CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 28.03.2009.

NATOPAKT = TROJNOM PAKTU?

Dragi blogeri i čitatelji, kao što su nas naši main-stream mediji, koji se nalaze u službi ideologije liberalizma, obavijestili da su saborski zastupnici ratificirali (potvrdili) Protokol o pristupanju Republike Hrvatske Natopaktu, opet smo postali dobre sluge loših stranih gospodara.


Ipak imam više povjerenja u HOS koji me jednom već branio od agresije, nego u ovoga koji je gledao po strani dok je Vukovar gorio:



Što pristupanje jednom stranom vojno-političkom savezu znači za budućnost hrvatskog naroda ne moram valjda posebno ni naglašavati, u svakom slučaju, nažalost, ništa dobro. Naši saborski zastupnici su doslovno zastupnici Sabora a ne hrvatskog naroda, i pokazali su, izuzev gospodina zastupnika Dragutina Lesara (nekadašnjeg dobrog sindikalista) da nemaju mozga, da ne znaju što su nacionalni interesi i njihova zaštita, i da su od naroda udaljeni svjetlosne godine. Naroda se, kao zastupnik Sabora Ivo Josipović (SDP), sjete samo kada se kandidiraju za neki državni položaj, onda su im puna usta naroda, usta za koja je pokojni umoreni Siniša Glavašević ustvrdio da su zločinačka, što je primjedba koja je sasvim na mjestu.

U prošlome postu pisao sam o povijesnom Trojnom paktu kojemu su bile pristupile prva Jugoslavija i NDH, 1941. godine. Ostao sam dužan objašnjenje karaktera Trojnog pakta, dakle, koji su bili uzroci njegovom osnivanju, te ću napraviti usporedbu s Natopaktom, da vidimo u kojoj mjeri vladajući 'hrvatski' političari (Jugoslaveni ili kako bi Otac domovine Ante Starčević rekao 'Slavoservi', pri tome ne mislivši na Srbe jer srpski narod i njegovu samostalnu državu Srbiju je poštivao, nego na domaće, hrvatske izdajice), ne izvlače pouku iz povijesti, jer su nedovoljno obrazovani i gotovo nikako nacionalno osviješteni, i općenito rečeno nemaju prosvijetljenu pamet. Nadam se, ako ih već neće narod da će ih primjereno kazniti Bog.

Većina zemalja koja je bila pristupila Trojnom paktu između Njemačke – Japana i Italije bile su zemlje čije su vlade (režimi) bile revizionističke, dakle, postavile su zahtjev da se ukine kazna koju su nakon Prvog svjetskog rata nad njihovim zemljama izvršile pirove pobjednice koje su 1919. nametnule novi svjetski poredak zvan versajski poredak. Bio je to paket mjera koji su ratni piromani iz 1914. godine na čelu s britanskom vladom uveli da bi bogati postali još bogatiji, a uključivao je lihvarske kamate na ionako nepravedenu ratnu štetu, što je dovelo do kolapsa nekoć gospodarski razvijenih zemalja, posebno Njemačke u kojoj je nestao srednji sloj, a radnička klasa svedena na prosjački štap. Velika Britanija je isprovocirala Prvi svjetski rat, i objavila rat Njemačkoj kako bi izbjegla gospodarski kolaps i stečaj, a o čemu je na osnovi dokumenata i dokazanih činjenica pisao izvrsni analitičar F. William Engdahl u svojoj knjizi STOLJEĆE RATA. Na jednom poginulom engleskom i američkom vojniku su pohlepni bankari Wall Streeta i londonskog Citya zaradili 10 tisuća ondašnjih američkih dolara; tycooni, najbogatiji liberalno ateistički naftno-bankarski angloamerički sloj doslovno je zaradio na danku u krvi cvijeta kršćanskih naroda koji su u Prvom svjetskom ratu izginuli. Kao posljedica 'Versaillesa' pojavio se Hitler kojega je financirao nitko drugi do angloamerički naftno-bankarski lobby, a motiv liberala je bio, naravno, znate već, profit – novac, money, money, money. Novac je jedini bog liberalima, i njemu su ti suvremeni 'paraziti' podredili cijeli svijet; njihov recept nije samo pljačkanje ljudi kroz gospodarske mjere nego i izazivanja ratova, pa i svjetskih ratova, i te recepte primjenjuju i danas, u naše vrijeme ove svjetske financijske krize; sve je isto, nitko od tih zločinaca nikada nije kažnjen, i zašto njihovi nasljednici ne bi ponovili isti recept kao i uoči Prvog i Drugog svjetskog rata, ratovi iz kojih je uski svjetski zapadni sloj bogate elite izašao svaki puta sve bogatiji i bogatiji.

Što se tiče ljevice, ljevica je od samoga početka bila marioneta liberalnog Zapada; vođa boljševika, Lenjin, bio je njemački agent, što potvrđuju dokumenti iz arhiva ministarstva vanjskih poslova Kaiserova Reicha, a kad je stvoren SSSR, britanska politika manipulirala je Lenjinovim režimom.

Marksizam je stvoren kao reakcija na bešćutni liberalizam, ali je socijalizam postao ništa manje bešćutan sustav nepravdi i silnih zločina. Marksizam je nastao u Londonu, u londonskom Cityu, i tu zločinačku ideologiju je britanski establishment poslao na europski kontinent da uništi društva i gospodarstva koja su u izravnom konkurentskom odnosu prema britanskim imperijalistima i zločincima kao što je bio Winston Churchill, guverner Engleske narodne banke Montagu Norman, i raznorazni drugi mračni lordovi. Prvi su Irci iskusili moć lordova kada je sredinom 19. st. britanski imperijalizam uništio irsko gospodarstvo i tajnim oružjem, glađu, iskorijenio trećinu irskog naroda, a trećina je trbuhom za kruhom iselila u Sjevernu Ameriku dok su se britanski ateisti (formalno protestanti) naselili na zemljišta irskih vjernika.

Trojni pakt je ideološki imao cilj stvaranje novog svjetskog poretka, i podjelu svijeta, prvenstveno podjela interesnih sfera u Europi i Istočnoj Aziji. (Što je Bush stariji na televiziji najavio 1991. nakon Pustinske oluje nego New World Order, NWO, ili Novi svjetski poredak?)

Japan, na Dalekom istoku, vodio je politiku stvaranja autarkičnog gospodarstva, dakle, gospodarstva koje bi bilo autonomno, neovisno od uvoza; takva gospodarstva u ono vrijeme imale su Sjedinjene Američke Države, i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije sa svojim kolonijama po svijetu, donekle i Francuska i SSSR. Japanci nisu htjeli ništa drugo nego što su imali Englezi, Amerikanci i Sovjeti, moć, kolonije, vlast u svijetu; Nijemci također; sve je to naravno nepravedno, pogotovo iz perspektive 'malih' naroda i neimperijalističkih zemalja kao što je Hrvatska, Finska, Irska, Slovačka, Korea, Vijetnam itd. Malo je poznata povijesna činjenica da su SAD uvele uoči Drugog svjetskog rata naftni embargo protiv Japana, tako da napad na Pearl Harbor dobiva drugi značaj kada se u vidu ima ta činjenica na osnovi koje je prijetio kolaps japanskog gospodarstva i društva; prirodno je da se društvo želi obraniti protiv toga da naftnim embargom bude ugušeno i bačeno na koljena pred tzv. multinacionalnim companyama s liberalnog Zapada. Fašističkom Trojnom paktu je pristupila i jedna miroljubiva Finska, ne zato što je bila fašistička, nego zato što ju je 1939. godine napao SSSR kada su komunisti izvršili agresiju na antikomunistički susjedni narod.

Natopakt osnovan je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na realni sovjetski imperijalizam i komunističku prijetnju; ironija sudbine je da je Zapad glavni krivac što je komunizam uopće bio stvoren, što se marksistička ideologija, koja je toliko zla nanijela svijetu, uopće pojavila, a isto tako je liberalni Zapad kriv što se bio pojavio fašizam; isto kao što je Zapad financirao Hitlera tako je prije toga doveo na vlast i financirao je Mussoliniev fašistički režim, a nakon Drugog svjetskog rata je financirao jugoslavenski komunistički režim, dakle, sve je to jedna hrpa licemjera kad je riječ o zapadnim političarima koja načela imaju samo na papiru dok je realnost machiavellizam, dakle, oportunizam, najgora vrsta odnosa u društvu, u svakom slučaju antikršćanski i antihumanistički odnos!

Naša domaća ljevica, staljinističko-titoistička ljevica, od samoga svoga početka, koji seže od konca Prvog svjetskog rata, bila je marioneta sovjetskih boljševika i zapadnih kapitalista, a boljševici i liberali bili su 'paraziti', doslovno izrabljivači naroda.

NATO je nakon sloma Sovjetskog Saveza i realne prijetnje Crvene armije postao instrument antikršćanskog i antihumanističkoga odnosa, instrument liberala za manipulacijom zemalja-članica tog Sjevernoatlantskog saveza zemalja liberalne demokracije, a kakva je to vrsta demokracije, ta 'liberalna demokracija', vidi se na prmjeru Hrvatske koja je u 19 godina samostalnosti (ili bolje rečeno uvjetne samostalnosti) doslovno opljačkana i porobljena od liberalnog Zapada, isto kao u vrijeme socijalizma i Titove Jugoslavije, samo što je tada vladala surova sirova sila titoista, a danas suptilna diktatura u kojoj su marionete isti oni su koji bili marionete Zapada u Titovoj Jugoslaviji koji je pola stoljeća poticao jugoslavenske komuniste da kolju, muče i ponižavaju hrvatski narod! Na koncu je naše korumpirane marionete iz SDP, HDZ, HNS, HSLS, HSS i drugih satelita SDP-a i HDZ-a, kao i iz Ureda predsjednika Republike, nagovorio da stave točku na 'i', odnosno da Hrvatska pristupi novom Trojnom paktu, zvan Natopakt. Reći će netko, čekaj malo stari moj, kako možeš uspoređivat fašistički Trojni pakt s demokratskim Natopaktom?

No, ja vas pitam, kakvu demokraciju imamo, imamo li uopće demokraciju (vladavinu naroda), i što mi uopće kao sustav imamo?

Imamo navodnu demokraciju i pseudoparlament koji o ničemu ne odlučuje osim što potvrđuje politiku izvršnih vlasti u čijim redovima sjede marionete liberalnog Zapada, dakle, domaći titoisti, bivši komunisti, korumpirani gadovi.

Kakva je to demokracija i pravna država u kojoj niti jedan od komunističkih zločinaca, oznaških koljača i udbaških ubojica i prokletih doušnika nije od strane pravne države kažnjen? Niti jedan komunistički ratni profiter, a svi su ratni profiteri u Hrvatskoj bivši komunisti, nije kažnjen! Nitko nije kažnjen zbog izdaje Vukovara i Bosanske posavine! Nitko nije kažnjen zbog sloma Hrvatskog proljeća, a slom Hrvatskog proljeća je hrvatski narod unazadio 25 godina! Nitko nije kažnjen, ne amo zbog 'Bleiburga' i titoističkih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, zbog genocida, nego naprotiv, svi su zločinci nagrađeni partizanskim mirovinama, namireni kapitalom hrvatskog naroda nakon sloma Titove Jugoslavije, i ne samo kapitalom nego i položajima i privilegijama, što je tipično za jedno tipično parazitsko društvo kakvo je titoističko društvo u Hrvatskoj koje svojim zločinačkim ustima laže, vara, kleveće i služi svom bogu, zapadnom kapitalističkom izrabljivaču, liberalnom gospodaru svijeta!

Sigurnost Velike Britanije danas se brani u Afganistanu i Iraku; sigurnost Turske brani se u Kabulu, sigurnost Hrvatske brani se u Kandaharu, sigurnost Poljske u Pakistanu, zaista, toga smo se naslušali u povijesti jer i Hitler je govorio da se sigurnost Reicha brani u Staljingradu.

Meni se čini, zapravo, uvjeren sam, da su liberali gori od nacista jer Hitler je bio brutalno iskren, rekavši da on predstavlja samo drugu stranu liberalne medalje; nacisti i komunisti su bili iskreni utoliko što nisu tajili svoje imperijalističke ciljeve, dok liberalni Zapad kroz Natopakt laže o tome da je cilj demokracija, na primjer u Iraku, i uspostava načela pravne države u Afganistanu; u to mogu naravno vjerovati samo još debili.

Najbolji primjer je Hrvatska: načelo Natopakta zahtijeva da zemlja koja pristupi u članstvo mora imati demokraciju i pravnu državu; u Hrvatskoj su svi izbori devedesetih bili krivotvoreni i namješteni, osim prvih iz 1990. godine (a i ti izbori nisu bili slobodni u pravom smislu te riječi, nije bilo višestranačke kontrole izbora) i vjerojatno 2000. godine; SDP je 2000. godine pobijedio isključivo zahvaljujući dokazanoj činjenici što je Franjo Tuđman bio obračunao s Dobroslavom Paragom, tako da hrvatsko biračko tijelo nije imalo demokratsku alternativu. U Hrvatskoj pravna država nije riješila nijedno politički motivirano ubojstvo iz devedesetih, nijedan slučaj ratnoga profiterstva i političke korupcije, niti jedan! Zapad prelazi preko toga jer to za liberale nije bitno, bitno je da postoji forma i laž o demokraciji, kao za vrijeme Titove Jugoslavije kad je prema vani sve bilo super, a to što je ta tamnica naroda od zemlje imala koncentracijski logor na Golom otoku nije nikoga na Zapadu uzbuđivalo, pa i oni sami su imali i imati će i dalje logore, a Guantanamo je zorni primjer, ali dovoljno su licemjerni da prešućuju da komunisti imaju konc-logore, i, naravno, stalno vrte priču o fašističkim logorima koji su nekoć postojali, i to se svakodnevno naglašava kako bi se skrenula pažnja sa zločina današnjice koje liberalni Zapad čini iz dana u dan.



I dok nas je naša domaća bagra razvlastila dobrog dijela od našeg suvereniteta, premijer si je dao pribaviti, naravno, na račun hrvatskog naroda, samo što se to javno ne kaže, novu oklopljenu limuzinu Bavarskog zavoda za motore, za 'sitnicu' od 4,2 milijuna kuna; sada je izdao nalog tajniku HDZ-a Ivanu Jarnjaku da što prije proda limuzinu ali to ništa ne mijenja na stvarnosti, jer radi se o grabežljivom suptilnom otuđivanju; u isto vrijeme traži se od učitelja i profesora stezanje remena; međutim, to liječnicima, pravnicima i nastavnicima treba kao lekcija jer kad su malobrojni svjesni pozivali ljude prošle godine geslom 'STEGNITE VI SVOJ REMEN BANDO LOPOVSKA!' na opravdane protuvladine prosvjede, ostali su samo okretali glave, kao što to malograđani uvijek i rade, a kad malograđaninu dođe voda do grla onda kuka; ma, nemaš pravo kukati nego trpi kad si mazga! Neka te Sanader i taj tvoj voljeni SDP pljačka i muze još više, malograđanine, klanjaj se Milanu Bandiću kao bogu i zlatnom teletu, liži mu pete, svršavaj na pojavu Stjepana Mesića i njegovih viceva, i nemaš se pravo buniti kad ti tvoji favoriti snižavaju plaće jer nisi zavrijedio veću plaću, niti si zavrijedio ovo što imaš sada – sve ti treba uzet! Davno je rečeno, kad narod ne želi skinuti glavu tiranima, onda tirani skidaju glavu narodu!


To nam treba u hrvatskoj državi i u demokraciji, i to nam nudi SDP: petokraku i teroriste jugoslavenske komunističke omladine

HDZ i SDP upravo se natječu u licemjerju. Ne zna se tko je veći licemjer? Pod zadnje izgleda da Milan Bandić vodi ispred Sanadera: kad je u pitanju promjena naziva Trga maršala Tita onda nema vremena za proceduru, ali kad treba imenovati ulicu po jednom komunističkom zločincu kao Ivi Loli Ribaru, članu ekstremnističke organizacije SKOJ i zločinačke organizacije KPJ, onda nema problema, Milan 'katolik' je odmah ZA, a glupi malograđani se smiju na njegove gafove s babama s placa i 'push' forama.

Čudi se Tvrtko Jakovina da netko uopće može postaviti zahtjev za lustracijom, da je to nemoguće jer kako se misli cijeli državni aparat koji su zaposjeli komunisti/titoisti zamijeniti nekomunistima, demokratima, pa to je nemoguće, hvali se ovaj dvorski povjesničar, ali to je i te kako moguće, druže moj, samo što su naši komunisti toliko umišljeni da su si umislili da će vladati dokle god postoji ovaj svijet, ali nisu ni svjesni da će im narod jednog dana izbacivati kosti iz grobova, pa makar se dali i kremirati ali neće ni zrno pepela ostati iza njih, pa neka se oni i dalje sprdavaju s narodom, bando lopovska!

I na kraju, kad je Republiku Hrvatsku godine 1991. napala Titova JNA, kada je Jugoslavija izvršila agresiju na Hrvatsku, kada je Slobodan Milošević slao svoje četničke horde na hrvatski narod, a komunistička vrhuška svoje tenkove na Vukovar, onda je NATO bio, gdje ono kada se događala velikosrpska agresija i genocid u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991./1992. nad žrtvama agresije - usred Europe?

U upečatljivom sjećanju mi je ostala izjava jednog ruskog analitičara u hvalevrijednoj emisiji Reporteri na Hrvatskoj televiziji od cijenjene novinarke Mirjane Rakić, kada je rekao da „svaka zemlja-članica Natopakta, imala na svome tlu NATO baze ili ne, automatski predstavlja u slučaju rata potencijalni cilj ruskih atomskih raketa“, a NATO će nas od toga štititi kao što nas je Zapad štitio kada je Osmansko Carstvo napalo Hrvatsku koncem 15. stoljeća, je li tako?

CBK

ponedjeljak, 23.03.2009.

SAT POVIJESTI/HISTORY: FAŠISTIČKI TROJNI PAKT S JUGOSLAVIJOM 25. III 1941.

Dana 25. III 1941. su njemački ministar vanjskih poslova 3. Reicha, Joachim von Ribbentrop, u ime njemačke vlade, i srpski predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije, Dragiša Cvetković, i jugoslavenski ministar vanjskih poslova, srpski diplomat Cincar-Marković, u Beču potpisali protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu.


Trojni pakt s (velikosrpskom) Jugoslavijom, potpisan u Beču, 25. III 1941.

Trojni pakt je međunarodni savez država koji je 1940. ustanovljen na inicijativu njemačkog vođe Adolfa Hitlera, i bio je predviđen u osnovi kao vojni savez, zatim kao jamstvo Japanu da neće ostati izoliran nakon njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju od 23. kolovoza 1939. godine, i kao geo-politički savez u svrhu podjele svijeta i novoga svjetskog poretka u Istočnoj Aziji i u Europi.

Trojni pakt između Njemačke, Japana i Italije potpisan je 27. rujna 1940. na vrijeme od deset godina, i oslonio se na Antikominternovski pakt između Italije i Njemačke ('Osovina Berlin – Rim') iz studenog 1936. godine, koji je bio usmjeren protiv komunizma odnosno Sovjetskog Saveza (Antikominternovskom paktu je poslije pristupila Španjolska, i među ostalim i Nezavisna Država Hrvatska). Na Antikominternovski i Trojni pakt oslonio se Čelični pakt iz 1942. između Njemačke, Japana i Italije o međusobnoj vojnoj pomoći. Trojnom paktu su, osim Jugoslavije, još pristupile Mađarska (20.11.1940.), Rumunjska (23.11.1940.), Slovačka (24.11.1941.), Bugarska (1.3.1941.), i nakon razbijanja Jugoslavije, i Nezavisna Država Hrvatska (15.6.1941.)

Moćni Trojni pakt trebao je po mislima njemačkih stratega odvratiti SAD od ulaska u rat, i prisiliti Veliku Britaniju na povlačenje ratne objave protiv Njemačke od 3. rujna 1939. godine, i prihvaćanje njemačke mirovne ponude Engleskoj i britanskoj vladi od 6. listopada 1939. godine (Hitlerov govor u Reichstagu i mirovna ponuda Republici Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije). Fašističkom Trojnom paktu nije pristupila Španjolska pod vlašću fašističke Falange i generala i diktatora Franca, niti francuska Vichyevska Republika pod vlašću francuskog junaka iz Prvog svjetskog rata, maršala Pataina, međutim, unatoč tome su španjolske postrojbe sudjelovale u pohodu „Barbarossa“ na SSSR od 22. lipnja 1941. godine, kao i francuski dobrovoljci.

Dva dana nakon potpisivanja Protokola o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu je vrh jugoslavenske vojske izvršio unaprijed pripremljeni državni udar i svrgnuo je vladu Cvetković-Maček koja je potpisala pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu; urotu je izvršila skupina srpskih zrakoplovnih oficira u suradnji sa britanskom tajnom službom čiji su bili plaćenici.

Motiv prevrata od 27. ožujka 1941. je bio poništiti srpsko-hrvatski sporazum o uspostavi Banovine Hrvatske, i oslabiti njemački utjecaj u Jugoistočnoj Europi za račun britanskog utjecaja, dakle, motiv nije bio ideološki u smislu slabljenja utjecaja fašizma i jačanja antifašizma, nego geo-političke prirode.

'Liepa plavka' i atentat u Marseilleu 1934. – Uvod u WWII i jedan od uzroka rata:

Do pristupanja velikosrpske tamnice naroda Jugoslavije Trojnom paktu došlo je postupno i sustavno nakon atentata u Marseilleu od 9. listopada 1934. godine.

Smrtonosni atentat u francuskom lučkom sredozemnom gradu Marseilleu na srpskog kralja Aleksandra I Karađorđevića i francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua idejno je osmislila njemačka nacistička tajna služba Sicherheitsdienst (SD) i vanjskopolitička služba nacističke stranke NSDAP tako da su odgovorni za javno smaknuće dvojice protunjemačkih državnika bili šef Sicherheitsdiensta (sigurnosne službe Njemačke tajne policije GESTAPO), Reinhard Heydrich (zločinac zadužen od Hitlera, Himmlera i Göringa za program "Endlösung" ili 'Konačno rješenje židovskog pitanja'), i nacistički ideolog i saveznik guvernera Engleske narodne banke, Mr. Montagu Normana, Hitlerov ideolog Alfred Rosenberg (glavni urednik nacističkog režimskog glasila 'Völkischer Beobachter'), uz glavnog odgovornog Adolfa Hitlera i njegova zamjenika Heinricha Himmlera.

Sicherheitsdienst je za nalog likvidacije francuskog ministra vanjskih poslova angažirao svog tajnog agenta Eugena Didu Kvaternika, njegova šefa Antu Pavelića, i makedonskog revolucionara Vladimira Georgijeva Černozemskog, zvan 'Vlado šofer' koji je bio tjelohranitelj od vođe makedonske revolucionarne protujugoslavenske organizacije VMRO, Vanča Mihajlova, za koju je njemačka vojna kontra-obavještajana služba Abwehr ocijenila da je najbolje organizirana urotničko-diverzantska organizacija toga vremena koja je na Zapadu imala biljeg 'terorističke' organizacije. Vladimir Georgiev je u Marseilleu ubio srpskog kralja i francuskog ministra, i na licu mjesta bio je likvidiran od strane tjelohranitelja francuskog državnika.

Izvršitelje atentata je u Marseilleu navodila njemačka agentica Melitte Wiedemann koja se tamo nalazila sa Georgijevim Černozemskim dok je Eugen D. Kvaternik, šef akcije s hrvatske strane, organizirao atentatorima, među kojima su bili hrvatski revolucionari iz ustaškog logora za vojničko-diverzantsku obuku u Mađarskoj i Italiji, dolazak u Francusku i njihovo konspirativno kretanje i djelovanje.

Kako bi se zataškala povijesno dokazana činjenica da iza atentata stoji njemačka vlada, javno je hrvatski ustaški revolucionarni pokret, koji se nalazio pod njemačkom zaštitom, preuzeo odgovornost, čak je atentat unaprijed najavljen u jednim hrvatskim emigrantskim novinama koje su u to vrijeme izlazile u Njemačkoj. Vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić čak je u svojemu romanu 'Liepa plavka' aludirao na to da je marsejski atentat navodno isključivo djelo hrvatske protujugoslavenske organizacije ustaškog pokreta, tako da autor sugerira kako je plavuša u romanu navodno jedna Hrvatica, međutim, u stvarnosti je 'liepa plavka' njemačka agentica Sicherheitsdiensta, nacistikinja Melitte Wiedemann, a njen suradnik u organizaciji atentata je austrijski nacist Otilo Globočnik kojega je poglavnik NDH odlikovao na godišnjicu marsejskoga atentata 1944. visokim hrvatskim državnim odličjem što nije bilo po volji Reichsführera SS, Himmlera, koji je, kao i cijeli njemački nacistički vrh, nastojao zataškati ulogu Njemačke i Hitlerove vlade u likvidaciji francuskog 'arhitekta' geopolitike opkoljavanja Njemačke.

Naime, nakon Hitlerova (legalnog) preuzimanja vlasti 1933. i službenog postavljanja zahtjeva za revizijom versajskog sporazuma iz 1919. godine, kojim je Njemačka svedena na drugorazrednu zemlju u odnosu na Englesku i Francusku, je francuska vlada na čelu s ministrom vanjskih poslova Barthuom (jedan od glavnih arhitekata versajskog sporazuma) nastojao stvoriti tako zvani Istočni sporazum između liberalne Francuske i (komunističkog) Sovjetskog Saveza, kojim bi se priključila Čehoslovačka, Jugoslavija, Bugarska i Poljska, te bi Hitlerova Njemačka ostala izolirana, a Republika Francuska i SSSR jamčili bi potpisnicama Istočnog pakta državne granice i suverenitet (nezavisnost).

Noć dugih noževa

U vrijeme pred marsejski atentat je Hitler bio stavljen pred zid, naime, njemačkom Führeru je gorilo pod petama jer mu je priijetila francuska vojna intervencija i rušenje njegova režima u situaciji kada Njemačka još nije završila naoružavanje nego je tek počela s naoružavanjem; nadalje, Barthou je dva puta odbio Hitlerov prijedlog za zajedničkim sastankom, zatim, javna francuska politika sklapanja protunjemačkih sporazuma, kao što je najavljeni Istočni pakt, prijetio je Hitlerovim vanjsko-političkim slomom, a uz to ga je ugrožavala i oporba, ali ne ljevica s kojom je obračunao još 1933. godine (s marksistima – komunistima, socijalistima, socijaldemokratima, i liberalima) nego s nacionalističkom oporbom u njemačkoj vojsci (glavnom stožeru Reichswehr), tako da je Himmlerova služba sigurnosti opet, kao u slučaju paljenja Reichstaga, inscenirala javnu manifestaciju nasilja kako bi imala povoda za intervencijom i uspostavljanje javnog reda i mira, a u stvarnosti povod za obračun s oporbom, tako da je Hitlerovom zamisli organizirana 'Noć dugih noževa', jedna vrsta verzije Bartolomejske noći kada je SS ubio vodstvo smeđekošuljaških SA-odreda (obje paravojne jedinice, SS i SA, osnovao je bio Hitler kao zaštitne odrede svoga pokreta i stranke NSDAP za odbacivanje fizičkih nasrtaja komunista i boljševika na stranačkim skupovima nacističke stranke tijekom dvadesetih godina) na čelu sa Ernstom Röhmom koji je bio visokopozicionirani homoseksualac u nacističkim redovima, međutim, glavna meta nije bio Röhm, iako je to u javnosti tako predstavljeno od Goebbelsove propagande, nego je glavna meta bio general Schleicher, bivši ministar obrane i još nekoliko stožernih časnika njemačke vojske koji su bili bliski s pokojnim predsjednikom Njemačkog Reicha, maršalom Hindenburgom, i imali u planu svrgnuti Hitlera s vlasti zbog njegove protufrancuske politike jer su htjeli izbjeći novi rat s Francuskom kao u Prvom svjetskom ratu.

Nakon toga je nacistička vlada Njemačke organizirala atentat na austrijskog profašističkog kancelara Dollfussa , u srpnju 1934. godine, koji je bio za očuvanje austrijskoga suvereniteta i blizak s Mussoliniem koji je bio protiv 'Anschlussa' Austrije Velikonjemačkom Reichu, a nakon toga se dogodio 'Marseille', te i svrgavanje bugarske pučističke vlade i instalacija pronjemačke vlade u Sofiji.

Dakle, kao što je britanska vlada preko svoje tajne službe svrgavala i postavljala sebi poslušne režime, kao na pr. pučistički Simovićev režim u Beogradu, 27. III. 1941. godine, ili kao što CIA ruši i postavlja vlade širom svijeta, tako je i njemački SD postavljao sebi sklone režime po Europi, kao na pr. slovačku vladu, ili hrvatsku, bugarsku, austrijsku vladu itd. Nakon toga je Mussolini napao jedinu nezavisnu afričku državu Etiopiju, a Hitler je podržao taj talijanski napad, i kako jedna ruka drugu mije tako je Mussolini priznao 'Anschluss', i sklopljeno je talijansko-njemačko prijateljstvo ('Osovina Berlin – Rim' iz 1936.) iako je Mussoliniev fašistički režim načelno podržao ideju Istočnog pakta (koji je propao Barthouvim ubojstvom), i čak i potpisao talijansko-francuski sporazum po kojemu je Francuska odstupila Italiji dijelove nekih kolonija u Africi u zamjenu za protunjemačku politiku.

Po Protokolu o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu od 25. ožujka 1941. godine je 3. Reich jamčio jugoslavenskoj vladi teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Kraljevine Jugoslavije, i da neće u ratu tražiti jugoslavensko područje kao tranzitni teritorij za prijevoz postrojbi, međutim, u kompromisu između kneza Pavla Karađorđevića (namjesnika nakon ubojstva kralja i diktatora Aleksandra u Marseilleu) i Adolfa Hitlera od 4. ožujka 1941. u Berchtesgadenu (Hitlerovoj alpskoj rezidenciji) se Njemačka obavezuje:

- Jugoslaviji nakon rata odstupiti grčku egejsku luku Solun;
- jamčiti Jugoslaviji teritorijalnu cjelovitost pred talijanskim aspiracijama, i
- osloboditi Jugoslaviju bilo kakve obaveze da sudjeluje u ratu na strani Sila osovine, te
- vojnici Osovine neće stupiti na jugoslavensko tlo, čak niti ranjenici.

Na sjednici Krunskoga vijeća od 6. ožujka 1941. (neka vrsta predsjedništva države), je potpredsjednik Maček (ujedno i vođa hrvatske oporbe, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, nasljednik na tome položaju od velikosrpskog režima 1928. u jugoslavenskoj Skupštini ubijenog Stjepana Radića) upitao, znači li moguće nepotpisivanje Trojnog pakta rat s Njemačkom, i dobio je potvrdan odgovor te su svi članovi Krunskog vijeća, kao i 16 od 19 članova jugoslavenske vlade glasovali za pristupanje Trojnog pakta, te potpisivanje toga pakta nije bilo pitanje nekog velikog izbora nego nužda za izbjegavanje rata, ali i lukrativna Hitlerova ponuda da velikosrpska banda dobije izlaz na toplo more odnosno duboku luku Solun, što je bilo na tragu velikosrpskog tajnog plana 'Načertanije' iz 1844. godine.

Britanska tajna služba SOE u Beogradu 1941. godine:

Kako bi moguće poremetili njemački tajni plan o napadu na Grčku u kojoj je bio stacioniran britanski ekspedicijski (vojni) korpus i britansko ratno zrakoplovstvo koje je bombardiralo rumunjska naftna polja i ogromnu rafineriju iz koje su Hitlerove tenkovske divizije crpile gorivo, britanska tajna služba SOE (Special Operation Execution) organizirala je protunjemački prevrat u Jugoslaviji; britanski agenti i doušnici nalazili su se u samom vrhu jugoslavenske vojske, u generalštabu, i posebno u jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu, tako da su vođe pučista bili mahom iz redova ratnog zrakoplovstva, srpski general Dušan Simović (plaćenik od SOE) i general Borivoje Mirković i Bogoljub Ilić, također plaćenik britanske tajne službe SOE koja je dulje vremena prije samoga prevrata održavala kontakte sa srpskim urotnicima preko svog tajnog agenta T. G. Mapplebacka u britanskom veleposlanstvu u Beogradu koji je djelovao pod plaštom trgovačkog predstavnika koji je jugoslavenskoj vojsci prodavao materijal za ratno zrakoplovstvo. (Na sličan način je britanska tajna služba djelovala i osamdesetih i devedesetih u bivšoj Titovoj Jugoslaviji, na strani Miloševićeva agresorskog i zločinačkoga režima).

Srpski nacionalistički povjesničari interpretiraju državni udar od 25. ožujka kao „narodni bunt protiv fašizma“, što je laž, a marksistički povjesničari nekadašnje jugoslavenske titoističke historiografije taj povijesni događaj navode kao antifašistički čin organiziran od Komunističke partije Jugoslavije, što je također totalna laž. Beogradske protunjemačke demonstracije protiv pristupanja Trojnom paktu, u kojima je sudjelovala KPJ i Srpska pravoslavna crkva, manipulirala je britanska tajna služba.

Motiv srpskih pučista nije toliko bio otklon od Trojnog pakta koji je Velikoj Srbiji zvana Jugoslavija zajamčio teritorijalno proširenje, koliko odstranjenje namjesnika Pavla (Aleksandrova bratića) koji se založio za kompromis sa Hrvatima (sporazum Cvetković-Maček iz kolovoza 1939. godine) i potpisivanje konkordata sa Svetom Stolicom što je velikosrpskim političarima bio trn u oku (jugoslavenska Skupština nije ratificirala ni konkordat s Vatikanom ni uspostavu Banovine Hrvatske koja je u okviru Jugoslavije uspostavljena uredbom jugoslavenske vlade) tako da je zavjerenički krug oko generala Dušana Simovića planirao državni udar izvesti već tada. Po tom planu je trebala biti svrgnuta vlada Cvetković-Maček i uspostavljena jugoslavenska vlada bez hrvatskih predstavnika. (Na koncu je Vladko Maček pristupio ipak prevratničkoj Simovićevoj vladi, 5. travnja 1941. godine u funkciji potpredsjednika jugoslavenske vlade.)

Nakon uspješnog državnog prevrata je pučistička Simovićeva vlada javno izrazila lojalnost Trojnom paktu i Hitlerovoj Njemačkoj, a tajno pregovarala s Englezima i komunistima s kojima je 5. travnja 1941. potpisan sporazum između Kraljevine Jugslavije i SSSR-a.


Najveći srpski poraz nakon bitke na Kosovu polju 1389. godine - kapitulacija (velikosrpske) Jugoslavije, 1941.

Raspolažući s obavještajnim podatcima svoje tajne službe, Hitler je odmah nakon puča od 27. ožujka 1941. sazvao vojno-političko vodstvo 3. Reicha u Berlinu, obavijestio nazočne njemačke diplomate, generale i političare da su Srbi izvršili vjerolomstvo, i da izdaje direktivu broj 25 o vojnom napadu na Jugoslaviju, i o ukidanju Jugoslavije kao države, te o uspostavi hrvatske države na dijelu Jugoslavije. Na osnovi njemačke direktive br. 25 je 10. travnja 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska (NDH) kojoj je Hitler govorom u Reichstagu u svibnju 1941. zajamčio opstanak, i zaželio Hrvatskoj dobrodošlicu u međunarodnoj zajednici.

Za vrijeme približavanja Jugoslavije Hitlerovoj Njemačkoj nakon marsejskoga atentata uspostavljen je profašistički režim u Jugoslaviji u kojoj je nastavljena protuhrvatska politika. Američki politički dnevnik The New York Times je 12. IV 1931. godine, dakle, za vrijeme diktature kralja Aleksandra, objavio sljedeći sažetak o stanju u Jugoslaviji:

„Jugoslavensko ujedinjavanje ne može biti solidno jer je /1918., op. CBK/ izvršeno nasilno. Ono će nestati s diktaturom. (...) Najstrašnije je što nasilne metode nisu prolazne. One su dio sustava ditkature.“

Isto analizira i britanski Daily Telegraph od 10. X 1932. godine:

„Situacija koja vlada u Hrvatskoj jest besprimjerna, čak se ni turska najezda prije 300 godina ne može usporediti sa žestinom kojom su srpske vlasti uvele (svoju) praksu.“

Daly Telegraph je još 31. X 1931. već opomenuo:

„Srbi su protjerali Turke ali su sačuvali njihove metode od nekoć. Služe se njima protiv Hrvata i još ih pooštravaju. Turci tako nikada ne postupaju sa svojim podanicima.“

Međutim, analizu britanskog tiska nije pratila britanska vlada koja nikada nije podržala opravdane hrvatske zahtjeve za nacionalnom ravnopravnošću, kako u razdoblju od 1918. do 1941. tako ni od 1945. do 1990. niti poslije, sve do danas, tako da se može zaključiti da je najveći neprijatelj hrvatskim nacionalnim interesima britanska (prosrpska) politika, bez obzira na vrijeme i okolnosti, jer britanska prosrpska politika je ujedno protunjemačka politika u Jugoistočnoj Europi.

Za vrijeme približavanja Jugoslavije Trojnom paktu nakon 9. listopada 1934. do početka rata od 6. travnja 1941. godine (Travanjski rat) i njemačkog napada na Jugoslaviju (zračno bombardiranje Beograda...) je jugoslavenski velikosrpski režim počeo uvoditi antisemitske mjere, tako i vlada Cvetković-Maček, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, dok je izraženija antisemitska politika progona Židova vođena u Beogradu odnosno u Srbiji, potaknut od fašističke stranke Zbor pod vodstvom srpskog šovinista Ljotića i generala Milana Nedića (Ljotić je bio obožavatelj Hitlera). Do njemačkog i Osovinskog napada na Jugoslaviju došlo je prije svega zbog Hitlerova razočaranja u srpsko savezništvo, i što je pitanje Jugoslavije bio stavio ad acta i nalazio se usred priprema za napad na SSSR. Sile osovine osvojile su Jugoslaviju za 11 dana. Jugoslavenska vlada i vojska Kraljevine Jugoslavije, čiju je okosnicu činio srpski oficirski kadar, cvijet srpske vojske iz Prvog svjetskog rata, potpisala je kapitulaciju 17. travnja 1941. u Beču (kapitulacija je objavljena 18. travnja) i 345 tisuća vojnika vojske Kraljevine Jugoslavije palo je u ratno zarobljeništvo (elitne srpske jedinice, 'junaci s Kajmakčalana', podlegle su spremnosti Wehrmachta 1941. godine i odličnom Kruppovu čeliku njemačkih Panzera). Pučistička vlada generala Simovića je za poraz Jugoslavije okrivila Hrvate, što predstavlja traženje žrtvenog jarca za vlastite, srpske propuste i greške, jer je uzrok velikosrpskom i jugoslavenskom porazu u velikosrpskoj politici gaženja nacionalnih prava hrvatskom narodu od 1918. do 1941. godine. Zbog velikosrpske nacional-šovinističke politike prema Hrvatima je 1930. i nastao ustaški pokret kao reakcija na jugoslavenski državni teror i velikosrpsku diktaturu.

Izvori:

„The Fall of Jugoslawia: Britains maligned friend“, N. Balfour and S. Mackay, London 1980,

„Jugoslavenska ožujska kriza“, Glanville, Foreign and Commonwealth office, London, rujan 1941.,

„Die Geheime Front“ („The Secret Fornt: The Story of Nazi Espionage“), Wilhelm Höttl, New York, 1954.

„Cracks in the freedom: The War on intelligence services on the Siol of Yugoslavia“, Beograd, 1978.

„HRVATSKA U NOB“, Grafički Zavod Hrvatske, i Muzej revolucije naroda Hrvatske i Republički odbor SUBNOR-a, Zagreb, 1986.

„SMRTNI UDAR EVROPI“, Eduard Čalić, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993.

„LE NETTOYAGE ETHNIQUE – Documents historiques sur une ideologie serbe“ , „ETNIČKO ČIŠĆENJE – Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji“, Mirko Grmek, Marc Gjidara i Neven Šimac, Librairie Artheme Fayard, 1993, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1993.

„Diplomacy by Deception: An Account of the Treasonous Conduct by the Governments of Britain and the United States“, „DIPLOMACIMA PRIJEVAROM – IZDAJNIČKO PONAŠANJE BRITANSKE I AMERIČKE VLADE“, dr. John Coleman, DETECTA d.o.o., Zagreb, 2005.)

„TITOVE TAJANSTVENE GODINE U MOSKVI 1935. – 1940.“, („Titova skrivnostna let v Moskvi 1935 – 1940“), dr. Silvin Eiletz, Metropress, Zagreb, 2008.


Originalni letak CK KPH/KPJ, ožujak 1941.

I na kraju, obraćanjem pažnje na originalni letak i proglas Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i KPJ iz ožujka 1941. godine može se vidjeti i iščitati laži kojima se služi propaganda predsjednika Republike Stjepana Mesića da su se partizani pod vodstvom komunističke partije navodno borili protiv fašizma; naime, na komunističkom letku nema ni riječi o antifašizmu, nema antifašističkog fronta nego se narod poziva na oslonac na totalitarni boljševički režim Sovjetskog Saveza koji je tada bio u čvrstom savezništvu s Hitlerovom Njemačkom s kojom je SSSR zajednički 1939. napao i podijelio Poljsku.

Pod parolom „Bolje pakt nego rat, bolje grob nego rob“ su komunisti, potaknuti od britanske tajne službe, sudjelovali na demonstracijama od 27. ožujka 1941. godine u vrijeme kada je službeno na snazi bio sovjetsko-njemački pakt o nenapadanju (Pakt Molotov – Ribbentrop). U to vrijeme između 23. kolovoza 1939. kada su nacisti i komunisti potpisali pakt, njemački su nacisti uspostavili bliske kontakte s jugoslavenskim komunistima i boljševičkim 'rukovodstvom' CK KPJ u Beogradu na čelu sa doušnikom sovjetske tajne policije GPU/NKVD, Josipom Brozom 'Valterom', znan u povijesti kao 'Tito'.


Josip Broz - Valter (Tito), doušnik sovjetske staljinističke tajne policije NKVD

Šef sovjetske tajne policije u Kadrovskom odjelu Komunističke internacionale (Kominterne), Mihail Triliser Abramovič – Moskvin, odnosno sovjetska tajna policija NKVD je Josipa Broza 'Valtera' postavila 5. siječnja 1939. na položaj generalnog sekretara politbiroa CK KPJ, i to nakon što je doušnik 'Valter' cinkao sovjetskoj tajnoj policiji, za koja je izvješća o karakteristikama vodećih jugoslavenskih komunista pisao od 1935. godine, vodeće jugoslavenske komuniste, osnivače Partije i šest sekretara CK KPJ koji su na osnovi toga strijeljani u Moskvi; Tito je bio jedini od čelnika komunističke partije kojega uoči Drugog svjetskog rata na položaj generalnog sekretara nije postavila Kominterna nego sovjetska staljinistička tajna policija NKVD; bliski suradnik Josipa Broza među jugoslavenskim komunistima, i Titov tajni diplomat i agent, partizanski general Vladimir Velebit, ne samo da je na Titov prijedlog pregovarao za vrijeme rata s Nijemcima i izaslanstvom nacističkog vodstva i tajne službe, nego je uspostavio bliske kontakte s nacističkom obavještajnom i tajnom službom 3. Reicha još uoči rata, u Beogradu.

Obavijest Krug za Kazališni trg umjesto Trga maršala Tita:



U subotu, 14. ožujka 2009. su predstavnici građanske inicijative Krug za trg održali medijski posjećenu tiskovnu konferenciju na Trgu maršala Tita, u Zagrebu; voditeljica navedene građanske inicijative, gospođa Maja Runje je za svibanj ove godine najavila novi prosvjed za preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg jer je dosadašnji sastav Zagrebačke skupštine sa većinom Socijaldemokratske partije, SDP, odbio prijedlog o preimenovanju trga nazvan po zločincu Titu u Kazališni trg, kao i lustraciju javnog prostora grada Zagreba od imena ulica i trgova, nazvani i po drugim komunističkim zločincima. Poznat je na pr. slučaj 'črlenih lajbeka', jedne partizanske specijalne koljačke jedinice izdvojene iz sastava partizanske tzv. 6. ličke divizije, čiji su očeličeni marksisti i velikosrpski teroristi pod vodstvom zločinca Đoke Jovanića (poslije generala JNA) izvršili u svibnju i lipnju 1945. masakr nad hrvatskim civilima, Zagrepčanima, u podsljemenskoj zoni grada Zagreba, mučeći i zaklavši nekoliko tisuća ljudi, među njima djecu, žene i starce, a bilo je i sustavnog silovanja djevojaka i žena; u tom nezapamćenom sadističkom zločinu su asistirali i neki zagrebački komunisti čija imena nose neke zagrebačke ulice i danas.

Obrazloženje vladajućih bivših komunista u Zagrebačkoj skupštini na čelu sa 'katolikom' i nekadašnjim sekretarom komunističke partije u zagrebačkoj Peščenici, Milanom Bandićem, koji se osobno izjasnio protiv promjene imena Trga maršala Tita, o odbijanju referenduma je, da se 'preimenovanje ne može izvršiti zbog proceduralnih razloga'. Maja Runje je na navedenoj tiskovnoj naglasila da Titovim partizanima-komunistima nisu trebale procedure kada su 1945. ubijali Zagrepčane i hrvatske ratne zarobljenike.


Milan Bandić ne radi za Zagreb nego za Titov kult ličnosti

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) i Zagrebačka skupština odbili su referendum o prijedlogu za preimenovanjem Trga maršala Tita u Kazališni trg, što je dokaz da se SDP boji mišljenja naroda jer strahuje da bi se većina referendumskih glasača opredijelila protiv činjenice da se trg u središtu i glavnom gradu Zagrebu zove po jednom masovnom zločincu koji je naredio zločin protiv čovječnosti u Barbarinom rovu u Hudoj jami, i druge zločine partizanskog režima KPJ iz 1945. koji je bio revolucionarno marksistički (titoistički) i zločinački.

© CBK, Croatia 2009.

četvrtak, 19.03.2009.

ANTI-UDBAŠKA DIVERZIJA U HRVATSKOM SABORU

Sabornica ili kokošinjac, pitanje je sad?

Ovaj puta nisu letjeli metci, ali zato letci. Počeo je otpor udbo-mafiji!

Čelnik organizacije Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – Goli otok, g. Rado Pejić iz Zadra, kojega su jake snage MUP-a nedavno izbacile iz njegove kuće na ulicu u Karinu kod Zadra, u koju je uložio 130 tisuća eura zarađenih na privremenom radu u Njemačkoj, nakon jugoslavenske robije, čelnik antikomunističke udruge koji nikada iz državnog proračuna niti iz proračuna grada Zadra nije dobio ni lipe, a kamoli kune potpore za humanističke projekte Hrvatskog društva političkih zatvorenika – Goli otok, čovjek koji je sam nekoć bio nevin, radi verbalnog delikta, osuđen od jugokomunističkog totalitarnog pravosuđa na dugogodišnju kaznu zatvora, sada je izveo diverziju par excellence u modernoj hrvatskoj politici, naime, sa galerije u Hrvatskom saboru je pred saborske zastupnice i zastupnike, manje-više, titoljupce, obožavatelje diktatora i masovnog zločinca 'Tita', bacio letke na kojima piše istina, te ih time face to face suočio s ISTINOM, tim pojmom s kojim naši mahom korumpirani zastupnici, i inače vladajući političari do grla korumpirani imaju veliki problem, naime, ne prihvaćaju istinu, tako ni povijesnu istinu o zločincu Titu.

Kako izvješćuje Jutarnji list u rubrici 'Vijesti' od 19.03.2009., u članku pod naslovom "U Hrvatskoj glavnu riječ vode KOS i UDBA",

"(...) Dok je SDP-ova zatupnica Ingrid Antičević-Marinović raspravljala o vatrogasnoj sezoni, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Goli otok bacio je letke. Prvi puta se u Hrvatskom saboru dogodio ovakav incident (...)"

Koje li ironije sudbine da je ovaj aktivist za ljudska prava bacio letke baš u trenutku dok je govorila zastupnica Ingrid Antičević Marinović koja ima supruga kojega se osnovano sumnjiči da je stari udbaš.

Voditelj organizacije HDPZ – Goli otok zahtijeva, naime, od Hrvatskog sabora donošenje zakona o lustraciji, jer tvrdi da su neki bivši udbaši stali na čelo nekih udruga političkih zatvorenika bivše Titove Jugoslavije koje nisu pod medijskom cenzurom upravo zato što ih vode udbaši, i koje dobivaju novčanu potporu iz državnog proračuna i lokalnih proračuna, upravo zato da budu poslušne, i da manipuliraju sa bivšim političkim zatvorenicima savjesti – najvećom moralnom prijetnjom titoističkim vlastodršcima-lupežima, i oporbom udbo-mafiji!


Bivši logoraš i politički zatvorenik savjesti u Titovoj Jugoslaviji,
gospodin Rado Pejić, na prvoj crti u demokratskoj borbi protiv korumpiranih udbaša u strukturama Republike Hrvatske

Moj palac za gospodina Pejića ide prema gore, a za saborske zastupnike prema dole. Gospodin Pejić je u vezi šikaniranja žrtava zločina komunizma najavio štrajk glađu do ispunjenja njegovih zahtjeva!

VESNA PUSIĆ PALA S MARSA?





Ovom prilikom se osvrćem na vladajuću političarku Vesnu Pusić koja je u vezi slovenske blokade poglavlja o pregovorima RH o članstvu u EU, izjavila nedavno na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Otvoreno, da se toj blokadi 'raduje desnica' koja navodno 'ne želi borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, koja ne želi reforme' i sl.

Prvo moramo razjasniti neke pojmove kao što je 'desnica', jer se u Hrvatskoj s time manipulira. Naime, kao 'desnica' se u Hrvatskoj predstavljaju oni koji su u stvarnosti ljevičari, i to ekstremni ljevičari, dakle, bivši komunisti/titoisti. Bivša jugoslavenska ekstremna ljevica se prilikom sloma Jugoslavije podijelila na tako zvanu reformiranu ljevicu, koja je u stvarnosti bila nereformirana, dakle, na nereformirane Račanove jugokomuniste pod imenom socijaldemokracije, i na Tuđmanove nacional-komuniste dok je izvorna demokratska konzervativna desnica likvidirana devedesetih godina u politički motiviranim organiziranim udbaškim atentatima, i kroz državni teror provučen je kroz hrvatske državne institucije poput sudova i Ministarstva pravosuđa lopovluk, kao na pr. otmica Hrvatske stranke prava i drugi slučajevi otmica udruga i vjerskih zajednica i manipulacija s tim u vezi.

Ako je Vesna Pusić mislila na 'desnicu' koju čine bivši komunisti, Tuđmanovi nacional-komunisti, onda je u pravu, ali pri tome je hrvatskoj javnosti zatajila da veliki otpor borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala i reformi postoji u njenoj vlastitoj stranci HNS- Liberalni demokrati koju predvodi; primjer: Europska komisija je u svome godišnjem izvješću o napretku reformi u Hrvatskoj navela Pusićkina zamjenika Radimira Čačića kao primjer i generatora najtežeg oblika korupcije – političke korupcije, a i Hrvatski sabor je Čačića moralno osudio zbog korupcije, međutim, psi laju dok karavane prolaze, ili drukčije rečeno, tresla se brda, rodio se miš, dakle, ništa se nije promijenilo; onda afera Ferenčak, dakle, opet jedan haenesovac i tako redom, ima ih cijela armija osumnjičenih za korupciju, i zahvaljujući tromom pravosuđu, i političkoj 'zaštiti s vrha' nisu optuženi i osuđeni. Dakle, kada Vesna Pusić optužuje lažnu 'desnicu'; bilo bi joj bolje da se pogleda u zrcalo i vidi što radi ljevica, da ne bi ispalo – rugala se sova svojoj sjeni!Jer, kao što vidimo, SDP nikada ne proziva zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića zbog osnovane sumnje u tešku političku korupciju, a Bandić je inače esdepeovac, šef zagrebačkog ogranka SDP-a, dok je do 1990. bio sekretar ogranka Saveza komunista Hrvatske u zagrebačkoj Peščenici, dakle, mali lokalni aparatčik. Zato SDP na sva zvona diže uzbunu zbog Thompsona koji nije korumpiran.

JANEZ JANŠA – SUPERSTAR

Vođa slovenske oporbe Janez Janša zaslužio je da, pored g. Rade Pejića, bude imenovan od administracije Crnog bloga komunizma za osobu mjeseca ožujka 2009. zbog njegove odlične izjave u povodu otvaranja masovne grobnice u Barbarinu rovu u mjestu Huda jama kod gradića Laškog u Sloveniji; naime, Janša, bivši slovenski premijer i ministar obrane u vrijeme borbe protiv Titove JNA i osamostaljenja Slovenije od SFR Jugoslavije reče i predložio je:

- da se u Sloveniji uklone spomenici Josipu Brozu – Titu, ali i slovenskim komunističkim čelnicima Kardelju i Kidriču, involviranima u genocid nad slovenskim i hrvatskim, srpskim i crnogorskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim civilima iz 1945. godine, koji su bili među „glavnim organizatorima masovnih pogubljenja na slovenskom tlu nakon Drugog svjetskog rata“;
- Slovenska komunistička partija, u koordinaciji s jugoslavenskim partijskim vodstvom nakon Drugog svjetskog rata, nastavila je mnogo opsežnije proces započet za vrijeme rata koji je Kardelj nazivao čišćenjem“, napisao je Janša za dnevnik 'Demokracija';
- I danas se osjeća „kultura smrti“ koju je desetljećima stvarao komunsitički režim, te navodi primjere koji svjedoče o tome:

U povodu otvaranja Barbarina rova sa smaknutim antikomunistima i civilima od strane titoističkoga režima, Janša navodi primjere kako 'neki mediji to nazivaju „igranje s kostima“, uz pokušaje da se zločini opravdavaju povijesnim okolnostima ili antifašizmom'.

„Prikrivanjem zločina u tajnim grobnicama slovenski su komunisti nadmašili svoje uzore naciste i staljiniste“, tvrdi Janša, a ja bih rekao da su jugoslavenski komunisti iz Hrvatske, dakle, titoisti, također nadmašili svoje uzore naciste i staljiniste, jer i oni sve do danas skrivaju istinu o tajnim masovnim grobnicama po Hrvatskoj, od Maclja (najmanje 10 tisuća smaknutih osoba) preko masovne grobnice u zagrebačkom Tuškancu, u rezidencijalnoj četvrti gdje su partizani u lipnju 1945. smaknuli 950 hrvatskih civila, mahom Zagrepčana, pa do jame Jazovka i drugih jama po šumama i gorama Lijepe naše za vrijeme jugoslavenske okupacije.

Janša je naveo kako su čak ruski čelnici, Jeljcin i Putin, osudili staljinističke čistke, ali hrvatski državni vrh na čelu s Mesićem do dans nije osudio isto takve titoističke čistke. Dakle, naši komunisti/titoisti su gori od Rusa !!!

Janša tvrdi da su komunisti na području bivše Jugoslavije provodili „revolucionarni teror“, i da je oružani otpor domobrana tome teroru bio opravdan, i u pravu je, jer, zar su se ljudi trebali prepustiti da ih revolucionarni marksisti/titoisti objese, strijeljaju i pokolju kao što su boljševici radili u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji?

Zbog komunističke revolucionarne propagande ni dan danas, zaključuje Janša, se ljudi ne mogu normalno odnositi s pietetom prema žrtvama koje su poštovale sve civilizacije, samo naša ne, zahvaljujući neciviliziranim titoistima.

Sve u svemu, kao što sam i u prošlome postu rekao, urušava se totalitarni Titov kult ličnosti koji je prepreka razvoju demokracije i pravnome poretku u Hrvatskoj; oslobođenjem od kulta ličnosti diktatora Tita hrvatski se narod oslobađa od okova prošlosti i može ići naprijed prema napretku, prosperitetu i slobodama.

I na kraju, povijesna istina o udjelu Zapadnih saveznika u genocidu nad antikomunistima godine 1945. godine:

HOLOKAUST U SJENI HOLOKAUSTA 'OPERACIJA KEELHAUL'


Ratni zarobljenici na putu prema Hudoj jami i drugim Titovim jamama 1945.


Izgled zarobljenika titoističkog režima nakon dolaska u Hudu jamu

Postoje mišljenja nekih ljudi da je uz poznati i priznati holokaust, i manje poznati ali priznati holodomor, Europa pretrpjela još jedan masovni pokolj, jedno ciljano istrebljenje o kome se uporno desetljećima šutjelo, osim što se borce za istinu o Savezničkoj izdaji ratnih zarobljenika i civila koji su došli pod tiraniju boljševičkih režima izlagalo porugama i klevetama.

Mnogi racionalno misleći ljudi slažu se u jednome: na završetku Drugog svjetskog rata i neposredno u poraću dogodilo se nakon oslobođenja od fašizma nešto strašno s aspekta humanitarnoga prava!

Dokazana je povijesna činjenica da su globalni stratezi sudbine postfašističkoga svijeta „vrlo racionalno i dobro promišljeno“ naredili kraj ovozemaljskome životu milijunima ljudi iz tabora suprotne zaraćene strane. Globalni stratezi su pri tome pogazili humanistička kršćanska načela dokazujući vlastito barbarsko lice i naličje.

Konferencija na Jalti

Uz poznatu raspodjelu moći i podjelu europskoga kontinenta koja je definirala poslijeratni antifašistički novi, a u biti redefinirani stari svjetski poredak, dogodio se 31. ožujka 1945. u sklopu konferencije na Jalti razgovor svjetskih čelnika pobjedničke antifašističke Savezničke alijanse koji je duže od pola stoljeća ostao dobro čuvana tajna, u biti najveća tajna ondašnjeg suvremenog svijeta. Dobro čuvana tajna postala je javna onoga trenutka kada su posmrtni ostatci, kosti stotina tisuća i milijuna ubijenih, sami tražili put do istine, i svjetla dana, i ohrabrile hrabre pojedince da istraže Saveznički zločin protiv čovječnosti koji su dogovorili Staljin, Churchill i Roosevelt kada su finalizirali svoj tajni dogovor i odlučili o sudbini milijuna ljudi.

Ključni (tajni) akt čija su izravna posljedica stotine jama u Sloveniji i Hrvatskoj bila je odluka britanskih i američkih Saveznika da svome 'savezniku' vrate sve sovjetske i jugoslavenske građane koji se nađu zapadno od iscrtane nove umjetne granice u Europi koja se protezala od Baltika na sjeveru do Jadrana na jugu. Dogovor se ticao stotina tisuća ratnih zarobljenika ali je literarno proširen i na minimalno stotine tisuća civila koji su pobjegli pred sovjetskom okupacijom istočne Europe, kao i komunističke okupacije Hrvatske. Dugačke kolone kolaboracionista i saveznika Hitlerove Njemačke isporučene su od Zapadnih saveznika u Austriji gdje su čekali na deportaciju Sovjetima i jugoslavenskim komunističkim snagama.

Američki su saveznici svoju ulogu u 'tajnom holokaustu' nazvali 'Operation Keelhaul', što je termin čije je značenje u istoimenoj knjizi otkrio 1973. godine Julius Epstein objašnjavajući kako su gusari u svoje vrijeme uživali u neobičnom i vrlo okrutnome mučenju prilikom kojega bi vezanoga čovjeka bacili preko palube i potom ga provlačili ispod kobilice, s jedne na drugu stranu broda, i tako do smrti. Epstein je izbor komentirao riječima:

- To su naše oružane snage usvojile takav termin kao kodno ime za deportaciju brutalnom silom ravno u koncentracijske logore gdje su na milijune čekali streljači vodovi smrti i omče, samo pokazuje koliko je naše vodstvo promislilo o sudbini ljudi koji su se zatekli na slobodnome teritoriju.

Zaista, koliko su 'gospoda s vrha', s 'Olympa', promislila o onome što čine? Promislila su vrlo dobro, i uloga svakoga od čelnika je bila potpuno jasno definirana. S jedne strane diktatoru Staljinu i njegovu ideološkom savezniku Titu pružila se jedinstvena prilika da smaknu sve one ljude koji bi im u budućnosti mogli predstavljati oporbu i prijetnji njihovoj strahovlasti, a s druge strane, na Rooseveltu i Churchillu je bilo „tek da prikupe anti-komuniste i kolaboracioniste“, i da ih potom prebace na onu stranu bloka gdje ih čeka sigurna egzekucija. Time su dali oduška svojoj mržnji prema bivšoj zaraćenoj strani, i udobrovoljili tirane čiju su naklonost za kratko vrijeme kupili.

Koliki su broj ljudi Staljinu i Titu isporučili njihovi američki i britanski prijatelji?

Skromnije procjene govore o dva milijuna, nešto hrabriji istraživači se ne ustručavaju spomenuti pet milijuna deportiranih što su odmah smaknuti ili proslijeđeni na sporu smrt u sibirske i jugoslavenske logore. Ako je pak suditi prema broju nalazišta masovnih grobnica u Sloveniji, tada su procjene o pet milijuna deportiranih i smaknutih zastrašujuće u svojoj realnosti, tada je 'Bleiburg' bio desetina u moru ljudske nevine krvi.

Zbog tako zvane 'nacionalne sigurnosti' britanske i američke vlasti skrivale su dokumentaciju o poslijeratnome masovnom ubojstvu zarobljenika poražene zaraćene strane iz Drugog svjetskog rata, ali svjedočanstva svjedoka vremena i rijetkih preživjeli bila su jednako neumoljiva.

Na početku 21. st. je više nego izvjesno da britanske i američke postrojbe nisu u masovnome pokolju nad ratnim zarobljenicima imali samo nijemu ulogu promatrača nego da su aktivno sudjelovale u istrebljivanju čitavih narodnih anti-komunističkih skupina u kojima su stradavala i djeca i žene i starci.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država i vlada njezina Visočanstva dijele izravnu odgovornost za smrt milijuna zarobljenih i komunistima izručenih ljudi, i svjesno su vlade Winstona Churchilla i Theodorea Roosevelta počinile de facto ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, isto kao Hitlerov režim i staljinistički režim Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije. De facto je dokazana činjenica da su Zapadni saveznici i diktatorski režimi Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije počinili zločine jednake onima kojima se sudilo pred Vojnim sudom u Nürnbergu.

Izvor: http://www.worldaffairsbrief.com/keytopics/keelhaul.shtml

CBK

subota, 14.03.2009.

HOLOKAUST U SJENI HOLOKAUSTA

Dragi blogeri, poštovane čitateljice, poštovani čitatelji, Hrvatska se nalazi na velikoj i pozitivnoj prekretnici. Prvi puta nakon 1945. godine ništa više neće biti kao prije; stare laži postaju nove istine, što je jučer bila prepreka napretku, danas postaje temelj bolje budućnosti, nada u bolje sutra, u demokraciji i pravnom poretku, šansa da obranimo našu slobodu.

Kao što sam najavio koncem prošle godine, ova godina će biti odnosno već jeste prekretnica; urušava se kult ličnosti maršala Tita, i otvara se prostor za slobodu javne riječi, za ljudska prava i demokraciju; otvaranje preko šest desetljeća doslovno zabetonirane masovne grobnice u Hudoj Jami, i objava dokaza o masovnim zločinima partizanskog titoističkog režima, ruši sve prepreke saznanju o povijesnoj istini koja nam krči put ka oslobođenju od okova koje su nam licemjeri poput Josipa Broza – Tita, Franje Tuđmana i Stjepana Mesića nametnuli – okovi šutnje o komunističkim zločinima, okovi partizanske skupštine ZAVNOH u hrvatskom Ustavu, okovi lažnoga Dana antifašizma od 22. lipnja, jednom riječju, okovi laži koji pucaju kao led pod teretom istine i toplinom naših srdaca koje je jače od mržnje kojom su nas trovali – 'u ime naroda'!

LJUTA JAMA

Ljuta trava na ljutu ranu - glasi stara hrvatska poslovica koja se zrcali u Hudoj Jami koja u prijevodi sa slovenskog na hrvatski jezik glasi 'Ljuta Jama' o kojoj izvještava i najnovije izdanje zagrebačkog tjednika 'Globus' br. 953 od 13. ožujka 2009. godine u velikom članku pod naslovom „U predvorju pakla“.

Inače ne volim citirati glasila liberalne ideologije koja uređuju bivši komunisti, i titoisti, ali zbog izuzetnoga događaja u vezi objave otkrića stotine posmrtnih ostataka smaknutih žrtava komunizma/titoizma (procjene se kreću do nekoliko tisuća žrtava) ovaj puta to činim sa zadovoljstvom, uz komentar da je uredništvo tog političkog magazina bliskog vladajućoj koaliciji HDZ licemjerno, s obzirom na komentare njihovih nekih kolumnista i novinara koji su svih ovih godina hvalili zločinca Tita, i nisu propuštali priliku da povodom bilo kakvoga povoda pišu afirmativno o bivšoj Jugoslaviji i Josipu Brozu – Titu, te nikada nisu poduprli humanističke zahtjeve hrabrih pojedinaca iz hrvatskog društva za demontažom najvećeg zločinca u hrvatskoj povijesti – Josipa Broza maršala i 'druga' Tita. Samo nekoliko citata iz navedenoga članka:

„Ovo /ulaz u raskrčeno okno Barbarina rova u Hudoj Jami kod Celja/ je tek predvorje pakla – kaže nam šef /slovenske/ krim-policije Pavel Jamnik... Ondje su otkriveni, prema prvim procjenama, posmrtni ostaci oko 400 žrtava partizanskog zločina nakon Drugog svjetskog rata od kojih su, tvrde neki stručnjaci, više od pola Hrvati... Tvrdi da ni on ni najiskusniji slovenski kriminalisti i policijski patolozi nikad u životu nisu vidjeli tako jezive scene...Da su mnogi u ponor bacani živi, vidi se i po tome što se neki drže za ruke, a vjerojatno su još bili pri svijesti kad su ih krvnici sadistički zapalili vapnom, koje je pucalo, što znači da su se pomicali....Umirali su polako i bolno. Nekima su udovi vezani telefonskom žicom. Na većini kostura nema odjeće. Malobrojne su vani strijeljali pa im se nije dalo s leševa skidati ništa osim zlatnine. Većinu, koja je u ponor ulazila živa, prethodno su tjerali da skinu sve sa sebe, a po nekim pretpostavkama, u rudniku su ih /komunisti/ usmrćivali plinom, baš kao što su činili nacisti u svojim logorima smrti. O smaknućima u rudniku svjedoče i tragovi krvi na zidovima...



...Stane Lindič (79) iz Tržišča: Koliko znam, najviše je hrvatskih civila. Ubojice su bili Slovenci, kojima je naređivao partizanski komesar Ivan Maček Matija. Njihovi sinovi i unuci i danas vladaju Slovenijom... Do gubilišta su ljudi većinom stizali pješice, a povjesničari raspolažu podacima da su iz desetak kilometara udaljenog logora Teharje pokraj Celja partizani žrtve dovozili i u kamionima. Navodno su u Barbari završili i ljudi koji su iz Zagreba prema Austriji krenuli vlakovima, ali su ih partizani zaustavili u Laškom, odakle su pješačili četiri kilometra do Hude Jame... Voditelj istraživanja grobova poratnih žrtava povjesničar Mitja Ferenc, kojeg je na to mjesto prije dvije godine postavila slovenska vlada, potvrđuje da je riječ o jednoj od najvećih masovnih grobnica u Sloveniji, koja bi, nastavi li se po planu iskopavanje i ostalih 150 potvrđenih od ukupno 600 evidentiranih, mogla biti samo vrh ledene sante... Janko Jernejšek iz Laškoga pak tvrdi da se pričalo da je ovaj potok bio crven od krvi strijeljanih ljudi. Svi su to znali, ali nisu smjeli govoriti. No, potajno se pričalo da je ubijanja u Barbarinu rovu osobno naredio Tito...“

Hoće li sada, nakon što je otkriveno da su zarobljene ljude u Hudoj Jami ubijali plinom, metcima i rudarskim krampovima, 'drug' režiser Lordan Zafranović snimiti neki film sa scenama koje su se odigrale na tome partizanskom stratištu? Poznat je njegov jugoslavenski igrani film sa scenama kako ustaše kolju nejač, a Englezi su te scene preuzeli u svome filmu o prošlom ratu ('The Warriors'), samo s malo izmijenjenim odorama, tako da vojnici HVO kolju muslimane na jednoj rječici koje su izvukli iz nekog autobusa. Hoće li Denis Latin snimiti koju emisiju o partizanskim zločinima, i u goste pozvati žrtve i svjedoke zločina, kao u slučaju kozaračkih Srba? Hoće li naši filmski scenaristi i režiseri sada snimati serije poput „Ponos Ratkajevih“ i nadalje sotonizirati jedino ustaše, a skojevce i partizane i 'druga' Tita prikazivati kao plemenite borce za slobodu?

Sada imamo Ljutu Jamu i materijalne dokaze o partizanskim zločinima, koje u navedenom članku Globusa nazivaju 'partizanskom osvetom', ali autor članka Boris Orešić ne objašnjava čitateljstvu – zbog čega su se to partizani osvećivali, na primjer hrvatskim civilima? Zbog čega su se na kraju krajeva osvećivali hrvatskim ratnim zarobljenicima, vojnicima i časnicima vojske oružanih snaga NDH? Zar su ustaški dragovoljci i domobrani masovno ubijali partizanske ratne zarobljenike? Gdje, kada, ako, u kojem broju, gdje su posmrtni ostatci navodno smaknutih partizana itd. Sve su to pitanja na konstataciju o 'osveti' koju su generacije Hrvata slušali kroz komunističku propagandu u Titovoj Jugoslaviji desetljećima, i kriptokomunističku propagandu u Republici Hravskoj posljednjih godina, a nikada nisu dobili odgovor na to pitanje. I predsjednik Mesić nekoliko je puta ponovio 'partizansku osvetu' kako bi relativizirao partizanske zločine, ali nije objasnio, a niti su ga povijesni 'savjetnici' Goldsteini i Tvrtko Jakovina o tome izgleda savjetovali, osim prozirnih poštapalica da je 'Bleiburg' osveta za 'Jasenovac'; no, dobro, a zašto su se partizani osvećivali Slovencima koji nisu imali 'Jasenovac'? Osveta zbog čega, za što? Je li zato što se netko u NDH drznuo partizanskim ustancima suprotstaviti oružjem? Je li zato što je netko branio tadašnju hrvatsku državu od jugoslavenske i velikosrpske, i od komunizma? Vidimo, znamo, da u tim jamama nisu skriveni poubijani članovi ustaškog vodstva nego obični ljudi koji su bili lojalni hrvatskoj državi NDH kao što smo mi danas lojalni današnjoj hrvatskoj državi, Republici Hrvatskoj. To su sve pitanja na koja od apologeta partizanstva i titoizma/komunizma nikada nećemo dobiti odgovor jer isti prikazuju partizansku borbu kao humanističku borbu protiv fašizma, kao da smo blesavi. Tko će još, osim da se ne prikaže totalnim idijotom, tvrditi da su u Hudoj Jami pobijeni fašisti? Do sada smo slušali mitove o jugoslavenskoj socijalističkoj revoluciji – evo sada račun toga mita: (fotografija je uznemirujuća, i nije preporučiti za maloljetnike!)


Žrtve komunizma/titoizma iz 1945. u Hudoj Jami, 2009.
Izvor: 'Globus'


Žrtve komunizma u Hudoj Jami vezane tel. žicom i bačene u okno rudnika Barbarin rov; izvor: 'Globus'

U ovom postu komentiram još neke aktualne teme, kao na pr. presudu srbijanskog suda za ratne zločine osuđenim ratnim zločincima s Ovčare.

Presuda je sramotna jer svaki od optuženika je za svakog ubijenog ratnog zarobljenika i smakutnog ranjenika iz vukovarske bolnice dobio oko 10 mjeseci zatvora odnosno svaki ubijeni Hrvat s Ovčare od 20. studenog 1991. vrijedi 10 mjeseci zatvora. To je poruka za ubuduće mladim velikosrpskim fanaticima da mogu slobodno ponovo ubijati zarobljenike kao njihovi preci u Srebrenici 1995. godine, na Ovčari 1991. godine, u Teznom 1945. godine, u Potkozarju i Prijedoru 1942. godine, u Vrtoči 1941. godine, i na Kosovu 1912. i 1914. godine etc. Inače, da ne bi bilo zabune, hrvatski sudovi redovito, gotovo kao na tekućoj traci, osuđuju hrvatske branitelje za ratni zločin i za zločin protiv čovječnosti, počinjeni u velikosrpskoj agresiji (1991. – 1995.), ali vrh 'JNA', koji je srušio Vukovar, nije doživio kazneni progon, kao ni partizanski ratni zločinci, koji su godine 1945. počinili holokaust u sjeni holokausta, jer, kako će Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dići optužnicu protiv nekadašnje jugo-premijerka i šefice CK SKH, politkomesarke iz partizanske XI dalmatinske (biokovske) brigade, zbog zločina na Kočevskom rogu za koji je osnovano osumnjićena i kazneno prijavljena, ali ne od policije nego od Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, kada je njegov otac bio skojevac, član komunističke partije i partizanskog mosorskog odreda iz kojega je nastala partizanska XI. brigada 26. divizije Jugoslavenske armije maršala Tita.

Slušao, gledao sam vijesti o propkopu tunela Sv. Ilija kroz Biokovo, kad ono reporter kaže da su radovi nakratko prekinuti radi urušavanja zemljišta i pojave velike jame na trasi tunela; skoro me strefio herc – pomislih, joj, još jedna jama sa žrtvama titoizma, jer kao povjesničar znam da su partizani ubijali zarobljenika na Biokovu u Drugom svjetskom ratu i bacali ih u jame. Međutim, srećom, mogao sam odahnuti, krivi alarm, ovaj puta se radi o praznoj jami. Thank's God!

Vesna Mrđen-Korač? To je, pazite sad ovo „hrvatska veleposlanica u Kanadi“. Hahaha. Ispravno bi trebalo glasiti – jugoslavenska veleposlanica u zgradi veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevskom Dominionu Kanadi. Naime, navedena veleposlanica je na zgražanje hrvatskog iseljeništva prije koje godine otvoreno hvalila Josipa Broza – Tita, u Kanadi; ljude je strefio herc jer ipak se Republika Hrvatska u Domovinskom ratu borila protiv Titove 'JNA', i ne samo to, brojni hrvatski iseljenici su iz bivše Juge morali bježati glavom bez obzira pred diktatorom Titom, čak preko čitavog jednog oceana, a sada moraju slušati hvalospjeve o njemu iz usta jedne 'hrvatke veleposlanice'. Koja prevara, sve skupa su tzv. demokratske promjene iz 1990. bile jedna velika prevara: komunisti obukoše narodne nošnje, sa hrvatskog grba skinuli su petokraku koju su na simbol hrvatskog naroda nakeljili 1941. godine kao i ustaše svoj znak (ni jedni ni drugi ne pitavši narod o tome), i proglasili geslo: Imamo Hrvatsku! Međutim, vesela 'hrvatska' veleposlanica postala je žrtvom narodne poslovice da Bog ne naplaćuje račune svaki dan, tako i ona nije smijenjena zbog veličanja diktatora Tita, naprotiv, to joj je u 'hrvatskoj' politici bio plus i znak da joj predstoji blistava karijera u diplomaciji, ali ima peh jer su je službenici hrvatskog veleposlanstva prijavili sindikatu za mobbing, i optužbe su ozbiljne, dakle, mito i korupcija izjeda Titove simpatizere kao staro željezo, kao neko prokletstvo – nisu nadrapali zbog služenja totalitarnom režimu, zato nadrapaju zbog korupcije, što u biti nije nelogično, jer pratiteljica svakog totalitarnog sustava, bilo fašizma ili socijalizma, jeste kraljica baruštine – korupcija.

Ivica Kostelić nije osvojio Svjetski kup, ali nema veze, neka nam on ozdravi, i bude živ i zdrav, biti će prilike slijedeće godine. No, legendarna je njegova izjava da je spreman kao njemački vojnik iz 41'. Sada je vjerojatno spreman kao njemački vojnik iz Staljingrada, početkom 1943. Šalu na stranu, on mi je baš drag športaš jer je borac, ne predaje se.

HV, Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) imaju nove odore. Moram priznati da mi se sviđaju, kako po dizajnu sa digitaliziranim prikazom zemljovida Republike Hrvatske u zastirnom dijelu odore, tako i zbog činjenice da se radi o prvim hrvatskim zastirnim vojnim odorama koje ćemo zamijeniti za kopiju američkih; još da zamijenimo kopiju Wehrmachta zvana NATO za načelo svoj na svome, i biti ću zadovoljan, naime, ja sam pobornik vojne neutralnosti Republike Hrvatske, i da ne šaljemo HV u Srednju Aziju i tko zna gdje; osim toga, imamo mi u susjedstvu što radit na planu mirovnih misija, na pr. u genocidnoj tzv. 'Republici Srpskoj' koju treba pacificirati, i na koncu zbrisati sa zemljovida kao frankenštajnovsku tvorevinu liberalnog Zapada, i šaka u oku hrvatskih nacionalnih interesa.

Slovenska blokada poglavlja uspješno traje, na moje zadovoljstvo, tako da treba držati fige da potraje dovoljno dugo, na pr. do ljeta ove godine, a da na jesen Irci ponovo ugodno iznenade i opet odbiju na referendumu europski sporazum iz Lisabona, i hrvatska nezavisnost je spašena; mogu nas, dakle, od nas samih i našeg izazovnog državnog vrha spasiti Slovenci i Irci. Šteta jedino što blokada primanja u NATO neće potrajati tako da možemo očekivati spin-doktorsko slavlje premijera Sanadera, i račun bez krčmara koji će hrvatska javnost platiti kao što se naplaćivala svih unutarnjo- i vanjsko-političkih promašaja oba predsjednika Republike i raznoraznih premijera i sastava saborskih 'kokošinjaca'.

Vesna Pusić u predizbornoj koaliciji s Branimirom Glavašem, optužen za ratne zločine. Što će na to reći Liberalna internacionala, naime, poznato je da je Socijalistička internaconala pokojnom Račanu udijelila ukor zbog njegove koalicije sa Đapićem koji po anketama gubi od Bubala. Rekao sam ja da će ova godina za machiavellija hrvatske politike biti posljednja godina u političkoj areni. Na koncu ga čeka Uskok, i drveni krevet u ćeliji. Ni on kao i Vesela neće platit zbog onoga zbog čega bi trebao nego eto, kao Al Capone, zbog tamo nekog malog utajenog poreza.

Borba protiv korupcije krenula je intenzivno. Za početak je sudski oslobođen potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, te institucije rak-rane hrvatskog društva, pardon, te bačve bez dna.

Prošlogodišnji bombaški atentat na Pukija samo što nije riješen, a umorstvo odvjetnikove kćeri navodno je počinio neki klošar, ili kako bi narod rekao: vuk sit, a koze na broju. Tako su 'riješena' sva politička ubojstva i atentati iz devedesetih u kojima je izbrisana hrvatska demokratska antikomunistička oporba; sada je mafija oporba mafiji. Krasno!

Jedna vijest predstavlja senzaciju: 'hrvatske' banke zabilježile u 2008. rekordnu dobit, dok su najveće svjetske banke na Zapadu propale; eto, sada nas Škegro tješi (Tuđmanov ministar financija i osnivač PDV 22%) da smo odlično prošli što smo strancima prodali sve naše velike banke pa nemamo problema kao zapadnjaci; pa da, vidiš ti to kako je Francek dalekovidno razmišljao, pa i Račan, Mesić i Sanader koji su sve prodali što vrijedi, tako da ne može propast u našim rukama; ti naši čelnici jedino svoje duše nisu prodali strancima, naime, poklonili su ih, i bezuvjetno se poklonili zapadnom krupnom kapitalu, i zadužili nas za preko 30 milijardi eura duga, kao jamac da nećemo nikud pobjeć, na primjer u nezavisnost i slobodu.

Što se tiče svjetske politike, tu svjetski analitičari očekuju nastavak rata u BiH i za BiH, ove jeseni, a geopolitičari nastavak okruživanja Rusije od strane NATO-pakta. Naime, ciljana meta je elipsa sa 70 posto svjetskih rezervi nafte i plina, a to izgleda ovako:


Strateška elipsa - prioritet br. 1 za liberalni Zapad

I za kraj malo o ljudskim pravima. State Department je u svome godišnjem izvješću naveo za Hrvatsku da se krše ljudska prava Srbima i homoseksualcima, inače da je sve OK. Zaista, sram nas bilo što kršimo prava ljudima Srbima i homoseksualcima kojima smo do sada dali veća prava nego Hrvatima i heteroseksualcima, jer, budimo iskreni do kraja, danas biti Srbinom u Hrvatskoj je vrlo lukrativno, a biti još i homoseksualac otvara sva vrata ovoga društva. Biti katolikom, Hrvatom, domoljubom znači živjeti trenutno u pogrešnom vremenu i u pogrešnoj zemlji. S velikim zanimanjem popratiti ću izvješće MVP RH o stanju ludskih prava u Sjedinjenim Američkim Državama za 2009. godinu. Hahaha, reći će te, pa tko smo mi, hahaha, reći će Ameri, pa tko su Hrvati da o nama pišu izvješća? Točno, nitko i ništa smo, upravo zato što izvješća ne pišemo; zato pišu o nama.

I tako dragi moji, ugodan vikend i slijedeći radni tjedan, za nas radni narod u zemlji čudesa zvana msb-e-el (Mesić-Sanader-Banana Land) želi vam Vaš CBK, i, živi i zdravi bili!:-)

petak, 06.03.2009.

STOP THE PROCESS OF MEMBERSHIP OF THE REPUBLIC CROATIA IN THE NATO!!!

BREAKING NEWS

Dear Mr President Obama,

The Croatian Government is obstructing the investigations and legal proceedings about the communists crime of war (WWII) and criminal against the humanity 1945 - 1990.

Please STOP the process of membership of The Republic of Croatia in the NATO.

Thank's:-)

Best regards,

Chef of the Croatian center of the survey of criminal communism

Poslano u Bijelu kuću 06/03/2009
i u veleposlanstvo SAD u RH


Žrtve komunizma/titoizma iz 1945. otkrivene 2009. u Hudovoj Jami Barbarinog rova u Laškom kod Celja/Slovenija

Dragi blogeri, u prilogu ovoga posta pročitajte što iz Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma zahtijevaju u ime pola milijuna hrvatskih žrtava komunizma od hrvatskih vlasti, am. predsjednika i Europske komisije:

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

Priopćenje za tisak/Press Release, i Communique za
Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju, i Informativnu katoličku agenciju

Zagreb, 6. ožujak 2009.


Zbog blokade rasvjetljavanja zločina komunizma, od strane hrvatskih vlasti, zahtijevamo od američkoga predsjednika Baracka Obame blokadu ulaska Republike Hrvatske u NATO, a od Europske komisije blokadu daljnjih pregovora oko članstva RH u EU.


Hrvatske i slovenske žrtve komunizma iz 1945.
Croatian victim's of communism

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma povodom šutnje hrvatskog državnog vrha oko najnovijeg stravičnog otkrića najmanje nekoliko stotina hrvatskih i slovenskih žrtava komunizma u Hudovoj Jami u Barbarinom rovu u Laškom kod Celja u Sloveniji, smaknute 1945. godine od jugoslavenskog komunističkog režima maršala Tita, nakon 'oslobođenja', i
zbog višegodišnjeg odbijanja hrvatskog državnog vrha, izuzev isprazne i u medijima cenzurirane deklaracije Hrvatskog sabora iz 2006 o osudi zločina komunističkog režima na području Hrvatske,
da ispuni ijednu moralno-političku preporuku iz rezolucije broj 1481 Vijeća Europe o Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije, zahtijevamo u ime pola milijuna hrvatskih žrtava komunizma:

1. Da Bijela kuća, predsjednik Barack Obama, i State Department, blokiraju predviđeni ulazak Republike Hrvatske u NATO jer hrvatski državni vrh blokira državno-odvjetničku i pravno-sudsku istragu nad kazneno prijavljenim komunističkim de facto zločincima koji su nakon završetka WWII počinili po zapovjedi maršala Tita i politbiroa CK KPJ zločin protiv čovječnosti, likvidiravši preko pola milijuna ratnih zarobljenika i hrvatskih civila i pripadnika drugih naroda na području bivše socijalističke Jugoslavije.

2. Od hrvatskog državnog vrha zahtijevamo žurnu državno-odvjetničku istragu komunističkih zločina od 1945. do 1990. godine, podizanje optužnica, i nedvosmislenu moralno-političku osudu režima maršala Jugoslavenske armije, Josipa Broza - Tita, generalnog sekretara jugoslavenske komunističke partije, i doušnika sovjetske tajne policije, 'Valtera', i kazneni progon počinitelja komunističkog terora, zatim, medijsko rasvjetljavanje komunističkih zločina, te prestanak ratnog terora partizanskog agitpropa koji udruge partizanskih ratnih veterana primjenjuju na stanovnicima Republike Hrvatske!

3. HR Centar IZK zahtijeva prijenos posmrtnih ostataka od 196 tisuća smaknutih Hrvata 1945. na području Slovenije u Republiku Hrvatsku, i uređenje jednog groblja u glavnom gradu Hrvatske za hrvatske žrtve komunizma, zatim, postavljanje spomenika hrvatskim žrtvama komunizma u centru glavnog grada Zagreba, ukidanje Trga maršala Tita u Zagrebu, i imenovanje Trga žrtava komunizma, i ustanovljenje Memorijalnog muzeja žrtava i zločina komunizma, u Zagrebu, kao i Memorijalnog centra, spomen-područja u bivšem jugokomunističkom konc-logoru na Golom otoku!

4. Od Hrvatskog sabora zahtijevamo žurno donošenje Zakona o lustraciji nekadašnjih pripadnika komunističkih tajnih službi, i boljševika/titoista koji su u bivšoj SFR Jugoslaviji kršili ljudska prava, kao i u Republici Hrvatskoj!

5. Zahtijevamo javnu i nedvosmislenu osudu titoizma i maršala Tita osobno, i ukidanje medijske cenzure nad informacijama o komunističkim zločinima, posebno ukidanje medijske cenzure nad Hrvatskim centrom za istraživanje zločina komunizma!

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM

hrcentar.izk@gmail.com

utorak, 03.03.2009.

Jugokomunistički konc-logor Viktorovac, i titoistički progon antifašista

Pogled na konc-logor Viktorovac kod Siska: ovaj crtež izradio je Ivan Kunek, mlađi brat Zvonimira Kuneka, poslijeratnoga tajnika antifašističke Hrvatske seljačke stranke i njena predsjednika dr. Juraja Krnjevića, nakon što je 10. lipnja 1946. godine, dakle, oko godinu dana nakon partizanskog tzv. 'oslobođenja', posjetio brata u tom strašnom logoru.

U to vrijeme žestokog staljinizma u Titovoj Jugoslaviji su titoisti progonili antifašiste, među njima i udovicu od hrvatske ikone Stjepana Radića, gospođu Mariju Radić, i vodeće članove Hrvatske seljačke stranke, među njima i g. Ivana Bernardića, glavnog urednika antifašističkog glasila 'Narodni glas', a Titova tajna služba i politička policija je u Radićevu Slavensku knjižaru, u Jurišićevoj ulici broj 3 u Zagrebu, bacila bombu, a drugi broj Narodnog glasa zabranila. Ivan Bernardić i još 11 drugih antifašista su od 'narodne milicije' uhićeni i sprovedeni u zloglasni vojni zatvor u Novoj Vesi broj 18 u Zagrebu gdje su mučeni, i vlastitom krvlju po zidovima ispisali povijest Titove Jugoslavije. Kao nevini, i kao civili i antifašisti su pred Vojnim divizijskim sudom 'Jugoslovenske armije' u Zagrebu osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora odnosno logora.

Izvor: Zvonimir Kunek "PATNJE HRVATA - Za sjećanje na 50. obljetnicu uhićenja veće skupine pristaša HSS po komunističkom režimu u mjesecu veljači 1946. godine", 103. str., Zagreb, 2002.

ISBN 953-6301-01-6

O progonu antifašista u Titovoj Jugoslaviji 1945./1946. pisali su strani diplomati, među njima i diplomati iz britanskog konzulata u Zagrebu, a više tome u nastavku slijedećega posta. Za sada samo toliko, s mišlju u kojoj mjeri nas predsjednik Republike i njegovi partizanski 'drugovi' iz udruge SAB/SUBNOR, kao i drugi pristaše titoizma u hrvatskoj politici i u mas-medijima obmanjuju kada nam tvrde da su partizani/titoisti bili antifašisti, i da su nas oni 'oslobodili'.

Pozdrav! Vaš CBK

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.