Demant na ogavni članak
VJESNIK - Uredništvo
Slavonska avenija 4
10000 ZAGREB
Poštovano uredništvo VJESNIKA ovim putem DEMANTIRAM sve laži koje je napisala Vaša dopisnica iz Bjelovara Senka Budimir, u VJESNIKU od utorka 29. srpnja 2003. na str. 22. CRNA KRONIKA, o Branku Stojkoviću, predsjedniku Udruge "ŠTIT". Ustav i Zakon Republike Hrvatske člankom 38. jamči se sloboda i mišljenje javnog izražavanja. Zabranjuje se cenzura. Jamči se pravo na ispravak svakome kome je javnom viješću povređeno pravo. Pa stoga Vas zamoljavam da ispravite netočne navode, odnosno objavite moje (ovo) pismo - koje Vam upućujem preporučeno s povratnicom. Ukoliko ne objavite moj ispravak - biti ću primoran Vas tužiti sudu za klevetu, tj. nastalu štetu. Tražim isto toliko prostora u Vašoj novini, isto toliko koliko je objavljen dotični članak.
Kao prvo: Vaša dopisnica Senka Budimir je neprimjerena osoba, svi je znadu u Bjelovaru kao "Hara Krišna pokret" i njezinog bivšeg supruga od kojega se je sad nedugo rastavila. Sramotno je da godinama ne dolazi na naše konferencije za novinare, iako joj uredno svaki poziv je dostavljen. Nego koristi Vašu novinu za oblajavanje, što iz drugih članaka prošlih brojeva se može iščitati. Dvorska pisačica brani sve one koje mi prozivamo zbog kriminala i svih nepodopština. Za vrijeme Domovinskog rata pisala je mistifikacije*, te netreba zaboraviti da se je čamcem vozala po rijeci Dravi u parovima ljubavnika - kada je mina eksplodirala. A poslije za to tražili oštetu. I druge ona je klevetala.
Zašto se onda čudim, što sam se našao u Vašoj CRNOJ KRONICI, kao batinaš pod plaštom "zaštitnika ljudskih prava"? Samo ovih par citata najbolje oslikava i svjedoči o kakvoj je osobi riječ. Desetak godina sam u javnosti, imao sam toliko raznih napada, pištoljem, nožem, palicama... Za to su neki i osuđeni. Zašto nikada nije S. Budimir pisala o tome?
Našao sam se u CRNOJ KRONICI iako za to nema najmanje osnove, ili bolje rečeno, bez dokaza ili sudskih rješenja. Da sam stvarno (tako) nešto počinio, apsurdno* je i laž da sam nekog tukao s lancem, i laž je da sam F. Medaka udario s leđa. On i njegovi karataši su me napali - oni su mene udarili s leđa. Kao i do sada sam čovjek koji štitim ljudska prava, a za kriminalce nemam tolerancije. To što nikada nisam osuđen, je zato, što su me FINGIRANO prijavljivali - policiji, upravo te ulizice i podanici koji štite lopove. Zašto mi se onda spočitava da sam sklon nasilju - nikada nisam osuđivan? Te primjeran sam građanin, dobar sportaš, otac - roditelj. NEPOROČAN. Kako otrcano zvuči: "da se ja slobodno šećem gradom". Zar se ja u tom gradu nisam rodio, zar ja u njemu ne živim već 45 godina? Bolesni su oni koji pravednika napadaju, zato što im stoji kao svjedočanstvo, da su "nakaze".
Još jednom ističem da novinari koji krše Ustav i Zakon Republike Hrvatske, nemogu biti novinari, i da će kad tad odgovarati za svoje poteze. Takvi novinari ne žele samo meni (ne)dobro, nego cijelom hrvatskom mjenju, jer ih laže, pravi budalom... Možete se zamisliti činjenicu gdje B. Stojković u 21. stoljeću postaje Heretik i Renegat? Čovjek koji se zalaže za ljudska prava i građanske slobode. Gdje se traži samo mali razlog - da me se ocrnjuje. Pritisci se povećavaju kad ja "malo više" govorim, onda se i grad ustalasa. To što kaže: akademik Vladimir Paar, da ima medija: "Mediji koji vole samo skandale". No, i ja kažem da ima i korumpiranih novinara, koji se i prodaju i "crnom đavolu" za škude.
Napadati raznim insinuacijama* građansku udrugu - inicijativu - koja jedina nešto u ovoj Hrvatskoj znači je suludo i iracionalno. I to je sve po nečijem diktatu. Jer novinski dopisnici postali su više kontrolori javnosti, nego autentični izvjestitelji.
Sa poštovanjem!
Predsjednik Udruge "ŠTIT"
Branko Stojković
U Bjelovaru, 14. 08. 2003.
|
