srijeda, 27.09.2006.

Family...

My baby sister got her navel pierced! Uh kako sam ponosna. Naravno ja sam kao pravi sadista morala nadgledati cijeli postupak i smijati se kao budala na njezine grimase, but in the end I am so very proud!! Baš joj slatko stoji. To joj je bio poklon za rođendan od mene i moje starije sestre :D, na opći užas naše šire obitelji jer su se moji roditelji davnih dana pomirili s tim da nema rasprave oko takvih stvari sa nama. Ja sam već oglušila na izjave familije jer sam veteran u takvim stvarima, and again I must point out how proud I am with my sister, a moja draga sestrica im je jednostavno okrenula leđa i rekla da odjebu. Vodila sam je u provjereni studio where I got my first tattoo, ali kada smo došli tamo dobila je napad histerije jer je izgubila naušnicu koju je dobila za rođendan pa je morala kupiti novu. It looks so nice!
Ponovno sam počela pisati, short story za početak i mislim je upotrijebiti za nešto veće kasnije. Kreativna blokada je najzad završila. Užasno sam ljuta na moju sestričnu... ustvari više razočarana s njom jer je postala prava umišljena baba. Svi su ispod nje, svaki posao je njoj ispod časti, nitko nije vrijedan njezinog vremena i svi moraju titrati oko nje jer je ona jedino savršeno biće u svojoj neizmjernoj ljepoti i pameti. Drago mi je što je izašla iz svoje depresivne faze (ima užasne promjene raspoloženja koje u jednom danu variraju od euforije do samoubilačke depresije, što je opasna stvar jer je išla i kod doktora zbog toga), ali sada mi je deset puta gora po ponašanju i razmišljanju koje ju je poslalo nazad u 15. stoljeće. Njezina mama ima jako puno utjecaja glede cijele te stvari i ponovo govorim da je moja sestrična previše labilna jer u krivim stvarima popušta, a glasna je tamo gdje ne treba. Tako je dopustila da ju moja teta nagura na fakultet koji ustvari nije želila upisati and now shit hapend. Oh well, she is to blame really.



Light upon you...


<< Arhiva >>