CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (4)
"TEHNIKA" d.d. BJELOVAR, Velike Sredice 23
Poduzeće "Tehnika" osnovano je 1962. godine, za proizvodnju, remont i servise vozila. Kraj trgovina, finalni je proizvod izrada automobilskih prikolica, vučnih kuka, i motornih trokolica... U servisnoj-remontnoj djelatnosti nabavljena je moderna oprema: alati, stubne dizalice, itd. U 1976. godini osigurana su sredstva Fonda za razvoj Općine Bjelovar, te bankarski i robni krediti.
Proizvodnja u "Tehnici" dosegla je svoj najveći nivo 1982. godine - proizvedeno je 8.500 prikolica, 30.000 automobilskih vučnih kuka, 100 motornih trokolica i druge poljoprivredno stočne opreme. Ukupno zaposleno je 253 radnika, od kojih je 13 inžinjera, koji su raspoređeni u nekoliko radnih zajednica. Više puta radnici su se odricali jednokratne zarade u korist jačanja poduzeća, i izgradnje novog pogona za proizvodnju od 5.000 m2 .
Gdje je nestalo poduzeće?
"Tehnika" je povećala broj radnika. Raniji direktor "Tehnike", od njenog osnutka pa do 1975. godine bio je Luka Dubrovac, a nakon njega Živorad Damjanović "Žika". Za generalnog direktora izabran je 1980. godine Veljko Dragišić, a u proizvodnji tehnički direktor inžinjer Boško Lazić. Direktor remonta i servisa bio je Vladimir Car, a rezervnih dijelova, pribora i proizvodnog programa Franjo Štimac. Šef konstrukciono-razvojne službe Ivan Đud, a operativne pripreme rada Ljilja Vudrag i Mirjana Vuković.
Bjelovarska "Tehnika" imala je i stanicu za tehnički pregled vozila, koje je bio šef Marko Franjić. U 1982. godini "Tehnika" se je probila na inozemno tržište u Austriju, a svoj proizvod prodaje po cijeloj (bivšoj) Jugoslaviji. Radnici su cijeli razvoj "Tehnike" iznesli na svojim plećima, da bi 1982. godine do 1991. godine "Tehniku" zapljusnuo cijeli "val" ugnježdene birokracije, koja se drugačije odnosi prema radu i stvaralaštvu, a za svoj nerad prima visoku plaću. Odgovornost i kvaliteta rada sve više opada.
Gulog
Kompleksnost situacije u poduzeću "Tehnika" koja mijenja nekoliko puta svoj naziv: iz OOUR-a u RO, pa poslije se udružuje u UMIB (udruženje metalskih industrija Bjelovar). Bivši komitet (KPH) u Bjelovaru kao najviše političko tijelo, postavlja po poduzećima svoje ljude, ne po ključu svanja i stručnosti, nego po podobnosti, tako je i "Tehnika" dobila generalnog direktora Milana Pavičića. Iako on nije imao neku značajnu stručnu spremu, ali uglavnom bio je vodeći član komunističke partije, odnosno "avangarde" koja je bila poluga socijalističnog samoupravljanja.
Kriminalna policija PU u Bjelovaru po dojavi i prijavi izvršila je operativnu radnju nad direktorom Ivanom Markesinom. Dana 17. veljače 1998. godine u namještenim licitacijama i noćnim odvoženjima strojeva iz pogona "Tehnike", Državno općinsko odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv priučenog i zadnjeg direktora "Tehnike" Ivana Markesine.
Banditizam
Poduzeće "Tehnika" d.d. otišla je u stečaj i u ponor je sa sobom povukla mnoge radnike, tj. njihove obitelji. Takav model privatizacije stvorio je iza sebe vojske nezaposlenih ljudi i tehnolokih viškova radnika. Nestali su mnogi kadrovi i profili. Nekada bogat naš bjelovarski kraj, po industriji, danas je pao na prosjački štap... Bjelovarsko gospodarstvo palo je u komu. A po propasti i pljačkama poduzeća naša Županija postala je među prvima i vodeća u Hrvatskoj. Danas ostaje samo "ironični" mozaik kako su neki od čobanskih igara uspjeli doći do imovine i ugleda. Da bi se promijenio život par ljudi, tisuće i tisuće je palo u bijedu. Možda ti heroji i profiteri u krajnjoj budućnosti i ulice će se zvati po njima, a bili su lopovi.
"Tehnika" je stvarana desetljećima, i ona je imala jedinstven program i tehnologiju, imala je uhodan proces za proizvodnju. Mnogi alati i uređaji od "Tehnike" završili su na smetlištu ili u starom željezu. Na Trgovačkom sudu u Bjelovaru proglašen je stečajni postupak u poduzeću "Tehnika" d.d. Bjelovar. Riječ je o više zgrada, kontejnera, alata i strojeva, dvorišta i druge imovine. Početna cijena "Tehnike" određena je 4.000.000,00 Kuna. I na drugom ročištu u prodaji imovine 25. 06. 2001. godine nitko se ozbiljan nije javio. Zakazana je i treća prodaja imovine "Tehnika" d.d.. i smanjena je cijena na 3.000.000,00 Kuna, a ročište o prodaji sazvano je za 27. 08. 2001. godine. Svi radnici ostali su bez posla, i najviše je radnika koji su tužbe podnijeli zbog materijalnog potraživanja na Općinskom i Trgovačkom sudu u Bjelovaru, jer ima i onih koji plaću nisu primali dvije godine.
Laka imovina
Tvrtka "Nacional" d.o.o. Bjelovar, Gajeva 10, vlasnika Željka Maletića kupila je pola "Tehnike" na trećoj licitaciji za samo 271.048,00 Kuna (slovima: dvestosedamdesetjednatisućačetrdesetosam Kuna.-). Po ovrhi broj: Ovr-524/98-87 kupljena je nekretnina upisana u z.k. uložak broj 1083 K..o. Bjelovar-Sredice i to č.k.br. 99/6 zgrada lakirnice, zgrada bravarije i dvorište sa 22 ara 37 m2 .
"Tehnika" d.d. veliki je dužnik ne samo sitnim vjerovnicima, nego i Bjelovarskoj banci, a ujedno većinski vlasnik postaje "Čazmatrans" čiji je predsjednik nadzornog odbora Drago Sušec. Tako "pretvorba" se uglavnom provodi kao pljačka. Velika je to svinjarija, kako po zakonskim namještaljkama dolazi se do vrijednih kapitala. Potez iznajmljivanja velike hale u "Tehnici" u kojoj je bila cijela proizvodnja linija, lakirnica i montaža, i dio proizvodnje, dobilo je poduzeće "NIMEL" koje proizvodi cipele, iako tri druge hale stoje prazne.
U tuđim rukama
Stoga 1998. godine prodaje se dio imovine, tj. stanica za tehnički pregled vozila koja je mjesečno pridonosila prihod od 70.000,00 Kuna. Firma "NIMEL" nije plaćala najamninu, a "SIOP" tvrtka vlasnika Mirka Prišlina uselila se u drugi pogon, i prisvojila sve važne glavne strojeve od "Tehnike" d.d., te prisvojeni su tehnička, tehnološka i druga dokumentacija. Zanimljivo da vlasnik "SIOP"-a radi sa sredstvima za proizvodnju od "Tehnike", a to radnici "Tehnike" kao nisu mogli?!
Ono što je frapirajuće da su prije izbora 1997. godine pristupili HDZ-u, kako su se sami onda nazvali ugledni bjelovarčani, gospodarstvenici, prosvjetari i drugi djelatnici: diplomirani inžinjer Stjepan Bogović, upravitelj Hrvatskih cesta, Vjeran Jurković, direktor Područnog ureda Hrvatskog fonda za privatizaciju, Ante Šola, ravnatelj Tehničke škole, Darko Balažin, ravnatelj Bjelovarske Gimnazije, Božidar Šalković, direktor Informativnog centra, Ivan Markesina, direktor "Tehnike", dr. Boris Kudumija, ravnatelj Opće bolnice Bjelovar, i dr. "Tehnika" d.d. zapala je u visoke kredite, a gubitak s kojime je poslovala iznosi u jednom dijelu 5.500.000,00 Kuna. Stanica za tehnički pregled vozila poslovala je s gubitkom od 2.000.000,00 Kuna. Mali dioničari bili su prisiljeni prodati svoje dionice pošto-poto. A svi radnici oko 400 njih većinom završili su na zavodu za zapošljavanje. Ukupni dug "Tehnike" d.d. procijenjen je na 8.500.000,00 Kuna.
Radnici bez plaće
Kraj gospodarskog diletanizma, nositelja vlasti, ostali su mnogi dugovi, neisplaćene plaće radnicima od 1994. godine, a politička je potpuna nezainteresiranost sa odgovornošću, i tako da očuvane nasljedne vrijednosti završile su u destrukciji i pljački. Činjenica je da u kriminalnim radnjama treba tražiti razloge gubitka u poslovanju, gubici su narasli dva puta veći od vrijednosti temeljnog kapitala.
Početkom mjeseca ožujka 1997. godine počela je s radom tvornica "NIMEL" vlasnika Željka Nimša i Elene de Riva. U toj tvornici radi oko 90 ljudi, a prilikom njenog otvaranja nazočio je župan Bjelovarsko-bilogorski Željko Ledinski i apostolski nuncij msgr. Giulia Anaudia i Francesco Olivieri, veleposlanik Italije. Treba spomenuti kako je Željko Nimš bio djelatnik i bivše "Tehnike" i kako je jedan svoj projekt dobro unovčio: kad je tom poduzeću nabavio poluautomatsku lakirnicu za bojanje proizvoda, tada je bio i nagrađen petodnevnim putem u inozemstvo. Ta ista lakirnica je kasnije završila u smeću i jedan dio u starome željezu, a bila je hvaljena kao nešto moderno i racionalno.
Kraj tvornice cipela "NIMEL"
Na izborima 03. siječnja 2000. godine Željko Nimš ugurao se je u HSS (Hrvatska seljačke stranka) na mjesto ravnateljsta za gospodarstvo, on i Ratko Kovačić, HSS, pročenik za gospodarstvo pri Županiji Bjelovarsko- bilogorskoj obećavaju da će dopeljati u Bjelovar i napraviti projekt sa Coop talijanskom tvrtkom koja je div, ona će imati prodajni prostor od 20.000 m2 , gdje bi mogli svi naći svoju šancu. Predizborni trik je i opalio, ali firme nema.
Tvornica cipela u Bjelovaru ugasila se do kraja. Punu godinu dana blokiran je bio račun "NIMEL"-a, a radnici kad su primali plaću, njihova plaća iznosila je od 800,00 do 1200,00 Kuna. Talijanski "biznismeni" nisu plaćali radnike, te preko noći su pobjegli iz Bjelovara, kamionima strojeve odpeljali, a iza sebe ostavili milijunski dug. Mjesečna rata najama "Tehnikinog" pogona iznosi ja 60.000,00 Kuna. Neplaćeni porezi državi i drugi dugovi trenutačno iznose 1.500.000,00 Kuna. Prevarena je i država. Svi radnici u "NIMEL"-u preko noći su ostali bez posla. Da se prisjetimo kako je negdje 1998. godine u "Tehnici" stanovala, odnosno zakupila pogon jedna isto firma "GSC" nepoznatog vlasnika koja je isto ostavila nakon ni godinu dana svog poslovanja dug za vodu, plin, struju, itd. A isto je poblegla preko noći za Mađarsku.
Gdje su državni inspektori?
Na zemlji od "Tehnike" otvorena je nova stanica za tehničke preglede EURO BJELOVAR, a jedno vrijeme u kancelarijama "Tehnike" bilo je i osiguranje EUROHERC. SIOP proizvodnja automobilskih prikolica vlasnika Mirka Prišlina izgradila je na parkiralištu od "Tehnike" praonicu za automobile. "Tehnika" je imala isto svoju praonicu, i sve službe, a kao sad ove su bolje.
Kako je mogao Ivan Markesina koji ima završine tri godine škole srednjeg obrazovanja, a cijelo je vrijeme je radio kao auto lakirer, biti na kraju direktor poduzeća "Tehnika". Tu štafetu vjerovatno mu je predao predzadnji direktor "Tehnike" Petar Lovčić, koji je tu firmu uništio do kraja. Radnici "Tehnike" se sjećaju na koji nelegalan način je Petar Lovčić došao raditi u "Tehniku".ž
Lažni stručnjak
Jednog dana jedini i priučeni pravnik Željko Vučetić i Radnički savjet sazvali su u velikoj hali sastanak radnika, koji je trebao odlučiti i to hitno o jednoj određenoj točki. Na sastanku su se pojavili generalni direktor Milan Pavičić, Mijo Dugalija, tehnički direktor Željko Radić, Saračević Abdulah, inžinjeri Matić Dragan, Pavičić Josip, Stipe Renić, Miroslav Ružić i drugi.
Generalni direktor Milan Pavičić obratio se radnicima ovim riječima: "Drugovi, imamo jedan problem, a mi ga možemo riješiti ukoliko ga vi prihvatite dizanjem ruku. Imamo stručnog čovjeka on se zove Petar Lovčić i on radi već nekoliko dana u našoj razvojno-konstrukcijskoj službi, on je velik i sposoban stručnjak koji je ovih dana dogovorio posao za "Tehniku", sa oficirima JNA (Jugoslavenskom narodnom armijom) o izradi prikolica za vojsku. Jel vi znate koji je to siguran prihod "Tehnici"? A na tom projektu će raditi gospodine Petar Lovčić i naša prototip služba, koja će izbaciti novi tip prikolice. Problem je što drug Pero Lovčić i njegova supruga Vesna Lovčić koja je doktorica nemogu putovati iz Garešnice na posao u Bjelovar. Drugu Lovčiću trebamo riješiti stambeno pitanje, a dogovorili smo se sa bivšim direktorom Boškom Lazićom da bi on pristao da dobije kredit od "Tehnike" za izgradnju kuće, a svoj trosobni stan u Centru bi prepustio drugu Lovčiću."
Iza tuđeg stola
Uz nagovor radnika jedva je taj prijedlog prošao. Pero Lovčić u razvojno-konstrukcijskoj službi to cijelo vrijeme sjedio je za tuđim stolom, glumatajući da tu radi, da bi nekoliko dana poslije preselio se u kancelarije u UMIB.
Vojni program tj. izrada prikolica za vojsku radio se pet godina, a u tih pet godina napravljeno je pet prikolica koje su završile u livadi u travi i šašu. Kad je firma pala na koljena i radnici nisu mjesecima dobivali plaće, budnili su se. Petar Lovčić napravio je zavjeru generalnom direktoru Milanu Pavičiću, koji je na tim učesalim štrajkovima bio smijenjen, a on sjeo u njegovu fotelju. Pavičić je dao kruh Lovčiću, a Lovčić ga je izbacio iz poduzeća?!
Lagodan život
Dok je firma trunula i propadala Lovčić se vozikao okolo u skupocjenom službenom vozilu, koje je kupio prethodni generalni direktor M. Pavičić. Radnici su znali da je Pavičić jeo janjetinu i ugovarao sastanke sa vojskom po Plitvičkim jezerima i vodao sa sobom tajnice, a na isti način je nastavio i Lovčić, žderajući po ribljim restoranima - tada radnici nisu primili plaću za tri mjeseca. Ni to nije sve bilo dosta nego su zapalili skladište poluproizvoda, da bi potom štetu naplatili kod Croatia osiguranja u Bjelovaru.
Mnogi su od "Tehnike" dobili stanove koji nisu zaslužili. A kad su otišli iz "Tehnike" nikad ih nisu vratili. Npr. inž. Jovo Dobričić, bio je konstruktor alata i naprava. U nekoliko godina svog rada u "Tehnici" nije konstruirao niti jedan alat niti napravu, a za to je primao visoku plaću. Drugi su radili njegov posao. Ako nisu htjeli, bilo im je rečeno da uzmu knjižicu i idu van iz poduzeća...
Autor teksta: (Branko Stojković)
Bjelovar
POKRET "ŠTIT"
|
