The World of the Black Pearl

Nigdje Kao Doma

Jednom ili dvaput godisnje mi se ukaze prilika da posjetim domovinu i uzivam u majcinoj ljubavi. Mozda su to bas oni trenutci za koje zivim jer me obuzme tolika radost dok jos kupujem avionsku kartu. Dok razgovaram sa agencijom za kartu naviru mi osjecaji topline pa se nekad cak i zbunim usred transakcije i zaboravim da im dam ispravne datume...nego mastam o nekoj karti u jednom pravcu. Tek kad cujem glas agenta koji pita za datum povratka vratim se u stvarnost.....a tako je lijepo mastati.
Ovaj put sam poslovno isla do Svedske pa sam produzila put do Hrvatske. Stizem vec prvi dan i na zracnoj luci me cekaju draga lica sa osmjehom. Neopisive su emocije koje dozivljavam kad ugledam brata, mog najboljeg prijatelja. Uvijek smo bili bliski i jos dok sam bila dijete bio mi je idol. Rijeci nam nisu potrebne jer nam oci govore sve. Toliku radost i zadovoljstvo rijetko dozivljavam pa onda pokusavam da negdje duboko pohranim taj osjecaj i da mu se osvrnem kad mi je tesko. Tu mi je i necak i on se raduje i odmah preuzima moju torbu da se ja ne mucim s prtljagom. U takvim trenutcima znas da nema nista ljepse u zivotu nego biti u drustvu obitelji. Kad sam stigla na konacnu destinaciju padam u topli majcin zagrljaj. Suzdrzavam se od suza jer je ona jako osjetljiva na njih, makar bile i radosnice. I tu pocinje opustanje koje nigdje na svijetu ne postoji osim doma.
Prvo jutro me budi miris kave i domaceg kruha koji je mama spremila specijalno za mene. E tog nije bilo vec dugo vremena. Zaboravila sam taj ugodni okus nase kave i svjeze ispecenog obroka jer se inace hranim namirnicama koju su pripremljene i upakirane u ducanu. I onda se sjetim mladosti i djetinjstva i kako se nekad dobro jelo. Sve svjeze pripremljeno sa dozom majcine ljubavi. Onda mi titra kao da sam neka kraljica pa mi sve nudi i tepa mi iako sam odrasla osoba. Takve usluge se ne primaju ni u najluksuznijim hotelima a imala sam priliku da i to dozivim zahvaljujuci mojoj firmi. Samo sto sam zavrsila sa doruckom, mama vec pita sto bih ja za rucak i veceru. A ja sam bas skromna osoba pa nesto posebno i ne prohtjevam nego joj govorim da napravi sto god zeli ali ona insistira pa onda moram da izjavim neke od zelja. I sve tako iz dana u dan dok sam tu ona me pazi, mazi, njeguje, i imam osjecaj da bi mi dala svoju dusu da joj zatrazim. Ta iskrena majcinska ljubav se ne moze kupiti novcem niti zamjeniti nicim drugim na svijetu.
Onda mi stizu necaci i necakinja, pa me grle, ljube i svasta zapitkuju. Uzivamo u svakom trenu provedenim zajedno jer to ipak sve tako kratko traje.
Rastuzim se cim pomislim da se ovom blizi kraj i da cu uskoro opet biti daleko od ove topline. Ostaje mi samo da sve ovo absorbiram i sacuvam sto duze u sjecanju.
Za sve one koji imaju privilegiju da zive doma sa roditeljima, postujte i volite ih sto vise mozete jer iskrenu i pravu ljubav vam mogu ponuditi samo oni. A mi koji zivimo daleko mozemo samo biti ljubomorni.