Crna svjetlost

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (15)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

21.08.2017., ponedjeljak

Teško ću uskladiti

Na žalost ovaj tjedan zbog nekih privatnih i poslovnih obaveza ne ću se moći špancirati onoliko koliko bih želio. Ipak, posao i privatne obaveze su mi važnije. I ne ću ih moći uskladiti sa španciranjem. Ali ionako ovogodišnji Špancirfest nije ni približno onom što je bio prijašnjih godina. Pa se ne bih želio žaliti.

Nakon uživanja na godišnjem odmoru, vratio sam se danas na posao. Pa su počele i uobičajene brige, kako na poslu, tako i privatno. Bilo je lijepo koliko god da je kratko trajalo. Ono što je najljepše, kratko traje. I vrijeme je da se vratimo u stvarnost. O poslu ne bih želio pisati, jer volim da posao ostavim na poslu. A kad se maknem od njega, volim se posvetiti svom privatnom životu. I onom što me najviše veseli.

Vrt sam ovaj vikend dosta zapustio zbog španciranja. Pa ću tijekom tjedna pokušati malo nadoknaditi. Koliko ću moći. Prošli tjedan sam ubrao nešto graha na vrtu. Ali kako je bila vrućina i suša, nisam ga puno ubrao, tek toliko da si povratim sjeme i još malo si ga nadopunim. A da li ću ga iduće godine saditi, razmislit ću preko zime. Za sada znam da ću paradajz i tikvice saditi, ali morati ću ih dosta drugačije saditi. Jer sam pogriješio ih gusto saditi. I o tome druge godine. Sada sam u planiranju kako da proširim gredu i što da posadim na ove prazne grede. Da pokušam iskoristiti još ovo malo lijepog vremena vani. A i da na proljeće možda nešto počnem brati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, vrt


- 20:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.08.2017., srijeda

Pošteno ga prži

Ovaj tjedan ga vani pošteno prži. Da je postalo dosta teško se nositi sa tom vrućinom. Ali ipak nastojim tijekom dana biti miran i ne izlaziti puno na ovu vrućinu. A na vrtu ne radim ništa posebno od radova, jedino što svaku večer odlazim na vrt da zalijem sve biljke do kojih mi je stalo da ih pokušam održati i spasiti od ove paklene vrućine vani.

Da, pokušavam ih spasiti i održati nekako na životu. Jer želja mi je da ih pokušam spasiti i tako ih sačuvati za daljnji uzgoj. Sa nadom da ću ih nekako za nešto iskoristiti. Cvijeće da imam što nositi na grob svojim roditeljima i nećaku. Nećaku, kojeg nikada ne ću prežaliti i koji svima jako nedostaje. A ako se ukaže prilika i uspije mi daljnji uzgoj i stvorim bolje uvjete za uzgoj jednog dana, možda pokrenem i neku proizvodnju za prodaju. Ali o tome jednom drugom prilikom.

Malo sam potražio preko googla kako onaj šipak iz prošlog posta spremiti za čaj ili slično. I našao sam dobre prijedloge, koje ću pokušati isprobati. Samo još moram da se strpim jedno dva mjeseca, dok ne pocrveni do kraja, da ga mogu ubrati i isprobati te neke recepte. I najviše mi se svidjelo to da ga pokušam osušiti i tako ga iskoristiti za čaj. Ali i o tome možda drugom prilikom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: paklene vrućine, vrt


- 22:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.07.2017., subota

Sliče mi na kamilicu

Ovih dana nisam si dao baš truda oko vrta zbog ovih paklenih vrućina. I sve se je svodilo samo na zalijevanje biljaka da prežive nekako tu paklenu vrućinu. Jer zbog te paklene vrućine nisam bio u stanju da više uradim. Ali ne brinem se zbog toga, jer ionako ću s vremenom sve nadoknaditi.

U međuvremenu pokušavam malo istraživati o nekim biljkama kako ih uzgajati. A i planiranju kako neke dijelove vrta urediti i premjestiti neke grmove. Jer mi ne odgovara mjesto na kojem rastu. A i to istraživanje i planiranje je dio organizacije i brige oko vrta. I pokušaj da krenem prema nekom konačnom uređenju vrta, jer sam još u fazi njegovog planiranja i uređenja, za što će mi trebati nekoliko godina. Ali vjerujem da ću ustrajnim radom ga dovesti u neki red i svoj kutak raja na zemlji.

Inače, ovih dana sam primijetio da mi dosta rastu ovakvi cvijetovi na vrtu. I koji mi dosta sliče na kamilicu. I koje možete vidjeti na fotkama ispod ovog teksta. Naravno pustio sam ih da rastu, jer mi ih je žao uništiti. Makar sam nekoliko prije njih nekom nepažnjom uklonio. A ove sam ostavio da vidim kako će se razvijati. I koliko sam malo istraživao na Internetu imaju sličan cvijet kamilici. Što vi mislite, da li bi ovo mogla biti kamilica ili samo neki običan sličan cvijet. Fotke na žalost nisu savršene, ali nadam se da će poslužiti. Mogu ja i bolju i ljepšu fotku snimiti, ali ove su snimljene tek toliko da mi posluže da mi pomognu da saznam koji je ovo cvijet.







Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kamilica, vrt


- 19:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.07.2017., utorak

Prvi feferon

Produživanje ugovora o radu svaki mjesec postao je svakodnevnica mog života. Tako i prošli mjesec sam ponovo dobio produžetak ugovora na još jedan mjesec. Ali ne želim se žaliti, ipak sam sretan što imam posao i prilike nešto raditi. Malo je postalo naporno raditi u pogonu zbog ovih vrućina vani, ali da se nekako izdržati, kada ipak dobiješ kakvu takvu plaču. A kako će dalje biti, vidjet ćemo.

Na vrtu i dalje radim uobičajene aktivnosti. Čupanje korova, zalijevanje. A jučer sam uspio i da nakolim konačno one svoje špine, margarete i krizanteme. Koje za sada po mojoj procjeni lijepo napreduju. Konačno sam u životu izgleda uzgojio i feferon. Kojeg ću pokušati ostaviti još malo na biljci, da vidim da li će pocrvenjeti i on ili je taj feferon takve vrste koja ostaje zeleni. Kako nikad nisam sadio feferon, ne znam kako se uzgaja. Tako da sam pomalo sretan na ovoj jedinom primjerku.


Ovo je moj prvi feferon, nije baš nešto, ali ja mu se veoma veselim, jer je to prvi feferon kojeg sam uzgojio u životu.


A ovdje možete vidjeti kako mi napreduju špine, margarete, krizanteme i još neko cvijeće, koje sam neki dan uspio nakoliti. Sa nadom da će im to pomoći u daljnjem rastu. I nadam se da ću to predivno cvijeće uspjeti uzgojiti da odnesem na grob svojim roditeljima i prerano preminulom nećaku Mirku.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: feferon, vrt


- 20:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

01.07.2017., subota

Kad će pocrvenjeti???

Nakon ovih nestabilnih dana i vremenskih prilika danas sam konačno malo radio na vrtu. Nisam ništa posebno radio. Malo sam popravio neki nosač za neku ružu kojeg je ovo ludo vrijeme uništilo. Ali bude još puno posla oko te ruže, koja ima neku posebno crvenu boju. Jer nalazi se naš u sjeni jorgovana i oraha. Ali s vremenom će se i to riješiti, jer orah će jednog dana biti uklonjen sa vrta. Jer se je previše razgranao. A i nekako mi se čini da je bolestan, pa radi više štete nego koristi od njega. Te sam i dalje polako pripremao dio vrta na kojem mislim posaditi neke grmove borovnice, brusnice i aronije. Naravno aku bude sreće u nabavci u jesen i sadnji.

Tikvice su mi u punom cvatu, i jedva čekam da vidim da li će idućih dana polako popeti rasti i te tikvice, da ih polako počnem prirpemati za jelo. A što se tiće paradajza, i on je u punom rodu. Ali oni veći još mi nisu počeli crvenjeti. I svakim danom pratim kada će početi, jer volio bih početi ih jesti. Da okusim tu slast i muku uzgoja. Jer pomalo dosta volim jesti paradajz. Onako samog bez drugog povrća uz neki sendvič ili što li već.

Na kraju sam se uspio oporaviti od one neke glavobolje i ostalog što me je mučilo. Možda je to bila neka reakcija na stres koji sam imao ovaj tjedan na poslu. Jer konačno je došla plača, a i dobio sam produljenje ugovora na mjesec dana. Ali ipak što god da je ipak ću morati pronaći neki drugi posao, gdje možda ne će biti tako stresno. Naravno ako takav posao postoji. Što je teško, jer u većini firmi je slična situacija.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: vrt, paradajz, voće


- 20:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.06.2017., subota

Unatoč vrućini...

Ne bih se više toliko jadao na ovo ludo vrijeme vani i na ove vrućine koje su zavladale. Jer ipak nema smisla se toliko jadati na tu paklenu vrućinu, već je nekako pokušati preživjeti. Druge nam nema. Jučerašnja kiša je pošteno zalila zemlju. Tako da danas se nisam morao mučiti sa zalijevanjem vrta. Ali sam polako počeo ovih dana, unatoč ovim vremenskim (ne)prilikama štihati jedan dio vrta i usput čupati korov iz tog djela vrta. A krenuo sam u tu obradu, sa željom da kroz ljeto nekako što bolje pripremim za jesensku sadnju nekih grmova voća. Naime, ako bude novaca, vremena i sreće na jesen bih pokušao nabaviti po jednu sadnicu aronije, borovnice i brusnice. Sa željom da ću ih uspjeti uzgojiti i da se naučim kako uzgajati te grmove tog predivnog voća. I sa nadom da ću uspjeti oko uzgoja oko toga. Pa tko zna kuda će me sve to odvesti.

Kako se sve više obrađujem taj vrt, to više polako me želja vuče dalje da ga obrađujem. Da ga dovedem u neki red i smisao. Da u njemu nađem neku radost i smisao. Mada sam još uvijek na početku, ali ipak sam polako počeo da na njemu nađem neko ispunjenje. I nadam se da ću s vremenom uspjeti na tom komadu zemlje stvoriti neki svoj malo raj u kojem ću moći naći neki mir. Jer predivno je biti okružen ljepotom prirode vrta, kojeg nigdje drugdje ne možeš naći. Samo da bude zdravlja i posla, ostalo se nadam da će nekako doći na svoje.

Na žalost, kako je vrt zaokupio zadnjih tjedna puno mojeg vremena, a i brige oko posla, dosta sam zapostavio bavljenje fotografijom, a i čitanjem knjiga. Dobro, čitanje knjiga mogu nadoknaditi tijekom zime. Ali ipak ću si morati naći vremena da se vratim fotografiranju. Jer mi to jako nedostaje. Ne samo snimanje motiva iz vrta, već pokušati otići negdje gdje ću i druge motive naći. Kojih sada u ovo doba ne nedostaje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, fotografija


- 21:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.06.2017., četvrtak

Toplotni udar

Ova vrućina se i danas nastavlja. U Varaždinu je temperatura dostigla i 35 stupnjeva. I ulice su gotovo puste od tih vrućina. Kako i ne bi, kad je taj toplotni udar se toliko rasplamtao da ne znam kako ćemo preživjeti ove dane. A još nije počeo ni srpanj, a gdje je tek kolovoz. Pa to je za poluditi. Ako je vjerovati ovome, očekuje nas pakleno ljeto.

Ovih dana od kada sam počeo pumpati vodu sa ovom vrtnom pumpom primijetio sam da mi ova pumpa dosta izmori ruke. I da sam u rukama dosta se zapustio i da sam zaboravio kako je to pumpati ručno vodu iz zemlje. Na što se ne želim žaliti, jer to pumpanje doživljavam dvostruko pozitivno. S jedne strane zalijevanjem tog povrća svaku večer trudim se pomoći tom povrću da preživi ove paklene vrućine koje su zavladale ovih dana, a i pokušavam si uzgojiti nešto. A s druge strane barem će mi to pumpanje vode malo ojačati mišiće u rukama. Te tako ne moram ići u neku teretanu da si ojačam mišiće. Ovdje na vrtu ne moram da plaćam skupi posjet teretani, a opet ću si nešto korisno pokušati uzgojiti na vrtu. A da ne pišem o tome kako u teretani ću izgubiti vrijeme na uzaludno trošenje energije. Dok na vrtu korisno tu svoju energiju i vrijeme trošim. Tako barem ja razmišljam. A da ne pišem i o užitku uzgoja povrća, posebno o radosti koju ću imati kada ću početi ubirati prve plodove.

Paradajz mi stvarno lijepo napreduje i možda ču već početkom srpnja imati prvu berbu, ako ne i ranije. Jedino ne znam zašto se paprika nekako duri, a i feferoni. A i tikvice će mi uskoro početi davati prve plodove. Stoga, ako me sreća i trud posluži, uskoro ću imati veselja na vrtu. A danas sam primijetio da ću idućih dana morati početi zalijevati i ruže koje imam na vrtu, jer se i na njima je počela primjećivati suša, pa ću i morati i njima pomoći. Trava se je počela sušiti od ovih vrućina, ali to me ne zabrinjava, jer barem je ne ću morati kositi. Nemam ništa protiv trave, i ona je lijepa na svoj način, ali nadam se da ću s vremenom i nju moći bolje održavati.




Evo jedne fotke tikvica koje sam posijao. I kako mi se čini uskoro ću i njih ubirati. I samo će mi još trebati smisliti način kako da si je pripremim za obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: treniranje, vrt


- 22:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.06.2017., srijeda

Ludo vrijeme

Danas je u Varaždinu stvarno ludo vrijeme. Ujutro kada sam išao na posao, tako je sijevalo da sam mislio da ću pokisnuti do posla kao počne padati. I počelo je padati taman kada sam stigao na posao. Ali na kraju nije ništa bilo od te kiše, samo je produžila dalje uz rijeku Dravu i krajeve uz nju valjda pogodila i tuča. A kada sam išao kući bilo je vedro i vruče, oko 32 stupnjeva, da sam od vrućine jedva došao kući. A negdje oko 16 sati je došao novi oblak i pogodio je sa svojom kišom i tučom okolicu Varaždina. Tako da je grad jedva par kapi dobio. I u tih nekih sat vremena je pala temperatura za oko 10 stupnjeva i osvježilo. Tako da smo ostali mi varaždinci bez kiše danas. A ona nam je toliko potrebna da vapimo za njom. Posebno zemlja. A jedno selo pored Varaždina, Bednju pogodila je tuča. Da su ljudi jadni. Da više ne znaju što bi od tog ludog vremena. Tako da smo svi jadni od tog vremena ovdje u Varaždinu.

Ovakve pumpe kakva je na fotki koju sam stavio ovje na blog u prijašnjem postu su uvijek bile popularne. Danas ne znam kako je sa njima, ali su ovdje u Varaždinu bile popularne. Da je svako kućanstvo imalo jednu takvu pumpu. I još uvijek je imaju. Kako i ne bi bile popularne, kada su bile kvalitetne. I lako popravljive. A ne ove današnje, koje kada se pokvare moraš cijelu mijenjati, jer nema dijelova za nju. Zato sam je i ja se odlučio zadržati i obnoviti, jer su stvarno odlične. I daju dušu za zalijevanje vrta. I ova moja pumpa me, osim što mi pomaže u zalijevanju, pomaže da malo jačam svoje ruke i da dobijem na mišićima. Jer me usput tjera da ruke usput treniram. I kako je onda ne bih volio i poštivao. I sada se moram truditi da sa njom budem dobar, jer vrijedan je prijatelj u vrtu.

Sada kada sam donekle sredio pumpu, ponovo se mogu malo posvetiti i drugim stvarima na vrtu. Polako sam usput pripremio još dvije-tri grede, sa nadom da ću još nešto posaditi na njima. I pomalo sam u potrazi za nekim novim povrćem ili nečim drugim što bih posadio na njih. Razmišljam o nabavci lavande, smilja i sličnog. Za njih imam već pripremljenu gredu, samo je moram malo okopati i o plijeviti i moći ču da i na toj gredi posadim još nešto. A dok se ne odlučim, slijedi mi daljnje štihanje na jednom drugom dijelu. Gdje bih volio na jesen pokušati nabaviti borovnicu, brusnicu i slično voće. Ali još ću razmisliti o tome. ne treba žuriti.



Ove moje špine, margarete, krizanteme i još neko cvijeće kojima ne znam ime lijepo napreduju. U ovih nekoliko tjedana su lijepo narasle. I nadam se da ću ih uspjeti uzgojiti do jeseni za blagdan Svi sveti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, špine, margarete


- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.06.2017., utorak

Sam ga obrađujem, pa nema puno fotki

I meni je žao što nisam uspio da slikam fotoaparatom kako mijenjam te dijelove vrtne pumpe. A kako sam uređujem i održavam taj vrt, na žalost nemam nikoga tko bi me uslikao kako se hrvam sa pumpom. Ali pokušati ću je na kraju posta pokazati kako izgleda, jer sam je snimio. A što se bačve tiče, koju mi je preporučio bloger "semper contra", prijedlog sam usvojio, ali do sada još nisam imao prilike da krenem u neku nabavku tih nekih bačava ili sličnog koji bi mi pomogli u zalijevanju vrta. A to će mi biti jedan od idućih projekata što se tiče zalijevanja vrta. Sada mi je bilo važno da si nekako osposobim tu pumpu, bez koje pravi vrtlar amater ne može da se ozbiljnije bavi vrtlarstvom. A što se tiće tih brtva, da istina je da ne brtve dobro taj zdenac. I moguće je da sam kod montaže i popravka nešto zeznuo sa tim kožama. Ali sretan sam da sam i to postigao, jer priznajem nisam neki vrhunski stručnjak oko popravaka pumpi i sličnih stvari. Ali sretan sam da sam i to uspio, jer jako mi je stalo da imam koliko toliko sposobnu vrtnu pumpu, sa kojom ću ovo ljeto moći zalijevati svoje povrće i ostalo bilje do koje mi je stalo. A i jedan od slijedećih koraka je da toj pumpi osposobim te kože bolje, da stalno se ne moram mučiti sa tim nadolijevanjem vode.

Danas kada sam zalijevao vrt, malo sam gledao ove svoje špine, margarete, krizanteme koje sam prije jedno mjesec dana posadio. I ostao sam ugodno iznenađen kada sam vidio kako su u ovih nekoliko tjedna narasle. Kada sam ih kupio i sadio bile su jedva veličine palca na ruci, sada si već toliko velike da sam veseli zbog toga. I drago mi je da su se primile i toliko narasle. I sada ću se morati još više dati truda oko njih, da ih uspijem što bolje uzgojim. Sa nadom da ću imati nekog uspjeha, tako da mogu ih odnijeti na grob svojim roditeljima i nećaku Mirku, koji tako tragično otišao. I on je jedan od poticaja zbog kojeg sam se odvažio u tu avanturu pokušaja uzgoja tog cvijeća.

Nadam se da nisam dosadan oko ovog svog pisanja o vrtlarstvu i pokušaju i vračanju tom hobiju. Ali želja mi je da pokušam opisati malo svoja iskustva u tom hobiju. I koliko je lijep i vrijedan taj hobi. Kojeg sam na žalost dosta zanemario zadnjih godina. I sada ponovo otkrivam kolika je radost i vrijednost u bavljenju tim predivnim hobijem. Jer to on i jeste.


Ovo je ta famozna vrtna pumpa o kojoj sam pisao zadnjih dana, nije bog zna što, ali meni je jako vrijedna i u mojoj obitelji je od kad znam za sebe. I samo smo jednom mijenjali ovaj gornji dio. Ne sječam se razlog zbog kojeg smo mijenjali staru za novu. Ali obje su se pokazale vrlo vrijedne za pumpanje vode.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrtna pumpa, vrt, vrtlarstvo


- 21:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.06.2017., ponedjeljak

Uživanje i popravak

Moje veselje oko popravka pumpe je pomalo kratko trajalo. Jučer navečer sam otišao na vrt da pokušam zalijati povrće, ali kod treće kante mi je popustila šipka i na žalost nisam mogao obaviti zalijanje. Tako da sam danas predvečer otišao ponovo da pogledam što nije u redu. I kvar nije bio strašan. Kako izgleda nisam dobro zategnuo neki šaraf koji drži neku gumu na toj šipci. Pa sam to iznova moram uraditi. Nadam se bolje nego prvi puta. Ali mi još ostaje problem da nekako riješim to da mi voda ostane u zdencu, a da svaki puta ne moram dolijati vodu, pa da tako počnem pumpati vodu taj dan. Ali naći lu riješenje i za to.
I moram priznati da sam ovih dana uživao u tom pumpanju vode i zalijevanju. Već sam zaboravio kako je to zalijevati vrt vodom iz ručne pumpe. Tako da sam uživao u tome, da vam ne mogu opisati taj osjećaj. I jedino ga možeš osjetiti kroz to zalijevanje. I kada tom vodom pomažeš preživjeti ove užasne vrućine koje su počele vladati vani. I još pri tome uživaš. Neopisivo. Na žalost nisam se sjetio da poslikam taj popravak vrtne pumpe. Ali ako se sjetim idući puta, budem vam pokazao kako je sve to izgledalo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, zalijevanje


- 21:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.06.2017., nedjelja

Konačno da pumpa proradi

Nakon nekoliko mjeseci potrage i premišljanja oko vrtne ručne pumpe, jučer sam se konačno zainatio i ujutro otišao na neki sajam stare krame koji se odvija svake subote ovdje u Varaždinu i kupio sam dio za vrtnu pumpu, koji nisam mogao popraviti, te neke kože za istu pumpu. I popodne sam te dijelove uspio da montiram na tu vrtnu pumpu. I nakon kratke panike oko toga da se cijev, koja je zabita u zemlju nije iz nekog razloga začepila ili što li već uspio osposobiti konačno tu vrtnu pumpu. I konačno nakon nekih 8 godina ne korištenja te pumpe konačno je ipak potekla voda. I time se je završila ta moja agonija oko osposobljavanje te pumpe. I konačno zalio vrt vodom iz te pumpe. Istina je da ću još idućih dana morati pratiti ponašanje te pumpe, ali ipak sam presretan što sam uspio konačno osposobiti tu vrtnu pumpu. I malo mirnije se posvetiti vrtu, barem što se vode tiče. Jer sada mogu konačno zalijevati vrt vodom koju ću crpiti iz zemlje, a ne svaki puta ići susjedi i moliti je za nešto vode, koja ide iz vodovoda. I koja je puna klora ili čega li već.

A također se i malo mirnije sada posvetiti uzgoju tog nekog povrća za vlastite potrebe. A i proširiti uzgoj povrća i voća i cvijeća. Jer zadnjih dana ozbiljno razmišljam da i još nešto posadim idućih tjedna i mjeseci na tom vrtu. Pokoju voćku, možda i ljekovitu biljku. Tako da sam polako počeo da i ostatak vrta pripremam za to. I čupati taj korov i ostalo što uporno raste. A idući tjedan i štihati taj dio vrta. Ali prije toga, posaditi još nešto luka što mi je sestra donijela sestra neki dan. I kojeg bih volio pokušati uzgojiti. I ako uspije mi taj uzgoj, dati joj ga da si ga iskoristi. A što ću još uzgajati, vidjeti ču. Jer ne sadi sve povrće u isto doba godine. Baš sam neki dan čitao negdje da se češnjak sati negdje na jesen, a i još neko bilje. A češnjak bih isto volio da uzgajam. I nadam se da ću ga uspjeti uzgojiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće


- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.06.2017., subota

Ljepota uzgoja

Ovaj tjedan sam ponovo malo zanemario pisanje ovog bloga. Ali ga nisam zaboravio. A niti vas blogere koji me čitate. Uvijek ste mi bili u mislima. A na žalost nisam stigao puno ni da posjećujem vaše blogove. Ali se nadam da ću se popraviti i ponovo naći načina da se vratim redovitijem pisanju i čitanju vaših postova. Koji su predivni i uživam u njihovom čitanju. I koji me ostavljaju u mnogim slučajevima bez riječi i komentara.

Ovih dana sam bio dosta okupirani poslom, te nekom održavanju vrta i njegovom nastavku uređenja, a i dosta me je držao neki umor. Valjda od ovog ludog vremena vani. A i dosta me je posao iscrpio. A da ne pišem o lim kućanskim i inim poslovima. Te o brizi oko bake, koja je svakim danom sve slabija i ne znam kako dalje sa njom i što će biti dalje.

Na vrtu polako sve više raste ono povrće koje sam posadio. Uskoro se nadam da ću ubrati i prve plodove paradajza i paprike. Što jedva čekam da uberem i okusim slatki trud vlastitog uzgoja. Zanimljivo mi je pratiti svakim danom kako ti plodovi napreduju i rastu. Ne mogu riječima opisati koliko je lijepo pratiti rast tih plodova. A kakva će tek radost biti kada ću početi ubirati te plodove i okusiti slast svog uzgoja. Jer neopisiv je taj osjećaj kada uspiješ vlastitim rukama i trudom uzgojiti neke plodove na svom komadu vrta. I uživati u njegovim slastima. Naravno ako neka elementarna nepogoda ne uništi mi taj trud.

Da, predivno je kako priroda može kreirati prelijepe oblike cvijetova. I ja se tome čudim. I nema kraja tom mom čuđenju. Priroda je stvarno mađioničar što se toga tiče i nema riječi kojima se ta predivna ljepota može opisati. Već jednostavno šutjeti i uživati u njezinoj ljepoti. A što se boja cvijetova tiče, one su i namjerne i slučajne. Na prvoj slici je neki cvijet u obliku kugle, i taj cvijet sam dobio na poklon prošle godine i posadio sam ga. Ali od tri lukovice, samo taj jedini cvijet mi je opstao. A na drugoj fotografiji je neko samonikli cvijet čije se sjeme je od nekud pojavilo i počelo rasti na mojem vrtu. I nisam želio ga ukloniti i pustio sam ga neka raste. Naravno nisam mario i obraćao pažnju kakva će boja biti i nije mi bilo i nije važno. Ali drago mi je da je taj cvijet izrastao na toj gredi i nadam se da će uspjeti dati novo sjeme koje će mi iduće godine ponovo podariti te predivne cvijetove.

Ovih dana sam u još jednom djelu vrta uklonio neku mahoniju. Naravno, nisam je čupao sa korijenjem van, već joj samo odrezao grane, da ponovo izraste. Jer bila je previše obrasla sa nekim korovom, koji ju je gušio. Tako da sam usput i taj korov morao da uklonim, sa nadom da ću idućih mjeseci uspjeti i sa tog djela vrta ukloniti većim djelom taj korov, da mogu i tu mahoniju dalje uzgajati. Naime. U mojoj obitelji se ta biljka najviše koristila za izradu aranžmana povodom blagdana Svi sveta. Pa se nadam da ću jednog dana i taj dio tradicije uspjeti obnoviti. Jer bez neke tradicije, ne znam gdje bismo bili.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, priroda, uživanje


- 20:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

31.05.2017., srijeda

Grah, ugovor...

Hvala uredništvu bloga što me je stavilo na naslovnicu foto bloga. Ugodno ste me iznenadili. I ovo mi je samo poticaj za što bolje i daljnje pisanje ovog bloga, kojeg već pišem oko 10 mjeseci. I kroz koje sam doživio lijepe trenutke. I kroz cijelo ovo vrijeme sam uživao u pisanju tekstova za ovaj svoj blog. Jer uživam da pišem i da se pokušam izražavati i kroz pisanu riječ. Jer sam kroz ove mjesece pisanja ovih tekstova, a i kroz čitanje knjiga zadnjih godina, uvidio da je pisana riječ nešto predivno i riječima neopisiva. I samo kroz čitanje raznih knjiga i tekstova, a i pisanje, može shvatiti koliko je ona divna. Već malo više od mjesec dana, kad god stignem, čitam knjigu o bratstvu crnog bodeža. Onaj nastavak pod naslovom "Kralj". I taj serijal o tom bratstvu je jedan od najboljih serijala knjiga koje sam do sada čitao. Ali zbog tih poslovnih i nekih privatnih problema, na žalost ne stignem da uživam u čitanju koliko bih želio.

A kad smo kod posla, danas su mu u firmi dali novi ugovor na potpis. I potpisao sam ga, makar je samo na mjesec dana. Ali ja sam i sa time zadovoljan. Ne ću se žaliti. A opet ako se pruži prilika da idem raditi negdje drugdje, svakako ću otići, jer ovdje više nema smisla da ostanem. Ovih dana još je dvoje radnika napustilo firmu. Neka im je sa srećom u novom poslu kojeg su si pronašli, ako su uspjeli u tome. Ali dosta o poslu, ipak volim posao ostaviti na poslu, kada izađem iz firme. I posvetiti se nakon radnog vremena nekim svojim privatnim problemima.

A što se tiče vrta, i dalje ima puno posla u njemu i oko njega. Kao i uvijek. Još će mi trebati puno truda oko njegovog uređenja. A i održavanja. A i vidjeti što i kako dalje oko nekog uzgoja biljaka i čime bih se još bavio na njemu. Danas sam uglavnom na vrtu među lješnjacima tražio grane koje bih mogao odrezati i iskoristiti ih kao kolce za grah. A kasnije i za neke druge stvari. Ionako te neke lješnjake treba dovesti u red, jer su ili preblizu ogradi ili neke zgrade od susjeda. Pa ih treba malo prorijediti. Znam, znam da to nije sad vrijeme. Ali, ipak to moram uraditi. Jer ako želim si pokušati uzgojiti nešto graha ove godine, moram pronaći neke kolce, koji će mi poslužiti za taj grah. Sumnjam da će ga biti puno ove godine, ali barem se nadam da ću uspjeti uzgojiti dovoljno graha za sadnju iduće godine i malo veći uzgoj.

A što se tiče gredica, hvala na prijedlogu oko toga kako bih ih mogao formirati. I razmislit ću o njemu. Ove gredice koje možete vidjeti u prošlom postu na fotografijama izgledaju samo za prvu silu i za ovu godinu. A za dalje ću još vidjeti kako ću ih formirati. Jer valja se još odlučiti polako što uzgajati polako idućih godina

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ugovor, vrt, knjiga


- 21:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.05.2017., utorak

Nekoliko fotki sa vrta

Evo nekoliko fotki sa mog vrta i povrča koje sam počeo uzgajati. Fotke nisu vrhunske, pa mi na time ne zamjerite.



Ovo je jedan od grmova ribizla koje pokušaavm spasiti. I ove godine su počeli polako da daju nove grane, sa kojih idućih godina očekujem prvi urod. Naravno, ako ih u međuvremenu neka elementarna nepogoda ne potrefi.




A ovdje je paradajz, kojeg sam danas nakolio. A možete vidjeti i pored njega i luk koji je polako sve veći. I naravno, ako me posluži sreća ove godine, možda nešto i uberem od tog povrća.



A i tikvice su polako počele rasti, te se i za njih nadam da ću imati neke sreće.

Kada sam kolio danas predvećer paradajz, primijetio sam na jednom grmu da su počeli rasti prvi plodovi paradajza. Što me je ugodno iznenadilo i razveselilo, jer se nisam još nadao da će paradajz početi davati prve plodove. A također sam jučer primijetio da mi je i grh počeo nicati iz zemlje. Te ću ga idućih dana pod hitno nakoliti, da odmah se po tim kolcima počne penjati, sa nadom da će mi podariti neki urod. Tikvice, grah, čili papriku sam posadio radi probe, da vidim kako se to uzgaja. A i da malo obnovim znanje kako to uzgajati. Idućih dana ću pokušati još neke fotke objaviti, naravno ako ih stignem snimiti. Kako možete vidjeti, kao i svaki vrtlar imam rat sa korovom, koji i ove godine raste kao lud. I jednostavno ponekad ne stignem ga čupati, koliko brzo raste i napreduje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotke, vrt, povrće, uzgoj


- 19:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.05.2017., ponedjeljak

Kolci

Kao što sam pisao neki dan, počeo sam malo bolje uređivati svoj blog. Sa željom da učim malo i o web dizajnu. Male promjene možete vidjeti sa lijeve i desne strane ovog bloga. Gdje sam počeo dodavati neke sitnice (kako da ih nazovem). Sa željom da ovaj blog pokušam dovesti na neki novi nivo. Ovo su samo prve probe i shvatite kao neka radna verzija. A što ću još staviti u konačnici, još ću vidjeti. Moram se odlučiti.

Na vrtu sam počeo se gostiti ribizlom, koji mi je i ove godine dao jedan skromni, ali vrijedan urod. A i grane su mu sve veće, pa se nadam idućih godina i većem urodu. A i neke zelene tikvice koje sam posadio prije jedno tjedan ili dva su polako i stidljivo počele izlaziti iz zemlje. A i luk je sve veći, a paradajz i paprika su počele polako cvjetati. Tako da mi sada slijedi samo redovito zalijevati i pljeviti oko njih, da im korov i ostalo ne smeta u rastu i razvoju. A za paradajz ću morati pronaći neke kolce, kako mi to ovdje u Varaždinu zovemo, sa kojima ću im pomoći sto da rastu u visinu. A što se tiče vrtne pumpe, još je tražim. Ali kako ovu staru ne mogu da skinem sa cijevi, odlučio sam da skinem neki dio i da samo taj dio promijenim. Naravno ako ga pronađem u toj nekoj trgovini. A i uspijem taj novi dio nazad montirati na tu staru pumpu. Na žalost, nemam baš nekih slika, ali pokušat ću da jedan dan da malo slikam i podijelim to sa vama.

Za kolce razmišljam iskoristiti neke veće i deblje grane od lješnjaka koji mi je podivljao na vrtu. Pa ga razmišljam dosta skresati. A i kako raste uz ogradu sa nekom susjedom, koju usput isto treba promijeniti, morati ću ga se riješiti. Tako da jednog lijepog dana kada dođem do nekog novca lakše tu ogradu obnovim. A u međuvremenu ću rasaditi neke sadnice lješnjaka koje su pored njega izrasle. Ali, da se vratim kolcima. Kako nisam pri novcu, ne ću kupovati ih. Pa sam se dosjetio da bi te grane od lješnjaka iskoristio. A mislim da i dosta ostalih vrtlara isto primjenjuje tu sličnu ideju, da iskoristi neke grane od nekog drugog drveta. Pa tako se nekako snalazi. A i mislim da je to dobra ideja. Što vi mislite?

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kolci, vrt, ribizl


- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.05.2017., nedjelja

Nervoza oko ugovora

Da, slažem se da mi za osnovni alat ne treba neka ogromna kućica na vrtu, ali mora biti dovoljno prostrana da u nju stane i neka kosilica, a i još neki alat koji si moram nabaviti. Već pomalo imam u vidu kućicu koju bi si kupio. I to neku od onih jeftinijih koju prodaju u Bauhausu. I nadam se da ću je jednog dana moći krenuti u nabavku jedne od tih kućica. Samo prije moram riješiti pitanje posla.

A što se tiče posla, nadam se da će mi produžiti ugovor u sadašnjoj firmi. Mada ne gajim baš nadu. Ali ako mi i ponude neki novi ugovor, potpisat ću ga, jer posao mi treba kao i svima ostalima. I vjerovat ću da ću ostati u toj firmi još koji mjesec, tek kada mi ponude novi posao. Ali što god da bude, molbe ću i dalje slati. Dok mi se ne pruži neke prilika za posao u drugoj firmi. Jer ovdje mi nema smisla ostati. Ali ostalo je upitno. Plaču za mjesec travanj sam dobio tek prekjučer. Na čemu sam presretan. A o ostalom ne ću pisati, jer nije vrijedno da o tome pišem. Ali samo ću toliko napisati da zbog tih razloga i bježim iz te firme. Kao i ostali radnici, koji sve više polako bježe iz te firme.

Jučer sam objavio neku pjesmu, koju sam ja napisao prije nekoliko godina. Kada sam bio u nekoj fazi pokušaja pisanja pjesama. Iskreno ne znam što bih pisao o toj pjesmi, a i o ostalim pjesmama. Nije neka vrhunska pjesma, ali se nadam da je bar neki pokušaj pisanja pjesama. A i još ću možda pokušati objaviti neku od tih pjesama koje sam napisao. A koliko su dobre, procijeniti čete sami. A i prije nekoliko godina sam počeo pisati neke priče, koje su još u fazi stvaranja. Jer me je inspiracija dosta napustila. Ali se nadam da ću ih uspjeti jednog dana ponovo početi pisati dalje i uspjeti ih dovršiti. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: pjesme u prozi, vrt, posao


- 17:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.05.2017., četvrtak

Tko želi, taj i nađe

Ovih dana me je kiša stvarno poslužila i lijepo je zalila zemlju u vrtu. Kao i cijeli kraj, kako u samom Varaždinu, tako i u okolici. Ali i napravila pomalo sparinu sa kojom se moramo nositi. Ali preživjeti ćemo nekako. Ali pri tome je dosta dala ta ista kiša i poticaj rastu tom korovu, kojeg skoro ne stignem čupati van, koliko brzo raste. Taj korov je prokletstvo svakog vrtlara. I sa kojim se moramo stalno boriti da se ne širi toliko. Ali što ćemo, ako želimo koliko toliko uredan vrt, onda se moramo uhvatiti borbe sa tim korovom. I ovaj tjedan ništa drugo nisam radio, osim što sam čupao taj korov i kosio travu. I tome nikad kraja.aja.

Pravo je čudo da sam vrt uspio dovesti u ovo stanje u kojem i jeste, s obzirom koliko alata imam, i kakav je bio prije dvije godine. Ali ne predajem se. Jer druge mi nema. A ono malo vrtnog alata sa kojim radim je posuđeni od bake, sa kojom me dijeli ograda. Na žalost, moram ga posuđivati od nje, jer još nisam stvorio uvjete da si ga nabavim. Jedna od stvari koju bih morao riješiti jest da si nekako napravim neku kućicu na vrtu u kojem bih mogao si držati taj alat. A te kućice su papreno skupe. A da ne pišem i o alatu. Ali onaj koji ima volju za vrtom i uzgajanjem, naći će načina da dođe do svega toga. Pa tako ću i ja već naći načina da dođem do svega toga. A dotle ću se morati snaći nekako u održavanju vrta u ovakvim uvjetima kakve imam.

Ali prije toga moram vidjeti što će biti sa ovim sadašnjim poslom. Jer ugovor mi ističe krajem svibnja. A do zadnjeg trenutka ne ću znati da li ću ostati ili ne. Tako da sam iznova počeo da šaljem molbe, sa nadom da ću uspjeti se negdje izboriti za neki razgovor za posao, i možda kroz njega za novi posao u toj firmi. Ne ću se žaliti na ovaj sadašnji posao, dobar je i lijep taj posao. I vrijedno ga je raditi, ali problem je u organizaciji rada, te nekim međuljudskim odnosima, a da o isplati plača ne pišem. Još uvijek nisam dobio plaču za mjesec travanj, a već je skoro kraj mjeseca svibnja. Tako da ne znam u čemu je problem oko toga. Samo znam da se moram maknuti iz te firme nekako, jer ovako više ne može da ide. Ali kako sam već napisao malo prije, onaj tko želi nešto, taj će i naći načina da to i ostvari nekako.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: korov, posao, vrt


- 20:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2017., ponedjeljak

Prisilni odmor

O jučerašnjim lokalnim izborima u Lijepoj našoj ne želim puno pisati. Ma koliko god da su važni, uvijek se pojavljuju jedni te isti ljudi, koji ionako puno toga ne naprave za svog mandata. Pa, nemaš puno koga birati. Nikako da se maknemo od tih istih ljudi. Koji su se priljepili za te neke dužnosti kao neko tvrdo ljepilo koje nikako da odlijepiš od tih dužnosti. Pa više ne vidim koji je smisao ovih i onih izbora.

A što se tiče posla, opet sam na prisilnom odmoru ili čekanju ili kako da već to nazovem. Jer više ne znam kako sve to nazvati. Ali znam da se moram maknuti iz te firme, jer ovo je stvarno postalo napeto i neizdrživo. Tako da mi je jedina opcija pobjeći iz ove firme što prije. Nisam od onih ljudi koji će pobjeći nekamo u bijeli svijet trbuhom za kruhom, mada bi bilo dobro da o tome razmislim. Ali ću rado razmisliti o nekoj suradnji sa nekom inozemnom firmom o radu ovdje. Naravno ako još ima ta neka firma koja je spremna da se pojavi ovdje u Lijepoj našoj. Jer koliko vidim, sve firme pobjegnu glavom bez obzira kada vide kakav teror ovdje vlada od naše vlasti. Tako da polako tražim posao negdje drugdje, sa nadom da ću uspjeti nekako naći načina da odem na razgovor za taj posao o dobijem taj posao.

A na vrtu se radovi nastavljaju polako dalje. Unatoč nedostatku alata, pravo je čudo da išta postižem. Došlo je vrijeme da na ružama ocvale cvijetove odrežem, što sam danas i uspio, sa nadom da ću uskoro uživati u novim predivnim cvijetovima ruža. Koje su se polako oporavile od godina zanemarivanja, ali još će trebati puno truda oko nekih ruža, koje se sporo oporavljaju. Jer su dosta propale, ali ipak se nadam da ču ih uspjeti nekako spasiti. Konačno sam uspio i posaditi malo graha za probu. Nadam se da nije onaj čarobni grah, koji će izrasti nebu pod oblake. Mada ne bih imao ništa protiv da i meni izraste jedan takav grah, pa da odem do tog jednog diva kojem bih posudio neko zlatno jaje ili o čemu se već radi. Kao u onoj bajci o čarobnom grahu. Šalu na stranu, ali ipak upornim radom nadam se da ću na tom vrtu uspjeti nešto uzgojiti, što će mi pomoći u svakodnevnom životu.

A da ne pričam i pišem o onom predivnom umoru nakon rada u vrtu, koji se javlja nakon što si dva ili više sati proveo u napornom radu u vrtu. Taj osjećaj je riječima neopisiv. A tek uživanje u mirisima zemlje, trave i ostalog bilja o kojem se brineš i pokušavaš uzgojiti. Moram priznati da mi je nedostajao taj rad i ti mirisi vrta koji se javljaju kada se baviš tim hobijem ili kako već to nazvati. A tek kako te zna opustiti taj rad u vrtu i odvući te od svakodnevnih briga koje te muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, umor, posao


- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.04.2017., nedjelja

Da sretni smo

Da, na žalost dovedeni smo zadnjih godina ovom našom vrlo politikom na vlasti i od vladajućih garnitura koje su vladale tu gdje i jesmo i da smo sretni da nam poslodavac da produženje ugovora na mjesec dana. I tako godinama. I onda smo sretni ako dobijem ugovor za stalno. Nadam se da sam zaslužio ovaj ugovor svojim radom. Mada je moglo biti bolje. I sad mi preostaje da još više se trudim da opravdam ovaj ugovor. Što će biti puno teže, jer mnogi je teže zadržati i održati posao, ali nemam mi druge nego zasukati rukave i truditi se. Sa nadom da će biti što od toga. I kad nešto uspiješ, onda trebaš uložiti još više truda da to i održiš. Ali vidjet ću s vremenom što će biti od svega toga.
Sjećate se da sam nedavno pisao o tome da sam prošlu jesen presadio neke sadnice jorgovana. I da sam bio sretan da su se primile te sadnice na novom mjestu. I netko me je pitao koje bi boje trebao biti. E pa u nastavku ovog posta vam prikazujem cvijetove jorgovana od kojeg su te sadnice nastale. I neki dan sam snimo prve cvijetove koje bi trebao imati ove godine. I na njoj možete vidjeti boju ovog jorgovana. A imam i bijeli jorgovan. I njega se nadam da ću jednog dana uspjeti razmnožiti. Ali to ću vidjeti s vremenom, jer čekam da i taj jorgovan da svoje prve sadnice. Koje izrastu negdje pored njega. Jer i on ima prekrasnu bijelu boju.
Zadnjih mjeseci kako sam se ponovo počeo baviti vrtlarstvom u meni se nekako sve više se u emni vrača ta ljubav prema uzgoju tih nekih biljaka. A i kako sam zadnjih dana ponovo okopavao oko tih nekih ruža, osjetio sam onaj predivni miris zemlje. Koji već dugo nisam osjetio. I koji je u meni probudio stara sjećanja na dane kada sam sa obitelji obrađivao taj vrt. I uzgajali povrće i voće i povrće za svoje potrebe. A i ovih dana me je razveselio i jedan grm ribizla. Naime, prije jedno dvije godine sam presadio zadnja dva grma ribizla iz nekog kuta sa željom da ih spasim. I cijelo vrijeme sam bio pomalo zabrinut i sa nestrpljenjem čekao da počne tjerati nove grane na kojima ću moći brati te ukusne plodove. Tako da sam se razveselio tim novim granama. I jučer malo okopao oko tih grmova i opljevio. Te ih pognojio, sa nadom da će im to pomoći da se još bolje oporave. I s vremenom mi dati još više svojih ukusnih plodova.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost



Oznake: ribizl, ugovor, vrt


- 20:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.03.2017., utorak

Otpilio grane

Na žalost ovih dana zbog nekih obaveza privatno ne mogu se posvetiti vrtu onoliko koliko želim. Ali uspio sam danas otići malo na vrt, gdje sam uspio da otpilim i zadnju granu na orahu koju sam planirao. Tako da ne šteti susjedovoj garaži taj orah. A ostatak oraah ću još pustiti na životu, dok ne riješim način prijevoza debla do sestre, da joj posluži kao ogrijev. Ali o tome jednom drugom prilikom. U nastavku prvo prikazujem fotku tog dijela oraha kako sada izgleda prema garaži.



Ovo je samo privremeno, dok ne nađem neko trajnije riješenje, jer ipak i dalje te grane rastu prema toj garaži. I morati ću to bolje riješiti.



A evo i listova jedne ruže na vrtu. Danas su mi ti listovi te ruže bili nekako posebno lijepi. Pa sam morao malo da ju snimim. Na žalost ne će možda prikazati ova fotka punu ljepotu. Jer u stvarnosti mi je bilo ovo lišće nekako puno ljepše. Ali ipak ovu fotku prikazujem, jer je želim podijeliti sa vama.


I tako, unatoč obavezama i ostalim brigama, ipak polako uređujem dalje ovaj komad zemlje. I nadam se da ću jednog dana uživati u punoj ljepoti ovog vrta, koji je nekad bio puno ljepši.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Ruža, vrt, orah


- 20:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.03.2017., nedjelja

Još par fotki

Ne mogu ja bez svog vrta, a niti bez da malo nešto fotkam. Tako sam i ovo popodne bio malo na vrtu, tek toliko da vidim kakva je situacija. Ipak je nedjelja, dan odmora od svega, koju sam cijelu posvetio odmoru. U nastavku bih želio prikazati nekoliko fotki sa vrta. Na kojem treba još puno raditi. Ponajprije okopati oko ruža, a i popraviti neka ulazna vrata na vrt. A i onu granu na orahu otpiliti. A da o ostalom ne pričam.



Ovdje planiram posaditi neke batonike, gdje već rastu neke crvene boje. I koje treba da još očistim od te dosadne trave koja uporno raste među njima. Ali riješiti ću se ja te dosadnjakovičke.



A i ruže sve više rastu i tjeraju svoje ovogodišnje lišče. I njih trebam da okopam, što se nadam da ću uspjeti idućih dana riješiti, zavisi koliko će mi slobodno vrijeme dopustiti da to riješim. A i ovi predivni cviejtovi su počeli isto cvasti.


Ne znam koja je ovo biljka, pa vas pitam, možda je prepoznate. Da li je ovo neki cvijet ili samo obični korov??? Ako netko zna, slobodno mi napiše u komentaru

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, slobodno vrijeme


- 18:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.03.2017., četvrtak

Bloger dana

Danas sam ostao ugodno iznenađen od strane administratora što je izabrao moj blog za blog dana. I ovo mi je samo poticaj za daljnje pisanje postova na ovom blogu. Zahvaljujem se administratoru, a i svima vama koji čitate moj blog i moje postove i što ostavljate komentare na objavljene postove. I u svojim komentarima me podržavate i potičete na daljnje pisanje bloga. A i podržavate u svemu ostalom i pružate mi lijepe i vrijedne savjete.
A što se vrta tiče, nadam se da će mojim rukama i ljepotom proljeća niknuti u nekoj ljepoti. Ali još će trebati puno truda i rada na njemu kroz idućih nekoliko godina da ga dovedem u onu ljepotu koja ga je nekad krasila. Jer nekad je bio puno ljepši, pun povrća i cvijeća i voćaka. I volio bih da vratim barem dio te ljepote. A to će biti teško i kao što sam napisao, trebati će mi puno i dosta truda da sve to obnovim. Naravno, da osim što ću cvijeće saditi saditi i neko povrće. Za sada mi je želja da si pokušam uzgojiti od povrća paradajz, papriku i luk. Za ostalo povrće još ću vidjeti. A od cvijeća mi je želja da ponovo počnem uzgajati krizanteme i špine. A ruže, božuri i ostalo cvijeće mi je želja da spasim i očuvam. Jer neko od tih cvijeća je generacijama u mojoj obitelji. Pa mi je želja da nastavim neku tradiciju. A možda i ja pokrenem neku tradiciju, ali još ćemo vidjeti.
I danas sam bio na vrtu, štihao sam malo oko tih nekih božura. A i pripremio mjesto za presađivanje nekih grmova. Na žalost kako sam bio umoran i u žurbi zbog nekih drugih obaveza, zaboravio sam snimiti tu gredu. Na kojoj još imam nekog posla, jer trava i korov su je dosta okupirali. Pa treba velika borba sa tim neprijateljem. I protiv kojeg nema milosti. A sve ću pokušati bez upotrebe pesticida i sličnog otrova, jer ne želim se i time trovati.
Ali kako je taj komad vrta dosta veliki u potrazi sam za nekim dobrim ljudima koji su mi voljni pomoći oko održavanja tog vrta i dovođenja u neki red. A i koji su si isto željni pokušati uzgojiti neko svoje povrće, jer sam im voljan iznajmiti dio tog vrta u zamjenu za tu pomoć. Jer ja još nisam u stanju da cijeli vrt sam obrađujem. A i trebati će mi još vremena da si nabavim dosta vrtnog alata za obradu tog vrta. Pa, ako nekog znate iz Varaždina tko je željan se baviti malo vrtlarstvom, da mu preporučite moj kontakt.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, blog


- 20:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.03.2017., srijeda

Počeli radovi

Ovaj tjedan sam polako počeo sve više da ponovo radim na vrtu. Vani je lijepo vrijeme, koje me je izvuklo iz stana popodne nakon posla. Pa sam počeo sa nekim prvim radovima na vrtu. Prvo sam počeo da čistim ispod oraha. Pošto na jesen nisam pokupio lišće, sada je zadnji čas da to uradim. Pa sam nekim posuđenim škarama porezao sve grane ispod oraha. Te sam sve to pokupio na kup. Te sam jučer odrezah neke grane koje su dosta se izrasle prema garaži susjeda. Pa da mu ne ošteti fasadu, morao sam ih odrezati. Ali mi još preostaje da odrežem jednu koja se je nadvila nad tu istu garažu. Ali još moram da smislim način kako da se popnem do nje, jer je dosta visoko, a ljestve su mu prekratke. Tako da sam u velikom problemu. Ali nadam se da ću smisliti način kako da to riješim.
Te sam polako počeo da okopavam oko nekih božura. Da tako pokušam smanjiti korov oko njih i time im olakšam rast. Te u nastavku te grede pokušati napraviti mjesta da presadim još neke grmove božura. Koji zbog oraha nemaju dobre uvjete za rast. I ti su božuri u mojoj obitelji već treću generaciju, pa bih ih voli time da ih pokušam spasiti. A i narcise su mi počele davati prve cvijetove. Nadam se da će narcise još potrajati, da ih uskoro odnesem na grob majci. Jer joj je uskoro godišnjica smrti. Pa bih volio da joj barem jednom malom kiticom cvijeća okitim grob.
A i oni tulipani koje sam prošlu jesen posadio su sve veći i nadam se da će mi uskoro podariti cvijetove i tako mi barem malo ukrasiti vrt. A i prošli tjedan sam uspio da obrežem ruže. I sada mi idućih dana slijedi da okopam tu gredu oko njih, da taj korov im ne smeta. Jer su mi ruže prelijepe i već su na tom vrtu desetljećima. A i treću generaciju u mojoj obitelji. Pa bih ih volio spasiti. A i nastaviti sa njihovim uzgojem. Jer se sjećam da su bile prelijepe. Pa se nadam da ću imati isti uspjeh. Ali vidjet ćemo još. A i morati ću još da vidim što ću uzgajati ove godine na vrtu, jer volio bih polako da počnem da uzgajam još neke biljke. Ali o tome će biti prilike da pišem. A kako je ovih dana mi na vrtu pogledajte na fotkama ispod.



Ovako sam očistio ispod oraha...



Počeo da okopavam oko božura i u nastavku ću pripremiti mjesto za sađenje drugih...



Tulipani počeli da rastu...


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, tulipan


- 19:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.03.2017., ponedjeljak

Obrezivanje i planovi

Nakon zimskog sna i ove čudljive zime. Danas sam konačno uspio da obrežem malo ruže koje imam na vrtu. I time sam započeo sa polako sa proljetnim radovima na vrtu. Slijede mi još mnogo zaostalih radova od jeseni, ali polako ću ih pokušati idućih dana i tjedna nadoknaditi. I sa toplijim vremenom polako da sadim neke nove biljke na vrtu. Još definitivno nisam se odlučio što ću saditi i uzgajati. Ali znam da ću pokušati uzgojiti neke krizanteme i špine od cvijeća. A od povrća možda paradajz, papriku i slično. Te ću još pokušati presaditi neki grm koji je u mojoj generaciji već treću generaciju. I kojem na žalost ne znam ime i nikako mu ne mogu zapamtiti ime. Da ga pokušam sačuvati od propasti. A u međuvremenu ću pokušati da spasim i ove svoje ruže, te jorgovane i ostalo neko cvijeće. Koje bih volio isto da ih sačuvam. A ako mi uspije njihov uzgoj i naučim ih se uzgajati, možda krenem i sa većim uzgojem. Ali o tome ću još vidjeti u budućnosti. Prije toga treba još osposobiti vrtnu pumpu za vodu i popraviti neka vrata na uličnoj ogradi. Te si nabaviti i još nekog alata za održavanje vrta. A sve ostalo će doći s vremenom. Planove imam velike, i trebati će mi mnogo vremena da to ostvarim. Ali ako ću si dati truda, vjerujem da ću s vremenom postići dosta toga.
Želja mi je da na tom komadu zemlje ponovo kreiram i stvorim jedan lijepi vrt. Oni jorgovani su samo dio početka u kreiranju tog lijepog vrta. A i neki presađeni tulipani i lješnjaci. Jer i lješnjake bih volio pokušati uzgojiti. Najviše za svoju upotrebu. A ovi jorgovani koje sam prikazao na fotkama u prijašnjem postu nadam se da će mi izrasti u lijepa stabla, jer obožavam taj cvijet. Jorgovani i tulipani su moji omiljeni cvijetovi. Pa iz želim uzgajati. Na žalost ne znam koje je boje taj jorgovan, ali ako bude dao cvijet, pokušati ću ga slikati i pokazati vam ga. Imam neki bijeli, i još neku bolju, kojoj ne znam ime. A što se tiče ostalog djela vrta i cvijeća, još ću s vremenom vidjeti. Jer lijep vrt se godinama stvara.
Ovih dana polako sam počeo da razmišljam da popravim bicikl. Za ovaj vikend sam ga izvadio iz šupe i malo čistio i pregledao, i trebati će neki servis. Kojeg ću obaviti čim dobijem plaču. Jer nedostaju mi vožnje biciklom. Pa kako dolazi sve ljepše i toplije vrijeme, odvažio sam se krenuti u popravak bicikla. A i trebati će mi oko odlaska na posao, da ne budem ovisan o kolegi. A polako o svemu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obrezivanje ruža, vrt, bicikl


- 19:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.03.2017., nedjelja

Jorgovani

Negdje na jesen prošle godine sam presadio ove jorgovane sa nadom da će se primiti. I ovih dana sam primijetio da su se uspjeli primiti na ovom mjestu. Što me jako veseli, jer sada se mogu nadati da će izrasti u lijepa drva i davati mi svoje lijepe cvijetove u jednoj predivnoj boji koju ne znam kako se zove.







Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jorgovan, vrt


- 18:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.02.2017., ponedjeljak

Konačno prva plača ove godine

Ovaj vikend sam konačno pročitao ovaj neki dosadni krimi roman. I ne će mi ostati u najboljem sjećanju. Ali kako sam već pisao ne može svaka knjiga koju odlučiš pročitati biti dobra. Te se ne ću žaliti, već je ostaviti prošlosti. Te sam počeo čitati novu knjigu. Knjiga se zove "Raskrižje" autora A. G. Riddle. Roman govori o nekom padu aviona čiji se preživjeli putnici moraju suočiti sa izazovima preživljavanja nakon pada aviona i donošenjem teških odluka, odluka koje život znače. Prema onom što sam do sada pročitao, odlična je knjiga, puna zapleta, raznih dvojbi, borbe za preživljavanje. I sa užitkom čitam ovu knjigu, koja mi je nekako sto puta bolja od ove prijašnje. I jedva čekam da je pročitam do kraja.
Ovih dana sve više obilazim vrt. I koliko sam vidio polako se počinje priroda buditi. Narcise i tulipani su mi počeli nicati iz zemlje. A i oni neki jorgovani koje sam posadio prošle godine u jesen počeli su tjerati pupoljke, a i neki lješnjaci isto. Što mi je lijep i dobar znak da su se sadnice primile. A i oni tuIipani isto posađeni prošle jeseni primili su se počeli rasti iz zemlje. Što mi je pomalo i drago, jer ću imati nekog cvijeća za nositi na grob roditeljima. A i ovo mi je samo poticaj da krenem polako i u pokušaj uzgoja novih biljaka na vrtu. Samo ako ću imati vremena nakon posla. Ali o svemu polako, jer ipak prije toga treba riješiti i neka druga životna pitanja.
A što se posla tiče, tako je kako je. Prošli tjedan sam konačno dobio plaču, a danas i platnu listu. I uhvatio me onaj osjećaj kada nakon nekoliko mjeseci ponovo dobiješ plaču. Osjećaj je neopisiv riječima. A i danas su mi rekli da si sutra dođem po novi ugovor za posao. Što me je ugodno iznenadilo. A i uhvatio nemir da vidim na koliko dugo će mi dati novi ugovor. Tako da s ne strpljenjem čekam sutrašnji dan. Da vidim taj novi ugovor. Ma kakav god da je posao, ipak bih volio ostati u tom poduzeću, dok ne vidim što će biti dalje.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, knjiga, plaža


- 18:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.02.2017., ponedjeljak

Brzo je prošla ova zima

Da, sve se više bliži proljeće i dani su sve duži, pa sve ozbiljnije počinjemo razmišljati o planovima oko vrta i što sve uzgajati. I pitam se zar je već zima pri kraju? Kako je brzo zima prošla? Toliko brzo da se nisam stigao okrenuti. Od kada sam se zaposlio dani mi tako brzo prolaze da se ne stignem okrenuti. A kad još dodam i ostale životne probleme koje me muče, vrijeme ti jednostavno proleti. Ali nema smisla se žaliti, jer sretan sam da sam se zaposlio i da su mi se neki životni problemi počeli rješavati ili su se riješili.
Ja još ne ću barem jedno dva tri tjedna puno raditi na vrtu. Za sada ću početi planirati što sve moram uraditi za početak na vrtu i što bih želio uzgajati. Jer proljetni radovi će brzo doći. Razmišljam i o tome (ako mi financije dopuste) da i neki novi grm posadim. Nešto poput aronije i stevije ribizla, da vidim da li bi mi to uspijevalo na vrtu. Ali moram se malo prije i informirati prije kada se sadi i uzgaja, jer ne znam gotovo ništa o njihovom uzgoju. Kao i o još nekim biljkama i grmovima koje već imam. I o kojima moram obnoviti znanje oko uzgoja i održavanja. Jer sam pomalo zaboravio. Ali vjerujem da ću uspjeti obnoviti to znanje. Čak razmišljam da obnovim uzgoj i nekog cvijeća koje je moja obitelj prije znala uzgajati. Poput krizantema, špina i sličnog cvijeća. Koje bi onda odnio na grob svojim roditeljima u jesen. Ali još ću vidjeti o svemu tome, jer još ne znam što će biti od ovog sadašnjeg posla. I ako ću ostati na poslu i ako mi slobodno vrijeme dopusti možda se i odvažim na neku nabavku tih nekih grmova da vidim kako se uzgajaju i naučim ih uzgajati i ako mi uspije, možda polako krenem i u veću proizvodnju. Ali o svemu polako, jer ne treba srljati u svemu.
A što se tiče čitanja, trenutno čitam neki dosadni krimi roman o nekom ubojstvu direktora muzeja u Veneciji. I nekako mi nije baš zanimljivi. Nekako mi je dosadan. I ne znam što bih mislio o njemu. Ovaj roman mi je nekako među najdosadnijim romanima koje sam čitao. Ali ipak nekako ću ga do kraja pročitati, da vidim kako će se završiti i kakav će biti rasplet. Tko je na kraju ubojica i napadač na suradnicu tog direktora.

Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, roman, Zima


- 20:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.02.2017., nedjelja

Može se naučiti

Alexandar Dumas je jedan od legende svjetske književnosti. I ovaj roman o "Grofu Monte Christo" mi je jedan od njegovih najboljih romana. A možda i najomiljeniji roman od svih romana koje sam pročitao. Mada još uvijek ne mogu se odlučiti koji mi je roman najbolji, ali ovaj njego roman mi je najdraži. I ostao u najboljem sjećanju, makar sam ga davno pročitao i ne mogu se sjetiti kada sam ga pročitao. Bilo je dobrih romana koje sam pročitao u svojoj povijesti čitanja. I osim ovog romana o grofu Momnte Christo ima još puno njih koji su dobri. I ne bih želio neki posebno izdvojiti. Phillipa Gregory je jedna od novijih književnica koje sam sa užitkom čitao i njezini romani su mi među najdražima. A također bih spomenuo i ovaj serijal o "Bratstvu crnog bodeža" mi je isto odličan serijal. I iz njega sam također naučio puno toga. Puno toga što bi mi ljudi mogli naučiti i primijeniti u našim životima. Nešto što današnjem svijetu nedostaje, a to su odnosi među prijateljima i prema prijatelju, poštivanje prijateljstva i prema bližnjemu. Briga za one do kojih nam je stalo. Zajedništvo također. A i da te junake koji čine ovaj roman muče iste brige koje muče i nas ljude i prolaze kroz svoje brige i dileme i dvojbe i ovisnosti i patnje u svom životu. I kako se nose sa njima. I to je jedna od stvari zbog koje volim da čitam romane, jer u njima pronalazim teme i ine stvari koje se mogu primijeniti u stvarnom životu. Mada je roman samo fikcija i pokušaj da kroz roman autor izrazi svoje misli i razmišljanja i da nešto opiše.
Mada sam preko zime dosta se posvetio čitanju romana, tako sam sve više počeo da razmišljam o vrtu i vrtlarstvu. Dani su vani sve duži i polako ću idućih dana se morati ponovo vratiti i tom predivnom hobiju, uzgoju biljaka u vrtu. I ove godine mi predstoji borba za time da se vratim tom nekom uzgoji i da ponovo stvorim predivan vrt kako smo nekad imali u obitelji. Mada sumnjam da ću postići staru slavu, ali ipak ću pokušati da se bavim uzgojem nekih biljaka. I da obnovim znanje. Kako mi je vrt dosta veliki, razmišljam da ga jednim dijelom iznajmim dobrim ljudima koji su željni si uzgojiti nešto povrća, dok si ja ne stvorim bolje uvjete za rad. Jer još ima puno toga da osposobim i stvorim za rad. A i da naučim. I nadam se da ću uspjeti pronaći neku pomoć, jer sam ne ću stići i moći. Ali vidjeti ćemo. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: romani, iskustvo, vrt


- 17:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.11.2016., četvrtak

Vraćanje vrtu

Ne znam za vas, ali meni je postalo naporno čitati o toj histeriji koju naši vrli novinari po svojim novinama pišu o tom pokvarenom mesu, čak je i prešlo na ostale namirnice ta histerija. Poput mliječnih proizvoda, povrće i tako dalje. Te sve više izbjegavam te članke, i radije se svi više čitam neke druge članke koji mi privuku pažnju. Već je i vrijeme da se odmaknem od te teme i posvetim se drugim problemima i nađem svoj mir. Makar je kasna jesen, ipak sam uspio na vrtu zaštihati jedan dobar dio zemlje na kojoj ću iduće godine pokušati krenuti iznova u uzgoju nekog cvijeća i povrća. Kako već dugo se nisam bavio uzgojem tih nekih biljaka, morati ću se iznova učiti oko tog uzgoja. Jer podosta sam zaboravio. Ali ne želim da me to obeshrabri, jer ako nešto ne pokušaš, ne ćeš znati koliko si zaboravio neke stvari ili jesi li sposoban za to. Tako da ću polako pokušati krenuti u tu avanturu. Kao i prijašnjih godina, i ove sam godine za blagdan Svi sveti kupio neko cvijeće posađeno u lončanice. I prijašnjih godina sam ih donio kući u nadi da će mi izrasti ponovo to isto cvijeće, ali na žalost nije. I propalo je puno prije tog blagdana. A razlog je tome što ih nisam presadio u veću lončanicu. A ove godine sam se odlučio na drugačiji pristup. Svo to cvijeće koje su bile u lončanicama na groblju odnio sam na vrt i posadio sam ih na neku gredu. Sa nadom da će uspjeti preživjeti ovo ludo vrijeme vani ili zimu također. Te ako preživjeti, pokušati to cvijeće uzgojiti na taj način. Te ako uspijem uzgojiti to cvijeće, nekako ih iskoristiti za blagdane iduće godine. A na ostalome ću pokušati uzgajati i još neko drugo cvijeće, a i povrće. Jer nakon ove histerije koju su novinari napravili oko zagađenog mesa i ponekog sira i povrća, bolje mi je da se polako i pomalo vratim vlastitom uzgoju nekog povrća. A i cvijeća. Jer više nisi siguran da kupuješ zdravo povrće, bilo u trgovini ili na tržnici. A i vraćam se tome ne samo zbog te histerije oko te hrane, već iz želje da se nečime korisnim bavim u slobodno vrijeme.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, cvijeće, povrće, uzgoj


- 10:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se