Studentska Glupost Broj 1
Bilo je to prije dosta godina kad sam krenula na fakultet a bila sam jos tako nezrela kao zelena dunja na starome stablu medju mnogo mnogo zutih i mirisnih. Odlucila sam upisati prirodne znanosti jer su mi matematika, kemija i fizika uvijek bile jaca strana. No jos jedan razlog za taj izbor jest da nisam bas tako dobro poznavala engleski jezik da bih mogla sjediti na predavanjima na primjer filozofije ili psihologije. Mislila sam prvu godinu cu studirati nauke i u medjuvremenu usavrsavati jezik pa poslije mogu promijeniti smjer ako mi znanosti dosade.
Kad je doslo vrijeme za prvi semestar bila sam toliko uplasena da ja to necu moci izdrzati, i da cu pasti na svim ispitima jer ipak nije to bas tako jednostavno uciti na drugom jeziku. Spremam se za prvo predavanje i vec sam uvjerena kako gubim dragocjeno vrijeme jer cu biti neuspjesna i da bi mi bilo bolje da se negdje zaposlim i radim dan i noc kao sto su to nekad takozvani gastarbajteri iz bivse Juge radili. Nervozno prelistavam instrukcije za kampus i pregledavam mapu da bih nasla zgradu u kojoj mi je prvo predavanje iz kemije. Ali posto je fakultet imao cijeli kompleks zgrada, a i mapa mi je bila malo nezgodna za tumaciti izgubila sam orijentaciju i krenula u pogresnom smjeru. Hodala sam tako od zgrade do zgrade dok konacno nisam stigla na pravo mjesto ali sa malim zakasnjenjem jer je predavanje vec bilo u tijeku. Uhvatila me panika. Sto napraviti sad? Znam da su u srednjoj skoli profe trenirali strogocu pa si morao maltene da kleknes ispred njih da bi te pustili na sat sa zakasnjenjem, ali nemam pojma kakva su ovdje pravila. Nisam imala ama bas nikoga da me uputi i posavjetuje o takvim stvarima. I stojim pred vratima prostorije u kojoj vidim profu kako nesto brblja punom parom. Osjetim kako mi curi hladan znoj ispod ruke. Zasto sam bas danas morala zakasniti kad jos nemam pojma kakav pristup je prihvatljiv? Ipak odlucim se za konzervativan potez i pokucam na vrata. Kucam jednom a profa nista. Kucam drugi put a on samo baci pogled prema vratima i opet me ignorira. Ja se mislim, jos jednom cu pokucati pa kud puklo da puklo i tako cu ovaj cijeli semester najvjerojatnije da izgubim. Nakon treceg kucanja on samo mahne rukom da udjem. Kako sam usla a ja odmah imam pripremljenu ispriku te mu objasnjavam kako mi je to prvi put na ovom djelu kampusa, te da sam dobila pogresne direkcije, i da mi je zao sto kasnim ali molim za dozvolu da se prikljucim predavanju. Covjek je stao i gleda kao tele u sarena vrata. Valjda se i on malo zbunio jer nesto takvo nikada prije nije cuo niti od jednog studenta. Vec se mislim kako mi je taj potez bio greska i kako sam lijepo trebala preskociti predavanje kad sam vec zakasnila. Mrzim samu sebe i najradije bih da propadnem u zemlju pa da u mene ne bulje kao u Marsovca. Profa je valjda malo dosao sebi i rece mi da sjednem. U potrazi za praznim sjedalom bacim pogled na ostale prisutne svjedoke ovog glupog i neugodnog trenutka jedne strane studentice, i primjetim kako su svi redom zinuli, i samo sto im oci nisu iskocile od iznedadjena. U ocima im citam kako se potajno ismijavjau mom postupku pa se brzinski, sramno i pognute glave smjestim u zadnji red. Izgubila sam svu koncentraciju i uopce nisam cula niti jednu rijec od profe nego sam samo promatrala kako mu se usta otvaraju i zatvaraju kao da je riba-covjek, i kako se sece lijeva desna pa onda zastane i nesto piskara po tabli, pa opet riblja usta. Jos se dobro sjecam kako su mu se ledja oslikala po kosulji od silnog preznojavnja jer je imao blizu 300 kilograma a svo to setanje mu izgleda bas nije godilo. Studenti oko mene se dosapkuju, pijuckaju kavice iz litarskih casa, neki cak i jedu debelo namesirane sendvice i pijuckaju kolu u 8 ujutro. Sve mi je to bilo cudno. A profa mora da je tolerantan covjek pa mu to nista nesmeta ili je slijep pa i dalje uporno brblja i piskara kao da ga slusaju vrhunski obrazovani i pozorni ljudi. Eto tako je poceo moj prvi studentski dan. Ajme majko kad se samo sjetim studnetskih dana i silinh gluposti…
Sto biste vi uradili da se to desilo vama? Da li biste pokucali ili samo bez rijeci usli, ili biste mozda odustali?
|
