Crna svjetlost

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara; časopisa;

Fotograf amater:
voli fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...

Vrtlar-amater:
zadnjih nekoliko godina se ponovo počeo baviti vrtlarstvom kao amater, te uzgojem nekog cvijeća, povrća, voća...

Voli glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mu:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine, Atomic Kiten, Bengales...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni

30.06.2018., subota

Nervoza

Kako je prošao onaj prošli vikend i došli su radni dani, nekako sam se vratio u normalu. Jer imao sam dosta toga za obaviti. Ujutro uglavnom sređivanje stvari oko novog posla, a popodne uglavnom privatne poslove. Mada je i kiša dosta padala, i na vrtu sam uspio nešto obaviti. Mada ne onoliko koliko sam želio, ali sam uspio bar malo nešto raditi. Od kada sam se počeo baviti vrtom, nekako više ne mogu bez toga da bar malo nešto na njemu ne napravim.

Ali kako se bliži prvi radni dan i tjedan na novom poslu, tako i moja nervoza raste. Jer ne znam što da očekujem. A i što opet moram ispočetka se navikavati na novu radnu okolinu i što iznova moram sve iznova i ispočetka raditi. A tu ponajprije mislim na navikavanje na novu firmu i kolege i način rada i sve ostalo. I moram priznati da mi je to sve postalo sve teže i teže. I rado bih se volio konačno negdje na duži rok skrasiti, negdje ostati duže nego u prijašnjim firmama. Znam da ima onih koji će i ovdje mi u komentarima svašta komentirati, ali samo da vam napišem da se ne trudite, ionako me njima ne ćete uzdrmati i išta postići.

Mogu mnoge stvari podnijeti, možda, ali ne dugo i više nemam strpljenja za neke stvari. Pogotovo na neke pritiske i laži i vrijeđanja i tome slično. I kad mi pukne film radije ću se maknuti od njih, nego mučiti sa njima. Te imati posla sa ljudima koji nisu ljudi i koji su sve drugo prije, nego radnici i osobe kakvi bi trebali biti. A takvih ljudi je sve više i više. A drži me nervoza i zbog još nečeg, ali o tome ne bih pisao, dok ne prođe.

Nakon što se je ovih dana kiša opet iživljavala na svima nama, danas sam ponovo uspio nešto uraditi si na vrtu. Uglavnom sam za sada posadio sve ono što sam planirao oko povrća. Mada će se možda naći s vremenom još nešto da posadim. Uglavnom sam još si posadio i nešto brokule, karfiole, korabe. Te nešto kelja, patlidžana, zelja. I uglavnom sam uspio popuniti sve grede na kojima sam planirao uzgajati povrće. Te mi slijedi da polako širim područje za nove grede. A i da pripremam za neku jesensku sadnju. A i da planiram što bih na jesen sadio. Kako prošle godine na jesen zbog bolesti nisam stigao da si nabavim sadnice brusnice, borovnice i sličnog voća, morati ću se ove godine nekako potruditi da pripremim teren za tu sadnju i da dođem do tih sadnice. Samo neka je zdravlja i posla. A vrt će već s vremenom doći na ono što bih želio na njemu postići.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, karijera, tolerancija


- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.06.2018., srijeda

Nije mi sjeo

Ovaj produženi vikend nije mi sjeo baš najbolje. I jedva sam dočekao ove radne dane, da si mogu rješavati neke životne obaveze koje iziskuju moju pažnju. Uspio sam podmiriti neke zaostale račune od režija. Mada još moram neke da podmirim. Ali vjerujem da ću i njih podmiriti. Samo da dođem do novaca prije.

Prošao sam i neki sanitarni pregled. I predao sam neke dokumente u novu firmu. I ako nešto ne iskrsne, možda već idući tjedan počnem raditi na novom radnom mjestu. A prije toga obaviti neke pravne stvari. Ne osjećam neku uznemirenost ovih dana oko promjene posla i firme. Niti uzbuđenje ili uzbuđenost. Nekako sve smireno prolazim. Mada pomalo ima i trunke uzbuđenosti. Koja prođe kako dođe. Ne znam kako bi taj osjećaj opisao i protumačio. I da li je dobar ili ne. Ali što god da je, moram dalje ići, jer druge mi nema. Računi se sami od sebe ne će platiti, jesti se mora, živjeti se mora dalje.

Moj vrt nije bog zna što. Veći dio je još uvijek pod travom ili pod orahom. Tek jedno desetak gredica na kojima je posađeno neko povrće, i nekoliko gredica sa ružama, koje pokušavam nekako spasiti i održati na životu. Da ih jednog dana mogu presaditi i dalje ih uzgajati. Danas sam uspio si nabaviti još nekoliko sadnica kelja pupčara i zelja. Te ih posadio. Sa nadom da će mi uspjeti u uzgoj. Te da ću uživati u njihovim plodovima. Ne moram vam pisati o onom osjećaju ispunjenosti i ponosa kada si sam nešto uzgojio, bez korištenja pesticida i onda možeš uživati u konzumiranju tih plodova. Osjećaj je neopisiv.

Zapravo, želim napisati to da unatoč što mi vrt nije u punom zamahu i onoj slavi u kojoj je bio do prije nekih dvadesetak godina. I da još nisam odličan i dobar vrtlar. Ali ipak, meni puno znači, jer mogu nešto uzgajati i nešto pokušavam na tom komadu zemlje. Pisao sam da su mi mnogi predlagali da ga prodam. Što me je jako ljutilo, jer ti prijedlozi su dolazili od ljudi koje ne znam kako bih opisao. Ljudi koji su stvarno glupi i žele ti muku i pokoru. I samo pokazuje više kakvi su odvratni ljudi. Umjesto podrške i savjeta, oni ti žele propast.

Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo na vrtu. Ne mota mi se oko nogu toliko više. Ali ipak je uz mene i obično si negdje leži. Ili naganja leptire. Imam dojam da su mu ti leptiri postali dosta zanimljivi, jer kad vidim kako ih naganja i kakve vratolomije izvodi pri tome, jednostavno mi se popravi raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio mačke, kad vidi što mačka zna izvoditi. I dignuti ti raspoloženje. A zadnjih tjedana mu je dosta postala zanimljiva ona hrpa od korova, granja i sličnog, što ja zovem kompostište. Dosta se mota oko nje. I kao da provjerava da li je sve u redu sa tom hrpom. Čak i na tim nekim granama svoje pandže održava. A i počeo ih je grickati. Kao da misli da će time potaknuti te grane da brže propadnu. Ali ne će. Znam da te grane ne će brzo istrunuti. I da će im trebati više vremena da istrunu. Ali kako mi se ne da ih kuriti, onda mi druge nema. A ionako će s vremenom istrunuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, garfield


- 22:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.06.2018., ponedjeljak

Bolovi i vrtlarenje

Zadnjih dana me sve više boli u predjelu trbuha i oko mjesta gdje sam bio operirani. Nekako što više se bliži ljeto, to me više i bolje zna boljeti. Sad, ne znam da li je to posljedica promjene vremena vani ili prijelaz u ljeto. Ili je posljedica toga što sam prebrzo se vratio posao, koji je fizički težak za raditi. Ne znam. Ali ako se to tako nastavi, morati ću se ići savjetovati sa doktoricom. Jer ovo možda nije normalno.

I jučer ujutro me je boljelo, i danas predvečer kada sam bio na vrtu i pokušao si pripremiti neku gredu na kojoj bi si pokušao još nešto uzgojiti. Tako da sam jedva sve to obavio. Ali uspio sam. I tek me je ta bol popustila kada sam popio tabletu za bolove. Ne želim biti cendravi tip, koji ne može da izdrži malo boli. Ali ipak sam zabrinuti, jer zdravlje je najvažnije i prije svega.

A što se pak vrta tiče, obrađujem ga koliko mogu. Mada koliko god se trudio oko njega, ne može se vidjeti da sam baš se pretrgnuo od posla. A opet s obzirom kakav je bio prije nekoliko godina, ipak bolje izgleda. Danas sam si nabavio nekoliko sadnica korabe. I posadio je, sa nadom da će mi izrasti i uživati u njihovoj konzumaciji. A i patlidžani se dobro drže, i jedva čekam da počnu rasti plodovi, pa da i u njima počnem uživati.

Ne zamjerite mi što toliko pišem o vrtu i pokušaju uzgoja nekog povrća na njemu, a i ostalih nekih biljaka i cvijeća. Ali od kada sam počeo da obrađujem ovaj komad zemlje i bavim se vrtom i vrtlarenjem, jednostavno ne znam o čemu bih još pisao trenutno. A i postao sam zaljubljenik u vrt i vrtlarstvo. I želja mi je da to podijelim sa vama. I sa svima ostalima koji vole vrtlarstvo i uzgoj povrća i ostalog. Nadam se da ću jednog dana moći bolje opisivati taj moj hobi. Kako kroz tekst, tako i kroz fotografiju. Na žalost, još ne mogu da dalje objavljujem fotke sa vrta, jer nikako da nađem neki program za obradu fotki, koji bih instalirao na ovaj novi kompjuter. I sa njima pokušao da ih obrađujem.

Inače, kako sve više povrća mi raste i uspijeva, sve više razmišljam i o nekoj mogućnosti da ih pripremam za zimnicu. I tako nekako pokušam sačuvati za zimu. Jer sumnjam da ću ih moći sve pojesti odjednom, kada sve najednom mi počne rasti. Pa sam u nekoj potrazi nekim receptima sa kojima bih ih pokušao spremiti za zimnicu. Ali još ću vidjeti o svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, vrtlarstvo


- 22:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.06.2018., subota

Repka i vrt

Zavladalo je nogometno ludilo zadnjih dana. Počeo je mundila u Rusiji. I naša vrla nogometna reprezentacija tamo nastupa. Na žalost ne ću moči pratiti utakmicu preko TV-a. Ali ću pokušati prtiti preko radija i mreže svih mreža. A što da pišem o nastupu naših. Želja mi je da dođu do finala i da odigraju što bolje. I da nas dostojno zastupaju na mundialu. A i naši navijači tamo.

Danas popodne sam opet bio malo depresivan i zabrinut. Kao i obično, zbog svih silnih briga koje me muče u životu. Vjerujem da to zna mučiti i vas. Pa, da se malo oraspoložim odem malo do vrta. I kao i obično nakon nekih dva sata provedenih na vrtu, odmah mi se je raspoloženje popravilo. Jer kao i obično rad sa povrćem i zemljom čovjeka digne. I ta zemlja i te biljke izvuku iz čovjeka sve ono negativno što mu se nakupi tijekom dana. Posebno me je razveselilo to što su mi one jagode koje sam posadio prošle godine posadio, ove godine počele darovati i izdanke sa onim svojim završecima na kojima se pojave novi grmovi jagoda. Koliko god sa sam o tome razmišljao i pokušao sam se pripremiti za to, ipak sam se ugodno iznenadio. Pa sam se prihvatio posla pa sam obradio dio zemlje oko njih i jedno četiri komada presadio. Sa nadom da će se primiti.

Znam da nemam baš iskustva u tom uzgoju jagoda, ali morao sam pokušati ih presaditi. Da vidim kako to funkcionira. Naravno, nisam sve te izdanke presadio, ostale sam ostavio na istom mjestu, da vidim kako će i to funkcionirati. Kako se sa to razvijati. A u međuvremenu ću se pokušati nekako informirati oko toga kako na taj način razmnožiti jagode. Jer jagode su jedno predivno i ukusno voće. Barem meni. A i primijetio sam da su se i prvi paradajzi polako počeli crvenjeti. Pa se nadam da se nadam da ću idući tjedan početi brati i prvi paradajz. A i papriku bi mogao već ubrati. Ali želim da još više naraste. Pa ću se onda gostiti.

Predivan je osjećaj kada nakon nekoliko tjedana truda i brige oko tog povrća počinješ polako uživati u prvim plodovima. Plodovima koji će biti posebno ukusni, jer si ih sam uzgojio. Jedino mi je žao što ove godine nisam uspio da si nabavim sadnice špina i krizantema. Jer za inat ih ove godine nitko ne prodaje ba varaždinskoj tržnici. A moje krizanteme i špine su propale nakon nekog mraza koji je bio prije Uskrsa. Što mi je žao, jer volio bih da sam i ove godine to predivno cvijeće pokušao uzgojiti. Ali tako je to u vrtlarstvu. Ponekad ne možeš imati ovce i novce.

A i ugodno su me iznenadile dvije sadnice brokule ili što li su već. Naime, nekoliko dana nakon sadnje dobro su se neki puževi na njima pogostili, pa sam mislio da će propasti. Ali ipak nakon što sam pobacao neki pužomor oko njih, počele su se oporavljati. Pa se ipak nadam da će se oporaviti, te mi izrasti nešto od toga. Te da ću uživati u njihovoj pripremi. Te nekom ručku od njih.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: repka, vrt, jagode


- 20:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.05.2018., ponedjeljak

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, akvarij, ribice, mačak


- 20:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.05.2018., ponedjeljak

Treba još puno truda

I ja se nadam da će mi vrt uzvratiti obiljem plodova i prelijepim cvijećem. Već sada pomalo mi vraća predivnim cvijećem. Prvo je počeo sa meni omiljenim tulipanima. Pa je nastavio sa jorgovanom. A sada mi uzvraća i sa lijepim bijelim i crvenim božurima. A i iznenadio me ove godine sa jednim presađenim jorgovanom. Naime na jesen 2016 godine sam presadio dva jorgovana. I na žalost propao je prošle godine jedan od tih jorgovana. Ali ove godine je taj propali počeo rasti iz korijena ponovo. Što me je ugodno iznenadilo. A i razveselilo, jer je ipak preživio. I što će me kroz nekoliko godina, ako se budem dobro brinuo o njemu, podariti lijepe cvijetove.

Ima još puno posla na tom komadu zemlje. Na žalost na ovim fotografijama koje sam snimio zadnjih dana i tjedna, ne vidi se baš cijeli vrt. I samo je dio njega. Onaj dio koji za sada najviše i najbolje održavam. Ima još puno posla oko njega u idućim godinama. Jer planiram, a i želja mi je, da ga cijelog polako stavim u neku funkciju. A za to treba puno truda i novaca. A i planiranja. Ali vjerujem da ću uspjeti uz puno truda.

Da i Garfild se raduje svakom mojem dolasku. A i dolazećim radovima. I svaki put je uz mene na vrtu. I uživa u igranju na njemu. I provjerava sve što radim i posadim na vrtu. Volim ga promatrati kako naganja neke kukce ili što li već vidi. Te kako se je skrivao u velikoj travi. A i penje se po orahu. Voli svoje pandže trošiti na nekim napola trulim kolcima, koji već godinama trunu ispod jorgovana. Valjda je to njegov doprinos da ti kolci istrunu do kraja što brže. Danas se je izgleda prestrašio nekog kamiona i ljudi koji su sakupljali smeće u ulici. Pa je više boravio na susjednom dvorištu. I iz daljine me promatrao kako kosim tu neku visoku travu. I odnosim je na neki kup da damo trune i propadne.

Inače, one sadnice paprike, paradajza i ostalog što sam posadio, za sada se dobro drže. I malo sam iz zalio. I sada slijedi da ih redovito zalijevam. I da im nabavim neko gnojivo, da im i tako pomognem u njihovom rastu. Uspio sam si danas nabaviti neke sjemenke onih nekih zelenih tikvica. I ako bude sutra popodne lijepo vrijeme, pokušati ću ih posaditi. Da i ove godine pokušam uživati u njima. A i morao sam malo onaj jorgovan obrezati, jer previše je narastao. Pa mi je neka smetnja postao. Ali bude i on se oporavio do toga.

Slijede još radovi i oko ruža, te još sadnje nekog povrća. A i daljnje štihanje i oduzimanje zemelje od trave koja se je prošitrila. Jer želja mi je da proširim sadnju iduće godine na još više bilja. Posebno cvijeća i ljekovitog bilja. A i na neko voće. Tako da me i ove godine očekuje puno posla. A kako će biti, nadam se da ću vam kroz fotografije prikazati moju muku i trud i uspjeh i neuspjeh.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, jorgovan, uzgoj povrća, Vođa, ljekovite biljke


- 20:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.04.2018., subota

Kos i Garfild

Ovaj moj prijatelj je mačak Garfild je pravi zafrkant. I danas se je motao oko mojih nogu kada sam štihao na vrtu. Da sam morao paziti da i njega ne zaštiham u zemlju. A kad mu je dosadilo onda se je zavalio ispod nekog mladog lješnjaka i drijemao. Dok sam ja štihao i mučio se da si pripremim taj dio za sadnju krumpira. Kojeg ove godine ću nakon dugo vremena sam pokušati uzgojiti. A kako se je Garfild izvalio možete vidjeti na fotki.



A danas me je iznenadio i posjetom ovaj mali kos. Ne znam kako, ali shvatio je i nanjušio nekako da bi si lako na ovom sveže zaštihanom dijelu mogao naći neku glistu. I uspio ju je naći i odletjeti. Kasnije sam ga još jednom uslikati i naganjao sam ga po vrtu. Ali nikako nije želio ostati miran. Pa mi je prilika za dobrom fotkom pobjegla sa njim. A i njega možete vidjeti na ovoj fotki, jer samo sam nju uspio snimiti, par trenutaka prije nego je uhvatio glistu i pobjegao.



Na žalost nisam imao prilike snimiti kako mi se Garfild mota oko nogu kada sam danas štihao i pomaže mi oko štihanja. Jer nisam imao nikoga tko bi nas uslikao. Jer ponekad ima lijepih scena kada mi se mota oko nogu Garfild, da se im moram nasmijati. Ali što ćeš, tako to. I drago mi je da bar njega ovo proljeće imam na vrtu da mi pravi društvo. I da mi je samo još jedan poticaj da idem na vrt. Jer Garfild mi je predivan. I nadam se da će naše prijateljstvo potrajati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, krumpir


- 21:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.04.2018., utorak

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, garfield, vrt


- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.04.2018., subota

Majčina dušica

Nedostaje mi čitanje knjiga. Već skoro 4 mjeseca nisam ni retka pročitao. Ponajviše zbog posla. Ali i zbog nekih privatnih obaveza. A sad kada je došlo vani lijepo vrijeme i njime radovi u vrtu, još manje imam vremena za čitanje. Jer zbog posla dođem sav umoran kući, pa dok si nešto uradim po kući, obavim kratki i brzinski šoping, te malo i na vrtu nešto uradim, dan projuri i već polako moram na počinak. Dani jednostavno prolete kad imaš puno toga za obaviti, a malo vremena. Ali već ču i za ponovno čitanje knjiga naći vremena.

Danas sam si nabavio sadnice majčinu dušice i smilja. Nisam ih još posadio u vrt, već u neku veću teglu. Da vidim kako se moram brinuti o njima. Pa ako ću imati uspjeha i još malo proučim o njihovom uzgoju i svemu ostalom, možda ih preselim na vrt. I tamo ih počnem uzgajati. A vrt je sav u proljeću. I posla ima i previše. Na žalost ostao sam bez onih špina, margareta i krizantema. Izgleda da ih je onaj jedan mraz prije Uskrsa uništio, pa ću morati da si nabavim nove sadnice ove godine. I početi iznova ih pokušati održati. Srećom nisu baš skupe sadnice, pa ću si ih moći priuštiti.

Garfild mi je i danas pomagao u vrtu. Ali je bio dosta nestašan, jer sam kosio ručnom kosom. Pa sam morao biti pažljiv da i njega ne pokosim ili ozlijedim. I danas je izvodio neke svoje vratolomije po vrtu. Danas je naganjao neke kukce ili što li već je bilo. A neko vrijeme se ja zavalio pod ruže i uživao u hladu koje su ruže pružale i taj mali nestaško je sa užitkom me promatrao kako se ja mučim oko košnje. I još k tome na svježe zaštihanoj zemlji ispod ruža. I baš uživa u toj svježe zaštihanoj zemlji.

A evo i fotke na kojoj možete vidjeti kako Garfild uživa u hladu dok se ja mučim na suncu sa košnjom.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, majčina dušica, smilje


- 21:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.04.2018., četvrtak

Po njemu je dobio ime

Moram prvo da ispravim jedan komentar iz prijašnjeg posta. Zapravo ime mačka kojeg ste vidjeli na fotografijama. Naime, nije "Garfield", nego "Garfild". Mada je ime dobio po onom poznatom mačku iz crtića Garfieldu, ja sam svom mačku odlučio dati malo izmjenjeno ime. Zapravo izostaviti to slovo "e". A kako je dobio ime? Nije ništa komplicirano. Neke od tih fotografija sam objavio i na Fejsu. I kako je moja sestra mi tamo isto prijatelj, vidjela je te fotografije i pokazala nećakinjama. I moja mlađa nećakinja je rekla da joj je sličan tom mačku Garfieldu. Pa kako mi se je svidio njezin prijedlog, odvažio sam ga i tako nazvati.

Inače, taj mačak mi i dalje pravi društvo na vrtu. I dalje pomaže u njegovom održavanju. I svaki put kad dođem dočeka me na vrtu kod zdenca. Jer se je izgleda naučio na to da će od mene dobiti neku hranu. Naime, počeo sam ga pomalo hraniti i ja. Mada dobije već hranu od jednog člana obitelji kod kojeg živi. Jer vrt je baš uz kuću tog člana obitelji i kojeg živi. I uvijek kada dođem mu posjetu i on me dočeka. I pomalo smo se sprijateljili kroz te posjete. A na vrtu me taj mačak sve više iznenadi sa svojim ponašanjem. Kako sam neki dan počeo štihati neke grede u sklopu proljetne obrade tla, i on se je pridružio. I jako su ga dojmile neke gliste koje su štihanjem izašle van. I koje su ga jako zainteresirale, da se je sa njima počeo zabavljati i šapicama premetati i tapšati. Što je bilo jako smiješno za vidjeti. Ali na žalost nisam uspio da to snimim. Jer taj mačak ne može jako dugo biti na miru. A i jako ga interesira sve što grabljama pokupim. I mora sve pregledati i proučiti. I ispraviti me. Da se je sve to svidjelo i jednoj susjedi, koja se je na sve to nasmijala. Jer se joj je svidjelo kako mi pomaže u grabljanju.

Na vrtu moji radovi polako idu dalje. Mada mi ova kiša ne da puno raditi na njemu. Tako da pomalo zaostajem u radovima. Ali već ću ja nekako nadoknaditi sve to. Nadam se, samo da ne bude puno kišnog vremena. A i slobodnog vremena. U međuvremenu pomalo pripremam spisak što ću ove godine da pokušam posaditi. Ne će biti ništa posebno. Pomalo paradajza, paprike, čilija, tikvica i sličnog. Kako prošlu jesen zbog nekih opravdanih razloga nisam uspio nabaviti si neke voćke, a i ovog proljeća također. Pa ću na mjestu gdje sam to planirao posaditi nešto krumpira, da vidim kako će mi to uspjeti ove godine. Jer ga dugo nisam uzgajao. Pa će mi to biti novo iskustvo. A kako će biti, još ćemo vidjeti tijekom godine.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, garfield, vrt


- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.04.2018., ponedjeljak

Garfild

I danas popodne sam pokušao da nešto uradim na vrtu. Ali na žalost kiša me je omela i otjerala sa njega. Tako da sam jedva nešto malo uspio da uradim na njemu. Tek toliko da oko nekih božura (ili što li su već to) malo pokupim travu. Jer počeli su izlaziti iz zemlje. Pa sam želio da im malo uredim oko njih. Ali ta dosadna kiša me je spriječila da nešto više uradim oko njih. Ali bude još prilika za to.

Onaj mačak mi se i danas priključio u radovima na vrtu. Nakon što se je dobro najeo porciju mačje hrane koju sam mu donio. I koju je sa užitkom pojeo. Zadnjih dana nekako pokušavam ga tim porcijama hrane malo i pod kupiti. Da se sa njime malo više zbližim. Jer mi je dosta se zavukao pod kožu i zavolio sam ga. Ne znam zašto, ali postao mi je jako drag. Možda zbog svoje naravi i što me sa veseljem dočekuje i što se uvijek voli maziti sa mnom. A i nekako mi je jako lijep i dražestan. Na žalost nisam stigao da ga fotkam kako jede. Ali sam uspio da ga fotkam kada mi je pravio društvo oko pokušaja uređenja oko onih božura. A kako je bilo možete vidjeti na slijedeće tri fotke.




Na žalost fotke nisu baš odlične, jer su snimane na brzinu. Pa ih iz tog razloga nisam mogao bolje snimiti. I da, konačno je dobio i svoje prvo ime, moja najmlađa nećakinja ga je nazvala Garfild, jer joj dosta liči na onog mačka Garfilda iz popularnog crtića.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, mačak, vrt


- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.04.2018., petak

Užitak obrađivanja

Da, radovi u vrtu, vinogradu, voćnjaku i sličnim mjestima uvelike su počele. Neki već na veliko obrađuju svoje vrtove i sločno, a neki malo manje. Zavisi kako imaju vremena. Ja sam tek ovog tjedna polako počeo da radim u vrtu. Tek neke zaostatke rješavam. Jer kako znate što zbog posla, što zbog bolesti ili neke druge obaveze nisam bio u stanju prije početi. I nisam baš imao vremena. Ali nadam se da ću polako se to nadoknaditi.

Da, moram se složiti sa jednim komentarom iz prijašnjeg posta, radovi u vrtu su stvarno odlični za tijelo i duh. A i opuštajući su. I ovo malo što sam ovih dana radio u u vrtu više me je odmorilo nego odmor u stanu. Ima nešto u radu sa tim vrtom što odmori čovjeka i opusti ga. I to mi je nemoguće opisati riječima, već se mora osjetiti. Rad sa zemljom i biljkama je predivan i iz čovjeka izvlači sav umor i negativnu energiju. I tako ga opušta i odmara. Tako i mene. I što više se bavim vrtom, više me svi ti radovi privlače i tjeraju samo naprijed.

Kako sam već pisao, od ove godine ću imati i jednog malog četveronoškog prijatelja na vrtu. To je ona žuto bijela maca o kojoj sam već i pisao. A i fotku objavio. I ovih dana mi je pravio društvo na vrtu. I čak pomagao u nekim radovima, onako kako mace znaju. Provjeravao sve što sam pokupio ispod oraha, motao se oko mene, igrao se i istraživao sve na vrtu. Neki dan sam mu kupio neku hranu za mačke i jedva je dočekao da mu je poslužim i uživao je u njoj. Bilo mi je baš užitak ga promatrati kako uživa u toj hrani.

A kako će ove godine biti sa tom obradom vrta i dokle ću napredovati, pokazat će idući dani i mjeseci. Jer ne znam što će ova godina donijeti. Ali se nadam da će biti bolja nego prošla. I da ću uspjeti konačno da nešto napravim nešto više na vrtu. Posebno u nabavi neke kućice u kojoj ću moći držati vrtni i ostali alat koji mi je potreban za radove u vrtu. Jer to mi je jedan od prioriteta. Ali vidjeti ćemo još o svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, mačka


- 21:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.04.2018., utorak

Otvorenje sezone

Danas sam kao u znak otvorenja ovogodišnje sezone radova u vrtu počeo sa obrezivanjem nekih ruža. Nisam se mogao suzdržati i morao sam barem malo da radim u vrtu i da polako počnem sa nekim radovima u vrtu. Kako sam možda već pisao, vani je sve ljepše vrijeme, koje me je počelo da mami sa odlaskom u vrt i boravkom u prirodi. Kako si još ne mogu priuštiti neki odlazak na neku planinu vikendom, barem da u vrtu polako počnem sa nekim radovima. Mada je još neka opasnost od mraza, ali ipak ću polako da radim u vrtu. U kojem ima već puno posla. Treba ga očistiti od raznih otpalih grana sa oraha, pokupiti suhu travu i da ne pišem o ostalim radovima.



Za početak sam obrezao ove dvije ruže. Kojima sam odrezao ove sare i suhe grane. Koje su me počele sve više živcirati. A ostavio sam samo one mlade i zdrave. Sa nadom da će se održati i podariti mi lijepe cvijetove ruže. A kako sam ih obrezao, ožete vidjeti na ovim drugim fotografijama.



Polako se je priroda u vrtu počela buditi. Već su mi prve narcise procvijetale, a i tulipani su počeli svoje predivne prve cvijetove pokazivati. Tako da je samo pitanje vremena kada će sve buknuti u vrtu. Jer i jorgovan isto pupa, lješnjak također.

Na žalost, zbog vjetra nisam mogao biti puno u vrtu. Ali moram priznati da u ovih pola sata što sam proveo u vrtu me je više odmorilo, nego pola sata ležanja na kauču u dnevnoj sobi. Te da me je smirilo i od napornog dana na poslu. I ponovo mi pokazalo koliko je boravak u vrtu i prirodi zna biti ugodno i opuštajuće. Te mi je to samo poticaj da na tom koamdu vrta pokušam stvoriti neku malo oazu i raj u kojem bih mogao uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ruže, vrt


- 19:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.04.2018., ponedjeljak

Uskrs završava

Ovogodišnji Uskrs polako prolazi i završava. Bilo je i kiše i lijepog vremena. Ali ipak na kraju uobičajeni. Uživao sam u odmoru, koji mi je stvarno trebao, nakon napornih dana na poslu. Na žalost nisam išao vidjeti svoje najdraže nećakinje. Ali sam se barem čuo sa njima. I zbog toga mi je žao. Ali barem smo se čuli preko mobitela, da barem se tako razveselimo. Nadam se da će idućeg Uskrsa biti bolje.

Kako dani idu dalje, dani su sve ljepši i topliji. Tako da jedva čekam da počnem polako sa nekim radovima u vrtu i da uživam u pokušaju da uzgojim na njemu nešto. Na žalost i ove godine ne će biti još pokretanja nekih planova. A neke planove sam ovu zimu morao odgoditi zbog bolesti. Naime, mislio sam neki orah srušiti. Ali bolest me je spriječila u tome. Ali zdravlje je najvažnije i na prvom mjestu. Pa se nadam da ću taj orah ukloniti tijekom ove godine. A planove ću već nekako pokrenuti uskoro, nadam se.

Zbog posla sam na žalost zapostavio sa čitanjem knjiga. Ali želja je i dalje ipak prisutna. I biti će vrijeme kada ću sve to nadoknaditi. A i za bavljenjem fotografijom. Sretan sam da imam posao. I da bar tako pokušavam nešto zaraditi, sa nadom da ču jednog dana pokrenuti svoj posao. Palme mi polako napreduju i još su žive. I nadam se da će idućih dana još više napredovati. Ne znam što je u tim palmama tako lijepo da me ta ljepota privlači k njima i da ih pokušavam uzgajati. Ali ne žalim, jer lijepo je pokušavati uzgajati jednu takvu biljku. Za koju treba imati ljubav, jer bez nje teško da će me nešto držati da ih dalje uzgajam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Uskrs, palme, vrt


- 17:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.03.2018., srijeda

Žuto bijela maca

Nadam se da se sjećate da sam nedavno pisao da bih želio da udomim jednu macu. I da sam na kraju odustao ili odgodio da je udomim. Danas bih vam je želio malo predstaviti i pokazati na ovoj fotografiji koju će te vidjeti nadam se u ovom postu.

Još uvijek sam u tome da si želim udomiti neku macu, ali na žalost do sada još nisam uspio stvoriti da udomim neki macu. I kako stvari stoje, ne ću se još neko vrijeme odvažiti na taj korak. Jer još uvijek sam dobar dio dana izvan kuće. Jednim dijelom zbog posla, a drugim dijelom zbog nekih privatnih obaveza. Ali se nadam da ću jednog dana moći udomiti neku macu, jer moja ljubav prema macama je i dalje prisutna. I mace su mi jedne od najomiljenijih životinja za kućne ljubimce.

Ova žuto bijela maca nema imena, jednostavno ju zovem Mačak. Ne znam kojeg je spola. Ali uvijek kada dođem k baki s veseljem me dočeka, jer tada zna da će se sa mnom maziti i igrati. Čak sa mnom ide u šetnje vrtom i obilazi ga. I prati me kada na vrtu gledam i promatram neke biljke. I razmišljam što uraditi na vrtu ove godine. Danas me je čak na vrtu dočekala i obišla vrt. I usput se mi motala oko nogu i mazila. Te se igrala onako kako se mačke vole igrati kada su vani.

Predivna je ta maca. I jednostavno je moram voljeti i obožavati. Jer uvijek me veselo dočeka i igra se sa mnom. Ponekad se malo i posvadimo, jer je nestašna i zna pretjerati u svojoj igri i ponašanju. Ali sve u svemu lijepo se slažemo. I nadam se da će mi ove godine praviti društvo na vrtu kada ću nešto raditi na njemu. Jer još uvijek živi kod bake, a vrt je baš iza njezine kuće u kojoj živi. Pa se nadam da ćemo se družiti na vrtu i usput se malo i zabavljati. Što bih jako volio. I za sada će ostati kod bake. I tamo živjeti. Te se nekako tako brinuti o njoj.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, kućni ljubimac, vrt


- 19:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.03.2018., ponedjeljak

Ima li nekog zainteresiranog?

Svi vi koji me čitate, sjećate se mojih muka i briga oko vrta o kojima sam pisao prošle godine. I ove godine ću pokušati da ga i dalje obrađujem i da na njemu nešto uzgojim od povrća za svoje potrebe. Ne ću se žaliti oko tih muka, jer ipak je tu bilo i veselja kada sam uzgojio samostalno prve svoje tikvice i paradajz. Te uživao u njihovoj konzumaciji. I to mi je poticaj da nastavim i ove godine. Sa nadom da ću i ove godine uspjeti si nešto uzgojiti. Mada prošle godine nisam ubrao neki veliki urod, ipak mi je to bila prva godina u mojoj vrtlarskoj avanturi. Koju se nadam da ću nastaviti i ove godine.

U ovom postu bih malo želio pisati o želji da iznajmim (ako tako to smijem tako napisati) dio vrta nekome tko je željan da se isto okuša u vrtlarstvu i uzgoju nekog povrća za vlastite potrebe. Naime, kako je vrt dosta veliki i ne mogu ga sam cijelog obrađivati, voljan sam da ga iznajmim ili ustupim dio vrta nekome tko je željan da si pokuša uzgojiti nešto povrća za sebe. Ne tražim nikakve novce, jer nije mi to cilj. Već želja da pomognem nekome da se okuša u uzgoju povrća. A zauzvrat samo tražim da mi pomogne oko održavanja vrta i da stekne neko svoje prvo iskustvo u vrtlarstvu. A i da si pokuša uzgojiti neko povrće. A moći će si i ubrati neko cvijeće koje raste na vrtu.

Ovo pišem iz želje ako nekog znate u Varaždinu koji bi volio da se okuša u tome da mu prenesete ovu informaciju. Za sve ostale informacije može mi se javiti na adresu elektronske pošte: tvz.majnaric@gmail.com . Kao i sve ostalo što će nekoga interesirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, uzgoj, cvijeće


- 20:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.03.2018., nedjelja

Dani sve duži, krećemo polako sa radovima

Dani su sve duži, mada vrijeme vani i dalje luduje sa svojim hirovima. Proljeće je došlo i počelo. I to me je potaknulo da je počela polako sezona posla u vrtu. I da bih trebao da polako počnem sa nekim radovima u vrtu. Ali ovo vrijeme vani mi još ne daje da krenem u neke prve radove. A tu je i Usrks i početak velikog tjedna. A za vrijeme velikog tjedna nekako ne volim da radim na zemlji iz poštivanja na Isusa, koji je žrtvovao svoj život za oproštenje naših grijeha. Nisam neki veliki vjernik. Ali ipak pokušavam bar malo da držim do vjere. Ipak pokušavam pokazati bar malo neko poštivanje prema Isusu i kroz veliki tjedan ne raditi u vrtu. Tako su me učili u životu, da se kroz veliki tjedan ne radi na zemlji, iz poštivanja prema Isusu. Možda sam u krivu, možda i ne, ali nekako tako sam odgojen.

Na žalost, ove zime dijelom zbog bolesti, dijelom zbog posla, dijelom zbog vremenskih neprilika nisam napravio neke stvari koje sam planirao. Ali išto ću, zdravlje je bilo na prvom mjestu, a zimi se ionako ne može puno toga obaviti. Pa je tako na žalost ispalo. Ali se nadam da ću ovo proljeće uspjeti nekako nadoknaditi. Samo neka bude zdravlja i vremena. Ostalo će već nekako doći. Moram polako se odlučiti što ću ove godine pokušati saditi i uzgajati. A i kako da si nabavim i postavim neku malu kućicu za držanje nekog alata sa kojim bih održavao taj vrt i bavio se nekim uzgojem. Već bi bio i red da si to nekako riješim.

Jedino što preko zime nisam zapustio jest uzgoj palmi, koje sam posadio negdje na jesen. I sve su još žive i preživjele onu užasnu hladnoću. Naravno, držah ih cijelu zimu u stanu. I ovih dana sam primijetio da su se polako počele buditi iz zimskog sna. I dalje rasti. Te se nadam da ću ovo proljeće i ljeto ih uspjeti presaditi u veće lončanice. Da imaju prostora za daljnji razvoj i rast.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, dani


- 17:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.01.2018., petak

Gospođica

Gospođica je ime romana kojeg sam počeo da čitam ovih dana. Da i dalje čitam djela od Ive Andrića. I koje ne ću tako brzo pročitati. Jer imam jedno desetak knjiga kod kuće od tog autora koje me čekaju da ih pročitam. I koje jedva čekam da pročitam. A što se same knjige tiče, još mi je prerano pisati ikakve dojmove, jer sam još uvijek na početku knjige. Ali ono što mogu napisati jest to da se radi o jednoj junakinji kojoj prerano umire otac i ostavlja u nasljedstvo neku ušteđenu svotu novaca i jedan savjet. A kako će se dalje razvijati, uskoro ću znati više. Kao i obično i ova knjiga me je osvojila i koju jedva čekam da pročitam.

Znam dosadan sam što pišem toliko Andriću, ali kako je zima, a radovi na vrtu su na zimskom odmoru. A kako još nemam neku drugu temu o kojoj bih pisao, jedina tema mi je ta što pišem o romanima i knjigama. Ali vjerujem da ne će biti dugo tako, jer proljeće će brzo doći. Pa se nadam da ću moći više pisati o svojim vrtlarskim mukama i planovima. A i možda još i o kojoj drugoj temi.

Mada je ova zima do sada pokazala svoju blagost, koju sam mogao iskoristiti za neke radove u vrtu. Na žalost nisam iskoristio to vrijeme da dovedem u neki red dio vrta. A i dijelom zbog poslovnih razloga, a da ne pišem o onoj operaciji koja me je isto spriječila da nešto napravim u vrtu. A ionako je zima, pa ne znam što bih puno mogao uraditi, mada bi se moglo. I moram priznati da jedva čekam da dođe proljeće pa da krenem u neke radove na vrtu, jer nedostaje mi boravak u njemu. Ali ima vremena, prije toga moram neke druge probleme pokušati riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjga, vrt, Zima


- 19:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.10.2017., srijeda

Ugodno iznenađenje, unatoč lošoj vijesti

Na žalost, izgleda da sam zadnjih dana dosta promjenljivog raspoloženja. Čas sam dobro raspoloženi, čas loše. Zavisi kako me uhvati koji dan. Ni danas nisam baš dobre volje. Naime, nakon nekoliko mjeseci čekanja i odgode, konačno sam obavio pregled ultrazvuka. I nekako mi se čini da nije baš dobar. Jer doktorica mi je nešto spomenula da bi sa žuči mogao imati problema. A i jetru je spomenula u nalazu. Tako da sam pomalo zabrinuti što je točno u pitanju, ali ipak ću sačekati da se čujem sa svojim doktorom, pa da budem na čisto.

Ugodno me je iznenadilo večeras da je moj zadnji post i blog izabran za blog dana. Te me je to bar malo razvedrilo. I podiglo raspoloženje. Nadam se da ovo moje pisanje tekstova za ovaj blog i ovi moji tekstovi su dobri i da vam se sviđaju. Jer dok pročitam neke druge tekstove i blogove i pisanu riječ općenito, nekako mi se čini da nisam baš odličan pisac. Ili sam ja u krivu ili nisam, ali ipak što god da je, uživam u pisanju i pisanoj riječi. Bilo da pišem, bilo da je čitam. I nikako da pronađem onu pravu riječ kojom bih opisao to uživanje u pisanoj riječi. Jer to jednostavno moraš osobno doživjeti.

Vrt je ušao u jesen i sav je u znaku jeseni. Špine, margarete ili što li su već, svakim danom su u sve većim cvijetovima. Ali krizanteme još su u pupoljcima. Nadam se da će barem za godišnjicu očeve smrti biti spremne te krizanteme da ih odnesem na grob. A ruže, jorgovani i ostalo cvijeće je ušlo u jesen. I ako uhvatim vremena jedan dan, možda ih odem malo obrezati. Mislim na onu jesensku rezidbu. Mada bi ću ih radije pustiti tako preko zime, sa nadom da će preživjeti zimu. Te na proljeće se još razgranati. Ali još ćemo vidjeti idućih dana i tjedna oko toga. A i oko pripreme zemlje za zimsko mirovanje. Jer trenutno mi je važno da vidim što je sa zdravljem.

Danas sam konačno na grobu roditelja rasipao onaj kulir. A prošli tjedan je i novi križ za oca postavljen. Tako da bar za ovaj blagdan Svi sveta bude grob koliko toliko uređen. A na proljeće ču vidjeti kako ću urediti ovaj grob, jer svakim danom sve više vapi za obnovom. A što se tiče kompjutera, nadam se da će ovih dana i on konačno doći mi u kuću. Jer još uvijek me spriječe neke obaveze i brige da odem u njegvovu kupovinu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blog, vrt


- 20:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.09.2017., četvrtak

Sabljica

Hvala na preporuci kako da obradio zemlju. I moram priznati da i ja tako pripremam zemlju na vrtu, da je na jesen zaštiham i pustim preko zime da tako odstoji. I na proljeće samo malo lagano opet prekopam zemlju i sadim ono što mi je potrebno.

A ovih dana mi je i sabljica podarila predivan cvijet, što me je isto jako razveselilo, jer mi je ona jedna od predivnih cvijetova. Nisam je ubrao, već ostavio da dalje uživa na svojoj stabljici. I da mi bar ona malo krasi vrt. A kako izgleda možete vidjeti na fotki.



A na ovoj fotki sam snimio neku biljku kojoj ne znam ime i koja je sama nikla. Na žalost nisam je cijelu snimio, ali izgleda da bi mogla biti neko drvo. A jezinu fotku stavljam iz razloga što možda može netko od vas da zna što bi to moglo biti. Vidi se na forki samo grana sa nekim crvenim plodovima. I još ne znam što da uradim sa tom biljkom. Ali o tome ću razmišljati iduće godine.



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sabljice, vrt


- 20:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.09.2017., nedjelja

Nikako ne stižem

Ni ovaj tjedan nisam baš imao puno vremena da napišem neki post za ovaj svoj blog. Uvijek neki problemi koje moram riješiti ili brige oko jednog člana svoje obitelji. Zbog kiše nisam se baš trgnuo nešto raditi na vrtu. A i dani su sve kraći, pa imam nekako sve manje vremena da išta obavim. A ionako je došla jesen, pa nekako nema baš puno poslova na mojem vrtu. Jučer sam jedino uspio da maknem paradajz i tikvice sa jedne grede. I kada budem ulovio vremena budem pokušao da je obradim i pripremim za prezimljavanje, sa još ostalim gredama. Jedino što još imam da vidim hoće li mi špine, margarete i krizanteme procvasti i preživjeti do blagdana Svi sveti, da ih odnesem sa sestrom na grob našim roditeljima, a i da joj dam nekoliko cvijetova da odnese ih na grob mojem jedinom i najdražem nećaku Mirku, koji nas je prije skoro godinu dana tako tragično napustio. Te da još i ruže pripremim za zimu. I to će biti to za ovu vrtlarsku godinu. A što će biti iduće godine vidjet ćemo.

A što se tiče ovih špina, margareta i krizantema, volio bih da mi uspiju, jer volio bih da nekako savladam to znanje uzgoja tih predivnih cvijetova. I da obnovim i tu neku tradiciju da sa njima okitim grobove svojih najmilijih. Mada ove godine strepim od početka mjeseca listopada, kada u mom kraju polako počinju prvi mrazevi. A ti mrazevi su dosta pogubni za te biljke. Pa sam dosta zabrinuti za to cvijeće, jer nisam stigao smisliti kako da oko njih napravim neku kučicu, sa kojim bih ih zaštitio od mraza. A nabaviti neki materijal za to. Tako da sam dosta zabrinuta oko svega toga. Ali ipak se opet nadam da ipak mraza ovih idućih tjedna ne će biti. Pa da mi ove godine neće stradati te krizanteme od mraza. A do iduće jeseni se nadam da ću uspjeti smisliti neku zaštitu za njih.

Na žalost, nisam ovaj tjedan uspio ni da vas čitam puno i komentiram. Ali se nadam da će se idućih dana i tjedana to uspjeti nekako ispraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: vrt, brige, obaveza


- 20:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.09.2017., subota

Tehnički problemi

Nakon nekoliko tjedna izbivanja sa ovog bloga zbog tehničkih problema na ovom mom kompjuteru evo me nazad. Negdje prije dva tjedna su mi počeli problemi sa ovim nekim programom sa kojim surfam mrežom svih mreža. Naime, nesmotreno sam ga nekako izbrisao i nikako da ga ponovo instaliram. Ali ovih dana sam uspio nekako otkloniti kvar i ponovo instalirati taj neki program. Sa nadom da će mi poslužiti dok ne smislim način kako da dođem do nekih novaca sa kojim bih si kupio neki novi kompjuter. Jer ovaj koji sada trenutno koristim postao je dosta stari. A i zbog neke gluposti prije nekoliko godina dosta je oštećen. Pa sam prisiljeni da tražim rješenje kako da si kupim novi kompjuter.

U ovih dva tjedna nije se puno toga dogodilo u mom okruženju. Još uvijek radim, na čemu sam sretan, a da li ću ostati raditi, vidjet ćemo krajem mjeseca. Mišljenja oko toga da li ću ostati su podijeljena, ali ne bih ih želio iznositi. Jer baš o poslu ne volim puno pisati ovdje. Ali što god da bude, nadam se da ću ostati ovdje raditi ili nastaviti raditi negdje drugdje.

Na vrtu je sezona završila. Na žalost nisam puno imao vremena da mu se posvetim ovih nekoliko dana koliko sam želio. Ali sam ga obilazio. Ovih dana sam uspio da poberem nešto šipka, kojeg sam kod kuće stavio da se suši. Sa nadom i željom da od njega pripravim neki čaj. A koliko sam uspio, nadam se da ću pisati jednom prilikom. Na žalost u uzgoju luka nisam baš uspio, ali barem sam se paradajza najeo, jer mi je jedino on najbolje uspio. A naravno i one zelene tikvice također. Sada mi još jedino preostaje da vidim koliko sam imao uspjeha sa špinama, margaretama i krizantemama. Jer u idućih nekoliko tjedna će i to cvijeće sazrijeti. Nadam se da ne će biti mraza, jer još nisam uspio smisliti kako da im kućicu napravim. Ali i to će se valjda iduće godine popraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kompjuter, vrt


- 21:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.08.2017., ponedjeljak

Teško ću uskladiti

Na žalost ovaj tjedan zbog nekih privatnih i poslovnih obaveza ne ću se moći špancirati onoliko koliko bih želio. Ipak, posao i privatne obaveze su mi važnije. I ne ću ih moći uskladiti sa španciranjem. Ali ionako ovogodišnji Špancirfest nije ni približno onom što je bio prijašnjih godina. Pa se ne bih želio žaliti.

Nakon uživanja na godišnjem odmoru, vratio sam se danas na posao. Pa su počele i uobičajene brige, kako na poslu, tako i privatno. Bilo je lijepo koliko god da je kratko trajalo. Ono što je najljepše, kratko traje. I vrijeme je da se vratimo u stvarnost. O poslu ne bih želio pisati, jer volim da posao ostavim na poslu. A kad se maknem od njega, volim se posvetiti svom privatnom životu. I onom što me najviše veseli.

Vrt sam ovaj vikend dosta zapustio zbog španciranja. Pa ću tijekom tjedna pokušati malo nadoknaditi. Koliko ću moći. Prošli tjedan sam ubrao nešto graha na vrtu. Ali kako je bila vrućina i suša, nisam ga puno ubrao, tek toliko da si povratim sjeme i još malo si ga nadopunim. A da li ću ga iduće godine saditi, razmislit ću preko zime. Za sada znam da ću paradajz i tikvice saditi, ali morati ću ih dosta drugačije saditi. Jer sam pogriješio ih gusto saditi. I o tome druge godine. Sada sam u planiranju kako da proširim gredu i što da posadim na ove prazne grede. Da pokušam iskoristiti još ovo malo lijepog vremena vani. A i da na proljeće možda nešto počnem brati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, vrt


- 20:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.08.2017., srijeda

Pošteno ga prži

Ovaj tjedan ga vani pošteno prži. Da je postalo dosta teško se nositi sa tom vrućinom. Ali ipak nastojim tijekom dana biti miran i ne izlaziti puno na ovu vrućinu. A na vrtu ne radim ništa posebno od radova, jedino što svaku večer odlazim na vrt da zalijem sve biljke do kojih mi je stalo da ih pokušam održati i spasiti od ove paklene vrućine vani.

Da, pokušavam ih spasiti i održati nekako na životu. Jer želja mi je da ih pokušam spasiti i tako ih sačuvati za daljnji uzgoj. Sa nadom da ću ih nekako za nešto iskoristiti. Cvijeće da imam što nositi na grob svojim roditeljima i nećaku. Nećaku, kojeg nikada ne ću prežaliti i koji svima jako nedostaje. A ako se ukaže prilika i uspije mi daljnji uzgoj i stvorim bolje uvjete za uzgoj jednog dana, možda pokrenem i neku proizvodnju za prodaju. Ali o tome jednom drugom prilikom.

Malo sam potražio preko googla kako onaj šipak iz prošlog posta spremiti za čaj ili slično. I našao sam dobre prijedloge, koje ću pokušati isprobati. Samo još moram da se strpim jedno dva mjeseca, dok ne pocrveni do kraja, da ga mogu ubrati i isprobati te neke recepte. I najviše mi se svidjelo to da ga pokušam osušiti i tako ga iskoristiti za čaj. Ali i o tome možda drugom prilikom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: paklene vrućine, vrt


- 22:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.07.2017., subota

Sliče mi na kamilicu

Ovih dana nisam si dao baš truda oko vrta zbog ovih paklenih vrućina. I sve se je svodilo samo na zalijevanje biljaka da prežive nekako tu paklenu vrućinu. Jer zbog te paklene vrućine nisam bio u stanju da više uradim. Ali ne brinem se zbog toga, jer ionako ću s vremenom sve nadoknaditi.

U međuvremenu pokušavam malo istraživati o nekim biljkama kako ih uzgajati. A i planiranju kako neke dijelove vrta urediti i premjestiti neke grmove. Jer mi ne odgovara mjesto na kojem rastu. A i to istraživanje i planiranje je dio organizacije i brige oko vrta. I pokušaj da krenem prema nekom konačnom uređenju vrta, jer sam još u fazi njegovog planiranja i uređenja, za što će mi trebati nekoliko godina. Ali vjerujem da ću ustrajnim radom ga dovesti u neki red i svoj kutak raja na zemlji.

Inače, ovih dana sam primijetio da mi dosta rastu ovakvi cvijetovi na vrtu. I koji mi dosta sliče na kamilicu. I koje možete vidjeti na fotkama ispod ovog teksta. Naravno pustio sam ih da rastu, jer mi ih je žao uništiti. Makar sam nekoliko prije njih nekom nepažnjom uklonio. A ove sam ostavio da vidim kako će se razvijati. I koliko sam malo istraživao na Internetu imaju sličan cvijet kamilici. Što vi mislite, da li bi ovo mogla biti kamilica ili samo neki običan sličan cvijet. Fotke na žalost nisu savršene, ali nadam se da će poslužiti. Mogu ja i bolju i ljepšu fotku snimiti, ali ove su snimljene tek toliko da mi posluže da mi pomognu da saznam koji je ovo cvijet.







Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kamilica, vrt


- 19:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.07.2017., utorak

Prvi feferon

Produživanje ugovora o radu svaki mjesec postao je svakodnevnica mog života. Tako i prošli mjesec sam ponovo dobio produžetak ugovora na još jedan mjesec. Ali ne želim se žaliti, ipak sam sretan što imam posao i prilike nešto raditi. Malo je postalo naporno raditi u pogonu zbog ovih vrućina vani, ali da se nekako izdržati, kada ipak dobiješ kakvu takvu plaču. A kako će dalje biti, vidjet ćemo.

Na vrtu i dalje radim uobičajene aktivnosti. Čupanje korova, zalijevanje. A jučer sam uspio i da nakolim konačno one svoje špine, margarete i krizanteme. Koje za sada po mojoj procjeni lijepo napreduju. Konačno sam u životu izgleda uzgojio i feferon. Kojeg ću pokušati ostaviti još malo na biljci, da vidim da li će pocrvenjeti i on ili je taj feferon takve vrste koja ostaje zeleni. Kako nikad nisam sadio feferon, ne znam kako se uzgaja. Tako da sam pomalo sretan na ovoj jedinom primjerku.


Ovo je moj prvi feferon, nije baš nešto, ali ja mu se veoma veselim, jer je to prvi feferon kojeg sam uzgojio u životu.


A ovdje možete vidjeti kako mi napreduju špine, margarete, krizanteme i još neko cvijeće, koje sam neki dan uspio nakoliti. Sa nadom da će im to pomoći u daljnjem rastu. I nadam se da ću to predivno cvijeće uspjeti uzgojiti da odnesem na grob svojim roditeljima i prerano preminulom nećaku Mirku.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: feferon, vrt


- 20:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

01.07.2017., subota

Kad će pocrvenjeti???

Nakon ovih nestabilnih dana i vremenskih prilika danas sam konačno malo radio na vrtu. Nisam ništa posebno radio. Malo sam popravio neki nosač za neku ružu kojeg je ovo ludo vrijeme uništilo. Ali bude još puno posla oko te ruže, koja ima neku posebno crvenu boju. Jer nalazi se naš u sjeni jorgovana i oraha. Ali s vremenom će se i to riješiti, jer orah će jednog dana biti uklonjen sa vrta. Jer se je previše razgranao. A i nekako mi se čini da je bolestan, pa radi više štete nego koristi od njega. Te sam i dalje polako pripremao dio vrta na kojem mislim posaditi neke grmove borovnice, brusnice i aronije. Naravno aku bude sreće u nabavci u jesen i sadnji.

Tikvice su mi u punom cvatu, i jedva čekam da vidim da li će idućih dana polako popeti rasti i te tikvice, da ih polako počnem prirpemati za jelo. A što se tiće paradajza, i on je u punom rodu. Ali oni veći još mi nisu počeli crvenjeti. I svakim danom pratim kada će početi, jer volio bih početi ih jesti. Da okusim tu slast i muku uzgoja. Jer pomalo dosta volim jesti paradajz. Onako samog bez drugog povrća uz neki sendvič ili što li već.

Na kraju sam se uspio oporaviti od one neke glavobolje i ostalog što me je mučilo. Možda je to bila neka reakcija na stres koji sam imao ovaj tjedan na poslu. Jer konačno je došla plača, a i dobio sam produljenje ugovora na mjesec dana. Ali ipak što god da je ipak ću morati pronaći neki drugi posao, gdje možda ne će biti tako stresno. Naravno ako takav posao postoji. Što je teško, jer u većini firmi je slična situacija.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: vrt, paradajz, voće


- 20:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.06.2017., subota

Unatoč vrućini...

Ne bih se više toliko jadao na ovo ludo vrijeme vani i na ove vrućine koje su zavladale. Jer ipak nema smisla se toliko jadati na tu paklenu vrućinu, već je nekako pokušati preživjeti. Druge nam nema. Jučerašnja kiša je pošteno zalila zemlju. Tako da danas se nisam morao mučiti sa zalijevanjem vrta. Ali sam polako počeo ovih dana, unatoč ovim vremenskim (ne)prilikama štihati jedan dio vrta i usput čupati korov iz tog djela vrta. A krenuo sam u tu obradu, sa željom da kroz ljeto nekako što bolje pripremim za jesensku sadnju nekih grmova voća. Naime, ako bude novaca, vremena i sreće na jesen bih pokušao nabaviti po jednu sadnicu aronije, borovnice i brusnice. Sa željom da ću ih uspjeti uzgojiti i da se naučim kako uzgajati te grmove tog predivnog voća. I sa nadom da ću uspjeti oko uzgoja oko toga. Pa tko zna kuda će me sve to odvesti.

Kako se sve više obrađujem taj vrt, to više polako me želja vuče dalje da ga obrađujem. Da ga dovedem u neki red i smisao. Da u njemu nađem neku radost i smisao. Mada sam još uvijek na početku, ali ipak sam polako počeo da na njemu nađem neko ispunjenje. I nadam se da ću s vremenom uspjeti na tom komadu zemlje stvoriti neki svoj malo raj u kojem ću moći naći neki mir. Jer predivno je biti okružen ljepotom prirode vrta, kojeg nigdje drugdje ne možeš naći. Samo da bude zdravlja i posla, ostalo se nadam da će nekako doći na svoje.

Na žalost, kako je vrt zaokupio zadnjih tjedna puno mojeg vremena, a i brige oko posla, dosta sam zapostavio bavljenje fotografijom, a i čitanjem knjiga. Dobro, čitanje knjiga mogu nadoknaditi tijekom zime. Ali ipak ću si morati naći vremena da se vratim fotografiranju. Jer mi to jako nedostaje. Ne samo snimanje motiva iz vrta, već pokušati otići negdje gdje ću i druge motive naći. Kojih sada u ovo doba ne nedostaje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, fotografija


- 21:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.06.2017., četvrtak

Toplotni udar

Ova vrućina se i danas nastavlja. U Varaždinu je temperatura dostigla i 35 stupnjeva. I ulice su gotovo puste od tih vrućina. Kako i ne bi, kad je taj toplotni udar se toliko rasplamtao da ne znam kako ćemo preživjeti ove dane. A još nije počeo ni srpanj, a gdje je tek kolovoz. Pa to je za poluditi. Ako je vjerovati ovome, očekuje nas pakleno ljeto.

Ovih dana od kada sam počeo pumpati vodu sa ovom vrtnom pumpom primijetio sam da mi ova pumpa dosta izmori ruke. I da sam u rukama dosta se zapustio i da sam zaboravio kako je to pumpati ručno vodu iz zemlje. Na što se ne želim žaliti, jer to pumpanje doživljavam dvostruko pozitivno. S jedne strane zalijevanjem tog povrća svaku večer trudim se pomoći tom povrću da preživi ove paklene vrućine koje su zavladale ovih dana, a i pokušavam si uzgojiti nešto. A s druge strane barem će mi to pumpanje vode malo ojačati mišiće u rukama. Te tako ne moram ići u neku teretanu da si ojačam mišiće. Ovdje na vrtu ne moram da plaćam skupi posjet teretani, a opet ću si nešto korisno pokušati uzgojiti na vrtu. A da ne pišem o tome kako u teretani ću izgubiti vrijeme na uzaludno trošenje energije. Dok na vrtu korisno tu svoju energiju i vrijeme trošim. Tako barem ja razmišljam. A da ne pišem i o užitku uzgoja povrća, posebno o radosti koju ću imati kada ću početi ubirati prve plodove.

Paradajz mi stvarno lijepo napreduje i možda ču već početkom srpnja imati prvu berbu, ako ne i ranije. Jedino ne znam zašto se paprika nekako duri, a i feferoni. A i tikvice će mi uskoro početi davati prve plodove. Stoga, ako me sreća i trud posluži, uskoro ću imati veselja na vrtu. A danas sam primijetio da ću idućih dana morati početi zalijevati i ruže koje imam na vrtu, jer se i na njima je počela primjećivati suša, pa ću i morati i njima pomoći. Trava se je počela sušiti od ovih vrućina, ali to me ne zabrinjava, jer barem je ne ću morati kositi. Nemam ništa protiv trave, i ona je lijepa na svoj način, ali nadam se da ću s vremenom i nju moći bolje održavati.




Evo jedne fotke tikvica koje sam posijao. I kako mi se čini uskoro ću i njih ubirati. I samo će mi još trebati smisliti način kako da si je pripremim za obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: treniranje, vrt


- 22:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.06.2017., srijeda

Ludo vrijeme

Danas je u Varaždinu stvarno ludo vrijeme. Ujutro kada sam išao na posao, tako je sijevalo da sam mislio da ću pokisnuti do posla kao počne padati. I počelo je padati taman kada sam stigao na posao. Ali na kraju nije ništa bilo od te kiše, samo je produžila dalje uz rijeku Dravu i krajeve uz nju valjda pogodila i tuča. A kada sam išao kući bilo je vedro i vruče, oko 32 stupnjeva, da sam od vrućine jedva došao kući. A negdje oko 16 sati je došao novi oblak i pogodio je sa svojom kišom i tučom okolicu Varaždina. Tako da je grad jedva par kapi dobio. I u tih nekih sat vremena je pala temperatura za oko 10 stupnjeva i osvježilo. Tako da smo ostali mi varaždinci bez kiše danas. A ona nam je toliko potrebna da vapimo za njom. Posebno zemlja. A jedno selo pored Varaždina, Bednju pogodila je tuča. Da su ljudi jadni. Da više ne znaju što bi od tog ludog vremena. Tako da smo svi jadni od tog vremena ovdje u Varaždinu.

Ovakve pumpe kakva je na fotki koju sam stavio ovje na blog u prijašnjem postu su uvijek bile popularne. Danas ne znam kako je sa njima, ali su ovdje u Varaždinu bile popularne. Da je svako kućanstvo imalo jednu takvu pumpu. I još uvijek je imaju. Kako i ne bi bile popularne, kada su bile kvalitetne. I lako popravljive. A ne ove današnje, koje kada se pokvare moraš cijelu mijenjati, jer nema dijelova za nju. Zato sam je i ja se odlučio zadržati i obnoviti, jer su stvarno odlične. I daju dušu za zalijevanje vrta. I ova moja pumpa me, osim što mi pomaže u zalijevanju, pomaže da malo jačam svoje ruke i da dobijem na mišićima. Jer me usput tjera da ruke usput treniram. I kako je onda ne bih volio i poštivao. I sada se moram truditi da sa njom budem dobar, jer vrijedan je prijatelj u vrtu.

Sada kada sam donekle sredio pumpu, ponovo se mogu malo posvetiti i drugim stvarima na vrtu. Polako sam usput pripremio još dvije-tri grede, sa nadom da ću još nešto posaditi na njima. I pomalo sam u potrazi za nekim novim povrćem ili nečim drugim što bih posadio na njih. Razmišljam o nabavci lavande, smilja i sličnog. Za njih imam već pripremljenu gredu, samo je moram malo okopati i o plijeviti i moći ču da i na toj gredi posadim još nešto. A dok se ne odlučim, slijedi mi daljnje štihanje na jednom drugom dijelu. Gdje bih volio na jesen pokušati nabaviti borovnicu, brusnicu i slično voće. Ali još ću razmisliti o tome. ne treba žuriti.



Ove moje špine, margarete, krizanteme i još neko cvijeće kojima ne znam ime lijepo napreduju. U ovih nekoliko tjedana su lijepo narasle. I nadam se da ću ih uspjeti uzgojiti do jeseni za blagdan Svi sveti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, špine, margarete


- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.06.2017., utorak

Sam ga obrađujem, pa nema puno fotki

I meni je žao što nisam uspio da slikam fotoaparatom kako mijenjam te dijelove vrtne pumpe. A kako sam uređujem i održavam taj vrt, na žalost nemam nikoga tko bi me uslikao kako se hrvam sa pumpom. Ali pokušati ću je na kraju posta pokazati kako izgleda, jer sam je snimio. A što se bačve tiče, koju mi je preporučio bloger "semper contra", prijedlog sam usvojio, ali do sada još nisam imao prilike da krenem u neku nabavku tih nekih bačava ili sličnog koji bi mi pomogli u zalijevanju vrta. A to će mi biti jedan od idućih projekata što se tiče zalijevanja vrta. Sada mi je bilo važno da si nekako osposobim tu pumpu, bez koje pravi vrtlar amater ne može da se ozbiljnije bavi vrtlarstvom. A što se tiće tih brtva, da istina je da ne brtve dobro taj zdenac. I moguće je da sam kod montaže i popravka nešto zeznuo sa tim kožama. Ali sretan sam da sam i to postigao, jer priznajem nisam neki vrhunski stručnjak oko popravaka pumpi i sličnih stvari. Ali sretan sam da sam i to uspio, jer jako mi je stalo da imam koliko toliko sposobnu vrtnu pumpu, sa kojom ću ovo ljeto moći zalijevati svoje povrće i ostalo bilje do koje mi je stalo. A i jedan od slijedećih koraka je da toj pumpi osposobim te kože bolje, da stalno se ne moram mučiti sa tim nadolijevanjem vode.

Danas kada sam zalijevao vrt, malo sam gledao ove svoje špine, margarete, krizanteme koje sam prije jedno mjesec dana posadio. I ostao sam ugodno iznenađen kada sam vidio kako su u ovih nekoliko tjedna narasle. Kada sam ih kupio i sadio bile su jedva veličine palca na ruci, sada si već toliko velike da sam veseli zbog toga. I drago mi je da su se primile i toliko narasle. I sada ću se morati još više dati truda oko njih, da ih uspijem što bolje uzgojim. Sa nadom da ću imati nekog uspjeha, tako da mogu ih odnijeti na grob svojim roditeljima i nećaku Mirku, koji tako tragično otišao. I on je jedan od poticaja zbog kojeg sam se odvažio u tu avanturu pokušaja uzgoja tog cvijeća.

Nadam se da nisam dosadan oko ovog svog pisanja o vrtlarstvu i pokušaju i vračanju tom hobiju. Ali želja mi je da pokušam opisati malo svoja iskustva u tom hobiju. I koliko je lijep i vrijedan taj hobi. Kojeg sam na žalost dosta zanemario zadnjih godina. I sada ponovo otkrivam kolika je radost i vrijednost u bavljenju tim predivnim hobijem. Jer to on i jeste.


Ovo je ta famozna vrtna pumpa o kojoj sam pisao zadnjih dana, nije bog zna što, ali meni je jako vrijedna i u mojoj obitelji je od kad znam za sebe. I samo smo jednom mijenjali ovaj gornji dio. Ne sječam se razlog zbog kojeg smo mijenjali staru za novu. Ali obje su se pokazale vrlo vrijedne za pumpanje vode.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrtna pumpa, vrt, vrtlarstvo


- 21:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.06.2017., ponedjeljak

Uživanje i popravak

Moje veselje oko popravka pumpe je pomalo kratko trajalo. Jučer navečer sam otišao na vrt da pokušam zalijati povrće, ali kod treće kante mi je popustila šipka i na žalost nisam mogao obaviti zalijanje. Tako da sam danas predvečer otišao ponovo da pogledam što nije u redu. I kvar nije bio strašan. Kako izgleda nisam dobro zategnuo neki šaraf koji drži neku gumu na toj šipci. Pa sam to iznova moram uraditi. Nadam se bolje nego prvi puta. Ali mi još ostaje problem da nekako riješim to da mi voda ostane u zdencu, a da svaki puta ne moram dolijati vodu, pa da tako počnem pumpati vodu taj dan. Ali naći lu riješenje i za to.
I moram priznati da sam ovih dana uživao u tom pumpanju vode i zalijevanju. Već sam zaboravio kako je to zalijevati vrt vodom iz ručne pumpe. Tako da sam uživao u tome, da vam ne mogu opisati taj osjećaj. I jedino ga možeš osjetiti kroz to zalijevanje. I kada tom vodom pomažeš preživjeti ove užasne vrućine koje su počele vladati vani. I još pri tome uživaš. Neopisivo. Na žalost nisam se sjetio da poslikam taj popravak vrtne pumpe. Ali ako se sjetim idući puta, budem vam pokazao kako je sve to izgledalo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, zalijevanje


- 21:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.06.2017., nedjelja

Konačno da pumpa proradi

Nakon nekoliko mjeseci potrage i premišljanja oko vrtne ručne pumpe, jučer sam se konačno zainatio i ujutro otišao na neki sajam stare krame koji se odvija svake subote ovdje u Varaždinu i kupio sam dio za vrtnu pumpu, koji nisam mogao popraviti, te neke kože za istu pumpu. I popodne sam te dijelove uspio da montiram na tu vrtnu pumpu. I nakon kratke panike oko toga da se cijev, koja je zabita u zemlju nije iz nekog razloga začepila ili što li već uspio osposobiti konačno tu vrtnu pumpu. I konačno nakon nekih 8 godina ne korištenja te pumpe konačno je ipak potekla voda. I time se je završila ta moja agonija oko osposobljavanje te pumpe. I konačno zalio vrt vodom iz te pumpe. Istina je da ću još idućih dana morati pratiti ponašanje te pumpe, ali ipak sam presretan što sam uspio konačno osposobiti tu vrtnu pumpu. I malo mirnije se posvetiti vrtu, barem što se vode tiče. Jer sada mogu konačno zalijevati vrt vodom koju ću crpiti iz zemlje, a ne svaki puta ići susjedi i moliti je za nešto vode, koja ide iz vodovoda. I koja je puna klora ili čega li već.

A također se i malo mirnije sada posvetiti uzgoju tog nekog povrća za vlastite potrebe. A i proširiti uzgoj povrća i voća i cvijeća. Jer zadnjih dana ozbiljno razmišljam da i još nešto posadim idućih tjedna i mjeseci na tom vrtu. Pokoju voćku, možda i ljekovitu biljku. Tako da sam polako počeo da i ostatak vrta pripremam za to. I čupati taj korov i ostalo što uporno raste. A idući tjedan i štihati taj dio vrta. Ali prije toga, posaditi još nešto luka što mi je sestra donijela sestra neki dan. I kojeg bih volio pokušati uzgojiti. I ako uspije mi taj uzgoj, dati joj ga da si ga iskoristi. A što ću još uzgajati, vidjeti ču. Jer ne sadi sve povrće u isto doba godine. Baš sam neki dan čitao negdje da se češnjak sati negdje na jesen, a i još neko bilje. A češnjak bih isto volio da uzgajam. I nadam se da ću ga uspjeti uzgojiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće


- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.06.2017., subota

Ljepota uzgoja

Ovaj tjedan sam ponovo malo zanemario pisanje ovog bloga. Ali ga nisam zaboravio. A niti vas blogere koji me čitate. Uvijek ste mi bili u mislima. A na žalost nisam stigao puno ni da posjećujem vaše blogove. Ali se nadam da ću se popraviti i ponovo naći načina da se vratim redovitijem pisanju i čitanju vaših postova. Koji su predivni i uživam u njihovom čitanju. I koji me ostavljaju u mnogim slučajevima bez riječi i komentara.

Ovih dana sam bio dosta okupirani poslom, te nekom održavanju vrta i njegovom nastavku uređenja, a i dosta me je držao neki umor. Valjda od ovog ludog vremena vani. A i dosta me je posao iscrpio. A da ne pišem o lim kućanskim i inim poslovima. Te o brizi oko bake, koja je svakim danom sve slabija i ne znam kako dalje sa njom i što će biti dalje.

Na vrtu polako sve više raste ono povrće koje sam posadio. Uskoro se nadam da ću ubrati i prve plodove paradajza i paprike. Što jedva čekam da uberem i okusim slatki trud vlastitog uzgoja. Zanimljivo mi je pratiti svakim danom kako ti plodovi napreduju i rastu. Ne mogu riječima opisati koliko je lijepo pratiti rast tih plodova. A kakva će tek radost biti kada ću početi ubirati te plodove i okusiti slast svog uzgoja. Jer neopisiv je taj osjećaj kada uspiješ vlastitim rukama i trudom uzgojiti neke plodove na svom komadu vrta. I uživati u njegovim slastima. Naravno ako neka elementarna nepogoda ne uništi mi taj trud.

Da, predivno je kako priroda može kreirati prelijepe oblike cvijetova. I ja se tome čudim. I nema kraja tom mom čuđenju. Priroda je stvarno mađioničar što se toga tiče i nema riječi kojima se ta predivna ljepota može opisati. Već jednostavno šutjeti i uživati u njezinoj ljepoti. A što se boja cvijetova tiče, one su i namjerne i slučajne. Na prvoj slici je neki cvijet u obliku kugle, i taj cvijet sam dobio na poklon prošle godine i posadio sam ga. Ali od tri lukovice, samo taj jedini cvijet mi je opstao. A na drugoj fotografiji je neko samonikli cvijet čije se sjeme je od nekud pojavilo i počelo rasti na mojem vrtu. I nisam želio ga ukloniti i pustio sam ga neka raste. Naravno nisam mario i obraćao pažnju kakva će boja biti i nije mi bilo i nije važno. Ali drago mi je da je taj cvijet izrastao na toj gredi i nadam se da će uspjeti dati novo sjeme koje će mi iduće godine ponovo podariti te predivne cvijetove.

Ovih dana sam u još jednom djelu vrta uklonio neku mahoniju. Naravno, nisam je čupao sa korijenjem van, već joj samo odrezao grane, da ponovo izraste. Jer bila je previše obrasla sa nekim korovom, koji ju je gušio. Tako da sam usput i taj korov morao da uklonim, sa nadom da ću idućih mjeseci uspjeti i sa tog djela vrta ukloniti većim djelom taj korov, da mogu i tu mahoniju dalje uzgajati. Naime. U mojoj obitelji se ta biljka najviše koristila za izradu aranžmana povodom blagdana Svi sveta. Pa se nadam da ću jednog dana i taj dio tradicije uspjeti obnoviti. Jer bez neke tradicije, ne znam gdje bismo bili.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, priroda, uživanje


- 20:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

31.05.2017., srijeda

Grah, ugovor...

Hvala uredništvu bloga što me je stavilo na naslovnicu foto bloga. Ugodno ste me iznenadili. I ovo mi je samo poticaj za što bolje i daljnje pisanje ovog bloga, kojeg već pišem oko 10 mjeseci. I kroz koje sam doživio lijepe trenutke. I kroz cijelo ovo vrijeme sam uživao u pisanju tekstova za ovaj svoj blog. Jer uživam da pišem i da se pokušam izražavati i kroz pisanu riječ. Jer sam kroz ove mjesece pisanja ovih tekstova, a i kroz čitanje knjiga zadnjih godina, uvidio da je pisana riječ nešto predivno i riječima neopisiva. I samo kroz čitanje raznih knjiga i tekstova, a i pisanje, može shvatiti koliko je ona divna. Već malo više od mjesec dana, kad god stignem, čitam knjigu o bratstvu crnog bodeža. Onaj nastavak pod naslovom "Kralj". I taj serijal o tom bratstvu je jedan od najboljih serijala knjiga koje sam do sada čitao. Ali zbog tih poslovnih i nekih privatnih problema, na žalost ne stignem da uživam u čitanju koliko bih želio.

A kad smo kod posla, danas su mu u firmi dali novi ugovor na potpis. I potpisao sam ga, makar je samo na mjesec dana. Ali ja sam i sa time zadovoljan. Ne ću se žaliti. A opet ako se pruži prilika da idem raditi negdje drugdje, svakako ću otići, jer ovdje više nema smisla da ostanem. Ovih dana još je dvoje radnika napustilo firmu. Neka im je sa srećom u novom poslu kojeg su si pronašli, ako su uspjeli u tome. Ali dosta o poslu, ipak volim posao ostaviti na poslu, kada izađem iz firme. I posvetiti se nakon radnog vremena nekim svojim privatnim problemima.

A što se tiče vrta, i dalje ima puno posla u njemu i oko njega. Kao i uvijek. Još će mi trebati puno truda oko njegovog uređenja. A i održavanja. A i vidjeti što i kako dalje oko nekog uzgoja biljaka i čime bih se još bavio na njemu. Danas sam uglavnom na vrtu među lješnjacima tražio grane koje bih mogao odrezati i iskoristiti ih kao kolce za grah. A kasnije i za neke druge stvari. Ionako te neke lješnjake treba dovesti u red, jer su ili preblizu ogradi ili neke zgrade od susjeda. Pa ih treba malo prorijediti. Znam, znam da to nije sad vrijeme. Ali, ipak to moram uraditi. Jer ako želim si pokušati uzgojiti nešto graha ove godine, moram pronaći neke kolce, koji će mi poslužiti za taj grah. Sumnjam da će ga biti puno ove godine, ali barem se nadam da ću uspjeti uzgojiti dovoljno graha za sadnju iduće godine i malo veći uzgoj.

A što se tiče gredica, hvala na prijedlogu oko toga kako bih ih mogao formirati. I razmislit ću o njemu. Ove gredice koje možete vidjeti u prošlom postu na fotografijama izgledaju samo za prvu silu i za ovu godinu. A za dalje ću još vidjeti kako ću ih formirati. Jer valja se još odlučiti polako što uzgajati polako idućih godina

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ugovor, vrt, knjiga


- 21:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.05.2017., utorak

Nekoliko fotki sa vrta

Evo nekoliko fotki sa mog vrta i povrča koje sam počeo uzgajati. Fotke nisu vrhunske, pa mi na time ne zamjerite.



Ovo je jedan od grmova ribizla koje pokušaavm spasiti. I ove godine su počeli polako da daju nove grane, sa kojih idućih godina očekujem prvi urod. Naravno, ako ih u međuvremenu neka elementarna nepogoda ne potrefi.




A ovdje je paradajz, kojeg sam danas nakolio. A možete vidjeti i pored njega i luk koji je polako sve veći. I naravno, ako me posluži sreća ove godine, možda nešto i uberem od tog povrća.



A i tikvice su polako počele rasti, te se i za njih nadam da ću imati neke sreće.

Kada sam kolio danas predvećer paradajz, primijetio sam na jednom grmu da su počeli rasti prvi plodovi paradajza. Što me je ugodno iznenadilo i razveselilo, jer se nisam još nadao da će paradajz početi davati prve plodove. A također sam jučer primijetio da mi je i grh počeo nicati iz zemlje. Te ću ga idućih dana pod hitno nakoliti, da odmah se po tim kolcima počne penjati, sa nadom da će mi podariti neki urod. Tikvice, grah, čili papriku sam posadio radi probe, da vidim kako se to uzgaja. A i da malo obnovim znanje kako to uzgajati. Idućih dana ću pokušati još neke fotke objaviti, naravno ako ih stignem snimiti. Kako možete vidjeti, kao i svaki vrtlar imam rat sa korovom, koji i ove godine raste kao lud. I jednostavno ponekad ne stignem ga čupati, koliko brzo raste i napreduje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotke, vrt, povrće, uzgoj


- 19:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.05.2017., ponedjeljak

Kolci

Kao što sam pisao neki dan, počeo sam malo bolje uređivati svoj blog. Sa željom da učim malo i o web dizajnu. Male promjene možete vidjeti sa lijeve i desne strane ovog bloga. Gdje sam počeo dodavati neke sitnice (kako da ih nazovem). Sa željom da ovaj blog pokušam dovesti na neki novi nivo. Ovo su samo prve probe i shvatite kao neka radna verzija. A što ću još staviti u konačnici, još ću vidjeti. Moram se odlučiti.

Na vrtu sam počeo se gostiti ribizlom, koji mi je i ove godine dao jedan skromni, ali vrijedan urod. A i grane su mu sve veće, pa se nadam idućih godina i većem urodu. A i neke zelene tikvice koje sam posadio prije jedno tjedan ili dva su polako i stidljivo počele izlaziti iz zemlje. A i luk je sve veći, a paradajz i paprika su počele polako cvjetati. Tako da mi sada slijedi samo redovito zalijevati i pljeviti oko njih, da im korov i ostalo ne smeta u rastu i razvoju. A za paradajz ću morati pronaći neke kolce, kako mi to ovdje u Varaždinu zovemo, sa kojima ću im pomoći sto da rastu u visinu. A što se tiče vrtne pumpe, još je tražim. Ali kako ovu staru ne mogu da skinem sa cijevi, odlučio sam da skinem neki dio i da samo taj dio promijenim. Naravno ako ga pronađem u toj nekoj trgovini. A i uspijem taj novi dio nazad montirati na tu staru pumpu. Na žalost, nemam baš nekih slika, ali pokušat ću da jedan dan da malo slikam i podijelim to sa vama.

Za kolce razmišljam iskoristiti neke veće i deblje grane od lješnjaka koji mi je podivljao na vrtu. Pa ga razmišljam dosta skresati. A i kako raste uz ogradu sa nekom susjedom, koju usput isto treba promijeniti, morati ću ga se riješiti. Tako da jednog lijepog dana kada dođem do nekog novca lakše tu ogradu obnovim. A u međuvremenu ću rasaditi neke sadnice lješnjaka koje su pored njega izrasle. Ali, da se vratim kolcima. Kako nisam pri novcu, ne ću kupovati ih. Pa sam se dosjetio da bi te grane od lješnjaka iskoristio. A mislim da i dosta ostalih vrtlara isto primjenjuje tu sličnu ideju, da iskoristi neke grane od nekog drugog drveta. Pa tako se nekako snalazi. A i mislim da je to dobra ideja. Što vi mislite?

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kolci, vrt, ribizl


- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.05.2017., nedjelja

Nervoza oko ugovora

Da, slažem se da mi za osnovni alat ne treba neka ogromna kućica na vrtu, ali mora biti dovoljno prostrana da u nju stane i neka kosilica, a i još neki alat koji si moram nabaviti. Već pomalo imam u vidu kućicu koju bi si kupio. I to neku od onih jeftinijih koju prodaju u Bauhausu. I nadam se da ću je jednog dana moći krenuti u nabavku jedne od tih kućica. Samo prije moram riješiti pitanje posla.

A što se tiče posla, nadam se da će mi produžiti ugovor u sadašnjoj firmi. Mada ne gajim baš nadu. Ali ako mi i ponude neki novi ugovor, potpisat ću ga, jer posao mi treba kao i svima ostalima. I vjerovat ću da ću ostati u toj firmi još koji mjesec, tek kada mi ponude novi posao. Ali što god da bude, molbe ću i dalje slati. Dok mi se ne pruži neke prilika za posao u drugoj firmi. Jer ovdje mi nema smisla ostati. Ali ostalo je upitno. Plaču za mjesec travanj sam dobio tek prekjučer. Na čemu sam presretan. A o ostalom ne ću pisati, jer nije vrijedno da o tome pišem. Ali samo ću toliko napisati da zbog tih razloga i bježim iz te firme. Kao i ostali radnici, koji sve više polako bježe iz te firme.

Jučer sam objavio neku pjesmu, koju sam ja napisao prije nekoliko godina. Kada sam bio u nekoj fazi pokušaja pisanja pjesama. Iskreno ne znam što bih pisao o toj pjesmi, a i o ostalim pjesmama. Nije neka vrhunska pjesma, ali se nadam da je bar neki pokušaj pisanja pjesama. A i još ću možda pokušati objaviti neku od tih pjesama koje sam napisao. A koliko su dobre, procijeniti čete sami. A i prije nekoliko godina sam počeo pisati neke priče, koje su još u fazi stvaranja. Jer me je inspiracija dosta napustila. Ali se nadam da ću ih uspjeti jednog dana ponovo početi pisati dalje i uspjeti ih dovršiti. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: pjesme u prozi, vrt, posao


- 17:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.05.2017., četvrtak

Tko želi, taj i nađe

Ovih dana me je kiša stvarno poslužila i lijepo je zalila zemlju u vrtu. Kao i cijeli kraj, kako u samom Varaždinu, tako i u okolici. Ali i napravila pomalo sparinu sa kojom se moramo nositi. Ali preživjeti ćemo nekako. Ali pri tome je dosta dala ta ista kiša i poticaj rastu tom korovu, kojeg skoro ne stignem čupati van, koliko brzo raste. Taj korov je prokletstvo svakog vrtlara. I sa kojim se moramo stalno boriti da se ne širi toliko. Ali što ćemo, ako želimo koliko toliko uredan vrt, onda se moramo uhvatiti borbe sa tim korovom. I ovaj tjedan ništa drugo nisam radio, osim što sam čupao taj korov i kosio travu. I tome nikad kraja.aja.

Pravo je čudo da sam vrt uspio dovesti u ovo stanje u kojem i jeste, s obzirom koliko alata imam, i kakav je bio prije dvije godine. Ali ne predajem se. Jer druge mi nema. A ono malo vrtnog alata sa kojim radim je posuđeni od bake, sa kojom me dijeli ograda. Na žalost, moram ga posuđivati od nje, jer još nisam stvorio uvjete da si ga nabavim. Jedna od stvari koju bih morao riješiti jest da si nekako napravim neku kućicu na vrtu u kojem bih mogao si držati taj alat. A te kućice su papreno skupe. A da ne pišem i o alatu. Ali onaj koji ima volju za vrtom i uzgajanjem, naći će načina da dođe do svega toga. Pa tako ću i ja već naći načina da dođem do svega toga. A dotle ću se morati snaći nekako u održavanju vrta u ovakvim uvjetima kakve imam.

Ali prije toga moram vidjeti što će biti sa ovim sadašnjim poslom. Jer ugovor mi ističe krajem svibnja. A do zadnjeg trenutka ne ću znati da li ću ostati ili ne. Tako da sam iznova počeo da šaljem molbe, sa nadom da ću uspjeti se negdje izboriti za neki razgovor za posao, i možda kroz njega za novi posao u toj firmi. Ne ću se žaliti na ovaj sadašnji posao, dobar je i lijep taj posao. I vrijedno ga je raditi, ali problem je u organizaciji rada, te nekim međuljudskim odnosima, a da o isplati plača ne pišem. Još uvijek nisam dobio plaču za mjesec travanj, a već je skoro kraj mjeseca svibnja. Tako da ne znam u čemu je problem oko toga. Samo znam da se moram maknuti iz te firme nekako, jer ovako više ne može da ide. Ali kako sam već napisao malo prije, onaj tko želi nešto, taj će i naći načina da to i ostvari nekako.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: korov, posao, vrt


- 20:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2017., ponedjeljak

Prisilni odmor

O jučerašnjim lokalnim izborima u Lijepoj našoj ne želim puno pisati. Ma koliko god da su važni, uvijek se pojavljuju jedni te isti ljudi, koji ionako puno toga ne naprave za svog mandata. Pa, nemaš puno koga birati. Nikako da se maknemo od tih istih ljudi. Koji su se priljepili za te neke dužnosti kao neko tvrdo ljepilo koje nikako da odlijepiš od tih dužnosti. Pa više ne vidim koji je smisao ovih i onih izbora.

A što se tiče posla, opet sam na prisilnom odmoru ili čekanju ili kako da već to nazovem. Jer više ne znam kako sve to nazvati. Ali znam da se moram maknuti iz te firme, jer ovo je stvarno postalo napeto i neizdrživo. Tako da mi je jedina opcija pobjeći iz ove firme što prije. Nisam od onih ljudi koji će pobjeći nekamo u bijeli svijet trbuhom za kruhom, mada bi bilo dobro da o tome razmislim. Ali ću rado razmisliti o nekoj suradnji sa nekom inozemnom firmom o radu ovdje. Naravno ako još ima ta neka firma koja je spremna da se pojavi ovdje u Lijepoj našoj. Jer koliko vidim, sve firme pobjegnu glavom bez obzira kada vide kakav teror ovdje vlada od naše vlasti. Tako da polako tražim posao negdje drugdje, sa nadom da ću uspjeti nekako naći načina da odem na razgovor za taj posao o dobijem taj posao.

A na vrtu se radovi nastavljaju polako dalje. Unatoč nedostatku alata, pravo je čudo da išta postižem. Došlo je vrijeme da na ružama ocvale cvijetove odrežem, što sam danas i uspio, sa nadom da ću uskoro uživati u novim predivnim cvijetovima ruža. Koje su se polako oporavile od godina zanemarivanja, ali još će trebati puno truda oko nekih ruža, koje se sporo oporavljaju. Jer su dosta propale, ali ipak se nadam da ču ih uspjeti nekako spasiti. Konačno sam uspio i posaditi malo graha za probu. Nadam se da nije onaj čarobni grah, koji će izrasti nebu pod oblake. Mada ne bih imao ništa protiv da i meni izraste jedan takav grah, pa da odem do tog jednog diva kojem bih posudio neko zlatno jaje ili o čemu se već radi. Kao u onoj bajci o čarobnom grahu. Šalu na stranu, ali ipak upornim radom nadam se da ću na tom vrtu uspjeti nešto uzgojiti, što će mi pomoći u svakodnevnom životu.

A da ne pričam i pišem o onom predivnom umoru nakon rada u vrtu, koji se javlja nakon što si dva ili više sati proveo u napornom radu u vrtu. Taj osjećaj je riječima neopisiv. A tek uživanje u mirisima zemlje, trave i ostalog bilja o kojem se brineš i pokušavaš uzgojiti. Moram priznati da mi je nedostajao taj rad i ti mirisi vrta koji se javljaju kada se baviš tim hobijem ili kako već to nazvati. A tek kako te zna opustiti taj rad u vrtu i odvući te od svakodnevnih briga koje te muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, umor, posao


- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.04.2017., nedjelja

Da sretni smo

Da, na žalost dovedeni smo zadnjih godina ovom našom vrlo politikom na vlasti i od vladajućih garnitura koje su vladale tu gdje i jesmo i da smo sretni da nam poslodavac da produženje ugovora na mjesec dana. I tako godinama. I onda smo sretni ako dobijem ugovor za stalno. Nadam se da sam zaslužio ovaj ugovor svojim radom. Mada je moglo biti bolje. I sad mi preostaje da još više se trudim da opravdam ovaj ugovor. Što će biti puno teže, jer mnogi je teže zadržati i održati posao, ali nemam mi druge nego zasukati rukave i truditi se. Sa nadom da će biti što od toga. I kad nešto uspiješ, onda trebaš uložiti još više truda da to i održiš. Ali vidjet ću s vremenom što će biti od svega toga.
Sjećate se da sam nedavno pisao o tome da sam prošlu jesen presadio neke sadnice jorgovana. I da sam bio sretan da su se primile te sadnice na novom mjestu. I netko me je pitao koje bi boje trebao biti. E pa u nastavku ovog posta vam prikazujem cvijetove jorgovana od kojeg su te sadnice nastale. I neki dan sam snimo prve cvijetove koje bi trebao imati ove godine. I na njoj možete vidjeti boju ovog jorgovana. A imam i bijeli jorgovan. I njega se nadam da ću jednog dana uspjeti razmnožiti. Ali to ću vidjeti s vremenom, jer čekam da i taj jorgovan da svoje prve sadnice. Koje izrastu negdje pored njega. Jer i on ima prekrasnu bijelu boju.
Zadnjih mjeseci kako sam se ponovo počeo baviti vrtlarstvom u meni se nekako sve više se u emni vrača ta ljubav prema uzgoju tih nekih biljaka. A i kako sam zadnjih dana ponovo okopavao oko tih nekih ruža, osjetio sam onaj predivni miris zemlje. Koji već dugo nisam osjetio. I koji je u meni probudio stara sjećanja na dane kada sam sa obitelji obrađivao taj vrt. I uzgajali povrće i voće i povrće za svoje potrebe. A i ovih dana me je razveselio i jedan grm ribizla. Naime, prije jedno dvije godine sam presadio zadnja dva grma ribizla iz nekog kuta sa željom da ih spasim. I cijelo vrijeme sam bio pomalo zabrinut i sa nestrpljenjem čekao da počne tjerati nove grane na kojima ću moći brati te ukusne plodove. Tako da sam se razveselio tim novim granama. I jučer malo okopao oko tih grmova i opljevio. Te ih pognojio, sa nadom da će im to pomoći da se još bolje oporave. I s vremenom mi dati još više svojih ukusnih plodova.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost



Oznake: ribizl, ugovor, vrt


- 20:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.03.2017., utorak

Otpilio grane

Na žalost ovih dana zbog nekih obaveza privatno ne mogu se posvetiti vrtu onoliko koliko želim. Ali uspio sam danas otići malo na vrt, gdje sam uspio da otpilim i zadnju granu na orahu koju sam planirao. Tako da ne šteti susjedovoj garaži taj orah. A ostatak oraah ću još pustiti na životu, dok ne riješim način prijevoza debla do sestre, da joj posluži kao ogrijev. Ali o tome jednom drugom prilikom. U nastavku prvo prikazujem fotku tog dijela oraha kako sada izgleda prema garaži.



Ovo je samo privremeno, dok ne nađem neko trajnije riješenje, jer ipak i dalje te grane rastu prema toj garaži. I morati ću to bolje riješiti.



A evo i listova jedne ruže na vrtu. Danas su mi ti listovi te ruže bili nekako posebno lijepi. Pa sam morao malo da ju snimim. Na žalost ne će možda prikazati ova fotka punu ljepotu. Jer u stvarnosti mi je bilo ovo lišće nekako puno ljepše. Ali ipak ovu fotku prikazujem, jer je želim podijeliti sa vama.


I tako, unatoč obavezama i ostalim brigama, ipak polako uređujem dalje ovaj komad zemlje. I nadam se da ću jednog dana uživati u punoj ljepoti ovog vrta, koji je nekad bio puno ljepši.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Ruža, vrt, orah


- 20:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.03.2017., nedjelja

Još par fotki

Ne mogu ja bez svog vrta, a niti bez da malo nešto fotkam. Tako sam i ovo popodne bio malo na vrtu, tek toliko da vidim kakva je situacija. Ipak je nedjelja, dan odmora od svega, koju sam cijelu posvetio odmoru. U nastavku bih želio prikazati nekoliko fotki sa vrta. Na kojem treba još puno raditi. Ponajprije okopati oko ruža, a i popraviti neka ulazna vrata na vrt. A i onu granu na orahu otpiliti. A da o ostalom ne pričam.



Ovdje planiram posaditi neke batonike, gdje već rastu neke crvene boje. I koje treba da još očistim od te dosadne trave koja uporno raste među njima. Ali riješiti ću se ja te dosadnjakovičke.



A i ruže sve više rastu i tjeraju svoje ovogodišnje lišče. I njih trebam da okopam, što se nadam da ću uspjeti idućih dana riješiti, zavisi koliko će mi slobodno vrijeme dopustiti da to riješim. A i ovi predivni cviejtovi su počeli isto cvasti.


Ne znam koja je ovo biljka, pa vas pitam, možda je prepoznate. Da li je ovo neki cvijet ili samo obični korov??? Ako netko zna, slobodno mi napiše u komentaru

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, slobodno vrijeme


- 18:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.03.2017., četvrtak

Bloger dana

Danas sam ostao ugodno iznenađen od strane administratora što je izabrao moj blog za blog dana. I ovo mi je samo poticaj za daljnje pisanje postova na ovom blogu. Zahvaljujem se administratoru, a i svima vama koji čitate moj blog i moje postove i što ostavljate komentare na objavljene postove. I u svojim komentarima me podržavate i potičete na daljnje pisanje bloga. A i podržavate u svemu ostalom i pružate mi lijepe i vrijedne savjete.
A što se vrta tiče, nadam se da će mojim rukama i ljepotom proljeća niknuti u nekoj ljepoti. Ali još će trebati puno truda i rada na njemu kroz idućih nekoliko godina da ga dovedem u onu ljepotu koja ga je nekad krasila. Jer nekad je bio puno ljepši, pun povrća i cvijeća i voćaka. I volio bih da vratim barem dio te ljepote. A to će biti teško i kao što sam napisao, trebati će mi puno i dosta truda da sve to obnovim. Naravno, da osim što ću cvijeće saditi saditi i neko povrće. Za sada mi je želja da si pokušam uzgojiti od povrća paradajz, papriku i luk. Za ostalo povrće još ću vidjeti. A od cvijeća mi je želja da ponovo počnem uzgajati krizanteme i špine. A ruže, božuri i ostalo cvijeće mi je želja da spasim i očuvam. Jer neko od tih cvijeća je generacijama u mojoj obitelji. Pa mi je želja da nastavim neku tradiciju. A možda i ja pokrenem neku tradiciju, ali još ćemo vidjeti.
I danas sam bio na vrtu, štihao sam malo oko tih nekih božura. A i pripremio mjesto za presađivanje nekih grmova. Na žalost kako sam bio umoran i u žurbi zbog nekih drugih obaveza, zaboravio sam snimiti tu gredu. Na kojoj još imam nekog posla, jer trava i korov su je dosta okupirali. Pa treba velika borba sa tim neprijateljem. I protiv kojeg nema milosti. A sve ću pokušati bez upotrebe pesticida i sličnog otrova, jer ne želim se i time trovati.
Ali kako je taj komad vrta dosta veliki u potrazi sam za nekim dobrim ljudima koji su mi voljni pomoći oko održavanja tog vrta i dovođenja u neki red. A i koji su si isto željni pokušati uzgojiti neko svoje povrće, jer sam im voljan iznajmiti dio tog vrta u zamjenu za tu pomoć. Jer ja još nisam u stanju da cijeli vrt sam obrađujem. A i trebati će mi još vremena da si nabavim dosta vrtnog alata za obradu tog vrta. Pa, ako nekog znate iz Varaždina tko je željan se baviti malo vrtlarstvom, da mu preporučite moj kontakt.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, blog


- 20:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.03.2017., srijeda

Počeli radovi

Ovaj tjedan sam polako počeo sve više da ponovo radim na vrtu. Vani je lijepo vrijeme, koje me je izvuklo iz stana popodne nakon posla. Pa sam počeo sa nekim prvim radovima na vrtu. Prvo sam počeo da čistim ispod oraha. Pošto na jesen nisam pokupio lišće, sada je zadnji čas da to uradim. Pa sam nekim posuđenim škarama porezao sve grane ispod oraha. Te sam sve to pokupio na kup. Te sam jučer odrezah neke grane koje su dosta se izrasle prema garaži susjeda. Pa da mu ne ošteti fasadu, morao sam ih odrezati. Ali mi još preostaje da odrežem jednu koja se je nadvila nad tu istu garažu. Ali još moram da smislim način kako da se popnem do nje, jer je dosta visoko, a ljestve su mu prekratke. Tako da sam u velikom problemu. Ali nadam se da ću smisliti način kako da to riješim.
Te sam polako počeo da okopavam oko nekih božura. Da tako pokušam smanjiti korov oko njih i time im olakšam rast. Te u nastavku te grede pokušati napraviti mjesta da presadim još neke grmove božura. Koji zbog oraha nemaju dobre uvjete za rast. I ti su božuri u mojoj obitelji već treću generaciju, pa bih ih voli time da ih pokušam spasiti. A i narcise su mi počele davati prve cvijetove. Nadam se da će narcise još potrajati, da ih uskoro odnesem na grob majci. Jer joj je uskoro godišnjica smrti. Pa bih volio da joj barem jednom malom kiticom cvijeća okitim grob.
A i oni tulipani koje sam prošlu jesen posadio su sve veći i nadam se da će mi uskoro podariti cvijetove i tako mi barem malo ukrasiti vrt. A i prošli tjedan sam uspio da obrežem ruže. I sada mi idućih dana slijedi da okopam tu gredu oko njih, da taj korov im ne smeta. Jer su mi ruže prelijepe i već su na tom vrtu desetljećima. A i treću generaciju u mojoj obitelji. Pa bih ih volio spasiti. A i nastaviti sa njihovim uzgojem. Jer se sjećam da su bile prelijepe. Pa se nadam da ću imati isti uspjeh. Ali vidjet ćemo još. A i morati ću još da vidim što ću uzgajati ove godine na vrtu, jer volio bih polako da počnem da uzgajam još neke biljke. Ali o tome će biti prilike da pišem. A kako je ovih dana mi na vrtu pogledajte na fotkama ispod.



Ovako sam očistio ispod oraha...



Počeo da okopavam oko božura i u nastavku ću pripremiti mjesto za sađenje drugih...



Tulipani počeli da rastu...


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, tulipan


- 19:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.03.2017., ponedjeljak

Obrezivanje i planovi

Nakon zimskog sna i ove čudljive zime. Danas sam konačno uspio da obrežem malo ruže koje imam na vrtu. I time sam započeo sa polako sa proljetnim radovima na vrtu. Slijede mi još mnogo zaostalih radova od jeseni, ali polako ću ih pokušati idućih dana i tjedna nadoknaditi. I sa toplijim vremenom polako da sadim neke nove biljke na vrtu. Još definitivno nisam se odlučio što ću saditi i uzgajati. Ali znam da ću pokušati uzgojiti neke krizanteme i špine od cvijeća. A od povrća možda paradajz, papriku i slično. Te ću još pokušati presaditi neki grm koji je u mojoj generaciji već treću generaciju. I kojem na žalost ne znam ime i nikako mu ne mogu zapamtiti ime. Da ga pokušam sačuvati od propasti. A u međuvremenu ću pokušati da spasim i ove svoje ruže, te jorgovane i ostalo neko cvijeće. Koje bih volio isto da ih sačuvam. A ako mi uspije njihov uzgoj i naučim ih se uzgajati, možda krenem i sa većim uzgojem. Ali o tome ću još vidjeti u budućnosti. Prije toga treba još osposobiti vrtnu pumpu za vodu i popraviti neka vrata na uličnoj ogradi. Te si nabaviti i još nekog alata za održavanje vrta. A sve ostalo će doći s vremenom. Planove imam velike, i trebati će mi mnogo vremena da to ostvarim. Ali ako ću si dati truda, vjerujem da ću s vremenom postići dosta toga.
Želja mi je da na tom komadu zemlje ponovo kreiram i stvorim jedan lijepi vrt. Oni jorgovani su samo dio početka u kreiranju tog lijepog vrta. A i neki presađeni tulipani i lješnjaci. Jer i lješnjake bih volio pokušati uzgojiti. Najviše za svoju upotrebu. A ovi jorgovani koje sam prikazao na fotkama u prijašnjem postu nadam se da će mi izrasti u lijepa stabla, jer obožavam taj cvijet. Jorgovani i tulipani su moji omiljeni cvijetovi. Pa iz želim uzgajati. Na žalost ne znam koje je boje taj jorgovan, ali ako bude dao cvijet, pokušati ću ga slikati i pokazati vam ga. Imam neki bijeli, i još neku bolju, kojoj ne znam ime. A što se tiče ostalog djela vrta i cvijeća, još ću s vremenom vidjeti. Jer lijep vrt se godinama stvara.
Ovih dana polako sam počeo da razmišljam da popravim bicikl. Za ovaj vikend sam ga izvadio iz šupe i malo čistio i pregledao, i trebati će neki servis. Kojeg ću obaviti čim dobijem plaču. Jer nedostaju mi vožnje biciklom. Pa kako dolazi sve ljepše i toplije vrijeme, odvažio sam se krenuti u popravak bicikla. A i trebati će mi oko odlaska na posao, da ne budem ovisan o kolegi. A polako o svemu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obrezivanje ruža, vrt, bicikl


- 19:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.03.2017., nedjelja

Jorgovani

Negdje na jesen prošle godine sam presadio ove jorgovane sa nadom da će se primiti. I ovih dana sam primijetio da su se uspjeli primiti na ovom mjestu. Što me jako veseli, jer sada se mogu nadati da će izrasti u lijepa drva i davati mi svoje lijepe cvijetove u jednoj predivnoj boji koju ne znam kako se zove.







Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jorgovan, vrt


- 18:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.02.2017., ponedjeljak

Konačno prva plača ove godine

Ovaj vikend sam konačno pročitao ovaj neki dosadni krimi roman. I ne će mi ostati u najboljem sjećanju. Ali kako sam već pisao ne može svaka knjiga koju odlučiš pročitati biti dobra. Te se ne ću žaliti, već je ostaviti prošlosti. Te sam počeo čitati novu knjigu. Knjiga se zove "Raskrižje" autora A. G. Riddle. Roman govori o nekom padu aviona čiji se preživjeli putnici moraju suočiti sa izazovima preživljavanja nakon pada aviona i donošenjem teških odluka, odluka koje život znače. Prema onom što sam do sada pročitao, odlična je knjiga, puna zapleta, raznih dvojbi, borbe za preživljavanje. I sa užitkom čitam ovu knjigu, koja mi je nekako sto puta bolja od ove prijašnje. I jedva čekam da je pročitam do kraja.
Ovih dana sve više obilazim vrt. I koliko sam vidio polako se počinje priroda buditi. Narcise i tulipani su mi počeli nicati iz zemlje. A i oni neki jorgovani koje sam posadio prošle godine u jesen počeli su tjerati pupoljke, a i neki lješnjaci isto. Što mi je lijep i dobar znak da su se sadnice primile. A i oni tuIipani isto posađeni prošle jeseni primili su se počeli rasti iz zemlje. Što mi je pomalo i drago, jer ću imati nekog cvijeća za nositi na grob roditeljima. A i ovo mi je samo poticaj da krenem polako i u pokušaj uzgoja novih biljaka na vrtu. Samo ako ću imati vremena nakon posla. Ali o svemu polako, jer ipak prije toga treba riješiti i neka druga životna pitanja.
A što se posla tiče, tako je kako je. Prošli tjedan sam konačno dobio plaču, a danas i platnu listu. I uhvatio me onaj osjećaj kada nakon nekoliko mjeseci ponovo dobiješ plaču. Osjećaj je neopisiv riječima. A i danas su mi rekli da si sutra dođem po novi ugovor za posao. Što me je ugodno iznenadilo. A i uhvatio nemir da vidim na koliko dugo će mi dati novi ugovor. Tako da s ne strpljenjem čekam sutrašnji dan. Da vidim taj novi ugovor. Ma kakav god da je posao, ipak bih volio ostati u tom poduzeću, dok ne vidim što će biti dalje.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, knjiga, plaža


- 18:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.02.2017., ponedjeljak

Brzo je prošla ova zima

Da, sve se više bliži proljeće i dani su sve duži, pa sve ozbiljnije počinjemo razmišljati o planovima oko vrta i što sve uzgajati. I pitam se zar je već zima pri kraju? Kako je brzo zima prošla? Toliko brzo da se nisam stigao okrenuti. Od kada sam se zaposlio dani mi tako brzo prolaze da se ne stignem okrenuti. A kad još dodam i ostale životne probleme koje me muče, vrijeme ti jednostavno proleti. Ali nema smisla se žaliti, jer sretan sam da sam se zaposlio i da su mi se neki životni problemi počeli rješavati ili su se riješili.
Ja još ne ću barem jedno dva tri tjedna puno raditi na vrtu. Za sada ću početi planirati što sve moram uraditi za početak na vrtu i što bih želio uzgajati. Jer proljetni radovi će brzo doći. Razmišljam i o tome (ako mi financije dopuste) da i neki novi grm posadim. Nešto poput aronije i stevije ribizla, da vidim da li bi mi to uspijevalo na vrtu. Ali moram se malo prije i informirati prije kada se sadi i uzgaja, jer ne znam gotovo ništa o njihovom uzgoju. Kao i o još nekim biljkama i grmovima koje već imam. I o kojima moram obnoviti znanje oko uzgoja i održavanja. Jer sam pomalo zaboravio. Ali vjerujem da ću uspjeti obnoviti to znanje. Čak razmišljam da obnovim uzgoj i nekog cvijeća koje je moja obitelj prije znala uzgajati. Poput krizantema, špina i sličnog cvijeća. Koje bi onda odnio na grob svojim roditeljima u jesen. Ali još ću vidjeti o svemu tome, jer još ne znam što će biti od ovog sadašnjeg posla. I ako ću ostati na poslu i ako mi slobodno vrijeme dopusti možda se i odvažim na neku nabavku tih nekih grmova da vidim kako se uzgajaju i naučim ih uzgajati i ako mi uspije, možda polako krenem i u veću proizvodnju. Ali o svemu polako, jer ne treba srljati u svemu.
A što se tiče čitanja, trenutno čitam neki dosadni krimi roman o nekom ubojstvu direktora muzeja u Veneciji. I nekako mi nije baš zanimljivi. Nekako mi je dosadan. I ne znam što bih mislio o njemu. Ovaj roman mi je nekako među najdosadnijim romanima koje sam čitao. Ali ipak nekako ću ga do kraja pročitati, da vidim kako će se završiti i kakav će biti rasplet. Tko je na kraju ubojica i napadač na suradnicu tog direktora.

Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, roman, Zima


- 20:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.02.2017., nedjelja

Može se naučiti

Alexandar Dumas je jedan od legende svjetske književnosti. I ovaj roman o "Grofu Monte Christo" mi je jedan od njegovih najboljih romana. A možda i najomiljeniji roman od svih romana koje sam pročitao. Mada još uvijek ne mogu se odlučiti koji mi je roman najbolji, ali ovaj njego roman mi je najdraži. I ostao u najboljem sjećanju, makar sam ga davno pročitao i ne mogu se sjetiti kada sam ga pročitao. Bilo je dobrih romana koje sam pročitao u svojoj povijesti čitanja. I osim ovog romana o grofu Momnte Christo ima još puno njih koji su dobri. I ne bih želio neki posebno izdvojiti. Phillipa Gregory je jedna od novijih književnica koje sam sa užitkom čitao i njezini romani su mi među najdražima. A također bih spomenuo i ovaj serijal o "Bratstvu crnog bodeža" mi je isto odličan serijal. I iz njega sam također naučio puno toga. Puno toga što bi mi ljudi mogli naučiti i primijeniti u našim životima. Nešto što današnjem svijetu nedostaje, a to su odnosi među prijateljima i prema prijatelju, poštivanje prijateljstva i prema bližnjemu. Briga za one do kojih nam je stalo. Zajedništvo također. A i da te junake koji čine ovaj roman muče iste brige koje muče i nas ljude i prolaze kroz svoje brige i dileme i dvojbe i ovisnosti i patnje u svom životu. I kako se nose sa njima. I to je jedna od stvari zbog koje volim da čitam romane, jer u njima pronalazim teme i ine stvari koje se mogu primijeniti u stvarnom životu. Mada je roman samo fikcija i pokušaj da kroz roman autor izrazi svoje misli i razmišljanja i da nešto opiše.
Mada sam preko zime dosta se posvetio čitanju romana, tako sam sve više počeo da razmišljam o vrtu i vrtlarstvu. Dani su vani sve duži i polako ću idućih dana se morati ponovo vratiti i tom predivnom hobiju, uzgoju biljaka u vrtu. I ove godine mi predstoji borba za time da se vratim tom nekom uzgoji i da ponovo stvorim predivan vrt kako smo nekad imali u obitelji. Mada sumnjam da ću postići staru slavu, ali ipak ću pokušati da se bavim uzgojem nekih biljaka. I da obnovim znanje. Kako mi je vrt dosta veliki, razmišljam da ga jednim dijelom iznajmim dobrim ljudima koji su željni si uzgojiti nešto povrća, dok si ja ne stvorim bolje uvjete za rad. Jer još ima puno toga da osposobim i stvorim za rad. A i da naučim. I nadam se da ću uspjeti pronaći neku pomoć, jer sam ne ću stići i moći. Ali vidjeti ćemo. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: romani, iskustvo, vrt


- 17:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.11.2016., četvrtak

Vraćanje vrtu

Ne znam za vas, ali meni je postalo naporno čitati o toj histeriji koju naši vrli novinari po svojim novinama pišu o tom pokvarenom mesu, čak je i prešlo na ostale namirnice ta histerija. Poput mliječnih proizvoda, povrće i tako dalje. Te sve više izbjegavam te članke, i radije se svi više čitam neke druge članke koji mi privuku pažnju. Već je i vrijeme da se odmaknem od te teme i posvetim se drugim problemima i nađem svoj mir. Makar je kasna jesen, ipak sam uspio na vrtu zaštihati jedan dobar dio zemlje na kojoj ću iduće godine pokušati krenuti iznova u uzgoju nekog cvijeća i povrća. Kako već dugo se nisam bavio uzgojem tih nekih biljaka, morati ću se iznova učiti oko tog uzgoja. Jer podosta sam zaboravio. Ali ne želim da me to obeshrabri, jer ako nešto ne pokušaš, ne ćeš znati koliko si zaboravio neke stvari ili jesi li sposoban za to. Tako da ću polako pokušati krenuti u tu avanturu. Kao i prijašnjih godina, i ove sam godine za blagdan Svi sveti kupio neko cvijeće posađeno u lončanice. I prijašnjih godina sam ih donio kući u nadi da će mi izrasti ponovo to isto cvijeće, ali na žalost nije. I propalo je puno prije tog blagdana. A razlog je tome što ih nisam presadio u veću lončanicu. A ove godine sam se odlučio na drugačiji pristup. Svo to cvijeće koje su bile u lončanicama na groblju odnio sam na vrt i posadio sam ih na neku gredu. Sa nadom da će uspjeti preživjeti ovo ludo vrijeme vani ili zimu također. Te ako preživjeti, pokušati to cvijeće uzgojiti na taj način. Te ako uspijem uzgojiti to cvijeće, nekako ih iskoristiti za blagdane iduće godine. A na ostalome ću pokušati uzgajati i još neko drugo cvijeće, a i povrće. Jer nakon ove histerije koju su novinari napravili oko zagađenog mesa i ponekog sira i povrća, bolje mi je da se polako i pomalo vratim vlastitom uzgoju nekog povrća. A i cvijeća. Jer više nisi siguran da kupuješ zdravo povrće, bilo u trgovini ili na tržnici. A i vraćam se tome ne samo zbog te histerije oko te hrane, već iz želje da se nečime korisnim bavim u slobodno vrijeme.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, cvijeće, povrće, uzgoj


- 10:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #