika Tuđmana, koji je u vreme zauzeća bjelovarske kasarne i izvršenja ovog zločina bio šef tamnošnjeg SZUP-a (službe koja je nasledila dotadašnju SDB) i među rukovodiocima lokalnog HDZ-a.
Zanimljiv je i motiv (inače karakterističan za moralni lik takvih čelnika Tuđmanovog režima) iznenadne "govorljivosti" Mile Ćuka, jer se na to odlučio kada je nedvno utvrđeno da je do unosnog statusa ratnog invalida došao na osnovu lažnih izjava i falsifikovanih dokumenata, u čemu mu je svojski pomogao upravo prvoosumnjičeni za zločin nad vojnicima JNA Luka Markešić, koji je u međuvremenu priznao da je dao lažnu izjavu o Ćukovom navodnom ranjavanju prilikom eksplozije u skladištu oružja JNA "Barutana" kod Bjelovara, u čijoj blizini Ćuk inače tada nije bio.
Kad je shvatio da ga je njegov najbliži prijatelj, kum, i saradnik tako "izdao". Mile Ćuk se odjednom prisetio zločina nad šestoricom vojnika JNA i kao izvršioca imenovao upravo Luku Markešića, ali i je proširio, navodeći da su glavni "neposlušnici" u Bjelovaru (tj. organizatori zločina nad Srbima i "nepoćudnim" Hrvatima) proteklih godina bili 1991. godine vodeći ljudi teritorijalne obrane (TO) u gradu i lokalnog HDZ-a Jure Šimić i Stjepan Budinski.
Štaviše, Ćuk je izjavio Vojnoj policiji koja je istraživala lažne ratne invalide naveo i da je napad na kasarnu JNA 29. septembra 1991., izveden protivno naredbi Tuđmana o nenapadanju vojnih objekata koje je JNA trebalo prema sporazumu mirno da napusti sa naoružanjem i opremom do 1. oktobra 1991. godine. Za tu neposlušnost, međutim, niko nikada nije bio kažnjen, već su akteri ubrzo dobili visoke i unosne položaje i priznanja, iako je i napad na kasarnu do tada legalne savezne vojske također bio zločin.
Ubijanje zarobljenika
Međutim, kako se ovih dana najzad i javno potvrđuje, ubojstvo šestorice zarobljeni vojnika JNA nije bio usamljen zločin u Bjelovaru u periodu strahovlade grupe koju je u stvari pedvodio Mile Ćuk, jer je samo iz kasarne ubijeno nekoliko desetina zarobljenih vojnika i civila, čiji ostaci još nisu pronađeni. O tome u najnovijem broju zagrebačkog "Nacionala" govori Branko Stojković, predsjednik Udruženja građana za ostvarenje i praćenje ljudskih prava "Štit" iz Bjelovara, koji već godinama bezuspješno pokušava da vlastima skrene pažnju na brojne zločine počinjene na tom području nad nivinim stanovništvom pretežno srpske nacionalnosti.
Prilikom zauzimanja bjelovarske kasarne - podsjeća Stojović - zarobljeno je oko 500 vojnika i oficira. "Oko 400 mladih vojnika odvedeno je u Sportku dvoranu, a rezervisti i oficiri u koloni su odvedeni u podrumske prostorije zgrade Policijske uprave, tzv. betonske kocke, gde su danima bili zlostavljani, mučeni i premlaćivani. Živili su bez svetla i osnovnih sredstava za higijenu. Kad bi se policiji prohtelo, neke su odvodili u šumu "Česma" gde bi bili pogubljeni. Dok su neki oficiri bili u pritvoru, pojedini policijski delatnici odlazili su im u stanove i silovali njihove supruge, o čemu postoje i svedoci. Bjelovarac Stevo Simić vlastitim je očima vidio kako Markešićeva ekipa siluju Anu Gašić, suprugu oficira koji je nekoliko dana pre toga nestao", kaže Stojović.
Osobe protiv kojih se sada vodi istraga samo su manji deo grupe koja se proteklih godina takmičila u zločinima - kaže također Stojković i dodaje: "Osim Luke Markešića u svim događanjima učestovao je i njegov brat Ante Markešić, tadašnji inspektor policije Damir Dotlić i sadašnji svedoci u istrazi Tihomir Wagner, penzionisani policajac, te policijski inspektor sa zvršenom osnovnom školom Đuro Kalinić. Vrlo brzo njihov status svedoka biće zamjenjen statusom optuženih, jer su direktno učestovali u nedjelima nad zarobljenicima, a njihovi nelogodavci punih deset godina prikrivaju zločine.
Strahovlada u Bjelovaru, objašnjava Branko Stojković proteklih godina sprovodila je grupa iz obližnjeg Rovišća na čelu s Milom Ćukom (sa Markešićem rođen na području Rame u BiH), o kojima također kaže: "Do rata potpuni anonimusi sa završenom osnovnom školom, poznatiji po učestvovanim u seoskim tučnjavama, Rovišćani danas imaju elitne stanove, ugostiteljske objekte i skupe automobile, dok su njihovi saradnici poslednih deset godina bili nagrađivani visokim položajima u vojsci, policiji i čelnim mestima u županiji i gradu.
www.politika.co.yu.
|
