I dalje proračunski novac (BBŽ-e) izvan je kontrole
INFORMATOR br. 18
Župan Marijan Coner podigao je "NOVI KREDIT" kod Privredne banke Zagreb, na ime tvrtke "Stočarski sajam" d.o.o. u iznosu 850.000 DM, na tri godine uz kamatnu stopu 15 %. Odmah za prvu godinu ukupna rata vraćanja kredita je 450.000 DM. Županija je u dubokoj komi. Svaki normalan čovjek kojemu je naš Bjelovarsko-bilogorski kraj drag i u srcu mu, zapitati će se: tko će vratiti sve te podignute kredite?
HDZ-ovi privatni policajci štite kriminal. Dana 29. rujna 1999. godine za Dan grada Bjelovara održala se je svečana sjednica Gradskog vijeća, na koju je bio pozvan i Branko Stojković. Na cijenjeni poziv pojavio sam se na ulaznim vratima Bjelovarskog Doma kulture. Kada sam ulazio unutra ispriječila su mi se dva policajca. Jedan od njih rekao mi je: "Gospodine Vi ne možete ući unutra, takvo naređenje imamo - da vas nepuštamo." Iz džepa izvadio sam POZIVNICU i pokazao im. Odgovorili su: "Ne znamo vam mi ništa o tome, idite gore u policijsku stanicu, tamo se možete žaliti." To cijelo vrijeme dok sam se ja s njima objašnjavao, brzim koracima došla su dva operativca policije u civilu, počeli su vikati na policajce koji su tu stražarili ispred vrata: "Šta čovjeka nepuštate unutra?" Sa strane to sve je promatralo pet časnika Hrvatske vojske. To je već treći put odkako Marijan Coner koristi svoje privatne policijske veze protiv mene, iako iza njega stoje mnoge malverzacije* i lopovluci, koje sam ja otkrio, i za koje će odgovarati pred SUD-om, ako kaznena prijava dođe u postupak.
Na ulazu u "Dom kulture" pojavio se je i Mile Ćuk - general pukovnik, prišao mi je i blago-kršćanskim glasom mi rekao: "Branko, molim te ostavi mi ženu i djelu na miru, nemoj ih pratiti ti i tvoji ljudi. A ja kad bi samo htio, tebe još noćas ne bi bilo." Kratko i odrešito sam mu odgovorio: "Ja se smrti ne bojim, a još manje tvojih prijetnji!" Po završetku svečane sjednice Gradskog vijeća bili smo svi pozvani na domljenak u Hotel "Central". Pred ulaznim vratima Hotela zapazio sam ona dva ista policajca koja su stajala ispred ulaznih vrata u Dom kulture, s njima je stajao i nešto razgovarao načelnik policije Mato Vranešević, kraj njega je stajao Drago Ivančić. Oni su isto krenuli u Hotel. Prišao sam im i od njih zatražio objašnjenje na ponašanje njihovih policajaca: "Što to treba da znači?" Nisam dobio nikakvo objašnjenje. Mato Vranešević je samo nešto promrmljao nerazumno i okrenuo se. Rekao sam mu: "Gospodine Vranešević, nemojte više slati bez veze policajce na mene!"
Na domljenku su bili skoro svi ljudi iz javnog i političkog živata naše Županija. Atmosfera je bila odlična, tu smo svi bili na okupu, bez obzira na stranački život. Mogli smo svaki sa svakime porazgovarati, pobliže se upoznati, izmiriti se, ili i dalje poreko se gledati, kritizirati... itd. Tako smo ja i gospodin Mile Ćuk o svemu se tu lijepo kratko porazgovarali, u mišljenjima smo se konstituirali*, što je s moje ili njegove strane u svemu do sada bila istina ili laž. Mora se priznati da je moj sugovornik nastupio dosta otvoreno, a i djelomično pošteno, što se mora uvažiti od njegove strane. Ali to ne isključuje i nije razlog da i dalje neće biti pošteđen kritike i kritiziranja.
Branko Stojković
U Bjelovaru, 05. listopada 1999.
|
