Napad bezumnog čovjeka na prirodu (3)
INFORMATOR br. 28
"Tko nekorisno sruši zeleno stablo na drugome će visiti!" (Muamar Al Gadafi)
Još prije nekoliko godina, ili bolje rečeno - točnije, u proljeće 1993. godine po nalogu Komisije za stambene i komunalne djelatnosti, u sastavu: Milan Presečan, Mirko Husar, Dubravko Tomčić, Viktor Bulović, Vera Šimek i Marina Antolov, djelatnici pri tadašnjoj općini Bjelovar, radnici "Bjelovarskog vrta" krenuli su s pilama i sjekirama u rekonstrukciju* kako "oni" to kažu parka na Trgu E. Kvaternika. Akciju je vodila Marina Antolov, voditeljica za parkove poduzeća "Bjelovarski vrt" pod parolom: "Stručnjaci pomažu biljkama u pomlađivanju i liječenju kao i kontroli".
Naš središnji bjelovarski park do onda smatrao se je jednim od najljepših parkova u gradu, dok ga nisu unakazili. Porušeno je od tridesetak stabala (kestena, borova, bazge, jasmina, breze, itd.) a drugim stablima (kestenima) su potkresali grane sve do vrha. Tako da je park ostao pust i prorjeđen.
Dosta je tada bilo povika i pitanja od srane građana na djelatnike "Bjelovarskog vrta": Zašto su srušeni mnogi borovi? O tome je bilo i pisano u Novom bjelovarcu 27. 05. 1993. na str. 8 i 14. 12. 1993. na str. 18. Na taj bezumni čin iživljavanja "oni" su odgovorili: "Kritiku prihvaćamo" stabla se ne bi trebala piliti za vrijeme vegetacije, a da se s makivanjem borova s time htjelo osloboditi vizura pogleda sa zapadne strane na crkvu.
Nitko više izgubljeno nije mogao vratiti. Lako je reći: kritika se prihvaća. To i svaki laik zna, kad stablu odsječeš skoro sve grane za vrijeme vegetacije, da stablo naglo gubi vodu, rane cure i biljka dehidrira što sigurno dovodi do sušenja. Pitamo se da li je to kreacija nečijeg neznanja ili svog iživljavanja na oazi i plućima grada. Taj apsurd* se zove čimbenik "o zaštiti i održavanju i čuvanju zelenih površina našeg okoliša".
Vjerojatno to tako nalaže i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Zagreb. Možda je to put u neku "novu" izmišljenju civilizaciju? Poručujemo inž. Milanu Presečanu da ostavi naše parkove na miru, ako se on hoće učiti, neka se uči doma na svojim voćnjacima, ako ih ima. Sve je to naša zajednička briga i sredina gdje svi živimo. Naš svijet.
Zašto se tu troše financijska sredstva iz Gradskog proračuna - za izmišljene naručene radove. Da apsurd bude još veći dana 26. 02. 2000. god. (subota) u 12.30 sati odjednom su se stvorili radnici "Šumarije" s motornim pilama u središnjem parku i počeli piliti zdrave "platane", na što su se građani pobunili. Radnici su odgovorili: da im je to naredio Milan Presečan. Zvali smo novinare koji su to fotografirali.
Što je zanimljivo primijetiti, ni jako nevrijeme koje je bilo nedugo, nije uspjelo srušiti ta stabla koja su srušili s "motorkama" radnici. Sve mi to građani promatramo s gađenjem, godinama ta glupost se ponavlja. Tu u sedam godina nije sazađeno niti jedno mlado stablo, a porušeno je tko zna koliko. Javna pitanja i javna rječita osuđivanja izgleda nisu više dovoljna. Takve destrukcije koje ih čine takvi ljudi, trebaju krivično odgovarati ne kao piromani* nego kao logomani*. Od parka napravljeno je ruglo i cirkus, načičkani stupovi sa svjetiljkama (fenjeri) koji koštaju svaki 3000 DM (ima ih u središtu grada šezdesek), postavljeni su pored već postojećih svijetiljki, jedna uz drugu, na starim svjetiljkama - je trebalo samo promijeniti jače žarulje - nitko ih još nije maknuo, a metnute su nove.
Sve su to bili PRED IZBORNI HDZ-ovi tobožni radovi da građani vide da se nešto radi tj. dešava. Pola stoljetnog bora "TISE" je srušeno da bi se baš tamo stavila jedna takva kičasta svijetiljka koja još slabije svijetli od onih starih. Cijeli park je izrovan i isprepleten s električnim kablovima. Desetak Stabala "kestena" prije dva mjeseca ostali su bez svojih vrhova, i sada izgledaju kao da je bila "Černobilska radijacija" nad Bjelovarom.
Predsjednik Udruge:
Branko Stojković
U Bjelovaru, 27. 02. 2000.
|
