Crna svjetlost

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (8)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara; časopisa;

Fotograf amater:
voli fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...

Vrtlar-amater:
zadnjih nekoliko godina se ponovo počeo baviti vrtlarstvom kao amater, te uzgojem nekog cvijeća, povrća, voća...

Voli glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mu:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine, Atomic Kiten, Bengales...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni

29.12.2017., petak

Inventura

Sve se više bliži kraj i ove godine. Sve se više bliži početak nove godine. Mnogi ovih dana rade inventuru ove godine i planove za iduću godinu. I svima njima i vama je bila više manje uspješna godina. Bila je takva kakva je i bila. Za izgubljenim vremenom ne treba žaliti, sadašnjost treba živjeti, a budućnost treba planirati. Tako je to uvijek bili i uvijek će biti.

Meni je ova godina bila takva kakva i jeste. Naporna i bolja nego prijašnja. Napokon sam se zaposlio, konačno, nakon nekoliko godina muke po traženju posla. Nastavila se sa borbom da na vrtu pokušam nešto uzgojiti i dalje ga dovedem u neki red, a završila je sa operacijom žučnog kamenca. Uspio konačno riješiti neke probleme. A novi su se polako javljali. Jednoga se riješiš, a drugi dođe. I tako opet iznova. Ne ću se žaliti, jer nemam se što žaliti. Sretan sam što sam se zaposlio i radio u ova vremena, ma kakva god ona bila i nazvali ih kako god. Bio sam nekoliko puta kod sestre, i ona je sa obitelji bila kod mene. Sestra je bila na operaciji žući, i ja sito. Kao da smo se dogovorili da ove godine oboje imamo problem sa tim žučnim kamencom. Ali Bogu hvala sve je dobro prošlo, kako kod nje, tako i kod mene. I ta neugodnost je iza nas i ostaje u prošlosti samo kao jedno ružno sjećanje, kao jedan ružan san.

Neke velike planove ne planiram za iduću godinu. Neke velike želje nemam za iduću godinu. Samo da mi bude zdravlja, ljubavi i posla. Kako meni, tako i svima u mojoj obitelji. A i svima ostalima koji me okružuju, kako ovdje na blogu, tako i na poslu i privatno. Ne znam da li se isplati uopće planirati što ostvariti u idućoj godini. Samo znam da želim da održim zdravlje u dobrom stanju, da zadržim posao, da mi obitelj bude dobro. A sve ostalo se nadam da će se već nekako nadodati. Samo da ne bude nekih velikih nevolja. I biti će dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: inventura, posao, Zdravlje


- 21:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.08.2017., ponedjeljak

Teško ću uskladiti

Na žalost ovaj tjedan zbog nekih privatnih i poslovnih obaveza ne ću se moći špancirati onoliko koliko bih želio. Ipak, posao i privatne obaveze su mi važnije. I ne ću ih moći uskladiti sa španciranjem. Ali ionako ovogodišnji Špancirfest nije ni približno onom što je bio prijašnjih godina. Pa se ne bih želio žaliti.

Nakon uživanja na godišnjem odmoru, vratio sam se danas na posao. Pa su počele i uobičajene brige, kako na poslu, tako i privatno. Bilo je lijepo koliko god da je kratko trajalo. Ono što je najljepše, kratko traje. I vrijeme je da se vratimo u stvarnost. O poslu ne bih želio pisati, jer volim da posao ostavim na poslu. A kad se maknem od njega, volim se posvetiti svom privatnom životu. I onom što me najviše veseli.

Vrt sam ovaj vikend dosta zapustio zbog španciranja. Pa ću tijekom tjedna pokušati malo nadoknaditi. Koliko ću moći. Prošli tjedan sam ubrao nešto graha na vrtu. Ali kako je bila vrućina i suša, nisam ga puno ubrao, tek toliko da si povratim sjeme i još malo si ga nadopunim. A da li ću ga iduće godine saditi, razmislit ću preko zime. Za sada znam da ću paradajz i tikvice saditi, ali morati ću ih dosta drugačije saditi. Jer sam pogriješio ih gusto saditi. I o tome druge godine. Sada sam u planiranju kako da proširim gredu i što da posadim na ove prazne grede. Da pokušam iskoristiti još ovo malo lijepog vremena vani. A i da na proljeće možda nešto počnem brati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, vrt


- 20:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.07.2017., nedjelja

Knjiga, posao, kiša

Nakon nekoliko tjedna ovo popodne sam dalje malo čitao neku knjigu o bratstvu vampira. Ne pamtim kada sam je zadnji puta čitao, ali bilo je negdje prije mjesec dana. I ponovo shvatio koliko mi nedostaje čitanje knjiga i koliko uživam u čitanju dobrih knjiga i romana. I koliko je to lijepa i predivna aktivnost. Ali na žalost zadnjih tjedna nisam baš imao prilike da čitam, dijelom zbog posla i napetosti koje taj posao donosi, te obaveza i briga na vrtu, a o ostalome da ne pišem. Ali vjerujem, nadam se da dolaskom jesenskih i zimskih dana ću se vratiti i čitanju, jer tada možda ne će biti toliko briga oko nekih životnih problema koji me zaokupljaju ovih dana.

Bliži se kraj mjeseca srpnja, a time i ponovo briga i uznemirenost oko toga da li će mi se produžiti ugovor u sadašnjoj firmi ili idem na i ja u najbolju firmu u Lijepoj našoj, a to je burza rada. Pa će opet biti napetosti idućih dana oko toga. A i da li će konačno plača biti idući tjedan ili ne. Jer mjesec polako ide kraju, a o plači ni glasa. I pitam se kako ostati normalan u ovakvim situacijama? Kada svaki mjesec moraš strepiti da li ćeš dobiti plaču ili ne, da li ćeš dobiti produženje ugovora ili ne? Pa onda nije ni čudo da sam opet sav rastreseni. I ova situacije stvarno nije dobra i nikako da je promijenim. Ali morati će se nekako, jer druge nema.

Danas na žalost nisam išao na vrt, ne zato što je nedjelja, nego što cijelo popodne očekujem da će pasti ta dugo očekivana kiša. Koja nikako da padne, upravo dok pišem ovaj post slušam kako grmi vani i pogledavam kroz prozor i pitam se hoće li se složiti vrijeme pa da padne kiša konačno ili ne? Jer sve vapi za kišom, gdje god dođem i prođem vidim da sve vapi za dobrom kišom. A kad će biti i da li će biti vidjet ćemo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, posao, kiša


- 18:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.06.2017., srijeda

Neki grmovi

Pomalo sam bez inspiracije za pisanje današnjeg posta. Ali valjda ću uspjeti napisati nekoliko redaka, tek toliko da se javim. Zadnjih dana nisam baš najbolje. Ne znam je li to zbog ovog ludog vremena vani ili zbog nečeg drugog. Ili je u pitanju stres zbog posla. Jer ovaj tjedan opet sam na iglama, jer mi ističe ugovor, pa ne znam hoće li mi ga produžiti ili ne. Pa nije ni čudo da sam nekako loše. A i sve više ljudi bježi iz ove firme, pa nas je sve manje i manje od radnika. Pa pomalo nekako pusto izgleda u pogonu. Ali dosta o poslu, neka on ostane tamo gdje i jeste, jer posao volim ostaviti na poslu.

Na donjim fotografijama koje ću pokušati prikazati u ovom postu su dva grma neke divlje ruže ili što li već. Ove godine im pokušavam odrediti prve oblike. Koje ne znam kako će izgledati, kada ih dovršim. Ali vjerujem da ću uspjeti naći neki oblik na kraju. Ovih dana nisam se na žalost baš trgnuo od posla na vrtu, jer kako sam već pisao nisam baš najbolje zadnjih dana. Ali barem mi kiša pomaže oko zalijevanja vrta. Tako da ne moram se oko toga mučiti, dok se ne oporavim.







Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: grm, posao


- 20:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.05.2017., nedjelja

Nervoza oko ugovora

Da, slažem se da mi za osnovni alat ne treba neka ogromna kućica na vrtu, ali mora biti dovoljno prostrana da u nju stane i neka kosilica, a i još neki alat koji si moram nabaviti. Već pomalo imam u vidu kućicu koju bi si kupio. I to neku od onih jeftinijih koju prodaju u Bauhausu. I nadam se da ću je jednog dana moći krenuti u nabavku jedne od tih kućica. Samo prije moram riješiti pitanje posla.

A što se tiče posla, nadam se da će mi produžiti ugovor u sadašnjoj firmi. Mada ne gajim baš nadu. Ali ako mi i ponude neki novi ugovor, potpisat ću ga, jer posao mi treba kao i svima ostalima. I vjerovat ću da ću ostati u toj firmi još koji mjesec, tek kada mi ponude novi posao. Ali što god da bude, molbe ću i dalje slati. Dok mi se ne pruži neke prilika za posao u drugoj firmi. Jer ovdje mi nema smisla ostati. Ali ostalo je upitno. Plaču za mjesec travanj sam dobio tek prekjučer. Na čemu sam presretan. A o ostalom ne ću pisati, jer nije vrijedno da o tome pišem. Ali samo ću toliko napisati da zbog tih razloga i bježim iz te firme. Kao i ostali radnici, koji sve više polako bježe iz te firme.

Jučer sam objavio neku pjesmu, koju sam ja napisao prije nekoliko godina. Kada sam bio u nekoj fazi pokušaja pisanja pjesama. Iskreno ne znam što bih pisao o toj pjesmi, a i o ostalim pjesmama. Nije neka vrhunska pjesma, ali se nadam da je bar neki pokušaj pisanja pjesama. A i još ću možda pokušati objaviti neku od tih pjesama koje sam napisao. A koliko su dobre, procijeniti čete sami. A i prije nekoliko godina sam počeo pisati neke priče, koje su još u fazi stvaranja. Jer me je inspiracija dosta napustila. Ali se nadam da ću ih uspjeti jednog dana ponovo početi pisati dalje i uspjeti ih dovršiti. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: pjesme u prozi, vrt, posao


- 17:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.05.2017., četvrtak

Tko želi, taj i nađe

Ovih dana me je kiša stvarno poslužila i lijepo je zalila zemlju u vrtu. Kao i cijeli kraj, kako u samom Varaždinu, tako i u okolici. Ali i napravila pomalo sparinu sa kojom se moramo nositi. Ali preživjeti ćemo nekako. Ali pri tome je dosta dala ta ista kiša i poticaj rastu tom korovu, kojeg skoro ne stignem čupati van, koliko brzo raste. Taj korov je prokletstvo svakog vrtlara. I sa kojim se moramo stalno boriti da se ne širi toliko. Ali što ćemo, ako želimo koliko toliko uredan vrt, onda se moramo uhvatiti borbe sa tim korovom. I ovaj tjedan ništa drugo nisam radio, osim što sam čupao taj korov i kosio travu. I tome nikad kraja.aja.

Pravo je čudo da sam vrt uspio dovesti u ovo stanje u kojem i jeste, s obzirom koliko alata imam, i kakav je bio prije dvije godine. Ali ne predajem se. Jer druge mi nema. A ono malo vrtnog alata sa kojim radim je posuđeni od bake, sa kojom me dijeli ograda. Na žalost, moram ga posuđivati od nje, jer još nisam stvorio uvjete da si ga nabavim. Jedna od stvari koju bih morao riješiti jest da si nekako napravim neku kućicu na vrtu u kojem bih mogao si držati taj alat. A te kućice su papreno skupe. A da ne pišem i o alatu. Ali onaj koji ima volju za vrtom i uzgajanjem, naći će načina da dođe do svega toga. Pa tako ću i ja već naći načina da dođem do svega toga. A dotle ću se morati snaći nekako u održavanju vrta u ovakvim uvjetima kakve imam.

Ali prije toga moram vidjeti što će biti sa ovim sadašnjim poslom. Jer ugovor mi ističe krajem svibnja. A do zadnjeg trenutka ne ću znati da li ću ostati ili ne. Tako da sam iznova počeo da šaljem molbe, sa nadom da ću uspjeti se negdje izboriti za neki razgovor za posao, i možda kroz njega za novi posao u toj firmi. Ne ću se žaliti na ovaj sadašnji posao, dobar je i lijep taj posao. I vrijedno ga je raditi, ali problem je u organizaciji rada, te nekim međuljudskim odnosima, a da o isplati plača ne pišem. Još uvijek nisam dobio plaču za mjesec travanj, a već je skoro kraj mjeseca svibnja. Tako da ne znam u čemu je problem oko toga. Samo znam da se moram maknuti iz te firme nekako, jer ovako više ne može da ide. Ali kako sam već napisao malo prije, onaj tko želi nešto, taj će i naći načina da to i ostvari nekako.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: korov, posao, vrt


- 20:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2017., ponedjeljak

Prisilni odmor

O jučerašnjim lokalnim izborima u Lijepoj našoj ne želim puno pisati. Ma koliko god da su važni, uvijek se pojavljuju jedni te isti ljudi, koji ionako puno toga ne naprave za svog mandata. Pa, nemaš puno koga birati. Nikako da se maknemo od tih istih ljudi. Koji su se priljepili za te neke dužnosti kao neko tvrdo ljepilo koje nikako da odlijepiš od tih dužnosti. Pa više ne vidim koji je smisao ovih i onih izbora.

A što se tiče posla, opet sam na prisilnom odmoru ili čekanju ili kako da već to nazovem. Jer više ne znam kako sve to nazvati. Ali znam da se moram maknuti iz te firme, jer ovo je stvarno postalo napeto i neizdrživo. Tako da mi je jedina opcija pobjeći iz ove firme što prije. Nisam od onih ljudi koji će pobjeći nekamo u bijeli svijet trbuhom za kruhom, mada bi bilo dobro da o tome razmislim. Ali ću rado razmisliti o nekoj suradnji sa nekom inozemnom firmom o radu ovdje. Naravno ako još ima ta neka firma koja je spremna da se pojavi ovdje u Lijepoj našoj. Jer koliko vidim, sve firme pobjegnu glavom bez obzira kada vide kakav teror ovdje vlada od naše vlasti. Tako da polako tražim posao negdje drugdje, sa nadom da ću uspjeti nekako naći načina da odem na razgovor za taj posao o dobijem taj posao.

A na vrtu se radovi nastavljaju polako dalje. Unatoč nedostatku alata, pravo je čudo da išta postižem. Došlo je vrijeme da na ružama ocvale cvijetove odrežem, što sam danas i uspio, sa nadom da ću uskoro uživati u novim predivnim cvijetovima ruža. Koje su se polako oporavile od godina zanemarivanja, ali još će trebati puno truda oko nekih ruža, koje se sporo oporavljaju. Jer su dosta propale, ali ipak se nadam da ču ih uspjeti nekako spasiti. Konačno sam uspio i posaditi malo graha za probu. Nadam se da nije onaj čarobni grah, koji će izrasti nebu pod oblake. Mada ne bih imao ništa protiv da i meni izraste jedan takav grah, pa da odem do tog jednog diva kojem bih posudio neko zlatno jaje ili o čemu se već radi. Kao u onoj bajci o čarobnom grahu. Šalu na stranu, ali ipak upornim radom nadam se da ću na tom vrtu uspjeti nešto uzgojiti, što će mi pomoći u svakodnevnom životu.

A da ne pričam i pišem o onom predivnom umoru nakon rada u vrtu, koji se javlja nakon što si dva ili više sati proveo u napornom radu u vrtu. Taj osjećaj je riječima neopisiv. A tek uživanje u mirisima zemlje, trave i ostalog bilja o kojem se brineš i pokušavaš uzgojiti. Moram priznati da mi je nedostajao taj rad i ti mirisi vrta koji se javljaju kada se baviš tim hobijem ili kako već to nazvati. A tek kako te zna opustiti taj rad u vrtu i odvući te od svakodnevnih briga koje te muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, umor, posao


- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.05.2017., utorak

Nećakinje, biljke i posao

Da, bili su to predivni trenuci na prvoj pričesti mojih nećakinja. I tada sam uvidio još jednom koliko je lijepo imati ta dva anđela za nećakinje. Da, predivne su one djevojčice. I volim biti u njihovom društvu. I slažem se da moram biti dobar prema njima, jer kao djeca su osjetljiva. I za poklon sam im odnio nekoliko knjiga o životinjama i prirodi. I to su tako oduševljeno gledale, da vam ne mogu opisati. Mada su im i ostali darovi bili dragi. Poklonio sam im knjige jer želja mi je da kroz te knjige nekako pokušam usaditi želju da čitaju i počnu čitati knjige, a koliko ću uspjeti, vidjeti ćemo.
A i sa biljkama isto treba lijepo, i trudim se prema njima biti što bolji. Nekako sam se u zadnje vrijeme odlučio za to ljekovito bilje i polako sam ih počeo nabavljati. Danas sam si nabavio metvicu, a prije nekoliko dana i ružmarin. Jer želja mi je da se pokušam malo baviti tim ljekoviti biljem. Ispočetka za vlastite potrebe, a kasnije ćemo još vidjeti. Za sada ih držim kod kuće, jer su još premale da bih ih sadio u vrt, a i želja mi je da malo proučim kroz ovaj način njihov uzgoj. A s vremenom ću ih pokušati prenijeti u vrt, i polako povećavati uzgoj, jer sam još uvijek nov u tome. I treba mi neko praktično iskustvo. A kuda će me to odvesti, vidjet ću s vremenom. Nadam se prema nekom ozbiljnijem uzgoju ljekovitom bilju.
Da, trebam imati neki rezervni plan što se tiče posla. Zapravo sve ovo što pokušavam u zadnje vrijeme su neki koraci prema svom poslu kojeg jednog dana želim pokrenuti. I taj početak uzgoja nekih biljaka u vrtu, a i učenje novih tehnologija i slično je zapravo možda početak nekog vlastitog posla. Jer vidim da mi nema baš puno smisla da se hrvam u drugim firmama za male novce, a da o međuljudskim odnosima i ostalom ne pričam i pišem. Znam da i to nije lako, i da tu ima puno briga i problema u današnje vrijeme, ali nastojim da se o tome toliko ne opterećujem. Ali još ne znam kolike su te brige i problemi. Nadam se da ne će biti preveliki. Ali dosta o svemu tome, idem na počinak.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Melisa, metvica, posao


- 22:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.04.2017., petak

Radnička kiša

Nakon dugo vremena, stvarno dugo vremena, da se više ne znam kada je to zadnji puta bilo, danas sam doživio radničku kišu. Tako ja zovem kišu po kojoj ideš kući, a nemaš kišobran sa sobom i onda zbog toga pokisneš. Tako sam i danas nakon posla, na povratku kući doživio tu radničku kišu, jer sam se ipak nadao da kiše ne će biti tada. Ali kao i obično, prevario sam se. Ali ništa zato, ne će mi to biti ni prvi ni zadnji puta u životu. A i to je dio života i odlaska na posao i dolaska kući sa posla. Pa se ne isplati živcirati zbog toga.
A što se pak posla tiče, i dalje je tako kako i jeste. Jedan kolega je dao otkaz, jer je izgleda da si je našao novi posao. Nadam se da će mu biti bolje tamo. A drugi je kolega dobio otkaz, i kao razlog otkaza naveli da više nema posla toliko da ga zadrže na poslu. A kako izgleda da će i još jedan radnik dobiti otkaz, ne znam zbog čega, ali sumnjam razlog. Tako da su otkazi počeli da se događaju. Iz razno raznih razloga. Ali što god da je, nadam se da ga ja ne ću dobiti tako skoro. Jer ma koji god razlog bio, posao mi treba. A novi posao je teško naći. Ali onaj koji je željan rada i posla, taj će i pronaći neki posao. Te se i ja nadam da ću nekako si uspjeti pronaći neki drugi posao, ukoliko ovaj sadašnji zapne. A u međuvremenu sam ovaj tjedan naučio raditi nešto novo. Naime, pokazali mi kako da radim neki dio za neki stolac. I nakon prvih nekoliko loše izrađenih, polako sam počeo da sve bolje radim. Barem se ja tako mislim i nadam se. I da sam nastavio to raditi, možda bi s vremenom ih bolje počeo raditi. Ali na žalost, morao sam preći na drugi posao. Jer on je važniji. Tako da mi ne prođe tjedan, a da mi nešto novo ne pokažu kako da radim i pokušam raditi i steknem neku novu praksu.
Na žalost ovaj tjedan sam se malo osjećao loše, pa nisam bio u stanju da vas posjećujem na vašim blogovima koliko sam htio. Ali ipak vas pratim i čitam, mada nisam ostavio komentar. Jer ponekad nisam bio u stanju da vas komentiram. Stog mi ne zamjerite na tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kiša, posao


- 20:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.04.2017., srijeda

Vračanje u normalu 2. dio

Nadam se da su bili dobri moji zadnji postovi. Nije mi bila želja da ovim putem ikome držim prodike o obitelji i vjeri. Već sam pisao onako kako sam se osjećao u tom trenutku i što sam mislio o tim temama. I iznosio svoje mišljenje. Izgleda da mi u zadnje vrijeme sve više je na cijeni obitelj. Dijelom što sam je izgubio kroz smrt svojih roditelja i malog nećaka. A i što još nisam osnovao svoju obitelj, za kojom jako čeznem. I koju bih volio imati. Ali znam da je ovako ne ću osnovati. Samo odlazeći na posao i kući s posla i u neku nabavu. Previše sam se zatvorio u sebe i svoj stan. Možda dijelom jer sam zadnjih godina doživio neka razočarenja u neke ljude. I zbog kojih pomalo ne vjerujem više u neke stvari. A što ću sad, za time više ne treba žaliti. I morao bih naći neki novi put. Jer drugačije ne ide. Nastaviti živjeti i pronaći neko svoje novo mjesto u ovom svijetu.
Nakon boravka ovog produženog vikenda sa svojom sestrom i njezinom obitelji, polako se vraćam u neku normalu. Sam umoran i iscrpljen sa druženjem sa mojim dragim nećakinjama jedva čekam idući vikend da se odmorim od svega. Jer jučer sam se vratio na posao, na kojem su počela neka nova uzbuđenja i brige i koje ne znam kako će se završiti. Nadam se dobrom završetku. Ali što god da je, ipak ću morati razmisliti o nekom drugom poslu u drugoj firmi. Ali o tome ću morati dobro razmisliti. A i zbog lošeg vremena ne mogu se posvetiti vrtu onako koliko želim. Ali doći će i ljepše vrijeme, pa ću se i njemu moći posvetiti koliko i kako želim.
A u međuvremenu pokušavam da si instaliram neki novi program na svoj kompjuter. Ali mi baš ne ide sve to. Pa sam dosta ljut zbog toga. Ali nadam se da ću i na to uspjeti naći neko rješenje. Jer stvarno bih volio da uspijem u tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, obitelj


- 18:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.03.2017., petak

Sretan si što imaš posao

Da, na žalost nisam mogao birati poslove u prošlosti. I bio sam sretan što sam uopće dobio posao. A i za sadašnji posao sam sretan što sam ga dobio i imam priliku da radim negdje i zaradim neke novce za životne potrebe. Danas je an žalost takvo vrijeme da ne možeš birati posao i poslove koje želiš raditi. već zgrabiti prvi posao koji ti se ponudi. Makar je izvan tvojih kvalifikacija. A i sposobnosti ponekad. Pa čak i za minimalac, samo da preživiš i životariš. Jer račune moraš platiti, a i jesti i obući se. Ovaj sadašnji posao je jedan od boljih koji sam do sada radio. Radim trenutno u nekoj proizvodnji namještaja, gdje sa nekim kolegama obrađujem neke drvene ploče od iverice za nekakav namještaj. Jeste naporan posao, a i ponekad monoton, ali ipak vrijedan da se radi.
Inače, završio sam školu za prodavača, a naknadno i tečajeve za operatera na računalu i web i grafički dizajn. Ako prodavač sam imao prilike da radim u nekim trgovinama koje su prodavale centralno grijanje, a i pločice i ostalu kupaonsku opremu, pa čak i bicikl prodavao, a i u nekoj željezari. Ali nakon toga nekako mi se nije baš posrečilo raditi u trgovini. Pa sam se prebacio na proizvodnju. A kao web i grafički dizajner nisam nikad imao prilike raditi. tako da sam već dosta tih stvari zaboravio raditi. Ali se nadam da ću jednog dana i tu neku priliku dobiti. Ali sudbina te puno ne pita, pa nikad ne znaš kud te može odvesti. Mada bih volio se i u tom poslu okušati.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, sretan, proizvodnja


- 18:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.03.2017., utorak

Svaki posao je vrijedan truda

Da, bio je to užasan posao sa sortiranjem smeća. I sa užasom se prisjećam tog posla. Na žalost, taj poslodavac nije nam pružio adekvatne uvjete za rad, pa nije ni čudo da sam bio toliko na bolovanju. A i što nije prošao tjedan a da mu netko nije bio na bolovanju. I još se zgražao što smo toliko bili na bolovanju i što ljudi nisu se trgali za taj posao. A dao nam je obične radničke rukavice i neke maske za usta i nos da sa njima radimo. Te to govori kakav je bio kao čovjek i poslodavac. I što je nakon nepunih godinu dana propao. A država mu nije mogla staviti soli na rep, jer je uvijek našao neku rupu u zakonu. I onda nije ni čudo što nam je država u takvoj banani.
A sadašnji posao je malo bolji, mada i tu ima dosta prljavštine i inih stvari. Ali nije barem toliko smrdljiv i odvratan kao ovaj sa smećem. I nastojati ću ga raditi što najbolje mogu i umijem. I ne bojim ga se raditi. Naravno, svaki posao kojeg nastojiš raditi najbolje što možeš je dobar posao. I taj svaki posao je onda vrijedan truda raditi. i ako ga radiš što poštenije možeš, a i savjesnije što možeš, onda ga se i ne moraš sramiti. Ma kakav taj posao bio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrijedan. trud, posao


- 20:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.02.2017., petak

Promijene

Ovaj tjedan mi je bio pomalo buran. Nakon što sam početkom mjeseca uspio konačno nakon nekih tri godine riješiti jedan problem, ovaj tjedan pojavio mi se ovaj tjedan novi problem, kojeg ne znam da li ću uspjeti riješiti tako lako. Ali nadam se da ću uspjeti nekako i njega riješiti. Jedan problem riješiš, novi se pojavi. Umjesto da idem u nekim problemima naprijed, ja kao da stojim na mjestu i nikako da se pomaknem sa njega. Ali ipak se krećem polako prema naprijed. I imam dojam da se u životu nekako vračam u neku normalu.
Na poslu sam premješteni na novo radno mjesto u neki drugi dio proizvodnje. Baš kada sam se navikao raditi sa ovim kolegama i u nekim poslovima savladavati raditi te poslove, premjeste me na neke nove poslove. I sada sve opet moram iznova učiti. Ali ne ću se žaliti, jer sretan sam da imam posao i da je prva plača ove godine konačno sjela. Pa se nešto lakše diše ovih dana. Ali kako mjesec ide kraju, sve sam napetiji da li ću dobiti produljenje ugovora. Jer ističe krajem ovog mjeseca. Ali saznati ću idućih dana da li će se i to riješiti. A moram napisati da je užitak dobiti ponovo plaču nakon nekoliko mjeseci u kojima nisi je dobivao. I to je onaj predivan osjećaj kojeg ne možeš riječima opisati.
Vidim da sam ovaj tjedan zadnji post objavio u ponedjeljak. Pa sam konačno nakon napornog tjedna i burnog tjedna uhvatio malo vremena da se ovim pisanim riječima pokušam malo opustiti. Jer pisana riječ mi puno znači. Bilo da je pročitam u nekoj knjizi ili da je napišem. Zadnjih godina sam postao ovisnik o pisanoj riječi i gotovo više ne mogu bez nje. Ne mogu da podnesem da mi dan prođe, a da barem nekoliko stranica pisane riječi pročitam. Ili da nekoliko rečenica napišem. Još uvijek čitam neki krimi roman i nadam se da ću ovaj vikend konačno uspjeti pročitati. I konačno saznati krivca za ovaj splet napada i ubojstva. Nekako ovaj krimi roman mi je najlošiji koji sam čitao do sada. A što ću, ne mogu svaki puta naletjeti na dobar krimi roman.
Kako sam pisao u prijašnjim postovima, lijepo vrijeme se polako bliži. Tako i polako razmatram što sve želim raditi na vrtu. Ali ne treba se žuriti, jer ipak vrt se ne može odmah preko noći dovesti u red, već za to treba godine i godine brige oko njega. Te samo treba strpljenja i upornosti u njegovom uređenju i brizi. A u međuvremenu ponovo razmišljam da se počnem baviti uzgojem palmi. Još uvijek imam kod kuće nekoliko palmi. I jedna od njih polako napreduje. I već je postala prava ljepotica. A ostale se još nešto dure. Ali pokušati ću ih ove godine dovesti u neki red. Samo se treba još strpjeti da vani vrijeme se proljepša, pa da ih pokušam dovesti u neki red. A i da si pokušam posaditi još nekoliko, sa nadom da će ove nove mi bolje uspijevati.

Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, posao, plaža


- 19:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.01.2017., srijeda

Ide nekako posao

Polako sve više ulazim u ovaj posao. I polako stvaram neku rutinu oko odlaska na posao i privatnih obaveza. Da, i ja se nadam da kad mi sjedne prva plača zaboraviti na ovu hladnoću. Koja je stvarno užasna. I nije mi tako hladno u tom pogonu kao vani, mada se osjeća hladnoća i u njemu. Ali s vremena na vrijeme odeš raditi u topliji dio pogona, pa se sve to nekako lakše izdrži. A i dosta se moram kretati, pa me i to grije. A i sa kolegama na poslu se sve više polako upoznaješ, pa se nekako izdrži ta jutarnja smjena. I kako izgleda samo ću jutarnju smjenu raditi, što mi pomalo odgovara. Jer ostatak dana mogu se posvetiti nekim drugim stvarima u životu. I ja sam sretan što sam dobio posao i nadam se da mi je i Bog pomogao, jer već je bio i red da počnem nešto raditi i svoju plaču si zaraditi. Jer ovo stanje bez posla mi je postalo neizdrživo da riječima ne mogu opisati. Onaj tko to ne proba, ne može da vjeruje. Tako da sam sretan na ovoj prilici, za koju se moram boriti. Jer tko zna da li ću uskoro dobiti neku drugu priliku. A i na kolege se ne mogu požaliti, jer mi savjetima pomažu i za koje se moram potruditi da ih primijenim. Mada ih je sve teško još poloviti, ali se nadam da ću s vremenom i te savjete prihvatiti i sve više ih primijeniti ih u praksi. Na samu vrstu posla se ne mogu požaliti, jer nije kompliciran. Mada tako izgleda ispočetka, ali čim uhvatiš grif kako ga raditi onda uvidiš da je sasvim lagan i jednostavan. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hladnoća, posao


- 19:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.01.2017., petak

Iznenadna prilika

Ovih dana doživljavam jedno novo iskustvo i priliku da se dokažem. U srijedu oko podneva me pozvao neki gospodin iz neke firme na neki razgovor za posao. I jučer sam išao u tu firmu da obavim taj razgovor za posao, jer nisam od onih koji samo šalju molbe i mole Boga da taj posao ne dobiju. Već sam voljan da radim i kroz te izazove koje taj posao donosi pokušam nešto ostvariti i postići. Makar mnogi ti poslovi nisu spektakularni, ali su ipak vrijedni truda da se rade i kroz te poslove pokuša nešto ostvariti i postići. Ali vratimo se tom razgovoru za posao, koji je prolazio kao i većina njih, vidio sam na licu tog gospodina da se nekako dvoji oko nečeg, a i kroz neka pitanja da se ima neke dileme. I na kraju se pokazuje to da se je odlučio mi pružiti šansu i odveo me jdnom sojem kolegi sa kojim sam se dogovorio još neke detalje. I kada sam to čuo, pomalo sam doživio šok, jer se nisam nadao da će mi odmah netko tako brzo pružiti šansu da se pokažem i da pokušam dobiti i zadržati posao. I trebalo mi je dosta vremena da se oporavim od tog iznenađenja i da prikupim neke dokumente i pripremim radnu odjeću, da danas odem na posao pokušati se dokazati na tom poslu da ga što duže zadržim. Jer posao mi treba, posla sam željan, a i samog rada željan, jer biti bez posla je nešto najteže i jedna od najgorih stvari koja čovjeka može zadesiti. Znam da ima i gorih stvari od gubitka posla i biti bez posla, ali ipak je teško biti bez posla. I to čovjeka zna izluditi. Mada još nije sve službeno, jer ugovor još nije potpisan i time još nije službeno, ali ipak je lijepo da ti tako netko dade priliku da radim nešto. A kako će biti, još ne znam. Ali znam da mi slijede naporni dani i tjedni na poslu, jer posao je fizički naporan, ali sve se da nekako izdržati kad znaš da imaš mogućnost da radiš i priliku dobiti neku plaču. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, prilika, rad


- 17:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #

10.01.2017., utorak

Prvi intervju za posao ove godine

Danas sam imao prvi razgovor za posao u ovoj godini. Radi se o nekoj firmi iz Istre koja traži sezonske radnike prodavače. Mada bi se navodno počelo raditi negdje u četvrtom mjesecu, ipak se nadam da ću se uspjeti zaposliti u nekoj varaždinskoj firmi prije tog četvrtog mjeseca. Nisam protiv sezonskog rada na moru, ali svake godine čujem sve više loših iskustva od ljudi koji su bili sezonski radnici na moru. Mada ima i dobrih iskustva, ipak radije dajem prednost u bližoj okolici zbog nekih drugih problema koji me muče. A i ove gospođe sa kojima sam pričao o tom poslu nekako mi baš nisu ostavile neki dobar dojam o tom poslu. Tako da se moja potraga za poslom dalje nastavlja, jer ipak već sada mi treba neki posao. A ne tek negdje za nekoliko mjeseci. Te se nadam da će mi se uskoro posrećiti po tom pitanju uskoro. Molbe se šalju i dalje, oglasnici pretražuju, pa se nadam da će se mi se uskoro posrećiti. Ovih dana malo proučavam neku web stranicu koja se bavi poslovnim kontaktima, kako je koristiti. Mada još ne znam da li će mi to išta pomoći, ali vrijedi pokušati iskoristiti i tu web stranicu, sa nadom da će mi neki kontakt pomoći oko posla. Znanje samo može koristiti i treba učiti što više. Čak zadnjih dana razmišljam ponovo o nekom vlastitom poslu, i u potrazi sam za mnogim informacijama. Ali što god odlučio o tom pokretanju svog posla, morati ću dobro razmisliti o tome i informirati se. Jer ipak nije se lako upustiti u poduzetničke vode. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: intervju, posao, karijera


- 15:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.12.2016., ponedjeljak

Intervju obavljen

Sav nervozan i uzbuđen jutros malo poslije 8 sati sam otišao do te jedne firme na intervju za posao. I kako baš nemam auto sa kojim bih išao do tamo, morao sam pješke ići. I za to mi je trebalo oko 40 minuta. Jer je firma smještena malo izvan grada, ali ipak sam uspio nekako doći unatoč rosulji koja se je ledila pri dodiru sa tlom. Te sam morao malo čekati jer direktoru je iskrsnuo neki problem. Mada sam imao zakazani termin. Naime, izgleda da se je nekom radniku dogodila nezgoda na ulazu u firmu zbog te poledice, pa su mu morali priskočiti u pomoć. Navodno se zbog te poledice poskliznuo i pao. Što me je još dodatno uznemirilo jer se je i meni u par navrata malo poslkliznulo. Ali sam uspio doći do te firme i nazad kući bez problema. Jer baš sada mi ne bi trebao neki prijelom kosti ili slično. I tako unatoč problemima uspio sam obaviti razgovor koji zbog tih problema nije baš bio najbolji. Te se nadam da sam uspio ostaviti koliko toliko dobar dojam da me pozovu u drugi krug razgovora. A radi se o poslu na nekoj proizvodnoj liniji koju su si nedavno nabavili i sada trebaju još neke radnike. I pristao bih raditi u toj firmi, samo da dobijem taj posao, sa nadom da će me nakon probnog roka i zadržati i da ću se snaći raditi u toj novoj radnoj sredini. I navodno bi me u idućih dva do tri tjedna nazvali da dođem na drugi intervju ili na probni rok. Nisam u toj strci zapamtio baš što je u pitanju, ali što god da bude, pa ako me i pozovu da dođem raditi prihvatio bih, samo da konačno počnem raditi. Jer ova nezaposlenost me sve više ubija, a i troškovi života sve više stišću. Evo, nadam se da sam pisao ove retke razumno, jer sam i dalje sav još uznemireni tim nekim događajima. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: intervju, posao, karijera


- 13:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.12.2016., ponedjeljak

Sud, intervju i volontiranje

Nakon što sam se ujutro hrvao na sudu oko problema sa krivo zabilježenom granicom nekog komada zemlje od strane nekog geodete i koja glasi na jednog člana moje obitelji. I nakon što sam obavio jedan razgovor za posao, popodne sam proveo u ugodnom društvu sa volonterima socijalne samoposluge, u slaganju namirnica koje su sakupljali drugi volonteri u subotu u nekim trgovačkim centrima. Jer ovo hrvanje na sudu zbog jedne greške nekog nesposobnog geodete me je iscrpilo, da sam bio sav umoran od toga. Jednostavno ne mogu vjerovati da zbog tog geodete moramo svakih nekoliko mjeseci ići na sud da se sve to ispravi u sudskim knjigama. Ne samo moja obitelj, već i vlasnici susjednih parcela zemlje. I umjesto da se posvetimo svojim problemima, mi se moramo gnjaviti sa time. To je za ne vjerovati, i naravno da nam je država u takvim problemima, kada pojedinci u državnoj upravi ne rade svoj posao kako treba. I nadam se da je sada nakon ovog rješenja problema mir po tom pitanju, jer sve dalje bi bilo previše. A što se tiče razgovora za posao, drago mi je da sam ga obavio, jer to je znak da ipak postoji šansa da se negdje zaposlim, samo trebam biti uporan u slanju molbi i odlasku na intervjue. Te da ipak neke firme pokazuju interes za mene, i to mi je samo ohrabrenje da i dalje budem uporan u traženju i slanju molbi, jer pitanje je vremena kada će mi se zalomiti (pozitivno) neki posao ponovo. A u dok ne pronađem novi posao i rješavanju ostalih životnih problema nastojat ću koliko mogu da pomognem u radu socijalne samoposluge, jednim dijelom jer je to predivna humana gesta, a drugim djelom jer se tamo pojavljuju divni ljudi koji svojim radom i veseljem pomažu onima kojima je potrebno. Sa nadom da će u buduće biti sve manje ljudi kojima je potrebna takva vrsta pomoći. Volim odlaziti ponedjeljkom u samoposlugu, jer dolaze i mladi ljudi, i zbog njih se osjećam ljepše i bolje, jer ipak tim volontiranjem tamo pokazuju i svoju ljepšu i bolju stranu svoje mladosti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sud, volontiranje, intervju, posao


- 19:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.11.2016., utorak

Tečajevi, molbe i ribice

Da, ima nekih dobrih tečajeva za dokvalifikaciju, ali nema novaca za njih. Neki su povoljni, neki nisu. Sve zavisi za što se želiš do-kvalificirati. Ja sam prije jedno 10 godina sam završio neke tečajeve za operatera na računalu i nakon toga još neke naprednije tečajeve, ali mi nisu puno pomogli u dobivanju posla. Jer poslodavci uvijek nađu neki razlog da me ni s time ne zaposle. A i razmišljam da još pokušam završiti neke tečajeve, ali moram naći nekako novaca da ih si mogu priuštiti. Jer nisu baš tako jeftini. Ali se nadam da ću ih nekako uspjeti nabaviti, pa da završim još neke tečajeve koje bi volio da završim. I naravno koji se upisuju u radnu knjigu. A što se traženje posla tiče, da stvarno se trudim slati svugdje molbe. Naravno, ne javljam se na poslove poput knjigovodstva ili komercijale, kada nemam blage veze u tom poslu. A i većina poslodavaca traže radno iskustvo od dvije ili više godina, a ja to nemam. Nije da ne bih želio raditi te poslove, ali stvarno nemam pojma kako se rade ti poslovi. Pa sam prisiljeni da takve natječaje izbjegavam. Da se ne dovedem u neugodnu situaciju. Ali poslovi u skladištu, trgovini, radnik u proizvodnji i na liniji mogao bih raditi, jer već u nekim tim stvarima imam nekog iskustva. A i u još nekim poslovima. Pa se i na takve poslove javljam. Priznajem da sam možda ograničeni u takvom stavu, i zbog toga teško dolazim do posla, ali stvarno ne znam kako da uspijem u nekom poslu kojeg ne znam raditi. Ali se barem trudim slati na te neke natječaje za posao u kojem bih znao raditi. Ne prođe tjedan a da ne pošaljem nekoliko molbi. A što se tiče ribica, akvarija, prehrani ribica i opremi, naravno da ću pisati o tome, ne bojite se. A i o još nekim temama. Samo nikako da se zbog tih nekih obaveza koje mi stalno iskrsnu ne planirano, konačno ozbiljnije krenem u pisanje postova o tome. A i nisam još neki stručnjak u tom području, već neki početnik, pa nekako nemam nekog osobitog iskustva. Ali nadam se da me to neće spriječiti da polako počnem pisati o tome. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao, tečajevi, ribice


- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Molbe i volontiranje

Da, posao mi je najvažniji i njega si najprije moram naći, to mi je prvo na listi. Što prije to bolje. A s vremenom će i ostalo doći, tu se slažem. I uporan sam u slanju tih molbi, te vjerujem da će mi ta upornost donijeti i nekog rezultata uskoro. Ali dotle, u međuvremenu ću se ipak pokušati informirati o ribicama kroz razne načine. Kako kroz čitanje raznih knjiga o njima ili na Internetu, dok se ne stvore uvjeti da krenem u nabavku većeg akvarija. Što bih jako volio, jer ono malo što sam vidio kroz proučavanje članaka na internetu i ove neke knjige to je lijep hobi. I volio bi se okušati u njemu. A posao? Tu ne znam što će biti i koliko dugo će mi trebati da ponovo nađem neki posao, i svaki dan očajno pregledavam na web strani burze rada za nekim novim natječajem na koji bi se mogao javiti. Naravno ne mogu se javiti na svaki, jer ili nemam dovoljnu kvalifikaciju za to ili nešto drugo. Ali na one koje mislim i smatram da bih znam i mogao raditi, javljam se molbama uporno. Ali uporno mi se ne javljaju mnogi od njih odgovorom. Pa na žalost ne znam u čemu je problem, osim da možda ima netko tko ima bolje uvjete u tom natječaju pa dobije posao od mene. Ali što god da je u pitanju, uporan moram biti, jer negdje se mora i meni posrećiti što se posla tiče. Jučer sam nakon dužeg vremena išao malo volontirati u socijalnu samoposlugu ovdje u Varaždinu. I to pomoći oko slaganja razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština koje su potrebni onim mojim sugrađanima koji su se nesretnim okolnostima našli u teškoj situaciji. Mada sam i ja u teškoj situaciji, to ne mogu poreći, ali znam i vidim da ima puno ljudi i obitelji koji su u puno težoj i goroj situaciji nego sam ja. I upravo zbog njih sam se uključio prošle godine u rad te udruge koja vodi tu socijalnu samoposlugu, da barem tim volontiranjem oko slaganja i razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština i pripreme za podjelu barem malo pomognem u radu te samoposluge, te da se tako pomogne svim tim nesretnim ljudima kojima je potrebna takva vrsta pomoći. Jer znam da im nije lako, samo ne znam koliko im je teško. A i ne mogu gledati da dok neki ljudi imaju sve, a drugi se muče sa preživljavanjem. Pa mi je želja da bar tim malim radom pomognem da im se pokuša koliko je moguće. Jer znam da i ja se mogu naći u njihovoj situaciji. I to me potiče da pokušam barem tim malim i kratkim radom pomoći u radu te udruge. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao


- 15:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se