Crna svjetlost

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

29.12.2017., petak

Inventura

Sve se više bliži kraj i ove godine. Sve se više bliži početak nove godine. Mnogi ovih dana rade inventuru ove godine i planove za iduću godinu. I svima njima i vama je bila više manje uspješna godina. Bila je takva kakva je i bila. Za izgubljenim vremenom ne treba žaliti, sadašnjost treba živjeti, a budućnost treba planirati. Tako je to uvijek bili i uvijek će biti.

Meni je ova godina bila takva kakva i jeste. Naporna i bolja nego prijašnja. Napokon sam se zaposlio, konačno, nakon nekoliko godina muke po traženju posla. Nastavila se sa borbom da na vrtu pokušam nešto uzgojiti i dalje ga dovedem u neki red, a završila je sa operacijom žučnog kamenca. Uspio konačno riješiti neke probleme. A novi su se polako javljali. Jednoga se riješiš, a drugi dođe. I tako opet iznova. Ne ću se žaliti, jer nemam se što žaliti. Sretan sam što sam se zaposlio i radio u ova vremena, ma kakva god ona bila i nazvali ih kako god. Bio sam nekoliko puta kod sestre, i ona je sa obitelji bila kod mene. Sestra je bila na operaciji žući, i ja sito. Kao da smo se dogovorili da ove godine oboje imamo problem sa tim žučnim kamencom. Ali Bogu hvala sve je dobro prošlo, kako kod nje, tako i kod mene. I ta neugodnost je iza nas i ostaje u prošlosti samo kao jedno ružno sjećanje, kao jedan ružan san.

Neke velike planove ne planiram za iduću godinu. Neke velike želje nemam za iduću godinu. Samo da mi bude zdravlja, ljubavi i posla. Kako meni, tako i svima u mojoj obitelji. A i svima ostalima koji me okružuju, kako ovdje na blogu, tako i na poslu i privatno. Ne znam da li se isplati uopće planirati što ostvariti u idućoj godini. Samo znam da želim da održim zdravlje u dobrom stanju, da zadržim posao, da mi obitelj bude dobro. A sve ostalo se nadam da će se već nekako nadodati. Samo da ne bude nekih velikih nevolja. I biti će dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: inventura, posao, Zdravlje


- 21:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.12.2017., srijeda

Učimo iz prošlosti

Ni ja baš nisam bio oduševljen čitanjem lektire za vrijeme školovanja. Tako je to kad si mlad. Mada ni sada nisam oduševljen Turcima i Bosni. Ali ipak nekako pomalo volim povijesne romane. A i kako sam zadnjih nekoliko godina dosta oduševljen čitanjem, a i kako sam dosta toga propustio za vrijeme mladosti oko čitanja, odvažio sam se da i Ivu Andrića pročitam. Već me ionako godinama njegove knjige kod kuće mame da ih uzmem i pročitam. Pa onda zašto da ih ne pročitam.

Zapravo, nije mi stvar da li sam oduševljen ili ne. Već mi je pomalo želja da kroz ove priče i romane, ma koliko one stvarne bile ili ne, pokušam nekako se upoznati sa povijesti ovih krajeva. I tako nekako pokušati shvatiti i sadašnjost. Jer sadašnjost se prema mojem mišljenju nastavlja na prošlost. Jer ako zaboravimo prošlost, ako je ne upoznamo i ne znamo, ne znam kako možemo živjeti sadašnjost i ići prema budućnosti. Jer prošlost nas ući kako da živimo sadašnjost za budućnost, da ne ponavljamo te iste greške iz prošlosti. I da se kroz nju nekako naučimo živjeti u sadašnjosti i budućnosti.

Znam da su još Božićni blagdani, ali želio sam napisati ovo i podijeliti sa vama. Nadam se da ste uživali u ove blagdane sa svojim najmilijima. Ja na žalost nisam mogao ga provesti onako kako sam želio. Ali sam ipak sam bio u kontaktu sa njima da barem tako nekako proslavimo ove blagdane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: UČENJE, povijest


- 15:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.12.2017., nedjelja

Blagoslovljen vam Božić

Svim dragim blogerima i ostalima koji posjećuju i čitaju ovaj blog i koji ovih dana slave Božić želim:


Neka Božić donese čaroliju u vaše srce uz velike radosti. Neka vas Božji duh blagoslivlja snagom. Neka obećanje Božića donese vama i vašim najdražima beskrajne blagoslove.


Ćestit i blagoslovljen Božić!



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Božić


- 11:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.12.2017., subota

Ivo Andrić

Konačno da ovih dana pročitam ovu knjigu "Kupinovo vino" do kraja. I koja je stvarno ispala odlična knjiga i koju svima vama koji volite čitati knjige i romane toplo preporučam. Gotovo da i nema spomena nasilje, tek svjedočenje jedne junakinje romana o nekim nemilim događajima koje je proživjela u životu. Nadam se da mogu napisati da je to pomalo i ljubavni roman. Roman koji priča o ljubavi prema vinu, proživljenoj ljubavi prema svom idolu iz djetinjstva, prijateljstvu jednog tinejdžera prema jednom starcu koji ga nadahnjuje i obasipa pričama iz prošlosti i krajevima koje je posjetio. Isplati se ova knjiga pročitati.

Nakon ove odlične knjige, vratio sam se jednom književniku iz ovih naših krajeva, nobelovcu Ivo Andrić. Kojeg već dugo želim pročitati. Barem ona djela koja imam kod kuće. I koje me već mjesecima i godinama mame da ih uzmem i pročitam. Da uzalud ne stoje na polici ormara. Počeo sam sa knjigom pripovjedaka "Nemirna godina" i koja priča o Turcima koji su ratovali po Bosni i Hercegovine, a i šire. I prema ovom što sam do sada pročitao, a nije baš puno, odlična je knjiga, koja priča o nekim Turskim junacima u doba turskih osvajanja. Te opisuje odlično opisuje karaktere nekih junaka. Ne znam jesu li te priče pisane prema stvarnim događajima ili ne, ali ipak ovo malo što sam pročitao prikazuje kakvi su pojedinci bili. Nekako sam stekao dojam kako odlično opisuje karaktere tih nekih glavnih junaka. I to me je do sada dojmilo u ovoj knjizi.

O Ivi Andriću ne moram vam pisati, jer i sami znate da je on jedan od najboljih pisaca iz ovih krajeva i dobitnik Nobelove nagrade. I to je sama preporuka da ponovo pokušate pročitati njegova djela vi koji ste ih možda već pročitali. A oni koji nisu, da ih pročitaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Ivo Andrić, knjiga, roman


- 19:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.12.2017., utorak

Kupinovo vino 2. dio

Evo, nakon što sam pročitao više od pola knjige "Kupinovo vino" nadam se da mogu napisati svoje prve dojmove o ovoj knjizi. I ova me je knjiga privezala za sebe i svojom pomalo napetom radnjom me vuče dalje, da je pročitam do kraja. Zapravo, sada kada sam skoro pri kraju, baš me interesira kako će završiti.

Knjiga govori o piscu znanstvene fantastike, Jay Mackintosh, koji nakon prvog objavljenog uspješnog romana ne nalazi inspiraciju da napiše neki novi uspješni roman. I prepušta se pisanju priča u znanstvenoj fantastici i predavanju na nekom fakultetu ili što li je već. Nakon nekoliko godina sasvim slučajno dobiva brošuru u kojoj pronalazi oglas u kojem se prodaje kuća u Francuskoj. Koja ga je zainteresirala. I donosi odluku da ode živjeti u nju, gdje dobiva inspiraciju i počinje pisati novu knjigu. U knjizi se isprepliću sjećanja junaka na djetinjstvo, te njegovog boravka u novoj kući i francuskom selu u kojem se nalazi.

I u ovoj knjizi mi je zanimljivo to kako opisuje seosku zajednicu, koja nije pošteđena ogovaranja svojih susjeda, strahove pojedinaca od nepoznatih. Zajednice podijeljenih na jedne koji žele da selo napreduje, i na druge koji žele da ostane onakvo kakvo i jeste. Zabadanje pojedinaca u tuđe živote iz dosade svog života. Kako junak odrasta uz svog junaka Joa Jabučara, koji pokušava iz sveg i svačeg uzgojiti vino. Koji mu usađuje ljubav prema ljekovitom bilju i vrtlarstvu. I nakon što odraste ipak na kraju pronalazi ljubav u vrtu i kao neko oslobođenje od prošlosti i početak neke nove budućnosti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: kupinovo vino, roman


- 17:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.12.2017., subota

Čitam i ne mogu vjerovat

Čitam ovih dana na mreži svih mreža o jednom župniku koji si je priuštio neki Mercedes E klase. Pravdajuči se da mu je potreban za posao, te da zašto si ne bi priuštio nešto takvo kad nema ni vile ni obitelj ni što šta drugo. Čitam također ovih dana kako se vjernici i ljudi iz mjesne općine žale na njega kako slabo vodi ovu svoju župu i da nikako ne želi povući sredstva za dovršenje uređenja crkve. Čitam također ovih dana također i o majci pred porodom kako moli da joj dobri ljudi pomognu u nabavi osnovnih namirnica i životnih potrebština, jer da nema sa čime prehraniti stariju kćer, a bebi koju treba uskroo roditi osigurati potrebne stvari za prve dane života. Čitam ovih dana također kako jedan student traži od istog tog svećenika da javno objavi financijsko izvješće župe i odakle mu novci za takav auto.

I ostanem po ne zna koji put zgrožen sa ponašanjem pojedinih svećenika i njihovog bahatog ponašanja. Ne kažem i tvrdim da su svi svećenici loši, ima među njima stvarno hvale vrijednih ljudi koji žive istinski svoj svećenički život. I na tome im se divim i izražavam podršku. Ali nikako ne mogu ostati miran, u ove dane pred Božić, na svećenike poput ovog župnika i nad kojim moram iskazati zgražanje. Nije mi toliko problema što mora imati auto, ali zar mora baš imati jedan takav luksuz, dok mnogi roditelji u njegovoj župi jedva krpaju kraj sa krajem i što ni za ovaj Božić ne će djeci moći priuštiti pravi blagdan Božića. Dok se on vozika okolo u takvom luksuzu.

Također podržavam i ovom mladog studenta koji traži financijsko izvješće ovog župnika. Jer kako piše ovaj studen, sa kojim se slažem, mi mali ljudi, imamo pravo tražiti izvješće od crkve i župnika kako su trošili novce tijekom godine. I što su sve uradili za svog mandata u dotičnoj župi. Posebno što prema Vatikanskim ugovorima dobivaju od nas poreznih obveznika lijepe novce svake godine. Svi mi mali ljudi imamo pravo na to. Posebno u slučajevima kao što je sa ovim župnikom.

Ostao sam sav u šoku i jadu kada sam čitao o ovoj mladoj majci, pred porodom, koja ne može svojoj kćeri osigurati ono osnovno za život. Dok se jedan takav župnik bahati sa svojim luksuzom, koji još k tome slavi ustaštvo na svom profilu, i proziva studenta za primanje partizanske penzije. A jedna ovakva majka pred porodom doslovce gladuje. I da nije bilo dobrih ljudi koji su joj priskočili u pomoć, pitanje je kako bi sa njom završilo sve, i koji pokazuju pravu svoju ljudskost. Kao i ovaj student prava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

- 20:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.12.2017., petak

Kupinovo vino

Izgleda da sam i ja počeo pomalo da osjećam ove promjene vremena vani. Ne znam je li to dijelom zbog operacije ili s godinama. Ali počeo sam osjećati sve više tu južinu i nagle promijene temperature. Ne shvatite ovo kao neku moju jadikovku, jer to ona i nije. Već samo jedno svjedočanstvo kako se osjećam ovih dana.

Ovih dana sam počeo da čitam novu knjigu. Od autorice Joanne Harris "Kupinovo vino". Još mi je prerano reći je li dobra knjiga ili ne, ali samo mogu napisati da se radi u knjizi o jednom junaku piscu raznih priča, koji se prisječa svoje prošlosti i koji se ne može snaći u sadašnjosti. Prijašnja knjiga "Pet četvrtina naranče" mi se je jako svidjela. Radi se o junakinji koja se vraća u rodno mjesto i obnavlja svoju rodnu kuću. Te otvara neku malu slastičarnicu. Te se usput suočava sa prošlosti i sukobljava sa nekim članovima obitelji. Posebno mi se je svidjelo u ovoj knjizi opis odnosa među ljudima i rodbinom, koja ju želi iskoristiti za vlastiti uspjeh.

Zanimljivo mi je to kako su neki ljudi čudni i ne prežu ni pred čim da bi pokušali ostvariti neke svoje ciljeve. I kako ni jedan čovjek nije pošteđeni toga, ma u kojem dijelu svijeta živio. Ma koliko različiti ljudi bili i daleko jedno od drugoga živjeli, sve nas odlikuje ta ista osobina, da ne prežemo pojedince, da bi nama bilo bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

- 11:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.12.2017., ponedjeljak

Konci izvađeni

Danas sam bio na kontroli u bolnici. I rekli su mi da su rane suhe. Te mi izvadili te konce. Nije bilo tako strašno kako sam očekivao. Dodue, bilo je malo neugodno i osjetio sam kako ih sestra reže i vadi. Ali nije boljelo. Već sam tek toliko osjetio što radi sestra sa koncima. I rekli mi da više ne trebam dolaziti, osim ako ću što trebati. Tako da prema ovome izgleda da sam se riješio na neki vrijeme bolnice i doktora i svega ostalog što bi morao da obavim u bolnici. Te se moj oporavak dalje odvija na kućnoj njezi.

Nakon što sam spekao prvi kruh u životu, rekao sam si da ću malo pričekati sa daljnjim njegovim pečenjem. Imam dojam da mi je kvasac radio malo problema sa žući. Pa ću se malo pokušati posvetiti učenju pripreme nečeg drugog, Mada je taj kruh bio jestiv, ali ipak bude još prilika za nove pokušaje. Kolače i slastice ne ću peči. Ne zato što ih ne volim, već nemam potrebu za njima. A i moram dosta izbjegavati slastice, jer postoji šansa da bih imao problema i sa dijabetesom. Jer u mojoj obitelji je dosta prisutna i ta bolest. Ali to ne znači da bih mogao imati i tu bolest, a opet i ne imati.

Vjerujem da taj problem sa žučnim kamencem je jednim dijelom i nasljedan, jer i dosta moji članova obitelji je imalo problema sa žuči. Tako da nije ni čudo da je onda i mene uhvatio ovaj problem. Također je u mojoj obitelji bilo zdravstvenih problema i sa srcem i rakom. Tako da bih i tu mogao imati nekih problema, ali opet i ne. Sve ovisi što mi je majka priroda namijenila u bližoj i daljnjoj budućnosti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Bolest


- 17:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.12.2017., subota

Prvo pečenje kruha

Već dosta dugo razmišljam o tome da si počnem povremeno peći kruh kod kuće. I da se naučim peči kruh kod kuće. A i poticaj mi je bio jedan razgovor između nekih kolega na poslu, i koji je jedan od njih spomenuo da si njegova supruga i on peću kruh kod kuće. I tako sam bio dosta zaokupljen tom idejom, a i dosta me je mučilo to brašno koje imam kod kuće dosta viška. Pa sam se danas konačno odvažio i krenuo sam u avanturu da si pokušam ispeći neki kruh. I otišao si kupiti u trgovinu kvasac i kod kuće sam polako počeo da pripremam tu smjesu. Sve sam pokušao raditi prema savjetima recepata o pečenju kruha koje sam našao na mreži svih mreža. Kvasac sam pripremio kao i obično. I dosta se je dobro digao. Ali problem je nastao kada sam počeo miješati u njega brašno, vodu i sol. Sol sam izgleda pogodio dobru mjeru, ali sam pogriješio u doziranju brašna. Kojeg sam previše dodao, pa sam moro spašavati stvar. I na kraju je izgleda smjesa bila dovoljno dobra za pečenje. A onda je greška nastala u tome da sam kruh pekao predugo i na prevelikoj toplini. Ali na kraju je prema prvom kušanju ispao dosta dobro. Tako da mi slijedi da u idućim pokušajima pokušam ispraviti greške i usavršavati se u tome.

Ovo sa žučnim kamencem me je izgleda dosta upozorilo da sam imao dosta lošu prehranu. Pa mi je to jedan od poticaja da se trgnem oko tog učenja kuhanja. I promijene oko prehrane. I što ću morati si dati truda da si promijenim tu prehranu. A koliko ću imati uspjeha, vrijeme će pokazati. Pokušati ću što više iz prehrane izbaciti meso svinjetine, teletine i sličnog mesa. Ali meso peradi i ribe će ostati na mojem meniju. Samo ću morati promijeniti način pripreme. A i povrće isto drugačije pripremati, jer njega ću isto morati drugačije pripremati. Jer sam se zasitio ovakvih variva i slično.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kruh, pečenje


- 16:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.12.2017., četvrtak

Fotka žučnog kamena

Oporavak od operacije ide dosta dobro. Već me polako dosta svrbe te ranice od operacije. Ne znam da li sam pisao, ali operirani sam laparaskopski. Što je danas standardna praksa. A i ne boli toliko nakon operacije i dol već polako počinje popuštati drugi ili treći dan. Što je i kod mene bilo. I danas me gotovo ne boli, samo još malo me smeta ako moram kašljati ili kihnuti. A i ono što sam do sada pojeo nije mi radilo neke veće probleme. Osim proljeva kojeg sam dobio kada sam nešto pojeo. Ali sada znam što ne smijem jesti, pa ću to izbjegavati.

Kako sada imam viška vremena, pokušavam malo nadoknaditi čitanje nekih knjiga. A i na nekim društvenim mrežama malo urediti svoje profile. A i dalje uređivati onu svoju web stranicu. I tako steći neko novo znanje. Radim ovo da malo prikratim vrijeme na bolovanju. Jer, moram priznati, da mi je sada pomalo dosadno. Kako još ne smijem raditi neki fizički posao i moram mirovati, barem to oko pisanja tekstova za ovaj blog i uređenju profila i web stranice pokušavam raditi malo. A to mogu sjedečki raditi.

Danas bih vam pokazao kakve sam žučne kamence imao. Nadam se da će se vidjeti koliko su sitni bili i da ako ih nisam izvadio, mogao sam sa njima imati ozbiljne probleme. A zašto pišem toliko o žučnom kamencu? Razlog je taj da vas želim na neki način pokušati upozoriti koliko on može biti opasan, ako se ne liječi odmah. A vjerujte mi da sa tim kamencem može gadnih problema.



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: žučni kamen


- 16:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.12.2017., srijeda

Ide polako nekako

Kako sam očekivao prije odlaska u bolnicu da ne ću odmah biti sposoban ići u nabavu, osigurao sam si nešto hrane, kao neku zalihu. Tako da u prvim danima nakon dolaska kući ne ću morati ići u trgovinu. I jedina briga će mi biti da si polako spremim nešto za jesti. Kako su bolovi prošli dosta brzo nakon operacije, moći ču si barem nešto skuhati i pripremiti za obroke. Sve ću raditi polako bez većih napora, jer moram mirovati. Tako da sam donekle miran po tom pitanju. Na žalost morati ću si pripremati sam, ali obaviti ću to nekako. Tako da za to nema brige. A opet i moram se kretati, da mi cirkulacija radi dobro i da mi ran što bolje zacijele idućih dana.

Jedan od prioriteta sada nakon operacije i oporavka će mi biti da si nađem nekog, neku voljenu osobu sa kojom ću moči podijeliti u životu sve brige koje nam donosi život. I ova bolest mi je još jedan od znakova kako je teško biti sam u životu i kroz sve prolaziti u životu. I da je puno ljepše i lakše kada imaš nekoga pored sebe i uz sebe, koji ti može pomoći u svim nedaćama u životu. A i podijeliti sve lijepe trenutke koji mogu dogoditi u životu. Znam da sada kada sam na bolovanju ne ću moći puno raditi na ovom problemu, jer moram mirovati. Ali ipak se nadam da će se pojaviti neko riješenje. A opet ne želim da to bude iz nekih sebičnih razloga, jer ipak je lijepo i kad imaš nekoga o kome si ti možeš posvetiti i brinuti se. Ipak je ljepše kad kroz život ideš zajedno sa nekime. Znam da i takav život nije lagan, ima svoje dobre i lijepe trenutke. A i loše. Ali ipak je nešto lakše.

A što se tiče operacije i tog zahvata, bol je gotovo nestala. I jedino što me još boli kada zakašljem i kada moram kihnuti. Ali sve u svemu ide polako na bolje. Naravno idućih dana moram imati i žučnu dijetu, da se probava i organizam naviknu na to novo stanje. Jer ipak to je pomalo neki šok za tijelo, barem ja tako razmišljam. Ja sam već donekle bio pripremljen na to što me čeka i što znači operirati žuč i kamenac, jer u mojoj obitelji većina članova je obavila tu operaciju i vidio sam kako je išao oporavak. I što su sve proživjeli nakon toga. A i dosta sam priča čuo o tome kakve probleme ta žuč može izazvati. Ali u bolnici sam susreo ljude koji nisu bili spremni na to, jer su silom prilika neki od njih išli na tu operaciju. I dosta smo pričali o tome, da na vrijeme brže prođe. A i o tome što znači imati bruh i neke bolesti. I tako smo si pokušali pomoći jedni drugima. I kad si u bolnici uvidiš da nisi jedini koji prolazi probleme sa žući i da nisi sam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, ljubav


- 11:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.12.2017., utorak

Stigao sam kući

Nakon pet dana boravka u bolnici i nekih 4 sata čekanja da dođe sanitetski prijevoz dođe po tebe i odveze te kući, konačno sam danas došao kući. Nakon pet dana muke po bolničkom životu i operacije konačno da dođem kući i polako počnem sa kućnim liječenjem i njegom. Hvala Bogu i to sam nekako preživio sa dosta brige i nervoze. Ali peživio sam i to. I polako će to ostati samo jedno neugodno sjećanje u prošlosti i oko kojeg se nisam trebao toliko brinuti. Jer uz hvale vrijedno bolničko osoblje na odjelu abdominalne kirurgije u Varaždinskoj bolnici uspješno sam obavio i tu operaciju. Za koju ipak se nisam na kraju trebao toliko brinuti. Kako sam se ja već brinuo, a nisam trebao.

Znam da ovaj tekst bolničko osoblje ne će čitati, ali ipak bih se ovim putem javno želio zahvaliti svim djelatnicima na tom odjelu koji su mi pomogli da obavim ovu operaciju i da mi olakšaju boravak u bolnici. Ne bih želio nikoga posebno izdvajati, jer svi djelatnici su se u mojem slučaju lijepo i profesionalno ponijeli i pomogli mi oko operacije i boravka u bolnici. I vječno ću ima biti zahvalan na tome.

Sam zahvat i operacija je dobro prošla i nije bilo velikih komplikacija. Mada je bila neka mala temperatura nakon svega toga. Ali to je ionako išlo u rok službe. Kamnci su bili sitni i dobio sam ih na uspomenu. Sama operacije je bila u petak 01. Prosinca ujutro i bio sam prvi na redu. I već oko podneva nazad u svojoj bolničkoj sobi. A nakon toga sam ostao preko vikenda se sve dođe u red. I išlo je dobro. Boljelo jeste prvih jedno dva dana. Ali s vremenom je bol prestala uz lijekove i trenutkom vađenja drena. Mada još malo osjećam posljedice operacije, ali s vremenom će i to nestati. Samo sad trebam sve polako raditi i ne naprezati se i držati se žučne dijete i preporuka doktora i ostalih djelatnika.

Ovo popodne ništa ne radim kod kuće, već samo mirujem i uživam u mirovanju kod kuće. Te se odmaram. I usput sređujem dojmove. Jedina zamjerka mi je to čekanje saniteta da me odveze kući, jer im je dugo trebalo da dođu po mene i dovedu me kući, pošto nikoga nisam imao da mi priskoči u pomoć. Ali i ipak i njima hvala na ugodnoj vožnji kući.

I sada samo odmor i polagani oporavak, a sve ostalo neka bude na čekanju. Ima vremena za to. Važno je sada da se oporavim što bolje, jer još uvijek je sve svježe i ne treba brzati. Hvala i vama svima koji ste mi u svojim komentarima pružili riječi podrške i trpjeli moju nervozu i uznemirenost. Jer priznajem da sam bio dosta nervozan, ali ipak su me i vaše riječi podržale da izdržim sve to kroz što sam prolazio u bolnici. A kako je još bilo, pokušati ću pisati u idućim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: bolnica, operacija


- 17:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.12.2017., ponedjeljak

Još sam u bolnici

Još sam u bolnici. Makar je prošlo od operacije četiri dana, još me drže u bolnici. I umirem o dosade. Gotovo da me vise nista ne voli, osim kad se malo zakašljem ili kihnem. Ali i tu bol popušta, tako da gotovo i ne vidim smisla da budem u bolnici. I doktori sam već danas rekao da mogu kući. Ali mi je odgovorio da neka ostanem još koji dan. A meni to teško pada, jer zabrinuti sam za stan. Što je toliko dugo bez nadzora. Znam da doktor štiti svoj posao, ali ja bih rado išao kući. Jer ne vidim smisla da zauzima krevet ako mi je već toliko dobro da se sam brinem pomalo o meni. A valjda sutra budem konačno išao kući.

Toliko od mene u ovom postu.
Čitamo se...
Crna svjetlost
- 17:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.12.2017., subota

Živ sam

Evo samo kratko da se javim iz bolničkog kreveta. Operacija prošla dobro, oporavak ide isto. Nije me jako boljelo i bol se je dala podnijeti. I sve vise nestaje. A kamenja ko u prič.

Toliko od mene u ovom postu.
Čitamo se....
Crna svjetlost0

Oznake: Žučni kamenci


- 17:17 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se