DIREKTORI LAKIH RUKU
Krajnje je vrijeme da se ljudima koji godinama direktor-uju i razbacuju se hrvatskom imovinom stane na kraj. I da se zauvijek uklone s mjesta kojima očito nisu dorasli, ali koja su im tako dugo pružala moć i vlast.
Pojedinci gotovo cijeli svoj radni vijek provode na raznim rukovodećim funkcijama, a nitko i ne pokušava pogledati što i kako rade, kakve su im kvalifikacije, moralne i druge kvalitete.
Stoga nije čudno što su u nekim kolektivima rukovodioci ljudi koji su zbog privrednog kriminala osuđivani, pa čak i nekoliko puta. Poslije svojih promašenih investicija seljakaju se iz jedne radne organizacije u drugu, mijenjajući automobile, tajnice, fotelje, vozače…
Davno dobivši epitet » uglednih i poznatih « privrednika, dobar dio tih ljudi sa stražnjeg sjedišta crnih » merđi « trudi se da » čaršiji « dade do znanja tko su suvremeni » dahije «. I njihova se imena izgovaraju sa strahopoštovanjem.
Treba postaviti pitanje – gdje nam je produktivnost rada, kapitala, ekonomike, tehnologija, ljudske svijesti i kulture ? Da li nam se išta poboljšao način življenja u proteklih nekoliko desetljeća – i kome? Što je sa životnom egzistencijom sutra?
Novi Bjelovarac ; 12. 04. 1990.
(Pismo građana)
Branko Stojković
|
