CROSTOJKOVIC1958

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2024 (3)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (4)
Ožujak 2023 (1)
Listopad 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (14)
Lipanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (8)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (11)
Srpanj 2021 (26)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (32)
Travanj 2021 (14)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (17)
Siječanj 2021 (24)
Prosinac 2020 (29)
Studeni 2020 (15)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (21)
Kolovoz 2020 (23)
Srpanj 2020 (36)
Lipanj 2020 (49)
Svibanj 2020 (45)
Travanj 2020 (37)
Ožujak 2020 (43)
Veljača 2020 (32)
Siječanj 2020 (31)
Prosinac 2019 (21)
Studeni 2019 (45)
Listopad 2019 (23)
Rujan 2019 (12)
Kolovoz 2019 (31)
Srpanj 2019 (60)
Lipanj 2019 (83)
Svibanj 2019 (83)
Travanj 2019 (71)
Ožujak 2019 (72)
Veljača 2019 (34)
Siječanj 2019 (54)
Prosinac 2018 (46)
Studeni 2018 (84)
Listopad 2018 (37)
Rujan 2018 (32)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv








14.07.2011., četvrtak

SVE SAMI ŠPEKULANTI I NERADNICI !

Seljački postmodernizam ili povratak u feudalizam?

Pisma čitatelja

S gospodinom Josipom Golubićem, saborskim zastupnikom HSS-a, sreo sam se 30. prosinca 2002. i prvo što me je upitao bilo je: "Kakva je to Udruga nezaposlenih i gdje se ona nalazi?" Rekavši da je čuo za tu udrugu i da će ona posredovati oko zapošljavanja nezaposlenih, zamolio me da šutim o onome što će mi reći:

"Pozvat ću ih ja k sebi da mi oberu nekoliko rali kukuruza, koje nisam pobrao, da vidim hoće li oni to htjeti. Dat ću im tri puta jesti i što bi još htjeli?"

" A što je s dnenicom?" Kako bi netko došao samo tako raditi za ono što bi pojeo? Pa, nismo u feudalizmu. Golubić je ostao zbunjen i nešto je samo promrmljao, vjerojatno nije očekivao takvo "realno pitanje". Golubiću sam rekao da građani sve lošije žive i da je sve gora situacija u našem društvu. On me je pogledao razrogačenim očima, i na to mi odgovorio: "Dobro se živi!" Ja s time htio sam mu samo dati do znanja da ne smije zaboraviti, zašto sjedi (tamo) u Saboru RH. A kako su naša mišljenja bila različita, tj. kontradiktorna, Golubić se je odjednom sjetio da mu se žuri, pozdravio me i otišao. O svemu što mi je govorio razmišljam i dalje i ne mogu se dovoljno načuditi. Shvatio sam: Njemu je dobro i njegovo je razmišljanje samo potvrda da "sit gladnome ne vjeruje".

Što sam više o tome razmišljao nametala su mi se i nova pitanja: "Kako netko nama pametuje iz Sabora, a doma nije pobrao kukuruz?"

Kakav je to primjer seljacima, ima li takav gospodin "seljak" pravo nositi "viteški mač" i njime krojiti tuđu sudbinu?

Kakve li ludosti. Golubića sam prvi put upoznao 26. lipnja 1999. godine kada sam podržao "blokadu" bjelovarskih cesta i to pet dana. Rušili smo HDZ da bi došli drugi, što ne znači - bolj! Sjećam se zaklinjanja u poštenje, domovinu, prisege građanima, cijelome narodu i državi. Prohujalo je već 36 mjeseci od 03. siječnja 2000. godine. Kao da nitko i ne pita da se polože računi. Od obećanja da će štititi interese građana izvan svega (obitelji, svakog pojedinca...) nije ostalo ništa. Građani i birači stoga su apatični jer su još jednom prevareni!

Od zastupnika iz HSLS-a ponajprije bih očekivao da su njegovi bližnji - seljaci i radnici. Ovo pišem svim umnim ljudima kao "prigovor savjesti", da ne zaborave na plemenitost, koju bi čovjek trebao nositi kao svoje svjetlo. Ne činim to iz zavisti prema bilo kome,ponajmanje prema poznaniku i saborskom zastupniku, ali od razgovora spomenutog u uvodu, ostalo mi je čuđenje, kojem se nemogu ni sad načuditi.

Branko Stojković

Vjesnik , 11. siječnja 2003. (subota) str. 12.

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #