CrniIsus

nedjelja, 29.04.2007.

Strah od straha

VeniStrah,vidiStrah,viciStrah (came, saw, conquered ) Julius Caesar

Pogledali ste smrti u oči,suočili se sa strahom ili više njih istodobno,ostali ste normalni poslije toga ?Čisto sumnjam, ili možda da.
Kaže stara poslovica što te ne ubije to te ojača.Da li je baš tako ?
Zaista je nevjerojatno što su sve ljudi u stanju uraditi i kako reagiraju kada se suoče sa strahom, neki se odmah predaju neki padaju u trans(gube svijest), neki pokušavaju sa ono malo snage šta je ostalo u ljudskom organizmu da pruže otpor, neki u silnom strahu i zaborave da su prestrašeni pa se ponovo prestraše.
Strah je u biti negativan osjećaj koji doživljavamo kad vidimo ili osjećamo opasnost nije bitno da li je ona stvarna ili fiktivna,međutim strah kao takav u određenim momentima može biti i oruđe kojim možemo poraziti i sam strah.
Najčešće se oni manifestiraju kroz razne vidove fobija koje trajno ostaju u čovjeku i prate ga kroz cijeli život,a netko ipak uspije da ga pobijedi.
Ja sam magistrirao i doktorirao na strahu,ako je to najveća titula straha.
Počelo je vrlo rano još kao fetus sam osjećao neke strahove, da li ću biti ljudskog naličja a što ako budem poput Quasimoda,da li će me mater baciti u rijeku ili bunar i reći kako sam htio piti vode i k'o fol sam upao.
Djeca po dolasku na svijet najčešće plaču, valjda zbog straha ili bolova, a i tu je već bilo drugačije sa mnom.
Tek što sam provirio vani i otvorio oči prasnuo sam u nezaustavljiv smijeh ugledavši spodobu ispred sebe, misleći "...ta ne mogu biti ružniji od nje...", sve dok me ta ista spodoba nije tresnula po gubici i promijenila mi izraz lica i izričaja i utjerala strah, vidio sam skamenjena lica i izrogačene oči do bola neke babice ružne kao sam đavo i susjede vjerojatno gledajući se u nevjerici i pitajuči " ...kako to, otkud crnac... ", žena iza sva zbunjena se počela krstiti i izgovarati neke meni tada nerazumljive riječi, očigledno sva u strahu obraćajući se nekome gore u visini koga nisam mogao da vidim, nažalost, biće da se i on isprepadao moje pojave pa je zbrisao, a mater je jadna što od bola što od silnog iznenađenja i straha pala u nesvjest.
Odrastao sam u strahu da će htjeti pošto poto da me se riješe jer sam bio ne samo nepoželjan nego i previše živ i radoznao, ali zahvaljujući materi koja me štitila i brinula za mene sam prebrodio te strahove.
Odgajan u vjeri u boga, babaroga i raznih vještica koje će me odnijeti ne budem li poslušan živio sam stalno u strahu od nekoga i nečega i pazio da ne napravim neku glupost i bogobojazno dugo godina ponavljao iste one riječi koje sam čuo od one susjede iako baš nikada nisam uspio shvatiti njihovo značenje i smisao.
Prvi put sam vidio da te riječi nemaju smisla kad se svjetina skupila i kao papagaji ponavljali po sto puta riječi ne bi li pomogle ozdravljenju Perice, koga je zatukao neki susjed zbog žene točno po glavi nekim vagirom, i on je jadan dva dana bio u komi i na kraju umro, e sad ne bi to bilo ništa neobično da ovaj jadni Perica nije isto tako bio bogobojazan, čestit i pošten čovjek, redovno išao u crkvu i molio se bogu da mu bude dobro.
Jedina loša strana je da je imao zgodnu i pohotnu ženu, dok je išao da donese vode na obližnji potok, susjed je pomagao oko sijena a kad se prerano vratio zatekao susjeda sa ženom u plastu sijena te kad je ovaj vidio da nema kuda iz straha dohvatio je rezervni vagir sa kola i udri.
Ni kriv ni dužan nastrada, osta i bez žene i života a ona je još iz straha potvrdila kako je vjerojatno dobio sunčanicu i pao sa plasta sijena pravo na vagir, a susjed još ispade junak jer mu je kao pokušao pomoći i oko sijena... i tješio ženu...
Najviše sam se radovao kad bi umro netko tko se nije molio bogu na način kako su mene učili nego je izgovarao neke čudne strane riječi i držao raširene ruke, a mi bi stali u prvi red i jedva čekali kad će kuverte sa novcima jer se kao za pokojnikovu dušu dijelilo djeci i krišom ih otvarali da vidimo koliko je unutra i tiho znatiželjno pitali jedni druge "kol'ko je kod tebe, kod mene 5 stoja" pa iz straha da nam to ovi ne uzmu nazad u prvi dućan trk po slatkiše...
Jedne prilike sam na ispovjedi od straha da ću za pokoru dobiti veliku kaznu, zatajio da sam ukrao role(samo jednu), da smo krišom gledali Anđu dok pere noge iznad koljena na koritu i navlačili kožice naših mališana, gurali Bekliji otučak od kukuruza u guzicu kad je imao proliv i izbacivao koštice od trišanja, tad sam poslije samo tri zdravo Marijo,tri očenaša i tri slava ocu pobjednički shvatio da bog nije ipak sve to vidio šta sam radio i da ga se nemam radi čega bojati, riješio sam se i straha od boga i dao se u razna iskušenja...
Strah od policije i pasa, to mi je bilo nekako najgore,ni jedne ni druge nisam mogao ni smisliti, jer nikad ne znaš kad će koji pobjesniti, a u ono vrijeme to je bilo prečesto.
Na tisuće raznoraznih strahova što od živih stvorenja, neživih od prirodnih i neprirodnih pojava pa sve do onih apstraktnih pojmova koji utjeruju strah u kosti ili imaju namjeru da zastraše ljudsko biće.
Sve sam ih ili većinu kušao i apsolvirao i od straha prema strahu i pišem o strahotama straha.
Naravno još od postanka ljudi prisutan je strah od svega navedenog pa je čovjek od djelovanja prirodnih pojava počeo da vjeruje da postoji neka sila (bog) koja ga može kazniti za neposluh te se latio obraćanja bogu i prinošenja žrtava u ime božije samilosti .
Čak se i u bibliji spominje žrtvovanje nevine djece (previše je primjera pa me mrzi da ih sve nabrajam) i to ne zbog ljubavi prema bogu nego zbog straha od božije kazne.
I danas dan su ljudi iz fanatizma prema bogu rekao bih iz većeg straha šta ih čeka od onog šta imaju u stanju žrtvovati sebe ili svoje bližnje a da ne govorimo o drugima u ime boga i bogobojaznosti i slijepog vjerovanja da će ih on riješiti svih strahova i patnji kada dođu bogu na istinu.
Mislio sam da danas nemam više nikakvog straha, ne bojim se boga ne bojim se rata, ne bojim se smrti, pa ipak se nečega bojim...bojim se STRAHA.
Slobodno bez straha komentirajte o svojim strahovima !
Blog !

srijeda, 25.04.2007.

Derpe panonski

Kao što već to biva sa većinom vas i meni se po tko zna koji put dešava da bez ikakvog valjanog i opravdanog razloga dobijem po nosu, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu ali sam sada odlučio uzvratiti udarac.
Htio sam samo da prošvrljam jer me znatiželja vukla a i bolo u oči kad god prolazim tuda i nikako nisam mogao da se obuzdam a da ne zavirim malo u gnijezdo terminatora.
Uđem u b..g nekog čudnog imena "Pero Panonski" namjestim se i snimam li ga snimam,kad odjednom vidim nešto se čudno i ogavno dešava, ima tu grubih pogrdnih riječi do koljena, razmišljam da li da se okrenem i mirno izađem i baš u razmišljanju da tako i uradim kad ono netko mene spomenu a tko li do vlasnik, ali ajde ne smeta mi dok nisam vidio da poče da vrijeđa sve žešće, ma sve mi možeš spomenut i psovat ali ateizam mi ne diraj.
Pao mi je mrak na oči nisam više stvarno mogao da se suzdržim i kao vjerujem i većina vas odlučim da se umiješam i suprotstavim.
Čime ću a ja onim šta imam kod sebe pa udri jednom, vlasnik me izbaci vani, probam opet on me opet izbaci, probam ja opet ući kad ono zaključana vrata, ne lez vraže imam ja neki kalauz kod sebe probam kad ono ni to ne pomaže.
Popizdim šta ću okrenem se i odlučim otići na neko mirnije mjesto a gdje nego doma i tu lijepo na miru svom sav izranjavan podijeliti sa vama ovu svoju tugu i jad.

A sada ozbiljno, ovako sam odlučio da se branim i osvetim za poniženje, nisam imao namjeru da reklamiram vlasnika na svom blogu ali radi autentičnosti moje priče i iskaza prenijet ću vam njegov cijeli post jer će on kakav je poslije nekog vremena kad shvati što je napisao izbrisati i njega kao i moje komentare pa nećete moći posvjedočiti ovome o čemu sam pisao,pa koga mrzi ne mora ni da čita.

Naravno da bi ste bolje shvatili zašto me vrijeđao i izbacio naglavačke i zabranio mi ulaz za sva vremena evo i mog komentara pa prosudite da li je ispravno postupio.

Pošto me prvi puta zbrisao i izbacio naglavačke dodao sam još i ovo...

Sve što sam napisao bilo je isključivo upućeno njemu, a on je pogrdne riječi ničim izazvan uputio svim ateistima.
Ja se unaprijed svim vjernicima ispričavam ako ih ovo šta sam ja napisao na bilo koji način vrijeđa i nije mi bila namjera to uputiti njima, nego takvom kretenu koji za sebe kaže da je vjernik i znam da više neću zalaziti na takva mjesta jer iz svega pokušavam izvući neku pouku, a iskreno se nadam i vi.

ponedjeljak, 23.04.2007.

Ne drogi, ne babarogi

Jučer je u mom gradu organizirana tribina pod nazivom Ne drogi, ni svjesni nisu protagonisti skupa koliku promiđbu radim baš u njihovo ime niti volonterski niti za bilo kakve novce, nego kao čovjek koji želi dati svoj skromni doprinos akciji pod tim nazivom iako nisam ni svjestan što se sve krije niti kakva je poleđina svega toga.
Htio bih vjerovati da su motivi iznad svega humani ali ja ovakav sa svim gorkim iskustvima i svjedočanstvima kroz život teško mogu povjerovati u bilo što dok ne prepoznam svrhu, razloge i ako eventualno ne nađem određene kontradiktornosti u tome.
Kad se jednom opečeš i na hladno pušeš, a meni je ostalo da p(i)ušem dok ne kušam.
Kako mi ne radi scanner potrudio sam se da u cijelosti prepišem sadržaj letka koji sam dobio od slatkih i ljubaznih bića, mislim na prelijepe djevojke koje nisi mogao ne zamijetiti.

Znam da bi ovo više priličilo nekome tko je veliki vjernik i tko je pod okriljem katoličke crkve ali to ne radim niti zbog KC niti zbog ranije navedenih protagonista skupa već zbog svoje sve veće svjesnosti i potrebe da i ja na neki način dam svoj glas Ne drogi, znajući koliko je u ekspanziji cijela drogeraška rasturačka mašinerija čak i u mom relativno malom gradu.
Nemam baš nekih dokaza ali čisto sumnjam da su besplatan i neprofitabilan centar, ma tko to još bez neke osobne koristi želi samo tako pomagati osim naravno članova uže obitelji.
Pitam se samo otkud im sredstva i novci za letke, put i hranu i da ne nabrajam dalje, pa i ovi šta dijele treba da jedu a i nisu samo tako sa nebesa pali u moj grad ili ih je možda Bog prebacio i osigurao im nebeski besplatan taxi i gradski trg.

Ništa lakše, znam ih masu, ima ih nažalost i ovdje u izobilju samo šta takvi ni ne trebaju pomoć nego zatvor, a ako već želite da se uvjerite u njihovu humanost eto načina da testirate jesu li zbilja ti za koje se predstavljaju, samo nazovite.


Ne bih komentirao ovaj dio ali sad odjednom se pojavljuje novi momenat.

Od nekoga tko nudi pomoć odjednom prelaze u nekoga kome treba pomoć, nije li to malo kontradiktorno sa onim na početku letka a da apsurd bude veći...

Pa boga ti draga otkad se to s narkomanima u borbi protiv ovisnosti (bori) pomaže bijelom tehnikom, polovnim namještajem, građevinskim materijalom i drugom robom?
Biće da se radi o nekim nafiksanim izbjeglicama i prognanicima (bez uvrede svim izbjeglicama i prognanicima kao šta sam i sam) koji nemaju ništa ili su oni pogriješili u predstavljanju svog centra ili ja nisam normalan pa ništa ne kužim ili to sve ipak ide i završava na Hreljiću, Jakuševcu, Poljudu ili tko zna već gdje...No comment !

Često spominjem riječ moj grad, vjerojatno bi mi mnogi rekli zašto kad nisam rođen tu, zato što ja nemam drugi grad, imam samo uspomene neke lijepe neke ne na moj rodni grad ali to više nije moj grad, moj grad je tamo gdje mi je dom obitelj i sve meni drago i lijepo sa svim svojim dobrim i lošim osobinama jer ono bivše sam pohranio tamo negdje u dubini mojih sjećanja koja vremenom sve više blijede.Dobra mi je ona stara "Budala živi di je rođen, pametan di je bolje"
Kao bivše ljubavi koje su mi možda neke bile i lijepe, manje lijepe, zgodne i nezgode ali nijedna mi nije ljepša od ove koju sada volim i sa kojom živim tako i moj grad, osjećaj pripadnosti i ponosan sam time.
Moj grad u kome kad se prošetam osjećam slobodno, nadahnuto i lijepo tu je mladost tu su moji poznanici, prijatelji neki novi neki stari, svi smo došli sa sličnom mišlju i željom da počnemo neki novi život, nije nužno da bude ni bolji, neka samo bude život dostojanstven i dostojan čovjeka, da bar našim budućim generacijama pružimo nove mogućnosti, neka počne da živi ta naša nova mladost i neka bar dišu uče i žive hrvatski.
Jedan od najmlađih gradova u Lijepoj našoj, prometno čvorište, ne možda tako lijep i urbanistički organiziran kako bih ja htio, pun zelenila, dobro nije baš da ga nema, ima ga i ovdje i masu drugih sadržaja ali ni izdaleka toliko koliko bi trebalo.
Bilo kako bilo mene zanima samo jedna stavka u ovom cijelom nabrajanju a to je mladost, moja djeca, djeca ovog grada, djeca cijele Hrvatske,Europe i cijelog svijeta, ti svjedoci i tragovi našeg postojanja i akteri nekih novih vremena i u njihovo ime dižem svoj glas i pridružujem se akciji, dobro na svoj način ali dajem glas NE DROGI
Ne mogu biti tako licemjerni i skeptični gad prema svemu i svakome jer znam da uistinu ima more ljudi koji hoće da pomognu ali i oceani onih drugih koji čak i kroz vid pomoći drugome nađu interes za sebe, kao oni šta ti pozajme para pa te poslije sataru sa kamatom.
Ovdje je i jedna potresna priča o čovjeku i njegovom svjedočanstvu pakla droge kroz koji je prošao ako je i ona autentična no i ako nije znam ih masu takvih i sličnih a istinitih.

Doista me dirnula priča iako sam se takvih načitao i naslušao bezbroj i ne bih htio nipošto da obezvrijedim ili umanjim želju volju i htijenje ljudi koji su spremni pomoći, samo sam razmišljanja da bi društvo u cjelini moralo ipak raditi na prevenciji ali pravoj u punom značenju riječi, ne ono kako kažu educiranju mladih o drogama nego pravom konkretnom i koordiniranom akcijom kao šta je bila Oluja, pa pomesti i satrati sve gadove šta siju to zlo, prvo daju pa poslije prodaju i to kome, našoj djeci...ali sad dolazi ali
Moj komentar na pripovjed navodnog bivšeg ovisnika.
Namjerno sam izostavio nazive i brojeve telefona pa ako kome treba pošaljem mu.
Zar vam se ne čini ovo kao jeftin propagandni trik i promiđba nekog naravno kršćanskog centra sa dosta "dobro" osmišljenom pričom i otkad se to heroin piše velikim slovom osim ako je na početku rečenice ili eto ako se želi naglasiti njegovo značenje, a simbolike li tip ima točno 33 godine (like Jesus) i sad dalje opravdanje za uzimanje droge je rat i što li već ne, pa onda smo se svi trebali dobro nadrogirat i di bi nam bio kraj, a nije rekao otkud mu ta droga, o zadovoljstvu droge neću ni da pričam jer me ne zanima, draža su mi ova seksualna zadovoljstva i ostala jer i ja sam se negdje sa 16g. navukao i postao ovisnik do dan danas, samo mi nije palo na pamet da zatražim pomoć od Isusa jer me kao i on ljubi i voli i valjda bi mi i on dao ne bi li se riješio ovisnosti ali eto tom momku je bilo fakat sa Isusom i on još i dalje već 6 godina stavlja svoju "vjeru" u Isusa u tom katoličkom centru.
Nemam ništa protiv nek se hebu neka šire vjeru Isusovu, e sad ako nas on oslobađa svakog trena prošlosti kako navodi autor ovog "dobro" osmišljenog pamfleta ili oprašta grijehe ako ga prihvatimo za spasitelja već dolazimo do jedne kauzalne kontradiktornosti ako...znači If ti mene I would like tebe...što bi trebalo značiti ako se ja jednog dana, nedaj bože nađem u mentalnom neskladu (čitaj rastanem sa mozgom) i sa svojim sadašnjim poimanjem i stavovima i odlučim obratiti mu se, on će lijepo meni sve oprostiti i eto mene u Raju a vi koji niste kao ja molite se svaki dan šta ću vam ja, nisam siguran šta sa vama radi....

nedjelja, 22.04.2007.

Najkraći post, ne znam kraće

Blog !

subota, 21.04.2007.

Click, click, click

Ponukala me jedna neobična vijest u 24SATA o neobičnom natjecanju, naime i sam sam bio sudionikom te besmislene dječije zarazne natjecateljske forme, tko će napraviti više klikova mišem.
Dan ranije u to me uvukao moj desetogodišnji sin, s obzirom da je htio iskoristiti mogučnost i drugog komjutora koji ja koristim sve u cilju da se prestigne Litvanija i osvoji 10-to mjesto i uspjeli smo u tome iako me ruka i danas boli.
Danas u novinama čitam da je Hrvatska na 11-tom mjestu po informacijama prije nego šta smo uspjeli zasjesti na 10 poziciju.
Bio sam se dosjetio da napravim neki macro,da mu pomogne u klikanju,to mi je jeftinije nego da moram kupovati nove mouse a i manje boli, jer smo mi ipak po mnogim pokazateljima sportska nacija i naravno i ja moram živjeti u tom duhu, kako bi to bilo da i ja ne dam skromni doprinos uspjehu makar ono bilo tako bemisleno kao šta je glupo klikanje po mišu.
Sve ovo skupa ne bi ni bilo temom moga posta da nema jednog meni naročito interesantnog podatka i statistike po državama, a to je Montenegro ili Crna Gora.
Finska je na prvom mjestu sa oko 75mil. klikova, Hrvatska na sedmom mjestu sa oko 39mil. klikova.
Zadnji podaci koje imam a oni se mijenjaju svaki tren.
Ha...ha...još uvijek se smijem jer ih više ni nema na rang listi, biće da su jadni ispali ali jučer su bili uvjerljivo na zadnjem mjestu i to sa 17 klikova.
Poznavajući crnogorce i njihove navike nisam ni očekivao drugačiji rezultat, bez namjere i želje da ih i ja osobno vrijeđam ali neka ih bar me uvijek dobro nasmiju.
Blog !

petak, 20.04.2007.

Diž' se profesore blog te zove

Da me vidi bivša profesorica SH (hrvatsko-srpskog ili srpsko-hrvatskog) tako sam ja učio i morao da pišem ,vjerujem da bi se u grobu okrenula ,ne okrenula se da bog da ,kada bi pročitala ove moje postove i vidjela što je ona stvorila a vi čitatelji ste mi najboli pokazatelji i potvrda mog stava da nije uopće bila u pravu kada mi je uporno davala keca i to podebljanog i ismijavala moje pismene radove.
Moja baba bi znala reći " Dabogda joj zemlja kosti izbacila " ali ja ne bih išao baš tako daleko , ja joj želim da joj čak i unuci i praunuci stavljaju u juhu svih 206 kostiju ,(ups... zahebao sam se 181 kosti jer joj je u ratu granata otkinula šaku) ,pa opet ponovo i sve tako dok ne iscijede sav osein , bjelančevine i minerale ako ih je uopće i bilo...
Tako me ta žena mrzila ,toliko prezirala ,jer sam bio prirodno bez lažne skromnosti inteligentan i nadaren pa ako hoćete i naočit a uz to samouvjeren i s ciljem da postignem nešto i postanem netko a to izgleda po njenom sudu nisi smio niti mogao biti ako dolaziš iz ruralne sredine da i dan danas kad je se sjetim uh...
Znam i zašto iako to meni uopće nije bio valjan niti ljudski a ni tada meni shvatljiv ni dokučiv razlog zašto je to baš tako a razloga je bilo vjerujem i više.Navest ću neke.
Prvo zato šta sam Hrvat ,drugo šta sam bio iz provincije a ona kao gradska dama k'o fol stare loze potomak sa nekim titulama u prezimenu iz turskog vakta(vremena).
Treće i njoj vrlo bitno jer sam se isticao (ma di ćeš ti stoko seoska,mislila je) i bio nadaren prirodno i zainteresiran za sve i svašta ,svirao gitaru i klavir ,bio u foto sekciji imao color laboratorij za izradu fotografija kad su i profesionalni fotografi ,većina njih slali slike na izradu u Fotokemiku i ne znam koja sve čuda ne ,ne znam da li je adekvatan termin psihički hiperaktivan a ne onakav kakvog je ona htjela i prihvaćala skrušenog ,samozatajnog i povrh svega pokornog i glupog seljačića.
Bio sam u najmanju ruku ako ne iznad ono u rangu onih tatinih i maminih sinova iz urba ,ako su oni kupili Beatlese ja kupio ploču Ted Nugenta ,oni The Doors ja Nazareth oni The Eagles ja Rainbow itd ,oblačio se kao oni ponašao ,kao oni ,izlazio na mjesta gdje i oni.
Doduše bilo je tu malo ljubomore blago rečeno ,zavisti ,podozrenja pa i podsmijeha tih tatinih i maminih sinova koje su mame čak i u gimnaziji još uvijek opremale za školu.
Sva sreća pa smo imali i gramatiku uz književnost ,e tu mi nije mogla ništa jer sam znao sve pravilne i nepravilne glagolske oblike, jotovanje , deklinacije i palatalizacije itd.
Nema kako me nije mučila ne bi li našla način da mi i tu zabiberi keca ali ja eto na njenu veliku žalost nisam joj dao mogućnost da se veseli i likuje nego je morala nakon dugog i iscrpnog maltretiranja što i sebe i mene pa i svih drugih u razredu šta su morali htjeli ne htjeli nazočiti nezapamčenom lingvističkom zločinu.
Na kraju bi popustila i nevoljko upisala jedva vidljivu dvojku da bi se vremenom od otvaranja i zatvaranja dnevnika znala pretvoriti u ništa ili bolje reći mrlju. A oni kečevi ,ta oni su se mogli vidjeti putem Google eartha samo ga tada na žalost nije bilo kao ni neta pa mi nitko nije mogao pomoći sam sam se morao boriti i izboriti za status koji iskreno rečeno ni dan danas nemam bar ne onakav kakvim sam ga zamišljao i želio.
Tako je to bilo sa djecom iz provincije koja su morala znati barem duplo bolje od gradske djece ili sinova i kćerki profesora ,doktora i ostalih zvanja i titula da bi dobili prolaznu.
Nadam se da to danas više nije tako ni izbliza i drago mi je ako se netko i prepoznao.
Ima još mnogo dogodovština ali pošto sam osobno štovatelj kraćeg štiva i što jednostavnijeg i razumljivijeg za svakoga tako ću ovo privesti kraju i zbog vremena jer će mnogi reći da sam lood pa ako budete željeli još dajte si malo truda pa komentirajte da znam da li sve ovo ima smisla ,mislim potrebe za pisanjem.
Blog !

četvrtak, 19.04.2007.

Vidovnjak

Oduvijek od kad je svijeta i vijeka svatko od nas je ponukan nekim ili nečim da uradi ovo ili ono pa i ja čitajuči neke blogove sa SF predznakom (obožavam ih ) ili ti na granici mogučeg , zapitao sam se da li sam i ja kao možda i većina nas bio tu negdje na rubu stvarnosti i fikcije i dodirnuo taj misteriozni svijet, odgovor je mislim da jesam .
Dok sam bio mlađi i još nisam imao auto često puta sam sanjao jedan te isti san ali sa nejasnim ishodom ,uvijek sam prebrzo sa bijesnim autom ulazio u desnu krivinu i obavezno završio na krovu prevrćući se do besvijesti... i the end , budim se.
Naravno da je taj san uticao na mene i da sam poslije kao vozač dugo godina bio jako oprezan i u strahu ,došao je rat i ja niti jednog momenta nisam ni pomislio da bih mogao poginuti jer mi je nešto uvijek govorilo da ću preživjeti i poslije pričati o tome iskustvu i obistinilo se.
Pred sam rat sam nažalost kupio novi bijesan (čitaj strašno moćan auto 160 KS) Golf G60 , tko zna o čemu se radi znati će njegovu moć i performanse , živa munja ,full oprema metalik ,protutegovi , ABS itd..
Uspio sam ga tijekom rata sačuvati od lopova i uništenja i naravno željan vožnje i svega što mi je nedostajalo a na šta sam bio naviknut prije ,jedva sam dočekao da malo potegnem svoga limenog ljubimca koji je valjda isto kao i ja jedva čekao da nekome pokaže svu moć i silu.
Iako sam reklo bi se relativno dobar i pouzdan vozač ponekad mi se jednostavno omaklo , otelo kontroli i nisam se mogao suzdržati a da ga ne potegnem.
Zaboravivši s vremenom na snove iz mladosti čak sam ga znao potegnuti do 245 km/h i već jednostavno nisam smio više ,ako netko ne vjeruje šta ću mu ja ,nemam volje ni načina da ga uvjeravam niti mislim da je to bilo jako pametno ili dobro ali dešavalo se,mladost ludost.
Najviše sam uživao testirajući ga u krivinama slušajući cviljenje guma i boreći se sa inercijom kao da se hrveš sa nekim jako moćnim tipom poput Golijata i uspiješ ga svladati ,100km...odlično , 120km... ništa strašno , 140km...malo te stisnuo boriš se, 160km...osjećaš ostaješ bez daha ali se ne predaješ , 180km...???

Desna krivina , bum ,tras cviljenje naravno moje ,opet bum, tras i još malo cviljenja i poslije niti ne znam koliko bumova i trasova ,cviljenja više nije bilo ...kapitulacija , tiha predaja ,koma ,pobjeda Golijata ,ni sam ne znam koliko je to trajalo jer sam bio na onom rubu s početka priče.
Ali ne nije tu kraj ,dižem se a on ne ,nije ni on pobijedio da ste ga samo mogli vidjeti kako sam ga unakazio ,masakrirao ma rasturio sam ga...
Eh da bar nisam !A tako smo bili dobri prijatelji.
A znao sam da će se to kad tad desiti i sad vi recite ima li tu nečega ,samo mi ne spominjite bloga !
Ima toga još ali o tome u narednim postovima...
Blog !

utorak, 17.04.2007.

Moj rodjak i ja - boga dva

Kao što je opće poznato društvo, socijalne prilike, obrazovanje, roditeljski odgoj i okruženje u kojem živimo i razvijamo se, uvelike određuje kakvi ćemo biti i kako se ponašati, kojim jezikom ili dijalektom govoriti te kako ćemo utjecati na sve ono oko nas.

Tako i ja našavši se u vihoru rata i svih zlokobnih zbivanja tog vremena iako kršćanski odgojen i visoko obrazovan bio sam izložen onoj trećoj dimenziji okruženju i zbivanjima.
Naime u tom vremenu sam bio kao pobješnjeli ris ili gore, bik, crna mamba ili ne znam šta već ne, s obzirom da sam protjeran sa svog ognjišta bez obitelji, bez ikakvih spoznaja gdje su što je sa njima da li su uopće živi, za neke rođake znam da su mi poginuli ili ranjeni i sam sam lakše ranjen, te dok sam se oporavio bio sam primoran biti na prvoj crti i čekati da vrijeme učini svoje.
Naravno da sam bio ogorčen na sve i na svakoga pa i na samoga boga koga sam na sve moguće načine izustio (Ne izusti ime gospodina boga uzalud ) ne mogu se više ni sjetiti svih pogrdnih izraza, dok se tu nije našao moj rođak koji mi je samo dolio ulje na vatru i ponudio mi nekakav tobožnji Vojnikov molitvenik , moš si mislit kojeg li apsurda, da on meni da da malo pročitam da se smirim i obratim bogu je li kako to sve već on doživljava ne bi li mi bilo lakše i ne bih li povratio poljuljanu vjeru u boga.
I tu ti se ja još više rasrdim sada i na njega " Rođak koji ti je k...c , pa jesi li ti normalan zar stvarno još uvijek vjeruješ u takva sranja i takve gluposti o bogu, pa da ga ima zar misliš da bi sve ovo bilo ovako " i počnem čitati nešto kao Rođen od Marije djevice...pa psovka " nabijem je na k...c , k..va jedna mater joj j...m " i tako dalje dok moj rođak nije popizdio oteo mi taj molitvenik i nije htio više sa mnom niti da priča jer sam kao uvrijedio njega i njegove vjerske osjećaje a ja i moji osjećaji ko ih j..e valjda ih ni ne moram imati.
Nakon par dana malo se to stišalo i baš nas dva k'o za inat da budemo u istoj smjeni na crti, lijep dan proljeće kao sada, primirje, ne puca se baš milina, možeš se malo i opustiti i uživati u suncu i razmišljanju šta sve propuštamo dok moramo nositi nekakav komad željeza u ruci koje sije smrt i o bezvrijednosti života koji košta svega jedan jebeni metak.
Nismo baš pričali pošto je on još uvijek bio ogorčen na moje riječi i bili smo razdvojeni on unutra u zemunici (podzemna ili maskirana prostorija) a ja vani na suncu i ne razmišljajući kakva me opasnost vrijeba pošto sam vjerovao u krhko primirje i da ga naravno nitko ma kakav to čovjek bio, neće prekršiti bar na ovako lijepom i ugodnom danu.
Ali bio sam u krivu i baš se to desilo, baš je neki poremećeni um pokvario svu tu proljetnu idilu i ljepotu pa makar se ona dešavala i u ratu, ugodnu tišinu i lagano cvrkutanje ptica prekinuo je hitac.
Prestade cvrkut ptica, kao da se svijet sruši pade mrak na oči, jauk i tijelo koje se stropošta kao klada nepomično u tranše (kanal).
Za ime boga u kog vjeruje, pa to nisam ja, to je moj rođak, koji se u zlokobnom momentu našao na mom mjestu u mojoj ulozi.
Jer taj metak je bio upućen meni, mene je taj bolesnik naciljao i to profesionalno ali taj njegov bog je htio da se ja pomjerim da bi moj rođak koji vjeruje u njega svom snagom bića svoga stao na moje mjesto i umjesto da ja budem pogođen točno u srce moj rođak je pogođen u desnu stranu grudnog koša sa vrlo teškom i nezgodnom ranom.
Nakon brze intervencije, naravno moje, njegovog drugog brata i ostalih suboraca uspjeli smo ga prebaciti do najbliže ambulante, svo to vrijeme bio sam sa njim i držao mu ruke koje su drhtale i tješeći ga putem u interventnim kolima ni sam ne vjerujući u ono što mu govorim jer je izgledalo grozno a i vjerojatno me nije mogao ni čuti jer je već bio u polusvjesnom stanju.
Vratio sam se na crtu čekajući kraj smjene i razmišljajući o rođaku i sve više o zabludama o vjeri i postojanju boga, nikako se nisam mogao pomiriti sa tim da sam i ja u stvari kao i on cijelo ovo svoje vrijeme odgajan u duhu vjere u nešto čega nema i često sam sklon reći " Čovjek je stvorio boga a ne bog čovjeka ".
Po završetku smjene otišao sam do bolnice da vidim kako mi je rođak jer je eto uspio preživjeti ne zahvaljujući kako on kaže bogu nego nama koji smo se angažirali i dali sve od sebe da preživi.
Da nije tragično bilo bi zbilja komično, kad sam mu rekao " Pa eto vidiš sad rođak moj da nema boga, da ga ima mene bi pogodilo a ne tebe jer sam ja zaslužio po božijoj volji to " a on će ti meni " E moj rođak to je tebi dragi bog poslao poruku preko mene da budeš bolji i da mu se obratiš "

Uistinu mi je žao šta moram biti sarkastičan ali ako ovo nije primjer za školu, onda ne znam što reći nego neka mi bog uvijek šalje poruke preko drugih.
Blog !

ponedjeljak, 16.04.2007.

Mijenjaj sebe a ne druge

Čak ne volim niti riječ "mrziti" ali strašno mrzim kada neko pokušava da te uvjeri u nešto u šta ni on nije siguran ili kada ti pokušava obezvrijediti tvoj trud ili napor ili to jednostavno ignorira kao manje vrijedno od njega samog.

Razlog za to sam našao na raznim blogovima ,koje iskreno govoreći niti ne želim više ni posjećivati niti komentirati ,kada sam pokušao dati određeni komentar ili svoje viđenje tog posta ili bloga i potrošio svoje dragocijeno vrijeme i razbijao glavu šta bi bilo najadekvatnije ili najkorektnije napisati u tom momentu ,umjesto da sam samo kao nijemi promatrač to pročitao ili čak preskočio ,a ja se trudio da pročitam većinu postova ili sve kako bih sebi što bolje dočarao šta je taj netko mislio ili kakvog smisla ima njegov blog da bih mogao što razumnije reagirati i uključiti se u raspravu ,kad ono nakon sati čitanja postova i ostavljanja komentara ,neki krelac iz samo njemu znanih razloga jednostavno samo pobriše tvoj komentar u koji si ti unio dio sebe i potrošio svoje dragocjeno vrijeme.
Osim toga svaki čovjek samo u određenom momentu može uraditi prave stvari ,imati kreativne zamisli, ideje i to se više ne da ponoviti to se jednom desi i nikada više isto.
I sad zamisli baš si dobio inspiraciju i dao mašti na volju da iskažeš svoje mišljenje ,kad ono sutra nema ničega.
Nekog kretena je zaboljela istina ili se teško miri sa tvojim stavovima i nije u stanju da podnese poraz pa to na naj jednostavniji i primitivniji način samo obriše.
Nije stvar samo u tome šta je on obrisao post nego kao da je obrisao samoga tebe i sve tvoje vrijednosti i trud i ostavio pobjednički samo ono šta je milo njegovom uhu (čitaj oku),i nije u stanju razmišljati racionalno pa prihvatiti da bi možda iz nečijeg komentara trebao izvući neku pouku i razmisliti zašto je netko baš to napisao ,ne on želi samo pohvale personificiranje onoga o čemu on piše a sve drugo mu samo može obezvrijediti blog.
E ako je svrha takvih blogova da su okrenuti sami sebi i da prihvaćaju samo istomišljenike neka žive u svom svijetu i neka pišu sami za sebe a ja osobno mislim da je svrha svakog bloga ne radi samoga sebe nego da bi ga ljudi čitali i komentirali pa tako znam neke slučajeve jer ih pomno pratim već par godina iako nisam htio da otvaram svoj blog ,koji su u počecima pisanja svojih blogova svraćali svuda i kao "Please komentiraj moj blog" ,poslije izvjesnog vremena kada su dobili svoje fanove ili sljedbenike više ne mare za stavove i mišljenja ljudi koja se razlikuju od njihovih.
E pa od takvih mi je muka i takvima sigurno neću ne samo komentirati nego ni čitati postove.
Vjerujem da je većina vas imala slično ili isto iskustvo i zato sam morao da reagiram na to i upozorim svakoga kome se nešto slično desilo da to i objavi bar na svom blogu i totalno ignorira takve.
Ja namjerno nisam htio imenovati(nickovati) takve jer će se zasigurno prepoznati ako slučajno svrate na moj blog.
Blog !

petak, 13.04.2007.

Ah ti procenti %

Možda ovaj post ne bi ni nastao niti bio ovakav da nisam danas slučajno sreo i sjedio s nekim ljudima u mojoj uobičajenoj subotnjoj ruti ka kladionici i ritualu ispijanja kavice.
Možda bih pisao o Cro copu i njegovom neobičnom i neočekivanom porazu iz mog kuta ali su se valjda sjatili svi da pišu o tome, a mene poraz boli gotovo kao i njega pa nemam snage.
Vjerojatno će ovo biti najduži ili jedan od najdužih mojih postova jer sam već odavno napravio koncepciju u glavi pri povratku doma, pa tko ne voli duge postove i nema živaca, neka preskoči.
Sjedili smo društvance i ja i raspravljali o mnogo čemu a tematika aktualna Euro 2012.
Večina njih je branila stav da smo ipak imali šansu da dobijemo organiziranje tog nogometnog cirkusa, samo da to nismo znali da predstavimo na najbolji način, pa je kriv ovaj pa onaj a ja sam morao braniti kontra stav jer sam kao skeptik već odavno znao da je to samo bespotrebno bacanje novaca, (kako se tvrdi oko milijun eura), u šta čisto sumnjam jer mislim da su protagonisti izmuzli bar pet puta veću sumu i to za svoju korist a ne u korist Hrvatske i promiđbe.
Ali me se svejedno dojmio komentar jednog prijatelja, kad sam kao objektivan promatrač shvatio a imajući u vidu sve činjenice koje ukazuju i upućuju na to da nema šanse da prođemo, upitao sam konačno Zašto smo se uopće kandidirali i trošili lovu ?
A cijelo vrijeme rasprave o tome on se isticao kao sa nekim pametnim argumentima braneći našu delegaciju i njihovu demagogiju bacanja prašine u oči javnosti, on će k'o kreten opravdavajući ih " To ti je k'o Loto ako ne uplatiš nema šanse da dobiješ, ako uplatiš šanse su ti pola pola ili 50%:50% "
To me tako nasmijalo, jer kao da je laik vrsnom kardiokirurgu rekao, "pa ako mu izvadite oko nema šanse ali ako mu izvadite jedan bubreg šanse su mu fifty-fifty", a pacijentu srce zatajilo.
Kao vrstan poznavatelj i čovjek koji obožava kombinatoriku, permutacije, varijacije itd nisam se mogao suzdržati a da mu ne prosvijetlim um i na licu mjesta uzevši papir i olovku, pokažem imbecilu da to šta je rekao ne da nema blage veze, nego me više smeta kada netko komentira nešto o čemu nema pojma, bolje pametno šutiti nego blesavo govoriti, jer na lotu 6/45 primjera radi odnos šanse za dobitak je 1:8 145 060 a ja to bez problema i bez kalkulatora izračunam dok mislim da njemu ni mega kalkulator ne bi pomogao.
Već je jadan počeo da se meškolji i crveni kad je vidio da je dirnuo u osinje gnijezdo i da ne bude još tragičnije jer sam ga valjda tako posramio, stvar je spasio drugi frend šta je uskočio sa duhovitim komentarom "Ma stari kod mene su uvijek šanse bar pola-pola", odvodeći priču u drugom pozitivnijem smjeru "Ja kad hoću a ona neće šanse su 50% da dobijem", "A kad ja hoću a ona hoće-neće šanse su mi 75% da dobijem."
E tu sam se stvarno otkačio i skoro spao sa stolice od smijeha i zaboravio na onog glupsona od maloprije, ma cijelim putem doma sam razmišljao o toj logici riječi i procentu mogučnosti.
Eh još je tu bilo svašta poslije jer potrajalo je naše sijelo i rasprave kao i inače o svačemu ali svu daljnju raspravu su prekinule dvije šarmantne djevojke, zbilja oku ugodnog izgleda, i hipnotizirale nas odmah svojim ugodnim glasićima i pristupom, mene su najviše podsjetile na one Jehove svjedoke šta prilaze ljudima i nude im Kulu stražara.
I one su u rukama imale nekakve letke ponudivši nam ljubazno da ih pročitamo i usput nam objašnjavajući da bi bilo lijepo da dođemo na njihovu tribinu koja će se kao održati večeras u našem gradu, na tematiku NE DROGI
Shvatili smo odmah da te djevojke ne pripadaju ovoj sredini jer bi smo ih valjda već registrirali pa takve žene se ne sreću svaki tren a volio bih vidjeti tko bi to odbio takve osobe i ne obećao i ispunio sve šta su tražile, uhvatio sam sebe a i ostale za stolom kako smo svi kao hipnotizirani zurili u njih, klimali glavama kao roboti i odobravali svaku njihovu riječ a one su se samo još ljubazno zahvalile i nasmiješile i produljile dalje u misiju.
Ostali smo zapanjeni i očarani izgledom i šarmom i dalje buljeći sad već u leđa tim dražesnim stvorenjima i svako sa svojim mislima i tek kad su nestale iz našeg vidokruga bacili smo se na raspravu a zna se o čemu, opet filozofiranje, fantaziranje i čak demagogija pa je netko od prisutnih opet uspio da nas nasmije demagoškim razmišljanjem starca ubjeđujući mladu curu " Da se od tvrdog k..ca dobija rak maternice " pa ti sad vidi dokle seže ta demagogija... i obećao sam sebi da ću obavezno otići što zbog tematike što zbog ovih fascinantnih stvorenja ali me splet ostalih okolnosti i događanja spriječio da prisustvujem toj tribini pa sam odlučio da dam svoj skromni doprinos akciji NE DROGI na ovaj način da napišem nešto o tome i prenesem sadržaj letka koji sam pročitao i razmišljao o kontradiktornosti tematike i osoba koje je prezentiraju, pa će ovo poslužiti kao najava mog sljedećeg posta jer bi ovaj zbilja postao predugačak a i ovako je pa tko će ga onda čitati ?
Blog !

ponedjeljak, 09.04.2007.

Apsurd slobode i samostalnosti

Bilo je to neko drugo vrijeme ,neko ludo doba kada su metci ,granate i šrapneli određivali vrijeme a egzekutori mislili da su vladari svemira.Vođen patriotskim i nacionalnim nabojem ni ja nisam bio imun na tu bolest i sam sam postao sudionikom ludila koje u kontekstu vremena možda i opravdava moje razmišljanje i prihvaćanje te bolesti.
S određene vremenske distance jasno mi je da sam i ja kao i većina bio samo oruđe u rukama tih "vladara svemira" i prodavača magle.Ne samo zato šta sam dva puta bio ranjen i šta sam izgubio najljepše godine života,prijatelje ogromne materijalne vrijednosti ,zdravlje i smisao života nego zato što to današnja situacija više nego zorno pokazuje svu iluzornost svih tih zbivanja.
Kojeg li apsurda htjeli smo da se osamostalimo i budemo neovisni i to žestoko platili i zadužili i našu prapraunučad ,što financijski ,što psihički,što ljudskim žrtvama ,sada odjednom srljamo u neke europske integracije i asocijacije kao EU u kojoj će bude li kako je zacrtano opet biti sa nama i naši dojučerašnji krvnici pa možda i budući...
I što onda zar ćemo opet morati budemo li slučajno opet htjeli samostalnost ,hoćemo li opet morati sve ispočetka opet plačati svoju slobodu i samostalnost ?
Hoće li opet neki koji odlučuju o našim životima a pri tom olako zaboravljajući preveliku cijenu samostalnosti ,na silu bez naše volje i odobrenja ponovo nas odvesti u ropstvo iz kog neće biti tako jednostavno vratiti se neoštećen.
Da se razumijemo nisam ja za to da živimo kao Robinson Crusoe niti da budemo izolirani od ostatka svijeta ,kulture ni tehnološkog napretka ali sam za to da moramo imati svoje JA i da nas se poštuje i da taj ostatak europe treba nas a ne mi njih,pa da možemo i mi tu nešto da uvjetujemo a ne samo po bilo koju cijenu i bezuvjetno biti članom neke trule kapitalističke europe samo zato jer je to trend.

Cilj ovog posta je da vidim razmišljanje i vas drugih ,što mislite da li sam u pravu i da li možda našoj djeci ili unucima i nesvjesno činimu medvjeđu uslugu time što ih pripremamo za svijet za koji možda oni niti nisu niti će ikada biti spremni za svijet lažnog morala ,surovog kapitalizma,korupcije,kriminala i podvala a što je drugo EU nego to ?
Ispravite me ako griješim .

nedjelja, 08.04.2007.

Moj stav

Sretan uskrs svim vjernicima !

A ja sam uvijek sretan kad su to drugi,to jest ne trebam uskrs ,božić i odlazak u crkvu da bih bio sretan ,nego da vidim ljude sretne i zadovoljne i pune osjećaja i brige za druge ljude naročito za djecu kojih je danas sve više nesretno.
Kao nedeklarirani ateista jos uvijek nastojim održati tradicionalne rituale raznoraznih proslava i svetkovina,jer su to radili s koljena na koljeno i moji stari.
Ako se pitate zašto ,odgovor je zato šta sam spreman ići i protiv svojih uvjerenja kada su u pitanju djeca btw(imam ih troje) i njihova sreća jer živimo u društvu kakvo već je katoličko i predrasudama kakve već jesu ,pa zašto djeci uskratiti radost razbijanja jaja jer oni i onako još nisu u stanju da shvate stvarnost i realnost života pa im moramo pustiti da uživaju u raznim ljudskim obmanama kao šta je djed božićnjak i šaranje jaja,ako ih to čini sretnima da bar dok ih ne stigne teret stvarnosti ugodimo pa i protiv svojih uvjerenja.

četvrtak, 05.04.2007.

Znanstvena teorija pok. ćaće ...nastavak

Kao pobornik pravednosti i poštenja a i zdrav razum mu je nalagao da ne prihvati i ne miri se sa takvom teorijom postanka ,tako je moj ćaća nastojao da znanstveno dokaže svoju teoriju.
Ali pošto je bio kao i većina od malih nogu odgajan u religioznom duhu da vjeruje u ono čemu ga uče tako je i on imao težak zadatak da dokaže suprotno.
Pojavom sve više crne djece u društvu bjelaca ,sasvim slučajno sve je više bilo dokaza da je bio bliži svojoj teoriji i sve ga više počela proganjati misao da prethodna teorija nema nimalo smisla i da je namijenjena isključivo tupanima a on to nije htio biti.
Obzirom da se strašno bojao osude i izopćenja od društva ,cijeli život je posvetio učenju i čitanju te je tako širio vidike i spoznaje ,i došao do spoznaje i potvrde svojim sumnjama da se tu ipak radi o
VELIKOM PRASKU.
Naime postalo mu je jasno da se mater opasno prasnula sa nekim crnjom šta je tu bio na studijima i osim toga imao zadaću da širi crnu rasu koja bi trebala biti upgrade bijeloj.
Nažalost ćaća nikada nije uspio dokazati svoju teoriju praska jer mater to nikada nije htjela priznati ali ju je javno objavio u knjizi Kopile.
Pa sad vi prosudite sami koja teorija je vjerodostojnija...

srijeda, 04.04.2007.

Postanak

Pošto sam sav u tom filmu i tom svijetu pa da i sa prvim postom krenem od počet(a)ka.
Svakako razlog je višestruk jer postoje razne teorije o počecima života ,što znanstvene (moga oca) ,što religiozne (moje babe) pa tako i ja na osnovu svih spoznaja i pročitanih pisanih tragova imam svoju teoriju.
Naravno da bih krenuo sa svojim izlaganjem i teorijom ,moram prvo radi onih koji nisu upuceni iz bilo kojih razloga u niti jednu teoriju,prvo navesti u kratkim crtama glavne odrednice svih meni znanih teorija.

1.Religiozna Teorija babe ,pok. Ivke

Nisam to mogao nigdje pročitati jer o tome ne postoje pisani tragovi a i baba mi u to vrijeme nije bila pismena ,pa se svjedocenja odnose na rekla-kazala tumačenje postanka.
Za sve je kriv bog ,dopizdilo mu da trenira desnicu pa je kad je shvatio kako je Adamu dobro sa Evom ,jer je lopov stari voajer stalno virio sta rade,odlučio da i on to proba ,pa mu se jako dopalo i tako ti je on uzimao samo odabrane ,stari lisac ,samo one koje su ispunjavale sve njegove kriterije pa tako i moju mater,bila brate zgodna lijepa mlada zena u punoj znazi zenske ljepote kojoj ni sam bog nije mogao odoliti.
I kaže baba da bi je moj ćaća bio potjerao jer bijaše pravedan i nije htio da mu se u kvartu rugaju,kad mu se ukazao Jahve (bog) koga se moj otac strašno bojao i poštovao ga i priznao mu da je on učinio začeće i da je ne potjera jer ce mu roditi muško dijete te da mu da ime CrniIsus jer će on spasiti narod svoj i izbaviti ga od grijeha.
A ćaća ko ćaća šta će ne može protiv boga nego ostavi ženu svoju neka bude kako je volja božja.
Ali ne lezi vraže ne bi mu jasno zašto da mu da ime Crniisus te prizva boga da ga upita.
A ovaj mu znajući jer stalno viri i sve zna ,a zna da je mater u to vrijeme švrljala sa nekim crnjom u kvartu ,te kako je ćaća bio odan bogu nastojeći izgladiti situaciju ,na to odgovori " Znaš probao sam prije dvije tisuće godina sa bijelim Isusom i nije išlo ,znaš i sam da su ga odmah razapeli i propade stvar te sad samo glupani vjeruju da je on izbavitelj." "Znaš,nastavi bog crnci su ti sad u modi i mnogo su žešći i sposobniji od bijelaca ,kod njih su ti crna krvna zrnca i oni imaju moć da promijene svijet ,tako će Crniisus osloboditi tvoju zemlju od okupatora i dovesti je do osamostaljenja bit će glavni u NBA i u soul & jazz glazbi a da ti ne pričam da će na blogu pisati o meni i pronositi moje ime"
Tako je bog uspio nagovoriti moga ćaću i spasiti stvar i tako je po vjerovanju moje babe nastao Crniisus.

2. Znanstvena teorija moga oca

umoran sam nastavit ću ...

	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Svibanj 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv