OTKAD SU (TO) SAD ODJEDNOM SVI HRVATI POSTALI PRIJESTUPNICI ZAKONA?
Netreba ići u meritum* stvari i analizirati zbog čega kod nas postoji duboka kriza u Pravosuđu? Ali činjenica je da je pola milijuna hrvatskih građana u ovih zadnjih 14 godina, od uspostave «nove» hrvatske države, provelo u zatvorima. Što znači, da je skoro svaki četvrti Hrvat (ili Hrvatica) bio na izdržavanju kazne, radi raznih prometnih, javnih i drugih prekršaja. Teško stanje je dijelom nasljeđe komunizma, a dijelom posljedica tuđmanizma.
U Hrvatskoj još čeka na izdržavanje kazne oko 100.000 ljudi. Od uspostave prve nove vlasti 1989. godine (HDZ-ove) u Hrvatskoj od onda nisu samo zatvori renovirani, nego sada i proširivani. U Hrvatskom puku vlada strah, neimaština i beznađe... Pitamo se: kako je naša nezavisna država postala i jedna «velika gungula»? Dok se je za nju ginulo i krvarilo u Domovinskom ratu, za slobodu i suverenitet, poštivanje prava čovjeka. Država uvodi policijski sat, jer neke benzinske stanice nedugo su radile do 20.00 sati, trgovine se zatvaraju u 21.00 sat i nema dežurnih. Što je šokantno da poslije tog radnog vremena se nemože kupiti kruha za jesti.
U Bjelovaru čeka 10.462 ljudi na izdržavanje zatvorske kazne, pomnožite to sa brojom 21 županije, i dobit ćete katastrofalnu sliku. Novi inozemni dug sad iznosi 22.800 milijardi dolara, što ne vrijedi cijelo naše gospodarstvo, jer 80 % je i uništeno.
Prisjetimo se što je obećala koalicijska vlast (SDP, HSLS, HSS, LS, HNS, i IDS), poslije desetogodišnje vladavine HDZ-a, 3. siječnja:
1. da će riješiti kriminal u pretvorbi i privatizaciji tj. Izvršiti reviziju.;
2. da će Račan i Mesić izići s listom oko 200 najbogatijih obitelji.;
3. smanjiti proračun Republike Hrvatske za 17%.;
4. da će smanjiti PDV-e.;
5. da će smanjiti plaće dužnosnicima u državnim službama.;
6. da će se preispitati nadzorni odbori (u javnim poduzećima i tko u njima sjedi).;
7. vratiti pokradene mirovine umirovljenicima.;
8. zaustaviti zaduživanje zemlje.;
9. uvesti europsko poštivanje ljudskih prava.;
10. dobrosusjedske odnose sa zemljama koje nas okružuju.;
11. otvoriti 200.000 radnih mjesta (dali su 70.000 otkaza).;
12. odreći se automobila, mobitela, saborskih stanova i kartica, i svih privilegija.;
13. odreći se Pantovčaka, Brijuna, skupih ljetnikovaca...?;
14. vratiti proizvodnju i rad, pospješiti izvoz a smanjiti uvoz.;
15. podignuti ugled Hrvatske u svijetu.;
16. povećati životni standard (poskupila su goriva 30%, električna energija 25%, a trajekti i ceste za 50%, telefonski impulsi ...;
17. obećali su projekt s faksa na posao (a i dalje oni koji završe školu idu na Zavod za zapošljavanje);
18. obećali su da će poboljšati socijalni status građana (a sad već oko 400.000 prima socijalnu pomoć).;
19. da će suzbiti mito i korupciju.
itd.
Zbog jedne neodgovorne politike, Hrvatskom vlada sve veća nemoralnost, primitivizam i zaostalost, ravnodušnost i apatija kod građana. Raspad ideala o Hrvatskoj državi kod «branitelja» traje već godinama, a država ih birokratskim postupcima sve češće traumatizira.
U izlozima trgovina prodaju se knjige, «Tko je pokrao državu?», to je gotovi elaborat* za policiju, državno odvjetništvo i sud, a glavni krivci u zemlji ostaju i dalje nekažnjeni. «Tko i kako je pokrao državu» i «Kriminalna pretvorba i privatizacija» samo su jedni od naslova knjiga u kojima je obrađen sav materijal – policajci se šeću ulicama i trgovima kraj izloga i gledaju.
Što su onda institucije države, samo ako se prisjetimo bivših ministara unutrašnjih poslova, Ivan Jarnjaka kako je sprečavao prosesuiranje odgovornih osoba za pljačku Slobodne dalmacije, koja je u pretvorbi oštećena za 65 milijuna eura. Na Zagrebačkom županijskom sudu 23. 01. 2002. doneseno je rješenje o provođenju istrage protiv bivšeg ministra policije I. Jarnjaka, što je 1993. godine Slobodna dalmacija prešla u ruke Miroslava Kutle.
A ni Ivan Penić bivši ministar MUP-a prvo je poricao, pa zatim priznao postojanje organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Zatim je izjavio kako počinitelji neriješenih ubojstava u mafijaškom stilu slobodno šeću ulicama jer nema dovoljno dokaza za njihovo zatvaranje, da bi nakon toga biše puta rekao kako je Hrvatska među najsigurnijim državama. Da se podsjetimo kada je Ivan Penić bio predsjednik Fonda za privatizaciju prošao je kroz 40 teških slučajeva pretvorbe, od kojih se posebno pamte Zagrebačka NAMA, Croatia-bus, Jadran Crikvenica, Geofizika, Hotel Split, HTP,... I. Penić je otkrio podatke o građanima koje je dao Ljerki Mitas Hodak, kako bi za vrijeme izbora 1997. godine ona poslala svoje pamflete na njihovu adresu. Te pustio je Nevena Barača direktora Dubrovačke banke – koja je pokradena. Nije spriječio atentat na bankara Ibrahima Dedića...
I Ivan Vekić kao bivši ministar unutrašnjih poslova bavio se prisluškivanjem građana. Čudno je kako su svi ti ljudi, kao i bivši ministri poslije bili i elitni predstavnici tj. članovi Ureda za nacionalnu sigurnost i drugih važnih službi.
Zadnji ministar policije Šime Lučin, nije ništa poduzeo u protekle sve četiri godine svog mandata, nije ni pokušao da zaustavi pljačke proračuna (sukob interesa), pljačke poduzeća, teror i organizirani kriminal... Hrvatski građani u štrajkovima od 1996. do 2004. godine, na trgovima i ulicama traže svoja prava, i pred Saborom i svagdje drugdje. Policajci stoje nasuprot narodu kojeg ne štite, nego su ga spremni i gaziti. A u ime koga to?
To se je najbolje pokazalo 20. veljače 1998. godine, sada će biti godišnjica 20. veljače 2004., šest godina odkako je Ivan Penić kao ministar policije ispeljao 10.000 policajaca na Trg bana Jelačića kako bi spriječio prosvjednike da dođu na svog trg, građani su htjeli upozoriti vlast na tešku gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Zašto onda u Ustavu Republike Hrvatske piše: da vlast proizlazi iz naroda?
U Bjelovaru, 12. veljače 2004.
Predsjednik Udruge «ŠTIT»:
Branko Stojković
|
