CrniIsus

nedjelja, 29.04.2007.

Strah od straha

VeniStrah,vidiStrah,viciStrah (came, saw, conquered ) Julius Caesar

Pogledali ste smrti u oči,suočili se sa strahom ili više njih istodobno,ostali ste normalni poslije toga ?Čisto sumnjam, ili možda da.
Kaže stara poslovica što te ne ubije to te ojača.Da li je baš tako ?
Zaista je nevjerojatno što su sve ljudi u stanju uraditi i kako reagiraju kada se suoče sa strahom, neki se odmah predaju neki padaju u trans(gube svijest), neki pokušavaju sa ono malo snage šta je ostalo u ljudskom organizmu da pruže otpor, neki u silnom strahu i zaborave da su prestrašeni pa se ponovo prestraše.
Strah je u biti negativan osjećaj koji doživljavamo kad vidimo ili osjećamo opasnost nije bitno da li je ona stvarna ili fiktivna,međutim strah kao takav u određenim momentima može biti i oruđe kojim možemo poraziti i sam strah.
Najčešće se oni manifestiraju kroz razne vidove fobija koje trajno ostaju u čovjeku i prate ga kroz cijeli život,a netko ipak uspije da ga pobijedi.
Ja sam magistrirao i doktorirao na strahu,ako je to najveća titula straha.
Počelo je vrlo rano još kao fetus sam osjećao neke strahove, da li ću biti ljudskog naličja a što ako budem poput Quasimoda,da li će me mater baciti u rijeku ili bunar i reći kako sam htio piti vode i k'o fol sam upao.
Djeca po dolasku na svijet najčešće plaču, valjda zbog straha ili bolova, a i tu je već bilo drugačije sa mnom.
Tek što sam provirio vani i otvorio oči prasnuo sam u nezaustavljiv smijeh ugledavši spodobu ispred sebe, misleći "...ta ne mogu biti ružniji od nje...", sve dok me ta ista spodoba nije tresnula po gubici i promijenila mi izraz lica i izričaja i utjerala strah, vidio sam skamenjena lica i izrogačene oči do bola neke babice ružne kao sam đavo i susjede vjerojatno gledajući se u nevjerici i pitajuči " ...kako to, otkud crnac... ", žena iza sva zbunjena se počela krstiti i izgovarati neke meni tada nerazumljive riječi, očigledno sva u strahu obraćajući se nekome gore u visini koga nisam mogao da vidim, nažalost, biće da se i on isprepadao moje pojave pa je zbrisao, a mater je jadna što od bola što od silnog iznenađenja i straha pala u nesvjest.
Odrastao sam u strahu da će htjeti pošto poto da me se riješe jer sam bio ne samo nepoželjan nego i previše živ i radoznao, ali zahvaljujući materi koja me štitila i brinula za mene sam prebrodio te strahove.
Odgajan u vjeri u boga, babaroga i raznih vještica koje će me odnijeti ne budem li poslušan živio sam stalno u strahu od nekoga i nečega i pazio da ne napravim neku glupost i bogobojazno dugo godina ponavljao iste one riječi koje sam čuo od one susjede iako baš nikada nisam uspio shvatiti njihovo značenje i smisao.
Prvi put sam vidio da te riječi nemaju smisla kad se svjetina skupila i kao papagaji ponavljali po sto puta riječi ne bi li pomogle ozdravljenju Perice, koga je zatukao neki susjed zbog žene točno po glavi nekim vagirom, i on je jadan dva dana bio u komi i na kraju umro, e sad ne bi to bilo ništa neobično da ovaj jadni Perica nije isto tako bio bogobojazan, čestit i pošten čovjek, redovno išao u crkvu i molio se bogu da mu bude dobro.
Jedina loša strana je da je imao zgodnu i pohotnu ženu, dok je išao da donese vode na obližnji potok, susjed je pomagao oko sijena a kad se prerano vratio zatekao susjeda sa ženom u plastu sijena te kad je ovaj vidio da nema kuda iz straha dohvatio je rezervni vagir sa kola i udri.
Ni kriv ni dužan nastrada, osta i bez žene i života a ona je još iz straha potvrdila kako je vjerojatno dobio sunčanicu i pao sa plasta sijena pravo na vagir, a susjed još ispade junak jer mu je kao pokušao pomoći i oko sijena... i tješio ženu...
Najviše sam se radovao kad bi umro netko tko se nije molio bogu na način kako su mene učili nego je izgovarao neke čudne strane riječi i držao raširene ruke, a mi bi stali u prvi red i jedva čekali kad će kuverte sa novcima jer se kao za pokojnikovu dušu dijelilo djeci i krišom ih otvarali da vidimo koliko je unutra i tiho znatiželjno pitali jedni druge "kol'ko je kod tebe, kod mene 5 stoja" pa iz straha da nam to ovi ne uzmu nazad u prvi dućan trk po slatkiše...
Jedne prilike sam na ispovjedi od straha da ću za pokoru dobiti veliku kaznu, zatajio da sam ukrao role(samo jednu), da smo krišom gledali Anđu dok pere noge iznad koljena na koritu i navlačili kožice naših mališana, gurali Bekliji otučak od kukuruza u guzicu kad je imao proliv i izbacivao koštice od trišanja, tad sam poslije samo tri zdravo Marijo,tri očenaša i tri slava ocu pobjednički shvatio da bog nije ipak sve to vidio šta sam radio i da ga se nemam radi čega bojati, riješio sam se i straha od boga i dao se u razna iskušenja...
Strah od policije i pasa, to mi je bilo nekako najgore,ni jedne ni druge nisam mogao ni smisliti, jer nikad ne znaš kad će koji pobjesniti, a u ono vrijeme to je bilo prečesto.
Na tisuće raznoraznih strahova što od živih stvorenja, neživih od prirodnih i neprirodnih pojava pa sve do onih apstraktnih pojmova koji utjeruju strah u kosti ili imaju namjeru da zastraše ljudsko biće.
Sve sam ih ili većinu kušao i apsolvirao i od straha prema strahu i pišem o strahotama straha.
Naravno još od postanka ljudi prisutan je strah od svega navedenog pa je čovjek od djelovanja prirodnih pojava počeo da vjeruje da postoji neka sila (bog) koja ga može kazniti za neposluh te se latio obraćanja bogu i prinošenja žrtava u ime božije samilosti .
Čak se i u bibliji spominje žrtvovanje nevine djece (previše je primjera pa me mrzi da ih sve nabrajam) i to ne zbog ljubavi prema bogu nego zbog straha od božije kazne.
I danas dan su ljudi iz fanatizma prema bogu rekao bih iz većeg straha šta ih čeka od onog šta imaju u stanju žrtvovati sebe ili svoje bližnje a da ne govorimo o drugima u ime boga i bogobojaznosti i slijepog vjerovanja da će ih on riješiti svih strahova i patnji kada dođu bogu na istinu.
Mislio sam da danas nemam više nikakvog straha, ne bojim se boga ne bojim se rata, ne bojim se smrti, pa ipak se nečega bojim...bojim se STRAHA.
Slobodno bez straha komentirajte o svojim strahovima !
Blog !

29.04.2007. u 05:35 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Svibanj 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pisat cu o svojim stavovima i iskustvima iz zivota i spoznajama i iskustvima drugih koje znam i o vjecnoj misteriji Ima li ga ili ne ?

Ako slabo vidite text
Pritisnite CTRL i zarolajte mišem unatrag
do željene veličine fonta.

ŽELITE MI PISATI OSOBNO

idjakboz@si.htnet.hr