Happy Birthday
Ovaj post je posvecen jednoj meni veoma dragoj i bliskoj osobi sto je mladost proveo u znatizelji i eksperimentima. This is my gift to you bro! 
Kada u glavi premotam nas zivotni film iz mladosti, ili bar ono 2% sto je ostalo u sjecanju, najranije druzenje kojeg se sjecam su Bruce Lee filmovi koje smo gledali poslije doceka nove godine na drugom programu stare YU televizije. Mozda su ti filmovi bili inspiracija za utege koje si sam pravio od cimente, a bili su toliko teski da ih ja nisam mogla ni dici. Znao si danima vjezbati i bildati misice dok su drugi decki ljubomorno pratili cime se ti bavis. Ponekad bi znatizeljno virili kroz ogradu da vide sto je u trendu, a ti si bio toliko dobar da nisi ni cekao da te zamole da probaju to nesto nego si ih srdacno pozivao u svoje dvoriste. Uvijek si s njima nesebicno djelio sve sto si imao, a imao si mnogo vise nego oni. Mogao si biti prepotentni egoista, razmazeni sin dobrostojeceg tatice koji je uglavnom ispunjavao sve tvoje zelje, a osim toga uspjesno si i sam pravio mnogo sta zahvaljujuci nadarenom umjetnickom duhu. Ali nisi nikada dozvolio da se drugi osjecaju ponizeni i bezvrijedni nego veselo djelio s nijma sve i ucio ih i usmjeravao da prosire vidike i isprobaju to nesto novo, njima potpuno strano. Jos i danas ne shvatam kako si imao toliko volje i strpljenja da objasnjavas i pomazes druge. Za tebe nitko nikad nece pjevati onu stvar od Stulica: “…..share so little j… m…. share so little…” jer bi im dao i svoje dupe da su ti trazili. Eto takav si, predobar i na svoju stetu.
Dok su moje prijateljice presvlacile lutkice, ja sam razvijala filmove i izradjivala slike. Hvala ti sto si mi dopustio da se zabavim u tvom foto laboratoriju koji ti je otac kupio za jos jedan od tvojih natjecaja talenta. Jos uvijek osjecam miris onih kemikalija kroz koje su se provlacile bijele stranice foto papira dok nisu poprimile stvaran oblik nekih osoba ili figura, a potom se satima susile. Da, mnogo vremena smo zajedno proveli u toj mracnoj komori, nije ni cudo sto mi je danas potrebna dioptrija.
Ne zalim ni sto sam razbila koljeno na poplocanom podu kad si me nagovorio da stanem na role (mada ih nikada nisam voljela). Hvala sto si mi dozvolio da se igram sa tvojim sarenim klikerima ukljucujuci i onaj specijalni dizajn koji si imao samo ti, a neznam gdje si ga nabavio…samo se sjecam tih predivnih i interesantno rasporedjenih boja. U ime sve one djece nase ulice a i drugih ulica, hvala sto si nam uvijek popravljao bicikle. Ne bismo ih dugo vozili da nije bilo tebe. Drago mi je i zbog tehnickih lekcija kojima si me ucio dok si lemio spojnice na sematskim plocama nekih starih radija, gramofona, itd. Razvila sam bar malo smisla i razumijevanja za takve stvari i sad ponekad nesto i umijem popraviti zahvaljujuci tebi. Oprosti za svu stetu koju sam uz to ucenje nanijela a i za sve probusene i izgubljene lopte koje sam kradom koristila za igre sa ulicnom djecicom. Jedna od tvojih boljih lopti je gadno stradala kad ju je ljuti igrac “Izmedju dvije vatre” napucao nogom na zicanu ogradu. Sorry!
U tvom svjetu znatizelje i eksperimenata nisu postojale granice, da li to bio sport, tehnika, muzika, film, zabava, itd. Mnogi su ti zavidjeli na prednostima koje si uzivao kod svog tatice kao jedinac sin. Ne, nisam ljubomorna zbog te veze koju ste gajili. Dapace,drago mi je zbog tog jer i ja sam uz vas mnogo toga naucila.
Oprastam ti i sve dane koje sam provela u suzama zbog onog udesa s motorom (i danas dan mrzim motore zbog tog). Nisam vise ljuta ni sto si bio grub kad sam prvi put probala da vozim tvoj dragi auto. Samo sam htjela da isprobam kako je to mjenjati brzine a ti si zelio mnogo vise….Htio si da razmisljam kao mehanicar i da kuzim kako zubcanici rade i kako i motor ima srce..tik-tak…tik-tak. A ja sam bila premlada i prelude da ucim o takvim stvarima. No danas sve to shvatam i cijenim. Hvala sto si uvijek bio uporan, strpljiv, brizan, voljan, odan.
Ovaj post nebi bio posvecen tebi bez spomena na tvoje strasti prema muzici i zenama, a bilo ih je jako mnogo. Godinama su me budili zvuci gitare, sintisajzera, pojacala, a kad si toj koleciji dodao i bubnjeve dosao je kraj laganim snovima. Nekad se cijela kuca tresla i ja u njoj od te silne buke koju muzicari zovu “Heavy Metal”. Nije ni cudo sto je tako zovu jer kad to prvi put cujes boli te glava kao da te netko opali teskim zeljezom. Nestrpljivo sam cekala da prodjes kroz tu fazu ali nakon nekog vremena sam zavoljela i taj Metal. A bilo je naravno i rock muzike (Hard & Classic Rock), uz koju sam bez problema spavala a cak i sanjala. Valjda su te godine ostavile traga pa i dan danas volim da cujem nesto od Led Zeppelin, Rainbow, Pink Floyd, Hendrix…itd.
A te silne zene koje si vodio u izlaske, ponekad dvije ili tri u isti dan. Ma koji si ti sarmer bio ni Casanova ti nije bio ravan. To su tvoji prijatelji samo mogli mastati a tebi nekako islo bez problema…i plave i crne, i tanke i malo jace..isprobao si svaku vrstu ribe. A u tvom moru ih je bilo bezbroj. U onim mladim i ludim godinama si razburkao mnoge vode i pitke i mutne da bi se na kraju skrasio u svojoj bari i poceo jedan novi zivot. Od tog perioda sve je nekako krenulo naopacke…f…..g war, gubitci, odlasci, stradanja, nemoc… Od tada stalno plivas uzvodno i boris se sa snaznom planinskom rijekom koja tako brzo tece da se nemoguce pomaknuti. Toliko energije i truda a i dalje je status quo. No sto nam ostaje nego da se nadamo da ce jednom nastati velika susa i da ce snaga rijeke opasti…tada cemo ponovno ici na planinske vrhove.
Ima jos mnogo toga sto je stalo u ovo 2% sjecanja ali bi mi trebali dani da sve to ispisem a i dobrog sna da procistim maglu. Nema vise onih neprospavanih noci uz svirku, pjesmu, zabavu, filozofske rasprave, savjetovanja….a djelili smo toliko toga. U mladosti si bio neumorni optimista koji kad mu zivot donese zeleni limun i od njega napravi limunadu. Neka ti i ostatak zivota prodje u pozitivnom raspolozenju, svirci, igri, smjehu… Znaj da postoji netko tko je ponosan s tobom i tko te neizmjerno voli i misli na tebe s druge strane svijeta. Sretan ti rodjendan! 
Upravo slusam Pink Floyd…”Wish you were here…”
|
