Jedan Mali Dom
Stari zidar se spremao za mirovinu. Rekao je njegovom sefu da planira napustiti zidarstvo i poceti jedan ugodniji i laksi zivot sa svojom zenom te da ce konacno provesti vrijeme sa unucima.
Sefu je bilo zao cuti da ce mu jedan od najboljih radnika otici ali ga je pitao da izgradi bar jos jednu kucu prije nego se umirovi. Zidar je pristao, ali u nekom vremenu se vidjelo da mu bas nije stalo do tog zadnjeg posla te je poceo tu gradnju s brda s dola i sve je brzinski radio bez ikakvih provjera. Koristio je najjeftinije materijale i radnike da bi izvukao profit na toj posljednjoj gradnji. Bilo je zalosno kako je odlucio zavrsiti karijeru ostavljajuci iza sebe dosad najlosije djelo.
Kad je konacno zavrsio posao, sef je doveo grupu inspektora da provjere kakavo je stanje. Na prvi izgled se cinilo da je sve u redu, no zidar je znao da ta kuca ima mnogo suplijna i nedostataka . Ali nije nista rekao jer je itako znao da vise nece morati slusati niti sefa niti inspektore. Najvaznije je bilo da je utopi po dobroj cjeni jer ipak povrsinski je izgledala savrseno. Nakon inspekcije sef je stao ispred ulaza i dao kljuceve zidaru te mu rekao da ce isplatiti sve troskove gradnje ali da ta kuca nece biti na prodaju jer je to njegov poklon zidaru za sve godine teskog rada.
Zidar je bio u shoku. Kakva steta! Da je samo znao da gradi kucu za sebe on bi to uradio daleko bolje i kvalitetnije.
Zamislite da je ova kuca zivot. Gradite ga korak po korak, cesto sa manje truda nego bi trebalo. I jednog trenutka shvatite da morate zivjeti u toj kuci koju ste izgradili. Kada bi samo bilo sanse za novi pocetak svi bi to uradili mnogo drugacije i bolje. Ali kad se jednom izgradi nema povratka na pocetak.
Svi smo mi zidari. Svaki dan udarimo jedan novi esker, postavimo novu dasku, podignemo novi zid.
Zivot je projekat koji radimo sami. Nasi danasnji stavovi i izbori grade “kucu” u kojoj cemo zivjeti sutra. Gradite je mudro.
|
