CROSTOJKOVIC1958

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2024 (3)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (4)
Ožujak 2023 (1)
Listopad 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (14)
Lipanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (8)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (11)
Srpanj 2021 (26)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (32)
Travanj 2021 (14)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (17)
Siječanj 2021 (24)
Prosinac 2020 (29)
Studeni 2020 (15)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (21)
Kolovoz 2020 (23)
Srpanj 2020 (36)
Lipanj 2020 (49)
Svibanj 2020 (45)
Travanj 2020 (37)
Ožujak 2020 (43)
Veljača 2020 (32)
Siječanj 2020 (31)
Prosinac 2019 (21)
Studeni 2019 (45)
Listopad 2019 (23)
Rujan 2019 (12)
Kolovoz 2019 (31)
Srpanj 2019 (60)
Lipanj 2019 (83)
Svibanj 2019 (83)
Travanj 2019 (71)
Ožujak 2019 (72)
Veljača 2019 (34)
Siječanj 2019 (54)
Prosinac 2018 (46)
Studeni 2018 (84)
Listopad 2018 (37)
Rujan 2018 (32)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv








24.06.2011., petak

NI DVA DOLARA SE NE TROŠI PO GLAVI HRVATSKOG STANOVNIŠTVA

MANIFESTACIJA SIROMAŠTVA


Siromaštvo u Hrvatskoj naglo se povećalo. Najnovija istraživanja pokazuju da gotovo milijun ljudi živi na rubu gladi. Ove zime su brojne obitelji zatražile socijalnu pomoć, 20 % više nego prošle godine. Preko karitativnih organizacija - koje postale su „banke hrane“ obitelji dobivaju robu, i obroke u pučkim kuhinjama... Pred nezapamćenim valom nezaposlenosti u Hrvatskoj, obespravljenim građanima jedina su utočišta – sirotišta.

„Novi siromahi“ – posljedica je pretvorbe i privatizacije, procesa restrukturiranja privrede. Mnoge radničke porodice ostale su bez materijalnih primanja, gdje ne uspjevaju platiti stan, obući djecu, redovito skuhati hranu i povremeno sebi priuštiti još nešto više od toga. Broj hrvatskih klošara naglo se je povećao. U Ministarstvu za socijalnu skrb ističu da pomoć za uzdržavanje dobiva preko 200.000 osoba, među kojima je 30.000 samaca.

Na socijalnom programu radi dodatne zaštite najugroženijeg djela stanovništva, posebice su djeca, mladež, starije i nemoćne osobe, te invalidi i stradalnici Domovinskog rata. Gradska poglavarstva financiraju i rad klubova za umirovljenike, službu pomoći i njegu u kući, prijevoz invalida, pogrebne usluge, te nabavu knjiga za učenike i ogrjeva za obitelji...

Mnoga poduzeća su propala, a radnici završili na cesti. A onda, pogođeni krizom, jednog jutra našli su se u čekaonici biroa za zapošljavanje, ili u prostorijama socijalne pomoći... Siromašnima, građanima i neuhranjenima u Hrvatskoj bave se karakteristične organizacije poput „Anđeli spasa“, „Katolička pomoć“, „Agape“, „Franjevci“, „Bedem ljubavi“ i druge.

Mnogi građani nemogu platiti najosnovnije režije: električnu energiju, grijanje, komunalne i druge usluge – na kraju protiv njih na sudovima provode se ovrhe. No, većina građana ističe da teško živi, a posebno se žale na učestala poskupljenja hrane, obuće, higijenskih potrebština, itd. Mnoge humanitarne pomoći prikupljene su u toku 1991. - 1996. godine, na tone hrane i robe koja je stigla iz inozemstva u Hrvatsku.

Gotovo u svim gradovima Hrvatske otvorene su pučke kuhinje, u kojima su se našle cijele vojske socijalnih slučajeva. Zanimljivo je pitanje: kako ova zemlja bez rada funkcionira?! Veliki broj umirovljenika ima vrlo nisku i mizernu mirovinu od 800 kuna do 1600 kuna. Zbog tako teških životnih uvjeta mnogi siromašni građani morali su se odreći kina i kazališta, novina, putovanja i ljetovanja, i dr.

Nekada je postojao srednji sloj, a danas postoje samo bogati i siromašni. No, užasava (to) što neki „novo stvoreni tajkuni“ žive u rasipništvu, a građani koji su i do 40 godina radili – sada nemaju za život. U Caritasovim pučkim kuhinjama „ne znači ne jesti nego jesti loše“. Što znači da veliki dio hrane dobiva se iz donacija. Neprodan i odbačen seljački krumpir, itd.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman kada je došao na vlast – znao je lijepo prije izbora reći: „Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu.“ A mnogi danas Hrvati i nemaju lisnicu, tj. novčanik. Oni djelatnici koji rade u raznim kuhinjama i restoranima kradu hranu i nose kući. „U dolini gubavaca“ hrana je postala vrijednost kao zlato.

Ministar MUP-a Marijan Mlinarić provodi akcije 0,00 ‰ alkohola, ili: „gdje vam je novčanik?“. Bavi se džeparima u tramvajima, vlakovima i autobusima..., dok ubojice, organizirane bande, kriminalci, i veliki pljačkaši slobodno šeću ulicama. Ili ono u reklamama na TV ekranu - prijavite (onu sirotinju) tko ne plaća porez i krade struju... Zatim koliko djece nevidi u tanjuru odrezak, zaboravlja se voće i kvalitetno povrće izvan sezone. Godinama hrvatski građanin se izgladnjava, prisiljava na zaduživanje i posuđivanje novaca.

U Hrvatskoj su niknuli kao pečurke svjetski dućani sa stranim natpisima, kao centri: Kaufland, Getro, Billa,... gdje se prodaje na veliko. Naravno, mnogi građani siromašni mogu samo gledati i sanjati praznog želuca... Uostalom, metodologija nije komponentna da nam Vlada govori o građanima. I da mora ona dizati društvo do najvećeg prosperiteta. Zaboravlja nas se, kada nam se stalno „tuli“ kao idemo u EU. A u želudcima nam krulji. Pitamo: Što će „crkveni miševi“ u Europi?

Postoje dva teška problema, glad i beskućništvo. Mnogi građani žive na „prosjačkom štapu“, gdje je granica siromaštva. Neki građani u bijedi i neimaštini, obilaze tržnice i traže po kontejnerima za smeće hranu. Svake godine teže je, nego prijašnje godine. Ljudi sve manje imaju novca za život. Ovaj podatak je alarmantan. Više od polovice očeva obitelji koji traže socijalnu pomoć mlađi su od 40 godina. Skitnice sjede po kafićima, a daljnja perspektiva poboljšanja se nevidi. Pokazatelja razvoja u državi nema.

No, pravu akciju pokrenuo je pokret „ŠTIT“, prosvjed ispred Zavoda za zapošljavanje u Bjelovaru, i to svakog prvog u mjesecu, sat protesnog stajanja (u vremenu od 12 do 13 sati). S prvim prosvjedom započinjemo 01. 12. 2004. Želimo ostvariti jednu izuzetnu humanu ideju, i vidjeti njen rezultat.

Obitelj se pribojava za budućnost, jer su ih zbog briga dotukle bolesti poput dijabetesa i visokog tlaka... Puno ljudi je otišlo u alkoholizam. Upućen je sad apel hrvatskoj javnosti, pozivamo građanske vlasti da povedu brigu. Dolaze dani blagdana. Koliko je onih u Caritasovim kuhinjama, koji će „srkati juhicu“ gorčine. Treba se ljudima vratiti dostojanstvo.

Zapravo, nezaposlenost raste i jača svakodnevno, i rada je sve manje. Kad bi se svi transferi pomoći isključili, koje država iz proračuna izdvaja za siromašne - ispao bi građanski socijalni rat. Činjenica je da vlast kupuje mir. To je kao da se smije ljudima. Kada se uzme u obzir da oko 740.000 građana lani je živjelo s prihodima ispod granica siromaštva. A to u prosjeku s oko 1.574,00 Kune mjesečno. Gotovo s 200 Eura u džepu. Najviše se jede jeftina salama, konzerve, paštete... itd. Ljudi su žrtve političke mafije. U Hrvatskoj je obrazovanje nemoguće.

A građani nisu nikad tako loše živjeli kao danas. Žalosno je, da je to jedna ružna slika Hrvatske, u kojoj nema uvjeta za življenje. Loša materijalna situacija nerijetko donosi i druge probleme: poput ovisnosti o alkoholu ili zlostavljanju članova obitelji. Za ovu tragediju, krivi su svi političari u Hrvatskoj. „Imamo Hrvatsku“, „Lijepa naša“ ... sjetimo se prije izbornih obećanja. Vodeće ljude potresne priče ne zanimaju. Netreba zaboraviti ni radnike koji dolaze na posao, a plaća im kasni nekoliko mjeseci. Siromašnih građana je sve više.

Dok mi sad upravo prosvjedujemo pred Zavodom za zapošljavanje u Bjelovaru od 12 do 13 sati, u Bjelovarskoj pučkoj kuhinji mnogi siromašni građani čekaju na red za hranu. A odgovorna gospoda, negdje u hotelima u isto vrijeme ručaju, i baš ih briga za građane. Ako nema zapošljavanja, neka se onda raspuste Biroi, iovako od njih nema nikakve koristi. Pošast se je institucionirala. U Bjelovaru je prisutno prosjačenje, a na zatvorske kazne čeka oko 14.000 ljudi, socijalnu pomoć prima 2.000 ljudi, a nezaposlenih je oko 17.000. Čiji je grad Bjelovar? U kojem su se pojavili pet – šest nepoznatih ljudi, kojima je vraćena nacionalizirana imovina – svaki od njih je vlasnik nekoliko zgrada, te iz njih stanare izbacuju van.

U Bjelovar je došlo par „tajkuna“: Toš, Radić, Rajić, ... i drugi - koji su prisvojili svu imovinu. Kada se sve zbroji - što je od građana? U Bjelovaru nama netreba Butkovićev korumpirani medij (list i radio) – koji o svemu šuti, te štiti lopove.

PREDSJEDNIK POKRETA „ŠTIT“:

Branko Stojković

U Bjelovaru, 1. 12. 2004.

- 18:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #