Što me najviše ljuti – 31 day blog challenge – Day 23

Evo me opet. Malo kasnim, kao i obično. Jesenski rokovi su. Trudim se sve uskladiti al' nejde mi baš od ruke. Ajmo se pravit da pišem redovito i da vi ovo čitate i da je sve u redu. I da nemam 600 stranica skripte za proći. Može? Može. Odlično, najbolji ste.

Pošto ima puno stvari koje me ljute, nabrojat ću neke favorite. Prvi je definitivno nepravda. Znači poludim na to. Pogotovo kod ocjenjivanja. Nije mi žao ako me profesor ruši je ne znam - to prihvaćam i znam da sam ja kriv za to. Ali. Ali kad netko prođe, koji pojma nema a ja ne, koji se recimo učim i znam barem za 2 - e to me ubija. Najgore je što protiv toga na faksu ne možeš. Profesori su se dobro zaštitili po statutima, pravilnicima i slično (znam jer je došlo do toga da smo krenuli detaljno čitati status i pravilnik o studiranju za faks). Neki će reći "šuti i trpi", ali mislim da to nije u redu i trudim se napraviti nešto protiv toga. Svjestan sam da neću daleko dogurati - ali preko nekih stvari ne bi trebalo preći i ostaviti ih takve kakve jesu.
To je isto ko i plaća. Radiš cijeli mjesec i poslovođa ti kaže "bit će sljedeći mjesec isplata". Ako prođe - prođe. Shvatit će da niste "opasni" za njega, te će vam to napraviti opet. Vi samo šutite i radite. Prođe mjesec, dva, šest i završite na vijestima. "Radnici rade osam mjeseci bez plaća". Znam da je drugačije kad trebate plaćati račune i ne mogu se postaviti u nečiju situaciju, ali isto tako znam da ne bi takve stvari shvaćao olako. Uvijek se vrijedi boriti protiv nepravde i poštenja.
Netolerancija i nepoštivanje tuđeg mišljenja. Osoba sam koja voli rasprave, i to ne na agresivan način nego baš uživam u kvalitetnoj raspravi. Ne treba imati pobjednika, ali rasprave su nešto što me izgrađuju kao osobu, dobite bolju sliku o društvu i ljudima, naučite nešto novo. Većina poznanika s kojima ulazim u rasprave imaju kvalitete dobrog govornika. No, nađe se uvijek i netko tko smatra da je u pravu. Jedno je dobar argument, a drugo je kad drobiš gluposti. To ne volim, osobe koje nameću svoje stavove i uvjerenja i misle kako je jedino njihovo ispravno. Takve osobe u pravilu ne poštuju ni tvoje mišljenje. Ne volim bilo kakva nametanja, ni religijska, svjetonazorska ili politička. Svatko ima pravo misliti što hoće.
Recimo sljedeća situacija. Dida iz Drniša ima 60 godina. Priča je čisto da Vam opišem način razmišljanja. I Dida je glasa za adeze. Bogat' neg za koga će? I sad pitaš didu "zašto se glasali za adeze?" A gospet' kako god da je samo da je desnica na vlasti. To nije argument, nego zatucanost. I jasno mi je da je glasao za adeze i nije upoznat sa strankom malo više. Stranka je mogla biti i sdp, da ne mislite da sam radikalni ljevičar ili nešto.
Eto, i dal bi sad didu trebalo napadati s arugmentima? Ne. Objasniš mu svoj stav, ako shvaća i hoće shvatiti - dobro, ako ne - više sreće drugi put. Svako ima pravo na svoj izbor i raditi što hoće.

Do čitanja!