Crna svjetlost

< studeni, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara; časopisa;

Fotograf amater:
voli fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...

Vrtlar-amater:
zadnjih nekoliko godina se ponovo počeo baviti vrtlarstvom kao amater, te uzgojem nekog cvijeća, povrća, voća...

Voli glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mu:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine, Atomic Kiten, Bengales...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni

29.11.2017., srijeda

Žalostan dan

Danas me je pogodila vijest o smrti generala Praljka. I slažem se da je ovo tužan i žalostan dan kako za Bosnu i Hercegovinu, te Međunarodnu zajednicu i Hrvatsku. Samo optužnicu i proglašenje presude ne bih komentirao, jer one same govore same za sebe. Ali žalosno je da se jedna takva osoba poput generala Praljka dovede u takvu situaciju. Da učini nešto takvo. I taj čin samo pokazuje kako je vođena loše politika zadnjih nekoliko desetljeća i da je sve krivo postavljeno. Ne optužujem nikoga, a niti branim nikoga, jer nisam u potpunosti upućen u sve detalje. Ali ogorčen sam svime što se je dogodilo u prošlosti i što se događa u sadašnjosti. I taj žalostan događaj pokazuje koliko je sve loše oko nas i u našem društvu na svim nivoima.

Polako, ali sigurno je došla večer uoči dana kada idem u bolnicu. Nisam odustao od odlaska na tu operaciju. Mada bih najradije da ne idem. Ali opet ako ne odem, tko zna kako bi se moglo završiti ta odgoda. Tako da sam sav uznemireni, jer mi se nije lako nositi sa svime time. Posebno kada živiš sam u ovom ludom svijetu. Zašto sam sam, to je druga priča, o kojoj ću možda jednog dana pisati. Ali trenutno mi je najvažnije da sve ovo riješim što je bolje moguće. I da sve to prođe što je bolje moguće. A kad to prođe, nadam se dobro, onda ću se posvetiti ostalome. Idem korak po korak. Ne znam što mi je teže, što idem na operaciju sutra ili oni dani nakon operacije. Jedno i drugu mi je nekako podjednako teško. I ne znam kako da se nosim sa time. Priznajem to. Ma koliko god se trudiš pripremiti psihički i fizički za to, ipak ne možeš se u potpunosti pripremiti za to. Jer to je velika nepoznanica. Za koju se nadam da će dobro na kraju proći. A kako je bilo, nadam se da ću pisati za nekoliko dana. Do tada vas, sve dobre ljude koji će čitati ovaj post i blogere, molim da mislite za mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

- 19:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.11.2017., ponedjeljak

Učenje, da budem bolji

Hvala vam na komentarima u prijašnjem postu. Ova web stranica sa blogom je još uvijek radna verzija, ako se smijem tako izraziti. I nadam se da će s vremenom izrasti u neki bolji blog i moju web stranicu. Jer još uvijek moram puno toga naučiti oko tog dizajniranja web stranice, a i pisanja bloga. Želja mi je da polako dovedem to pisanje bloga na neki viši nivo, ako to uopće postoji. Da se bolje usavršim. Da postanem bolji bloger.

Za sada će ostati ovakav dizajn, pa ću se pokušati posvetiti više tome da počnem pisati bolje tekstove kako za blog, tako i za web stranice. I pokušati ću malo više proučiti kako su drugi pišu svoje tekstove za blog i web stranice. Ovaj novi blog i stranica su izrađeni u Wordpress-u. U besplatnoj inačici tog programa. A kad jednog dana dođem do nekog novaca, pokušati ću u tom programu aktivirati neki profesionalniji dio tog programa. Uvijek postoji nešto što bi mogao usavršiti i popraviti, pa mi slijedi još puno tog učenja i proučavanja. A s vremenom će se to i pokazati.

A prije toga slijedi mi muke po žučnom kamencu. Uskoro za koji dan idem na taj zahvat ili operaciju, ili kako već to nazvati. Priznajem da sam prestrašeni svega toga, sve više kako se bliži taj dan. Koliko god se pokušao pripremiti psihički i fizički na sve to, ipak ništa ne pomaže. A opet ipak me drži nešto što me pokuša držati smirenim i smiruje me. Znam da sam već dosadan sa svim tim pisanjem oko tog kamenca, ispričavam se zbog toga. Ali moram priznati da me ovo pisanje oko te teme nekako smiruje i nekako iz mene izbacuje neku nervozu i uznemirenost. A i ovo pisanje o novom blogu i web stranici i pokušaju da krenem u neke nove vode, je samo neki bijeg od nervoze i stresa i straha. I pokušaj da samog sebe smirim. Jer taj nemir nije dobro držati u sebi, već ga izbaciti iz sebe.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: web design, blog


- 21:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.11.2017., nedjelja

Molim vas pogledajte

Imam samo jednu molbu danas, a ona je da vas zamolim da odete na link koji ću objaviti i pogledate ga i javite mi u komentaru kako vam se čini ova web stranica. Posebno kako vidite moj Facebook profil...

Moja web stranica

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: dizajn, internet


- 17:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

25.11.2017., subota

Tražim inspiraciju

Kada sam u prijašnjem postu pisao da mi je želja da se ponovo naučim kuhati neka jela, a i kuhanju općenito, najviše sam mislio d se naučim kuhati za sebe i svoju obitelj, a i ako mi tko dođe u goste. Nije mi želja nikada bila da postanem kuhar u nekom restoranu. Nikad me nije zanimao taj posao, a ni sada. Naravno, da ću na vrtu si pokušati uzgojiti neko povrće, koje bi si skuhao ili što li već uradio od njega. A i uzgajao to isto povrće i voće za svoju obitelj. Naime, želja mi je da i svojoj sestri i njenoj obitelji isto pokušam uzgojiti nešto od toga. Samo da je zdravlja i posla i vremena.

Polako dovršavam čitanje knjige "Čokolada". Odlična je knjiga, koja pokazuje svu dvoličnost, licemjerje i prezir današnjeg čovjeka. Svu ograničenost današnjeg čovjeka. Koji nije spreman prihvatiti novosti u svom životu, priznati grijehe iz prošlosti i jedva da se odvaži pomiriti sa ljudima oko sebe. A opet spremnog da se mijenja i promijeni i priznaje svoje grijehe i nosi se sa njima kroz život.

Razmišljam cijelo vrijeme čitajući ovu knjigu, kako da napišem jedan svoj komentar za svoju web stranicu. I nikako da mi dođe neka ideja. Možda bih morao malo detaljnije pokušati napisati ovaj prijašnji odlomak. Možda u tom odlomku ima inspiracija kako napisati neki komentar na tu knjigu. Ma koliko god da sam knjiga u zadnjih nekoliko godina pročitao, još uvijek nalazim teško riječi koje bih napisao nekom tekstu. Možda se ne bih trebao toliko zamarati kako da napišem neki komentar ili tekst. Već jednostavno početi pisati, pa možda nešto nastane iz tog pisanja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: čokolada, knjiga


- 20:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.11.2017., petak

Ne treba se sramiti

Ne treba se sramiti priznati da si loš u kuhanju. I ja priznajem da sam loš i da mnoga jela ne znam pripremiti. Te da mi je potrebno da se naučim prvo neke osnovne stvari pripremati u kuhanju. A tek onda polako krenuti prema nekoj pripremi složenijih jela. I tome ću se morati nekako idućih dana i tjedna posvetiti, da ispočetka naučim i obnovim znanje u pripremi nekih osnovnih jela. A kada to naučim ono osnovno idem prema složenijem.

Ne treba se sramiti priznati i da griješiš u radu ili da si pogriješio u nečemu. Jer to je samo znak da si svjestan svojih pogrešaka i da ne bježiš od njih. I kada priznaš svoju grešku, treba nastojati da je u budućnosti pokušaš ispraviti. Da se ne ponovi. A isto tako je dobro da drugoga ne osuđuješ zbog njegove pogreške i da ga ismijavaš, jer nikad ne znaš kada se ta ista pogreška može tebi dogoditi. Ili da pogriješiš u nečem drugome. Jer ljudi i narod uzalud ne kaže da ti sve može vratiti i odbiti o glavu. I u tome je istina, od koje ne treba bježati. Već nastojati da kreneš dalje i na iskustvu tih grešaka nešto naučiš, da se ne ponovi. Kako tebi tako i drugome.

Zadnjih nekoliko dana ponovo, po ne znam koji puta pokušavam urediti svoju web stranicu sa blogom. I nastojati na njoj objavljivati neke tekstove i postove. Link koji vodi prema toj stranici nalazi se u gornjem dijelu ovog bloga. A koliko sam do sada uspio oko dizajniranja te stranice procijenite sami. Naravno, uvijek ima prostora da se nešto bolje uradit i napravi. I to se nadam da ću uspjeti u narednim danima i tjednima uraditi.

Nekako me je ponovo uhvatila želja za pisanjem nekih tekstova, kako za ovaj blog, tako i za tu stranicu. Stoga zadnjih dana i tjedna malo istražujem preko Interneta u potrazi za dodatnim inspiracijom i idejama kako bih pokušao unaprijediti to svoje znanje i iskustvo. A koliko ću uspjeti vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: kuhanje, blog


- 19:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.11.2017., četvrtak

Malo o prehrani

Da, priznajem da nisam dobar kuhar. To priznajem. I koliko god želio promijeniti na bolje tu vrlinu, nikako da pronađem vrijeme za početak usavršavanja te vrline. Dijelom zbog radnog vremena, dijelom zbog nekih privatnih obaveza. Znam, znam, to nije opravdanje. A opet dijelom i jeste. Ali ako nešto silno želiš, onda za to pronađeš vremena. A ostalo nekako dođe s vremenom. Volio bih da obnovim znanje u onom što sam nekad znao kuhati, a i da naučim neka nova jela kuhati. Jer lijepo je kada si nešto skuhaš i uživaš u tom jelu.

Zadnjih mjeseci sam ponovo zavolio da si pripremim one neke pljeskavice od soje sa povrćem, a i ostale pljeskavice od soje. I nikako ih se ne mogu najesti. Ne znam zašto i to ne mogu riječima opisati. Znam da nije dobro pretjerati u konzumiranju nekih jela, a i ne jedem ih stalno. Ali kada imam vremena onda si ih priuštim i uživam u njima. Nisam neki strastveni vegetarijanac, volim pojesti i meso. Ali niti u mesu baš u zadnje vrijeme ne uživam. A i nekako mi se u zadnje vrijeme ne jede baš svo meso. Nekako volim pojesti meso peradi i ribe. Ostalo mi se ponekad gadi. Ne iz razloga što imam problema sa žući. Već općenito mi se u zadnje vrijeme ne jede ostalo meso. Nema nekog određenog razloga.

A ovaj problem sa žuči mi je dobar poticaj da promijenim način prehrane. I da se odvažim na promjenu. Nadam se sad kada se oporavim od te operacije, ću uspjeti krenuti u tu promjenu prehrane, za kojom toliko čeznem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: prehrana


- 20:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.11.2017., srijeda

Prioriteti

Nakon obavljenih pretraga i dobivenoga termina za odlazak an operaciju, vratih se na posao. Samo na tjedan dana, da prikratim vrijeme do odlaska u bolnicu. A i da ne trošim uzalud dane bolovanja, koji mi mogu koristiti u danima nakon oporavka. Znam da će to mnogima biti dvojbeno. Ali drugačije ne ide. Na poslu su mnogi ostali zbunjeni i iznenađeni. Neki mi pružaju podršku, dok neki zagorčuju život svojim neukusnim šalama i ruganjem. Prvima sam zahvalan na podršci, a drugima ne želim da dožive moju sudbinu. Jer kako nekome želiš dobro, tako će ti se i vratiti. A vjerujte mi može ti se vratiti zlo, ako drugome želiš zlo i rugaš mu se. Ne želim nikome zlo ili što drugo loše. Nisam takav tim i ne radujem se tuđoj nevolji. Već ako mogu pristupam mu sa razumijevanjem. Ali nešto mi govori da će tim nekim kolegama biti jako loše, ako se tako budu ponašali. A tada ne bih želio biti u njihovoj koži i blizini.

Znam da su prioriteti važni i treba se prema njima odnositi kako di dođu. Tako nekako se nastojim i odnositi. Kao što je netko spomenuo u komentaru, vrt će pričekati i ima vremena za njega, prvo je važno zdravlje i da ovaj problem sa žučnim kamencima riješim. A onda ću polako rješavati druge probleme. A na posao se vratio samo da ne mislim na operaciju i da skrenem malo misli sa nje.

I dalje imam male probleme sa probavom, sve zavisi što pojedem. Ali sada barem znam što je u pitanju, pa se mogu nekako nositi sa time. I kada malo razmislim, zapravo već nekoliko godina imam signale od tijela da sa mojom probavom nešto nije u redu. Ali sve do ove godine nisam baš povezao sa žući. Ali od kada je moja sestra dobila potvrdu da ima probleme sa žući, počele su se stavri povezivati. I konačno prije skoro mjesec dana sam dobio potvrdu zašto su me neke stvari smetale. Pa sam se odvažio da riješim ovaj problem prije nego su nastale komplikacije. Koje mogu biti ozbiljne, ako se na vrijeme ne počnu rješavati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: prioriteti


- 21:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.11.2017., ponedjeljak

Pregledi obavljeni

Danas konačno obavio i pregled kod kirurga. I dobio prolaznu ocjenu. Te termin za operaciju krajem ovog mjeseca. Na žalost nije mi baš po volji, priznajem. Ali moram biti sretan da sam uopće dobio termin. A i što moram ići na operaciju, jer zdravlje je najvažnije. A zdravlje mi je je jedno od najvažnijih pitanja u životu. Badava mi je sve ostalo, ako mi je zdravlje jadno.

I dalje uživam u čitanju ove knjige "Čokolada". Da, onaj film je snimljeni po ovoj knjizi. I koji je odličan. I slažem se sa jednim komentarom u prijašnjem postu, knjiga je ipak bolja. Općenito su mi knjige puno bolje od snimljenih filmova po njima. Ali ipak ih se isplati pogledati, pa napraviti usporedbu.

Na žalost zbog ovog iznenadnog zdravstvenog problema, a i zbog još nekih poslovnih i inih problema zadnjih mjeseci sam dosta zapustio vrt. Što mi je dosta žao, ali opet nekako i nemam se vremena o tome puno brinuti. Jer važnije mi je trenutno da zdravlje dovedem u neki red. A za to se nadam da će idućih tjedna biti sređeno. A i ionako je zima polako počela. Pa se nema baš puno što uraditi. Ali ipak jedva čekam da prođe zima i dođe nam proljeće. Pa da iznova počnem uživati u obrađivanju zemlje i uzgoju nekih biljaka.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje


- 18:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.11.2017., nedjelja

Nemam riječi

Ovih dana sam uvijek nekako žalostan zbog nemilih događaja koji su se zbili u Vukovaru i oko njega. I nikad ne ću moči shvatiti tu ludost koja je uhvatila te ljude da se okome na taj nevin grad, koji nikome nikad nije ništa zlo uradio. Osim što je postojao i u miru živio svoj žvot, do trenutka kada su se ludi ljudi, zadojeni mržnjom okomili na njega. Takvom silinom koja se nikad nije zabilježila u novijoj povijesti. Nemam dovoljno jake riječi da opišem tu tragediju koja je zadesila ovaj grad i nikad ih ne ću pronači.

Na žalost i ove godine sam propustio odlazak u Vukovar na obljetnicu njegovog stradanja. Prvenstveno zbog bolesti. Ali moje misli i molitve su bile uz Vukovar, kako danas tako i u ostale dane. Nadam se da ću jednog dana posjetiti ovaj hrabri grad, kojeg silno želim uživo posjetiti. Ne samo na ovu godišnjicu, već i nekom drugom prilikom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Vukovar


- 17:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.11.2017., subota

Vukovar






Ne ponovilo se!

Oznake: Vukovar, vodotoranj


- 16:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.11.2017., petak

Čokolada

Osim što čokolada nosi ime po jednoj od najslasnijih slastica (barem meni), "Čokolada" i ime knjige koju sam ovih dana počeo da čitam. Vianne Rocher sa kćerkom dolazi u Lansguenet-sous-Tanner na početku korizme. Te otvara dućan u kojem prodaje razne slastice od čokolade. I to postaje skandal, zbog kojeg je svi osuđuju i stiče svoje prve neprijatelja. Koji je ogovaraju i počinju raditi probleme. Ali stiče i prijatelja koji je i podržavaju. Ulazi u rat sa lokalnim svećenikom. Tako počinje ovaj roman, koji je pisan u obliku nekog dnevnika i po kojem je snimljeni i odličan film.

I moram priznati da me je ova knjiga, prema ovom što sam do sada pročitao, dosta dojmila i koja me tjera da je čitam dalje. Opisuje ljude koji su puni predrasuda, prijezira prema pridošlicama i novotarijama. Puni nekog ponosa kojeg se ne može opisati, a i pomalo zadrti. To su moji prvi dojmovi o nekim likovima koji se pojavljuju u ovom romanu. I koji opisuje ljudsku psihu i ograničenost u mjestu negdje u Francuskoj. Ali i o sukobima mišljenja među ljudima.

Sjećam se i filma kojeg sam sa užitkom gledao. I kojeg se isplati pogledati. Ali prije bih vam preporučio da pročitate knjigu, jer ako pogledate film prije onda se gubi ona čar čitanja knjige, koja u vama može razbuktati maštu, koja se samo čitanjem knjige može razbuktati. A i koliko sam primijetio kroz čitanje knjiga i gledanje filma, film ne prati doslovce knjigu. Nemoguće je da se film doslovce snimi po knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: čokolada, knjiga


- 17:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.11.2017., četvrtak

Zeleno svjetlo

Hvala dragoj blogerici shadow-of-soul na preporučenoj žučnoj dijeti. Koju sam si prenio i na kompjuter, pa ću je pokušati koristiti u životu, sa ostalim diejtama o žući koje ću pronaći.

Danas sam konačno obavio i anesteziologa, i dao mi je zeleno svjetlo da mogu na operaciju. I u ponedjeljak idem do kirurga da se dogovorimo o točnom terminu za operaciju i na koji način će mi to obaviti. I to jedva čekam, jer me već izjeda to iščekivanje termina. Te da to konačno obavim i oporavim se od svega toga. Jer pomalo mi je postalo naporno. Ali ne ću se žaliti. Jer glavno je da se to obavi bez nekih komplikacija. Znam da sam već dosadan sa tim pisanjem o toj žuči. A i naporan sam već sam sebi. Pa vas lijepo molim da mi ne zamjerite, jer nekako kroz ovo pisanje izbacujem neki stres koji imam oko toga. A i osim sestre i njezine obitelji nemam neku drugu podršku. Ostaloj rodini nisam rekao, jer će me odmah početi gnjaviti sa savjetima kako da to riješim i ne će mariti za to kako se ja osjećam i tjerati svoju volju i zanemariti ono što ja osjećam. Toliko o njima kakvi su, jer još uvijek me smatraju nekog balavca umjesto kojeg oni moraju odlučivati neke odluke ne mareći o tome što ja želi. Pa im iz tog razloga razloga prešućujem. A i da ne pričam o mnogim drugim stvarima koje ih obilježavaju.

Ovih dana me smiruje to čitanje romana i knjiga, konačno sam uspio pročitati do kraja tu neku knjigu o bratstvu crnog bodeža, nastavak knjige pod naslovom "Sjene". Kao i obično završio je pomalo sretnim završetkom. Mada je jedan od glavnih junaka izgubio ljubav svog života, ipak je lijep kraj. Koji je bio neočekivan. Te sam počeo da čitam knjigu "Čokolada", knjigu po kojoj je snimljeni i odličan film, sa nekim poznatim zvijezdama, poput Johnny Deep, Judi Dench... Film koji mi se je svidio i ostao u lijepom sjećanju. A kakva je knjiga, pisat ću jednom prilikom, a možda i o filmu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.11.2017., srijeda

Nalazi u granicama normale

Konačno su svi nalazi prikupljeni i svi su dobri i u granicama normale. Tako da sam sretan zbog toga. Jedna od dobrih stvari ovih dana je ta da sam usput malo napravio i neki mini sistematski pregled. Da vidim koliko sam dobro, unatoč što imam problem sa žučnim kamencom. Da njega nema, bio bih puno bolje. A i EKG sam napravio, jer me je interesiralo da li mi je srce dobro. I sve je u granicama normale, tako da se nadam da će to pomoći da lakše obavim taj zahvat ili kako ga već nazvati. Jer zbog svih tih promjena i događanja zadnjih tjedna, već ne znam kako neke stvari nazvati pravim imenom.

S jedne strane i nije nešto čudno što i ja imam problem sa žučnim kamencom. Osim što sam imao izgleda lošu prehranu zadnjih godina ili koliko već, što i priznajem, u mojoj obitelji je izgleda nasljedno da imamo problema sa žučnim. Jer obje bake su imale problema sa žući, te oba roditelja također, a tata i sa bubrežnim kamencom. Tako da je to genima prešlo na mene, a i na sestru, koja je isto nedavno operirala žuč. Pa je valjda sad red i na mene da se hrvam sa time. Ma što god da netko kaže, izgleda da je kod mene došlo do spoja jednog i drugog. Pri tom mislim na to da sam valjda dijelom naslijedio genski, ili kako već to nazvati, a dijelom i zbog loše prehrane. A da ne spominjem da je u mojoj obitelji i problem sa bolestima srca i raka, što je isto prisutno u mojoj obitelji. Što na žalost možda ne ću izbjeći, ali barem imam priliku da pokušam te probleme umanjiti. Sa ispravnim načinom života.

A to je već drugo pitanje. Ma koliko sam pod pritiskom psihički pomalo zbog tog zahvata, jer nikad u životu nisam morao na neki takvi zahvat, osim na vađenje mandula, nemam opravdanje o tome da se ne trgnem i pripazim na svoju prehranu ubuduće. Tako da ću od sada morati pripaziti i na prehranu i na sve što ide uz zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, obitelj


- 17:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.11.2017., utorak

Ipak ne mogu...

Da, znam da žuč uglavnom stvara kamence zbog kolesterola, a i još nekih razloga. Ali unatoč tome, priznajem da mi još ne ide u glavu da žuč zbog toga stvara kamence. Ali ipak ne trebam se toliko zmarati time, već polako mijenjati navike u prehrani. I pripremati se da obavim ovo sa žući idućih dana. to je sada najvažnije, a ostalo ću rješavati polako kada dođe vrijeme tome. Idem korak po korak.

A susreo sam se možda ovih dana i sa jednim apsurdom, ako se tako smijem izraziti. A ta je da sam morao ići da napravim i nalaz koja sam krvna grupa. Mada sam nekoliko puta zadnjih godina darovao krv na transfuziji i imam već određenu krvnu grupu i ostalo, morao sam ipak ići po novi nalaz. A i koliko sam saznao da za nekoliko mjeseci opet moram ići na neku operaciju, isto bih morao ponovo napraviti. Tako da me je to pomalo zapanjilo. Jer ne znam po kojoj fori bih u međuvremenu mogao promijeniti krvnu grupu i raditi ponovo tu nepotrebnu pretragu. Jer koliko ja znam kao laik što se medicine tiče, čovjek se rodi sa tom svojom krvnom grupom i živ sa njom cijeli život i na kraju sa tom istom krvnom grupom umire. I ne postoji neki razlog zašto bi i kako na neki prirodan način mogao je promijeniti. Tako da ne vidim neki razlog zašto da se svaki puta radi ta pretraga. Kada se zna da se tu nije ništa promijenilo, mislim po pitanju krvne grupe. Ali što se tu može, kad su neki tako odredili, mi mali ljudi moram se nositi sa svime time

Unatoč tome što neke stvari ne mogu shvatiti pokušavam se pripremiti psihički za taj zahvat. Jer još uvijek me drži neki strah od toga, a koji će na kraju nekako dobro proći. Nalaze polako prikupljam. I polako čekam da dođe i dan kada moram do anesteziolga da on da svoj blagoslov za odlazak na operaciju i da onda samo sa kirurgom dogovorim samo dan kada ću to i obaviti. Već znam kojem ću ići. I koji je operirao već neke moje članove obitelji što se žući tiče. I koje su dobro prošle. Tako da mi je poznat njegov rad i srećom još uvijek radi. Pa se nadam da će me primiti, pa da i meni pomogne. Ali još ćemo vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje


- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.11.2017., ponedjeljak

Počele pripreme

Konačno da sam danas počeo sa tim nekim pripremama za tu operaciju žuči. I uspio neke prve pretrage napraviti, tako da budu gotove neke od njih do četvrtka, kada idem do anesteziologa da i ona da svoj blagoslov. Ako nalazi budu svi dobri. Uglavnom sam danas obilazio laboratorij i transfuziju da odrede krvnu grupu i da vidim da kakvo je stanje sa štitnom žlijezdom. Te uspio da obavim i EKG. Koji ću u srijedu ići podići. A sutra još do jednog drugog laboratorija da obavim još neku drugu pretragu. Da vidim kakvo je i ostalo stanje sa mnom. Tako da sam počeo polako da obilazim doktore danas, da konačno riješim i tu žuč.

I kako se polako vrijeme bliži tom zahvatu, nekako sve više osjećam probleme sa tom žuči. Ne znam je li to fatamorgana ili je stvarno tako. Ali osjetim kada pojedem nešto ili popijem, da mi se u želucu stvori neki pritisak ili laganu bol. Nije to nešto strašno, ali ipak je pomalo neugodno. I to me tjera i motivira da se uhvatim u koštac sa time. Jer ako sada ne riješim to, onda ne znam kada ću. I bolje je da na vrijeme riješim, da ne bude većih komplikacija.

Od kada sam saznao da i ja imam taj žučni kamenac malo sam razmišljao o tome kako nastaje i zašto taj kamenac. I nikako da shvatim u čemu je problem. Za bubrežni kamenac nekako mi ide u glavu, ipak ti organi filtriraju vodu i ostale štetne tvari iz tijela i izbacuju ih van. A kako je voda dosta bogata otopljenim kamencem i sličnim stvarima, shvaćam zašto nastaju bubrežni kamenci. Ali ovo sa žučnim kamencem nikako mi ne ide u glavu. Ma što god da pročitao o tome ili čuo. Tako da muku mučim u mislima i po tom pitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: žučni kamen, doktori


- 21:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.11.2017., nedjelja

Život je borba

Zadnjih 10 godina život me stvarno nije mazio, ali ne ću se žaliti. I bilo je dosta tuge i teških odluka u životu. Ali opet se ne ću žaliti. Jer ne isplati se žaliti i plakati, već polako živjeti dalje i boriti se nekako i kako znaš i umiješ. Znam da ni slijedeći dani i tjedni ne će mi biti laki, ali ih treba nekako preživjeti i boriti se. Nitko ne kaže da je život lagan. Život je jedna velika borba u kojoj gubiš i dobivaš bitke. Ne može stalno biti dobro. Bilo je i lijepih trenutaka, to ne poričem. I zbog kojih mi je život bio malo ljepši i lakši. Posebno zbog mojih nećakinja i nećaka. I zbog kojih je vrijedilo živjeti.

Večeras uživam u dovršavanju čitanja knjige o bratstvu vampira. Koju još uvijek čitam. I koju ću uskoro do kraja pročitati. I ovaj serijal knjiga o tom bratstvu vampira će ući u jedne od mojih najdražih knjiga. Jer piše o ljubavi prema bližnjem, o borbi za život, o borbi sa životnim problemima. Serijal knjiga koje kroz ove likove opisuje kako se treba boriti sa životom, unatoč svim nedaćama koje život donosi i da uvijek postoji nada u bolje sutra, nada za boljim životom. I da se čovjek može promijeniti na bolje, samo ako nađe taj svoj put i prihvati ga.

Unatoč što me idućih dana očekuje borba sa tim kamenjem koji su se nekako stvorili u meni, pokušavam bar u tom čitanju naći neki mir, koji mi jako nedostaje. Nemam mi ljepšeg od trenutaka provedenih uz neku dobro knjigu i u čitanju o likovima koji se isto bore sa svojim problemima. I koji te potiču da se i ti boriš. I da se unatoč svemu isplati boriti i mijenjati. Pokušati promijeniti na bolje. I da ne treba odustati od borbe. Ma kakav god rezultat bude.

A od sutra krećem u novo iskustvo, nakon kojeg ne će ništa biti kao prije. I koje mi donosi nove promijene, i zbog čega moram mijenjati neke svoje navike. Jer ovo je dovoljno upozorenje da ih promijenim. A koliko ću uspjeti, vidjet ćemo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: život, knjiga


- 19:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.11.2017., subota

Tužna godišnjica

Hvala svima na lijepim riječima za brzo ozdravljenje. I ja se nadam da ću brzo se oporaviti. Mada moram priznati da me ne boli u nekoj normali žuč, samo kada pojedem nešto ili popijem osjetim neki pritisak u želucu, a i laganu bol u njemu. A i poneke dane na kraju smjene osjetim u predjelu žući laganu bol. Ne znam je li to zbog rada ili se žuč buni što nisam pošteno jeo. Ali ponekad je osjetim. I prestane kada si kod kuće pošteno nešto pojedem, naravno ono što mi ne smeta. Jer izbjegavam hranu nakon koje osjećam probavne smjene. I što god da je, idući tjedan počinjem naganjati doktore po bolnici da mi obave pretrage koje su potrebne da se taj zahvat obavi. A kako će to biti nakon tog zahvata vidjet ću u danima nakon toga.

Ovih dana je jedna tužna godišnjica. Prije devet godina sam na današnji dan pokopao oca, koji je umro nakon teške bolesti. Imao je problem sa srce. Preživio je dva srčana infarkta i ne znam koliko ugradnja i promjena pace makera. Bio je to dan kada se je moj dotadašnji život doslovce preko noći promijenio. Bio je to dan kojeg nikad ne ću zaboraviti. Ali nakon prvih šokova i nekih teških životnih odluka morao sam krenuti dalje i pokušati se snaći u tim novim okolnostima. Otac je bio takav kakav je i bio za života, ali znate kako se kaže, o pokojnima samo sve najbolje. I nadam se da počiva u miru, ma gdje god bio. Mada je mogao još poživjeti i uživati u svojim unucima, ali ipak sudbina je imala druge planove. Znao sam da mi ne će biti lako u nastavku života. I nije mi bilo lako, ali ipak moram sam nastaviti život dalje. Moj otac je bio profesor fizike i matematike. I nakon njegove smrti kada sam gledao te neke njegove knjige iz područja matematika uvidio sam da je matematika jedna lijepa znanost koja se isplati proučavati i baviti. I sada nakon mnogo godina vidim da je bilo glupo što u mladosti se više nisam posvećivao u njezinom proučavanju. Ali to je bila mladost ludost i nad prolivenim mlijekom ne isplati se plakati. I što vrijeme više ide, sve više razmišljam da počnem obnavljati neko znanje iz matematike. A za to nikad nije kasno.

A i danas je rođendan mojem malom nećaku Mirku, koji je na žalost preminuo u tragičnim okolnostima prošle godine. I o čemu sam pisao. Da je živ, dana bi slavio 6 rođendan. Ali i tu je sudbina imala neke svoje planove, koji se možda nisu trebali dogoditi. Ali su se ipak dogodili. I svog dragog nećaka nikad ne ću zaboraviti.

Pitali su me ljudi da li ću slaviti martinje ove godine. I kada sam im rekao razloge zašto ne ću slaviti i ne slavim na današnji dan, samo zašute i pognu glavu, jer shvate zašto mi se je ovaj blagdan zamjeri. Ne toliko zbog oca, već zbog malog nećaka, kojeg nikad ne ću preboljeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, matematika


- 18:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.11.2017., četvrtak

Normalno je biti u strahu

Znam da žučni kamenci ne će sami nestati od sebe. A i ne boli me stalno i tako jako da se ne bih strpio do idućeg tjedna. Naime, već sam prije dva tjedna dogovorio sa doktoricom opće prakse za idući tjedan termine za pregled kod nekih doktora za obavljanje pretraga koji su nužni da bih krenuo na operaciju. I ništa ne ću odgađati oko ove operacije. Jer moram to uraditi. A kojim zahvatom ću to uraditi, vidjet ču sa doktorima idućih dana i tjedna. Pa ću se strpjeti tih nekoliko dana dok to ne obavim. A kako će biti vidjet ću

Da, slažem se da će mi samo doktor odrediti kako će mi ukloniti taj kamenac. Svaki slučaj je za sebe i nema dva ista slučaja. Medicina i doktori imaju metode kojima će izliječiti neku bolest. A koju će primijeniti, zavisi od čovjeka do čovjeka. Jer što jednom može koristiti, drugom može štetiti. Jednome je lijek, drugome otrov, koji samo može samo pogoršati stvar. Čovjek koji se ne boji odlaska na operaciju, ma koliko ona bila rutinska, nije normalna osoba. Ne ću koristiti drastičnu riječ, jer to ne bi bilo lijepo. A i nije na meni da se tako podlo izražavam. Ali što god napisao, smatram da je normalno da se svatko pomalo boji ma i jednostavnog zahvata. Jer to je znak da je osoba normalna. I samo je znak zdravog odnosa prema bolesti i životu.

Ne želim nikoga vrijeđati, jer to mi nije cilj. Već ne znam kako da se ljepše i pristojnije izrazim oko tih nekih strahova koji znaju vladati u čovjeku i vezani su uz bolesti. A i mnogim drugim problemima u životu. I to čovjeka tjera da bude pažljiviji prema sebi i svojem životu i odnosu prema nekom problemu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: strah, u


- 20:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.11.2017., srijeda

Jedva čekam

Jedva čekam da odradim ovaj tjedan na poslu, pa da od ponedjeljka krenem na bolovanje. A time i naganjati doktore po bolnici da riješim taj problem sa žuči i kamencima koje je nakupila. Od kada sam saznao da imam te kamence u žući počeo sam malo bolje da pazim na prehranu. I od kada sam izbacio neke prehrambene namirnice, žuč me ne gnjavi toliko. I sada tek vidim zašto sam imao neke probavne smetnje i zašto su mi se događale neke stvari. Unatoč što pazim na prehranu, neke dane i dalje imam malo problema sa žuči. Nisu to neki jaki i veliki problemi, ali ipak malo prisutni. I sa kojima se nekako može nositi sa time.

I dalje je prisutan neki strah od svega toga što me očekuje oko tih pretraga. Ali ipak znam da ču se na kraju smijati kako sam mogao tako nervozni biti oko toga. I unatoč tom strahu drži me i neki optimizam da će sve proći dobro oko svega toga. Do sada nisam u životu imao tako ozbiljan zdravstveni problem, koji ću morati rješavati takav problem operacijom. U životu sam imao samo jednu operaciju, a ona je bila operacija mandula. I koje se gotovo ne sjećam. Jer sam je imao kao klinac od nekih šest ili sedam godina. Ali kako vrijeme ide, ipak mi se pomalo javljaju neke slike iz tog razdoblja. Koje su samo jedno sjećanje i ništa više. Zahvalan sam Bogu što mi je kroz ove silne godine podario lijepo i dobro zdravlje. Ali ipak dođe trenutak u životu kada moraš se suočiti i sa nečim takvim kao što je operacije žući. Koja je danas rutinska, ali ipak te malo uzdrma. Da staneš i malo razmisliš o svemu, pa tako i zdravlju.

Ali što god da bude, ovih dana ću morati dobro razmisliti o nekim stvarima. I nekako se prilagoditi ovoj novoj situaciji u životu. Jer ipak ovo je ozbiljno upozorenje, barem ga ja tako doživljavam. A kako će završiti i kojim smjerom krenuti vidjeti ću idućih dana i tjedna.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, u, kamenac


- 20:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.11.2017., ponedjeljak

Nikad nisam...

AnaBoni da slažem se sa tobom, tučnjava i podlost nemaju smisla. O borbi bi se dalo razmišljati, raspravljati sve zavisi na kakvu borbu misliš. A od ljubavi i seksa ne treba bježati, jer ove stvari su predivne, da se riječima ne mogu opisati. Ljubav se mora doživjeti, proživjeti i onaj koji ljubav nije doživio i proživio i upoznao ne zna što je propustio i što ona znači. Ljubav se ne da opisati, ona se mora doživjeti i onda tek znaš što ona znači u tvom životu.

Nikad nisam bio ljubitelj nasilja i nikad ga nisam mogao podnijeti nasilje i naučio kako se suprotstaviti tome. Sa mnom se može lijepo pričati o mnogim stvarima. I na pametan način. I nikad nisam volio besmislene razgovore. Nekako se u njima nikad nisam dobro snalazio i nalazio.

Ovih dana kako su dani počeli biti sve kraći, tako se je u meni počela javljati želja da se vratim uživanju čitanja dobrih knjiga. I nema mi ljepšeg se navečer zavuči na kauč i pokriti se i provesti večer uz knjigu. Umjesto da provedem večer pred TV-om, više volim provesti tu večer uz dobru knjigu. Nisam baš u potpunosti odbacio TV, i rado ga pogledam, samo ako je neki dobar film na njemu ili slično. Ove ostale emisije su mi nekako besmislene. Zadnjih godina sam više čovjek od radija, koji voli slušati radio i neke zanimljive emisije slušati na njemu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, radio


- 21:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.11.2017., nedjelja

Svatko nađe poruku na svoj način...

Ne treba zazirati od čitanja. I u jučerašnjem postu nisam želio da krivim nekog tko ne zazire od čitanja. Već sam pomalo kritizirao neke pojedince koji možda zaziru od knjiga sa tematikom vampira i sličnih likova. Znam da možda postoje. A i želio sam da izrazim mišljenje da se i kroz likove kao što su ti vampiri i slično može opisati onaj istinski i pravi odnos koji bi trebao da vlada između pravih prijatelja, između članova obitelji. I među ljudima općenito. I zbog toga mi se ova knjiga o bratstvo vampira jako sviđa i preporučam je svima koji su je voljni pročitati. Da vide kako se ti likovi mogu promijeniti, kako mogu promijeniti svoje stavove u životu i život općenito. Kako se neki likovi naglo pojave u njihovim životima i promijene im dosadašnji život koji su živjeli i nađu pravi smisao u svom životu.

Svaka knjiga ima neku svoju poruku. U svakoj knjizi svatko može da doživi knjigu na svoj način. I iz nje izvući ono što je samo njega dojmilo, iščitati neku svoju poruku i doživjeti je na svoj način. Ja sam ovaj serijal knjiga o tom bratstvu doživio na ovaj način na koji sam pisao u prošlom postu. A kako će neki drugi čitatelj je doživjeti, to je na njemu i na to ima svoje pravo. Istina je da ima opisa borbe, tučnjave i seksa. I ne znam koliko je to primjereno ili ne. Svatko to doživljava na svoj način. Mene ti opisi borbe i seksa i ostali sličnih sadržaja ne smetaju. I u njima nalazim samo poticaj da se tako u životu ne može ponašati. I da u tome nema ništa dobro i da to treba izbjegavati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, čitanje


- 20:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.11.2017., subota

Uživanje u placu i knjizi

Konačno da imam slobodnu subotu od posla. I da se malo opustim od njega dva dana. Ali ne ću o tome, vikend je za uživanje. Pa zato pokušavam uživati u slobodnim danima. I malo se smiriti od svega. Odagnati misli od svakodnevnih briga koje me brinu. Ujutro nakon dužeg vremena konačno da se malo prošečem gradom i obiđem naš lijepi varaždinski plac. Ima puno lijepih stvari. A i sve mlađih kumica na placu. Lijepo mi je vidjeti jednu mladu djevojku kako se trudi na placu prodati neke proizvode od povrća i voća. Što jako cijenim, jer vidim da je nije strah od posla. A i nekako mi nije dobar tjedan ako je ne vidim na placu kako prodaje. I ulijeva mi nadu u bolje sutra.

Konačno nakon dužeg vremena da malo i čitam neku knjigu. Još uvijek čitam 19 nastavak knjige "Bratstvo crnog bodeža". Serijal knjiga o bratstvu vampira koji se bore protiv nekih svojih nepriajtelja koji ih žele uništiti. A i o tome kako kroz serijal ti junaci prolaze kroz svoje osobne probleme, uspiju ih prevladati. Lijepo mi je čitati u toj knjizi i o tome kako su se spremni žrtvovati za svoje prijatelje, za samog kralja, pomažu se međusobno, brinu se jedni o drugima kao da su im rođena braća i sestre. Bez obzira na silne razlike koje postoje između njih. Taj serijal knjiga govori o nečem što u današnjem svijetu i stvarnosti ne postoji među nama ljudima. Koji smo postali otuđeni jedni od drugih i samo gledamo kako da podmetnemo nešto što će drugog dovesti u nepriliku, iskoristiti ga. Iz sebičnih razloga, samo da nama bude bolje. A to što će pri tome netko stradati, za to ih nije briga.

Znam da postoje ljudi koji će zazirati od knjiga takve tematike, da se tamo neki vampiri koriste kao neki junaci da se pomoću njih opiše kakvi bi morali biti. Možda zapravo i to što se kroz te izmišljene likove vampira i te događaje kroz koje prolaze i što se sa njima pokušava poručiti čitaocu o pravim vrijednostima koje bi morale vladati i među nama ljudima želi izbjeći sa suočavanjem da su ti neki pojedinci zapravo bez tih nekih vrlina. I baš ti pojedinci će osuditi postojanje takvih knjiga i govoriti da su zle i neprimjerene za čitanje. I tko zna što još. I to pokazuje više o njima samima, a ne o nama drugima.

Ne želim ih osuđivati, jer to mi nije cilj. Jer oni sami se moraju nositi sa svim tim svojim stavovima i sami sa sobom. Vampiri u stvarnom svijetu i ne postoje, oni su samo izmišljeni likovi, plod mašte i fikcije. Jer da stvarno i postoje, ljudskog roda ne bi danas bilo u takvom obliku kakav i postoji. A možda bi bilo i bolje da postoje, da dovedu u red ovaj naš današnji svijet u neki red, jer mi se nekako čini da je previše zastranio i skrenuo sa puta. Ali to je samo moje skromno mišljenje sa kojim se vi koji će te pročitati ovaj post ne morate složiti. I nije mi želja da ikoga uvrijedim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: plac, knjiga, vampiri


- 21:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.11.2017., četvrtak

Tek uskoro krećem u bitku

U ovom trenutku još ne znam kakav zahvat ću imati oko žući. Jer još nisam se našao sa doktorom koji će mi pomoći oko toga. Tek sam prošli tjedan saznao da imam problem sa žučnim kamencom, te se dogovorio za prve termine sa nekim doktorima koji će mi pomoći oko toga. A prije toga moram obaviti neke pretrage i pripreme za taj zahvat. A te pripreme će početi kroz jedno 10 dana, a kad njih obavim onda idem tim nekim doktorima da vidim kako će sve ostalo ići oko toga.

Za sada nisam dobio nikakvu žučnu dijetu, ali pokušavam izbjegavati onu hranu za koju znam da mi smeta. A kada sve to obavim, onda možda dobijem i tu dijetu. Priznajem da sam još uvijek pod dojmom oko te novosti za tu žuč. Ali nastojim biti smiren i kroz rješavanje nekih životnih problema malo skrenuti misli od te briga kako će sve to proći. Samo da ne paničarim i ostanem smiren.

Svaki čovjek koji ima problem sa žučnim kamencom na svoj način osjeća što mu smeta od hrane, a što ne, pa se nastoji nekako tome prilagoditi. Jer nismo svi isti, pa svatko drugačije reagira na hranu.

Naravno, od kada znam da imam žučni kamenac, dosta stvari povezujem sada sa žući i zašto su mi se događale. Mislim na zdrastvene stvari. Te uz ostale životne probleme nastojim nekako da prilagodim svoju prehranu tome i nekako polako tražim kako da tu prehranu prilagodim svemu tome i promijenim neke navike. Ali to se ne će dogoditi preko noći. Tek je prošlo tjedan dana od dijagnoze. A to je prekratko vrijeme da se promijene neke prehrambene navike. Ali nastojim da se ne uzrujavam oko toga i živim korak po korak.

Sjećam se "semper kontra" tvojih postova sa početka godine u kojima si pisao o svojim bolničkim danima. I moram priznati da su mi ostale u lijepom siječanju. Jer su bile nekako originalni i lijepi u mojem sjećanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: žučni kamenac


- 21:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.11.2017., srijeda

Svi sveti 2017

Danas smo proslavili blagdan Svi sveta. Te smo obilazili grobove svojih najmilijih. Tako sam i ja obišao grobove svoje obitelji. O samom značenju blagdana ne bih pisao, jer se ionako u medijima danas previše pisalo i pričalo o današnjem blagdanu. Kao i obično i u mojoj se obitelji obilježava ovaj blagdan. A ove godine smo ga pomalo skromno uredili grob, jer nam se vuću još neki repovi iz bliže i daljnje prošlosti. A i nevolje nas i dalje pogađaju. Ali ne ću se žaliti i ne žalimo se. Već se trudimo nekako nositi sa time i boriti se sa svime time nekako.

Ja i dalje pomalo sve više osjećam neke tegobe sa i u vezi žući i kamenca. Danas malo jeo grašak i nekako sam loš okus imao u ustima. Ne znam je li problem bio u grašku ili mi je žuč tako prigovarala. Ali ipak nadam se da nakon nekog zahvata koji me očekuje uskoro, ne ću imati više toliko problema sa time. A i sa još nekim drugim namirnicama, jer vidim da i kod sira isto imam tih nekih problema. Pa sam ga prestao jesti dok to sve ne obavim. Pa nakon toga vidjeti što mi odgovara, a što ne.

Od kada sam saznao za ovaj problem, malo sam se prisjećao kako su drugi imali iskustva sa time. Kod svog oca se ne sjećam što ga je mučilo, jer je i on imao problema sa žući. A majku je smetao češnjak. A sestru ribe, nakon koje je imala napadaje. Koji su se nekako smirili nakon nekog vremena. U mojoj obitelji je izgleda pokora taj žučni kamenac, jer i bake (i po maminoj i po očevoj strani) imale su problema sa žući. Tako da je to neka nasljedna bolest u našoj obitelji.

Znam, dosadan sam sa ovim pisanjem o žući i kamencu. Ali ne zamjerite, jer sam dosta nervozan oko svega toga. Kako će proći i tako dalje. Ali znam da će to nekako proći i da ću se na kraju šaliti na svoj račun, kako sam mogao tako nervozan biti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blagdan


- 20:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #