Nevjerojatne usporedbe

utorak , 29.12.2015.

Obožavam surfati internetom i nedavno sam naišao na zanimljiv članak na jednoj engleskoj stranici sa raznoraznim sadržajem. Radi se o brojevima i usporedbama o raznoraznim temama. Teme su nepovezane, ali sam si razmišljao da bi bilo šteta to ne podijeliti sa vama.

Dakle.

1.Uzmimo da raspon čovjeka predstavlja cijelokupnu zabilježenu povijest (nama poznatu), najmanji sloj vašeg nokta predstavlja cijelokupnu ljudsku povijest!

2.Gospodin Warren Buffet je toliko bogat da bi mogli usporediti njegovo trošenje od 700,000 dolara sa kupovim Sprite-a prosječnog američkog građanina.

3.Milky Way (ne, nije čokoladica u pitanju nego mliječna staza). Ako zamislite da je Milky Way površinom jednak površini SAD-a, Sunčev sustav je zauzimao površinu od 50 lipa.

4. Da se naš planet Zemlja smanji na veličinu biljardske kugle, ona bi bila potpuno glatka. Čak ni najveće planine i doline ne bi se osjetile.

5. Da se Supernova (eksplozija zvijezde) pojavi na udaljenosti jednakoj kao i udaljenost Zemlje i Sunca, bila bi 9 puta svjetlija nego aktivacija nuklerane bombe koja je udaljena 1 cm od vašeg oka.

6. Da je atom jednak površini prosječnog nogometnog igrališta, njegova jezgra bi bila jednaka zrnu graška.

7. Da je gustoća stanovništva na cijelom svijetu jednaka gustoći stanovnika na Manhattanu, svi ljudi bi stali na Novi Zeland.

Oznake: zanimljivosti

Što je vrijeme?

ponedjeljak , 21.12.2015.

Vrijeme. Tako jednostavna a opet tako teško shvatljiv pojam. Nedavno, na jedom od stručih kolegija, profesor nam je objašnjavao povijest i znanstvenike u povijesti. Weiner Heizenberg, jedan od najpoznatijih fizičara na pitanje "Što biste pitali Boga?" odgovorio je - "Po kojim zakonima se odvija turbulentno gibanje i što je vrijeme?".
I uistinu, odgovor na prvo pitanje mi pokušavamo odgovoriti na satu, ali je izuzetno teško, dok na drugo, zapravo, ni sami ne znamo odgovor? Da razjasnimo, turbulentno gibanje je toliko kompleksna stvar da ni današnja moderna tehnologija nema odgovora na to. Sjetite se samo kad ste u avionu, i dođe vam na razglaz "molimo vas vežite se, ulazimo u područje turbulencija". Eto, da je taj problem riješen, avion ne bi podrhtavao i turbulencije ne bi bile problem.
No, što je s vremenom?
Kako možemo tumačiti pojam vremena? I uistinu, ljudi shvaćaju vrijeme prejednostavno, "pa to je tak, vrijeme". Zapravo, mene je oduvijek zanimalo, postoje mjesta u svemiru gdje vrijeme brže "teče" kao npr. crne rupe, da li to znači da je putovanje kroz vrijeme moguće? Zamislite samo, vi se krećete u području crne rupe, dok vaši roditelji ostanu ovdje i vratite se za par dana te ste stariji od vaših roditelja. Vaši "kreatori" su mlađi od vas, zamislite takve ne baš zdravorazumske stvari. Čudno, jel'da? Ili uvijek sam volio maštati da se mogu vratiti u prošlost, ali ne tako davnu. Recimo 1940-e - vrijeme rata, oduvijek me zanimalo kako je onda bilo, 1980-e, vrijeme komunizma i socijalizma i tako dalje. No, da se teoretski i moguće vratiti u prošlost i da slučajno promjenite tok povijesti, da napravite nešto što bi drastično, ali stvarno drastično promjenilo tok povijesti (ubojstvo političke osobe, otriće modernih tehonologija i sl.) kako bi se povijest dalje razvijala?
Sve su to sitnice s kojima se znam povremeno zamarati i "ubijati vrijeme" da brže prođe!

Oznake: vrijeme

Zezancija 2 - Intervju iz Njemačke

srijeda , 16.12.2015.

Ivan iz Samobora otišao u Njemačku trbuhom za kruhom - "ovo je katastrofa, tu se samo radi".

Da nam iseljavanje nije strani pojam to je dobro poznata stvar. Tako se i za to odlučio Ivan P. iz Samobora, koji je igrom slučaja završio u njemačkom Hamburgu. Rekao je kako je bio šokiran događajima koji su slijedili u nekoliko dana nakon što je došao. "Nakon četiri dana imao sam tri razgovora za posao a nemam ni jednu vezu, ljudi nešto je tu čudno" - rekao je Ivan zabrinuto. "Odlučio sam provjeriti o čemu se zapravo javi" - nadodao je Ivan i otišao na sva tri razgovora za posao te dobio jedan i nije mogao vjerovati! Uslijedio je šok i nevjerica! Ivan je dobio plaću za svoj rad! Vjerojatno ovo zvuči nevjerojatno ljudima u Hrvatskoj, ali prema njemačkom sistemu, ukoliko radiš mjesec dana, na kraju se sve zbroji i isplati na kraju mjeseca. "No, tu agoniji i jadu nije bio kraj" - kazao nam je Ivan, koji je otišao u obližnji lokal, na šank. "Jel vi znate da mi nitko u tri sata na šanku nitko nije rundu platil?" - rekao je Ivan i nadodao da se previše razočarao u njemački sistem. Također, nije mu bilo jasno kako u obližnjem Lidlu proizvodi mogu biti jeftiniji nego isti proizvodi kod nas.
Pričao nam je i o svojim prijateljima. Objasnio je da su svi dosta izgubljeni i nabacani po raznim djelovima Njemačke. Većina prijatelja radi na tzv "baušteli" te isto kao i Ivan imaju problema s poslom. Radi se o jako čudnim gradilištima na kojim nema alkohola i cigareta za vrijeme radnog vremena! Njegovi prijatelji su u jadu prepričavali kako ne stignu za vrijeme pauze na ručak i kavu, jer pauza traje samo 15 minuta i nakon toga dobivaju obavjest da moraju raditi."luđaci i čudaci - ti Nijemci i njihov sistem, vrag ih stvoril" - prepričava nam Joža iz Krapine.
Statistike pokazuju da većina ljudi koja odlazi van vraća se kroz nekoliko godina. Ono što je žalosno jest sam pritisak koji se vrši na naše ljude vani. Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić dobro je upoznat s ovom problematikom. "Molim ljude neka se vraćaju svojim obiteljima u Hrvatsku, naći ćemo nešto preko veze, uvijek se nešto nađe" - optimističan je Mrsić. Karamarko je izjavio kako su to dosta veliki problemi i kako on to planira riješiti trima točkama vezano za gospodarstvo. "Mi u HDZu smo svjesni da smo konkurencija, jer dobivamo posao zbog naših veza i time uskraćujemo priliku sposobnim ljudima koji žele pošteno zaraditi. Nudili smo im 1000 eura za svako dijete, pa šta oni hoće više zaboga?!"

Oznake: satira, Njemačka, posao

Odvratnost materijalističkog društva u kojem živimo

utorak , 15.12.2015.

Ovaj post namijenjen je mlađoj generaciji, pošto se radi o mladim ljudima za koje smatram da su oni bolje upoznati s temom. Ali dobro, za Vas ostale (namjerno neću napisat „starije“ da se ne uvrijedite), evo objašnjenja.

Postoji taj jedan lik koji pjeva. Poznati svjetski umjetnik. Ime mu je Justin Bieber. Ne mogu vjerovati da mi je on tema. Odnosno nije. Ma sve ćete vidjeti. Samo čitajte. Dakle, čovjek je na instagramu objavio fotografiju od neke crnokose djevojke, osobno mi se djevojka čini simpatična. Dobio je odgovor od fanova u nekoliko dana tko je zapravo ta djevojka.

E sad, dolazimo do „onog“ dijela. Djevojka je imala instagram profil. Za sve vas koji ne znate što je instagram, radi se o aplikaciji/stranici gdje možete objavljivati samo fotografije i dijeliti ih sa svojim „followerima“ iliti sljedbenicima. Znam da zvuči ko neka sektaška stranica, ali stvarno nije. Uostalom, ukucajte si na google. I ne brinite, budućnost je svijetla.

Uglavnom, da skratim priču ili da ju bar probam skratiti. Cura je dobila OGROMAN broj takozvanih sljedbenika u nekoliko dana. Imala ih je 2 tisuće kad je bila otkrivena, sad ih ima preko 550 tisuća. Zašto? Ne znam ni sam. Cura je stvarno predivna, ali ne vidim poantu. Vjerojatno je shvatila moć interneta. Otvorila je i youtube račun i skupila preko 20 tisuća takozvanih „subscribera“, odnosno pretplatnika. Nema ni jedan video. Nije bitno, cura kuži da su ljudi zagrizli i ne puštaju.

Drugi primjer je „The guy from Target“, odnosno „Dečko iz Targeta“. Target je u Americi nešto kao Konzum kod nas. Recimo. Radi se o slici s twittera. Neka cura ga je uslikala i stavila na twitter. Ne može biti jednostavnije, zar ne? Ono što je uslijedilo je nešto nevjerojatno. Dečko je u par dana dobio 500 tisuća followera na twitteru (u trenutku slikanja imao je oko 120). Uglavnom djevojke kojima se činio simpatičnim. Stvorio se takozvani hešteg odnosno znak „#“. Te ljestve na twitteru služe da se post svrsta negdje (ovo je moje objašnjenje). Recimo, ako pišete post o novcu ili banci, Vaši heštegovi će vjerojatno biti #bank #money #economy. Nadam se da ste shvatili o čemu pišem. Da se vratim na ovog dečka. Ljudi su počeli koristiti #AlexFromTarget ili #TheGuyFromTarget. Twitter je eksplodirao reakcijama ljudi i nevjerojatnoj brzini širenja heštega. Dečko je isto tako otvorio youtube i skupio 100 tisuća pretplatnika. Zašto? Ne znam, pitajte Internet. Ono što sam shvatio nakon 10 godina korištenja interneta jest protok informacija. Ako se rapidno počne širiti u početku, vjerojatno će doživjeti nevjerojatan odjek. Danas je to jako vidljivo.

Ono što mi nikako nije jasno su ljudi, odnosno korisnici interneta. Postoje stvari važnije od „dečka iz Targeta“ ili crnokose djevojke, a opet, čini se kako su to možda u kratkom periodu bile najvažnije stvari na internetu. Internet i njegovi korisnici često imaju čudna vrednovanja. Isto tako je i u životu. Na što smo sveli život?

Ljubav smo sveli na seks.
Ljepotu na fizički izgled.
Prijateljstvo na bogatstvo.
Vrijednost osobe na slavu, pretplatnike i sljedbenike.
Nije ni čudo da smo sjebani.

Oznake: materijalizam, justin bieber, alexfromtarget

Koliko je glazba bitna?

Izgleda da moj blog iz politike prelazi u sve ostalo. Što je odlično, politika je odvratna.

Ajmo redom, o čemu ja to zapravo pišem, u 3:37 ujutro? I da, noćna ptica sam a predavanja na faksu su mi popodne. Koliko je zapravo bitna glazba? Meni osobno. Ne govorim o nekim pjesmicama na mobitelu i to, nego općenito? Do kojeg stupnja seže moja ljubav prema glazbi?

Bit ću kratak (znam da mi ne vjerujete), ali osobno gledam na glazbu kao na lijek. Duboko sam uvjeren da postoji pjesma i žanr za svaku situaciju u kojoj se nalazite i za svaki osjećaj koji ljudsko tijelo može "proizvesti". Najveća ljubav prema glazbi se desila u srednjoj (arhitektonskoj), kad sam provodio sate na AutoCadu, Wordu, Excelu i ostalim programima i radio nacrte i programe vezane za školu. Obično se radilo o nekim "chill" mixevima, koji su trajali po par sati. U srednjoj sam također išao u teretanu te je tamo prevladavao malo "jači" žanr, koji je bio više eksplozivniji. Radi se o trapu na primjer, metalu, bilo čemu što je glasno i što ti prodrma organizam. I tu sam zapravo shvatio, da je glazba super. Kad sam izlazio van, slušao bi nešto sasvim treće (pa tako i cajke).

U zadnjih 6 mjeseci mogu sa 99 postotnom sigurnošću reći da nisam imao dan bez glazbe. Ako ne na računalu, laptopu ili mobitelu, onda na radiju u autu ili doma. Glazba je super, može ti podići moral, može te dići do neba ali isto tako, kad si najviše s*eban, postoje te neke pjesme, koji te bace u depresiju još više. Glazba je ujedino i moć. Glazbom možete poslati poruku svijetu ali isto tako možete tu poruku "pročitati" od nekoga, odnosno bolje rečeno preslušati.

Eto, imao sam potrebu ovo napisati. Znam da je tema skroz "random", što mi je baš drago i nadam se da će ovakvih biti više. Budite dobri, lijepi i pametni ali prije svega, slušajte glazbu! :D

Gdje riječi ne vrijede, glazba progovara. - Hans Christian Andersen

Oznake: glazba

Agoniji je došao kraj!

nedjelja , 13.12.2015.

Iskreno, neda mi se stalno pisati o politici, jer svima kad tad dosadi. Želio bih Vam ispričati sad, u 3:37 ujutro u subotu, dok većina mojih vršnjaka ispija Pelinkovac (vjerojatno je nešto malo skuplje u pitanju) u obližnoj bertiji, kako je Big Brother agoniji došao kraj! Napokon! Da, i ja sam sretan. Žalosno je to da sam ispočetka pratio. Svaki dan. Osjaćaj je nevjerojatan, kao da Vam svaki dan IQ padne, za 5%, dok ne dođete u minus i osjećate se kao totalni retard.
Naime, ukoliko pratite na pola, ili uopće ne pratite ali ste pročitali vijesti, Darko iz Makedonije je pobjednik BB-a 2015. godine. Ljudi tolko pljuju po njemu na forumima, facebooku, dnevnim portalima a ja i dalje ne razumijem zašto? Što Vam je dečko skrivio, pobogu? Da rezimiramo "veliko finale" Big Brothera ove godine. U finalu su završili Barbara, Ervin, Goran i Darko. Ovaj BB je daleko najgori, kolko sam shvatio osobno, po pričanjima medija, prijatelja i sl. Obilježile su ga svađe uglavnom, nije bilo dana a da se netko ne zakači s nekim, tipično balkanski. Umjesto da su širili dobre međuljudske odnose, a uostalom i međususjedne odnose, njima su dani prolazili u svađi. Pa tko normalan ne bi poludio? Čast izuzecima, recimo Ivona i Brandža su se odlično slagali i vidio sam poslije njihovih izlaska iz kuće objavu na facebooku gdje su zajedno vani.

Barbara je iskreno u ovoj priči totalno nebitna, ali je srpska producija morala staviti bar jednu žensku za kraj, da izgleda šaroliko. Jako dosadna ukućanka, prespavala pola showa. Ako joj slučajno nije bilo dobro, legla bi jadna u krevet i odmorila malo, naporno je uz glavobolju danas bilo šta raditi. Ona je zapravo željela dokazati da joj nije stalo do tuđeg mišljenja, ali isto tako, paradoksalno je ušla u kući da svima dokaže da nije takva kakvu ju ljudi smatraju na prvi pogled. Pa da te nije briga šta drugi misle, ne bi išla gurat nos i plastiku u taj BB.

Ervin, koji je zaslušan za novi pojam, takozvani "Ervinizam" (glupost, bedastoća) je stvarno nadmašio samog seme u ovom showu. Čovjek je doslovno u 3 dana promjenio odnose sa 3 ženske osobe, "priznao" da je spavao s bar 500 žena, a opet, svaka druga riječ mu je "a nije to lijepo". Za njega su žene lakog morala, s njima si je najbolji. Čovjek koji govori o pristojnosti i kulturi, a drugi dan u kući po*ebao je jadnu Stefani, koja je pala na njegov biceps (to nije sve od njega na šta je pala). Inače, prosječan ukućanin, izrazito pristojan.

E sad, dolazimo do čovjeka o kojem se najviše pričalo ove sezone - Goran, bolje znani kao "GoGo Base". Osobno, ne mogu smislit tog lika. To njegovo ponašanje, hod, držanje, vokabular koji je totalno nepovezan. On je jedan kvazi intelektualac i "pseudo glumac". Čovjek se jedva nauočio tekst od 10 rečenica a završio je glumačku akademiju. Opet, ima daleko najjaču psihu jer da sam na primjer ja tamo i da sam odbačen do te granice, ne bi to mogao psihički podnijeti. Čovjek je stvarno fanatastičan glumac, ipak je glumačku akademiju završio. Od početka mi je bio čudak. Sjećam se prve epizode, kad ga je Antonija pitala koji će ključ uzeti a on je odgovorio "ključ broj tri". Nakon pitanja "zašto", on odgovara "tri je savršen broj - zato jer jedan dva tri". Eto, ne znam da li je ovo bila metafora ili šta, to Vi prosudite sami.

I zadnji, Darko Speyko. Realno, neću ja čovjeka braniti ili šta, nego ću iskreno ispričati svoje viđenje nejga u kući. Show sam prestao gledati zbog obaveza na faksu i još nekih problema oko početka 10 mjeseca, znači nekih 30 dana sam možda gledao. Pratio sam dosta po facebooku stranicu Veliki Brat i to mi je bio jedini izvor informiranja. Dakle, Darko je enigma. Samozatajan i dosta pristojan mladić koji se očigledno bavi sportom. Pročitao sam da je i makedonski prvak u troskoku. Čovjek je svaku situaciju rješavao smireno. Jako pristojan dečko, lijepo odgojen. Kao Ervin, samo malo bolji po ponašanju i nekim pogledima na svijet. Ugodono sam iznenađen kad sam vidio da je on pobjednik (bilo to namješteno ili ne), zato jer je moja vjera u Balkance vraćena, izabrali su najboljeg i najnormalnijeg kandidata.

Eto ukratko, nisam već dugo ništa napisao a ne mogu zaspati. Surfao sam po netu, sve portale pročitao pa sam se odlučio za jedan post na ovu temu. Sad je vrijeme za spavanje, oči su se počele sklapati. Laku noć!

Oznake: big brother, veliki brat

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se