subota, 06.05.2006.

Gornja Stubica



Reportaza od dharti@http://dhatri.blog.hr

Dvorac Oršic, Muzej seljackih buna, Gornja Stubica

Muzej je osnovan i otvoren za javnost u povodu obiljezavanja 400. godisnjice velike Seljacke bune iz 1573. godine. Smjesten je u baroknom dvorcu obitelji Orsic iz 18. stoljeca. Na mjestu srednjovjekovne utvrde dao ga je sagraditi Krsto Orsic, pripadnik stare hrvatske plemicke obitelji i njegova bogata supruga Josipa, rodena Zichyi.
Dvorac je sagraden 1756. godine, sto je zabiljezeno i na ulaznom portalu dvorca, gdje se ranije nalazio i obiteljski grb.
Tlocrt je u obliku slova L, a trece krilo nekada se nastavljalo na stariji kastel. U 19. stoljecu, nakon velikog potresa, dvorcu je dodan klasicisticki trijem s timpanom i dorskim stupovima.
U dvorcu je sacuvana kapela s iluzionistickim freskama, alegorijskim prikazom cetiriju kontinenata i oslikani barokni oltar s prizorima iz zivota svetog Franje Ksaverskoga, koji pripadaju u sam vrh baroknog slikarstva i pripisuju se poznatome majstoru Antonu Lerhingeru.
Posljednji Orsici dvorac su napustili 1924. godine. Neko vrijeme u dvorcu se nalazila osnovna skola, a njime se koristila i seljacka zadruga. Krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina 20. stoljeca dvorac je potpuno obnovljen i u njega je smjesten Muzej seljackih buna.
Uokolo dvorca oblikovan je parterni dekorativni vrt, a okolni je prostor pejzazni perivoj s domacim i egzoticnim biljnim vrstama.


Dvorac Orsic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Galantno stoljece i grofovi Orsic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

16. i 17. stoljecu

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Hrvatski narodni preporod

Image and video hosting by TinyPic

Etnografska zbirka

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Spomenik Seljackoj buni i Matiji Gupcu, Gornja Stubica

Ambroz Matija Gubec (umro 15. veljace 1573.) je bio hrvatski seljak i voda seljacke bune u Hrvatskoj i Sloveniji. Prije bune, Gubec je bio kmet na imanju zloglasnog Franje Tahija.
Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gubeca za vodu. U kratkom vremenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujuci voda, pa je odmah nakon smrti usao u legendu.
Vodio je seljacku vojsku u presudnoj bitki protiv plemica kod Stubickih Toplica 9. veljace 1573. Nakon sto su seljaci porazeni, Gubec je uhvacen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. veljace, a prema legendi je javno mucen na Markovu trgu tako sto je prisiljen da nosi krunu od usijanog zeljeza (kao "seljacki kralj"), a zatim je rascetvoren.
Kazu da je Matija Gubec do danasnjeg vremena ostao najveci narodni junak Hrvata. Posebno je slavljen zbog ideoloskih razloga za vrijeme komunizma, pa je tada podignut i njegov spomenik u Gornjoj Stubici, ciji je autor Antun Augustincic.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



Poluspilja Husnjakovo, Krapina



Reportaza od dharti@http://dhatri.blog.hr

Popularan krapinski pracovjek ili "dedek Kajbumščak", znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven je 1899. godine kada su zapocela geoloska i paleontoloska istrazivanja na Husnjakovom brdu u Krapini.
Iskapanja su trajala sest godina pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanovica-Krambergera, poznatog hrvatskog geologa, paleontologa i paleoantropologa.
Poluspilja u Krapini ubrzo se uvrstila u znanstvene lokalitete svijeta kao bogatofosilno nalaziste na kojem je prikupljena najbrojnija i najbogatija zbirka neandertalskog covjeka. U naslagama spilje, visine oko osam metara, nadeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima vise desetaka individua razlicitog spola i zivotne dobi od 2 do 40 godina.
Nadeni su i brojni fosilni ostaci spiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i mnogih drugih zivotinja. Starost lokaliteta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.

Poluspilja Husnjakovo u Krapini, gdje je Dr. Dragutin Gorjanovic Kramberger otkrio krapinskog pracovjeka

Image and video hosting by TinyPic
http://www.krapina.com/neandertals/nal11.htm


Muzej krapinskog pracovjeka

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kostur medvjeda

Image and video hosting by TinyPic

U sumi

Image and video hosting by TinyPic



Krapina



Reportaza od dharti@http://dhatri.blog.hr

Legenda o Cehu, Lehu, Mehu i sestri Vilini

U doba rimske vladavine, u Hrvatskoj je zivjelo slavensko pleme, a njihov knez se zvao Hrvat. Centar knezevine bio je grad Krapina. Kneza naslijede sinovi Ceh, Leh i Meh i kci Vilina. Da bi se oslobodili rimske vladavine braca pocnu pripremati ustanak. Njihove borbene planove izdala je sestra Vilina rimskom vojskovodi s kojim je tajno ljubovala. Braca ga pogube, a sestra pobjegne u spilju nedaleko od Krapine. Tamo su svoju imenjakinju prihvatile vile, a Vilina kod njih rodi dijete. Kad su braca bila u lovu, ugledali su je ispred spilje i za kaznu, zbog izdaje, uzidali je u kulu grada. Dijete je ostalo samo u spilji u koju je utrcao divlji vo. Dignuo je dijete rogovima i pojurio podzemnim putovima, te ga izbacio na drugoj strani. Tu ga je nasao neki putnik i sahranio ga, a to se mjesto od onog vremena naziva Lepoglava, po lijepoj glavi djeteta.
Rimljani odlucise osvetiti ubojstvo svog vojskovode i pokoriti pobunjeni narod. Braca se nisu mogla suprostaviti nadmocnoj vojnoj sili pa su napustili ovaj kraj i otisli su na sjever gdje su osnovali tri drzave: Ceh Cesku, Leh Poljsku i Meh Rusiju.
Kao spomen na popularnu legendu, krapinski su keramicari izradili trodjelnu posudu- tri spojena vrcica- koja simbolizira jedinstvo svih Slavena. Iz takvih je posuda gost bio pocascen vinom kad je prvi put dosao u kucu.

Image and video hosting by TinyPic

U sacuvanim pisanim dokumentima utvrdeni grad Krapina prvi se put spominje 1193.godine.
Zupanija Krapinska (Comitatus crappinensis) spominje se vec u povelji Herceg Bele 1222.g. gdje se imenuje Petar, knez iz Krapine glavom hrvatske plemenske zupe. Tri godine kasnije u Krapini stoluje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV Arpadovic i vodi razgovore, s biskupima splitskim i krbavskim, o juznim granicama Hrvatske. U vrijeme najtezih turskih navala na Hrvatsku, u krapinskoj je utvrdi, danas Stari grad, odrzano pet hrvatskih Sabora.

Stari grad
Image and video hosting by TinyPic

Krapina je kroz povijest cesto mijenjala svoje vlasnike. Najstariji bijahu hrvatski i ugarski kraljevi, a znacajni gospodari, koji su vlasnistvo nad Krapinom stjecali kupnjom, zenidbama ili darivanjem, bili su knezevi Celjski, obitelji Keglevic i Draskovic, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
Arheoloskim iskapanjima na prostoru Staroga grada, koja su zapocela tijekom 1994., otkriveni su brojni pokretni nalazi koji dokazuju postojanje naselja i kulture broncanog doba ( prije oko 3500 godina). Otkrivanjem tlocrta sakralnog objekta dvorske kapele Sv. Trojstva, o kojoj se zna iz dokumenata iz 1225. dokazuje se da je Krapina kraljevski grad.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

srijeda, 03.05.2006.

Trakošcan - ljepota u malome



Reportaza od Ninon@http://ninon.blog.hr

Original post: http://ninon.blog.hr/arhiva-2006-05.html#1621015262

Trakošcan je maleno mjestašce skoro blizu Slovenske granice; jednom kad tamo stignete, cini vam se kao da vidite i njegov pocetak i kraj. Ali ta ljepota... cini ga velicanstvenim!

U samom središtu mjesta nalazi se Dvorac Trakošcan koji se ponosno uzdignuo na tamošnje brdašce. Njegova povijest je duga i zanimljiva i preporucam vam da je pročitate ovdje. A meni najzanimljiviji dio povijesti je "dodjela vlastelinstva kralja Maximilijana Jurju Draškovicu (1525-1587), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošcan stekla obitelj Draškovic." Taj dio mi je zanimljiv jer Draškovici uvode velike promjene u izgled dvorca te ga obogaćuju i svojim portretima koji i dan danas tamo vise i stvaraju osjecaj realnosti i zanimljivosti.

Trakošcan je idealno mjesto za jednodnevni izlet. Ručati možete u tamošnjem hotelskom restoranu koji nudi izvrsnu kuhinju. Cijene su pristupacne, a ako možete izdvojiti nešto više novaca, moci cete uživati u slasnim domacim specijalitetima. Nakon rucka preporucam kavu na "plutajucem kaficu" (ukoliko nemate morsku bolest) jer on uistinu pluta na jezeru! Ukoliko ste pak jako hrabri, na raspolaganju su vam i pedaline pa kavu možete ispijati i ploveci po jezeru. Zatim prošetajte šetnicama i mostićima oko jezera i uživajte u nedirnutoj prirodi, a za kraj posjetite suvenirnicu na dnu brda ispod dvorca i poklonite sebi sitnicu koja ce vas prisjecati na ovo malo veliko mjesto.

































<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se