Crna svjetlost

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

29.10.2017., nedjelja

Nećakinje, vrt, blagdan

Konačno da se malo smirim danas. Jučer mi došle nećakinje sa svojim roditeljima u posjetu. Pa sam imao veselje u kući. Sestra i njena obitelj ima običaj sa mnom da dođe u Varaždin oko Svi sveta. Tako je i ove godine bilo, da je došla malo u Varaždin da obiđemo zajedno grobove svojih roditelja i neke rodbine. I unatoč kratkom vremenu uspjeli smo obići groblje, te se malo proći do vrta jučer, a danas malo i do vraždinske tržnice da kupimo još neko cvijeće za groblje. A i da nećekinje vide malo i varaždinski plac i jako su uživale u tome i jedva dočekale tu šetnju. A i pomognu svom ujaku oko kupnje još one neke sadnice multiflore ili kako se to cvijeće zove posađeno u teglu. Te da uživaju na vrtu u maloj berbi oraha, da se malo kod kuće počaste orasima. A sestra je uživala u branju ovih nekih margareta za groblje. Nešto je pripremila za roditeljima na grob, a ostalo je ponijela kući da odnese nećaku na groblje. Neka mu krasi grob ovih daan. A ostalo ću možda idućih dana odnijeti, ako procvate. Posebno oko Martinja, jer je tih dana godišnjica smrti ocu, pa neka mu bude.

Iznenadila nas je cijena cijena krizantema na placu, od nekih 7 pa do 10 kuna kamad. Zavisi jesu li žute ili bijele. I to me je još dodatno potaknulo da se nastavim baviti pokušajima uzgoja krizantema i sličnog cvijeća za ovaj nadolazeći blagdan. A da ne pričam o užitku uzgoja cvijeća, povrća i voća. A to mnogi moji poznati ne shvaćaju. Jer da shvaćaju ne bi govorili glupost da prodam taj vrt i od tih novaca živim. To ne mogu shvatiti, da mi je želja da se iz hobija bavim tim uzgojem. Jer samo lijeni ljudi ne shvaćaju taj užitak. A da ne pričam o tome kako je hrana svake godine sve skuplja, novaca sve manje, a o tome da je sve više hrane zaraženo i zagađeno svim mogućim otrovima i bakterijama i sličnim. Tako da kad se sve to zbroji i vidi sve više dolazi do toga da se počnemo vračati vrtlarstvu vlastitom uzgoju nekog povrća, voća i cvijeća.

Hvala svima na podršci koju ste mi pružili u svojim komentarima. Znam da će sve na kraju dobro proći i vjerujem u to. Ali ipak ostaje neka briga, jer ovo je nova situacija u mojem životu i koja će me prisiliti da mijenjam navike u životu. Posebno oko prehrane. A i načina života. Kako mi je rekla jedna poznanica, kamenci nisu nastali preko noći i nastali su zadnjih godina. A i ovo malo što sam razgovarao sa sestrom uvidio sam da sam prve simptome počeo imati prije nekoliko godina, ali ih nisam povezivao sa žući. Tako da mi je drago da sam to konačno saznao, te sad mi nema mira dok to ne obavim, dok nisu nastali veći problem. Znam da ću biti nervozan, uznemireni ovih dana. Ali na kraju kada sve ovo završi, još ću se šaliti na svoj račun, da je sve to bio mačji kašalj i uzalud se uznemiren oko svega toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: krizanteme, obitelj, Zdravlje


- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.10.2017., petak

Konačno potvrđeno

Danas mi je konačno potvrđeno, imam stvarno punu žuč kamena. I kod doktorice sam već ovo popodne dogovorio prve pretrage i preglede za operaciju. Koja bi mogla biti kroz jedno tri tjedna, a tjedan prije toga moram obaviti te preglede i pretrage. I išlo je sve tako brzo da se nisam mogao snaći. I moram priznati da još nisam svjestan što me očekuje i u što sam upao. Jer očigledno imam zakašnjelu reakciju na to.

Sumnja žučne kamence nekako imam zadnjih godinu dana, a intenzivnije zadnjih mjeseci. A koliko sam razumio oni se nisu sakupljali u žuči od jučer, već tko zna koliko vremena. A zadnjih jedno dvije godine imao sam možda prve simptome. Naime, nekada nisam mogao čašu vode popiti, a da me nije iritirala na povraćanje. I nisam to povezao sa žučnim kamenom. Ali ove godine su počele sumnje kako je moja sestra imala problema sa žući. Te sam negdje početkom ljeta pristao da odem na ultrazvuk abdomena. I nakon jedne odgode na odlazak na taj pregled, te nekoliko mjeseci čekanja, konačno sam ovaj tjedan obavio taj pregled. I prvu potvrdu su mi dali na tom pregledu. A danas mi je moj doktor i konačno potvrdio. Te je odmah me poslao na te preglede za pripremu za operaciju. I naručio za operaciju idući mjesec. Dok još nisu nastali veći problemi i neke komplikacije. Dok je još sve svježe i tome slično. A i sada mi je jasno i to zašto sam ponekad imao neke grčeve ispod rebara.

Tako da mi sada slijedi put oko odlazaka na te preglede i da obavim tu operaciju. Jer druge mi nema. Mada moram priznati da još nisam svjestan što me je potrefilo. I što se odvija to sa mnom. Da idem na tu operaciju, za koju sam se potajno nadao da je nikad ne ću doživjeti. Zapravo sam se prije nadao i očekivao da ću imati problem sa srcem, ali izgleda da mi je sudbina donijela druge planove oko bolesti. Sa kojima ću se morati hrvati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: žučni kamen, operacija


- 19:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.10.2017., četvrtak

Još čekam potvrdu

Da, slažem se sa vašim komentarima. Ovdje na blogu je važno biti drugačiji, originalni. I to je možda ono najteže. I to mi je ono najteže. Da budem originalan. Da budem drugačiji. Da se ne kopiram sa nekim ostalima, da ne kopiram neke ostale. Nemojte se uvrijediti na ove zadnje riječi i rečenice, jer nije mi želja da nekoga vrijeđam. Već se samo želim pokušati ovako nekako izraziti. Želja mi je samo da se pokušam nekako izraziti, a da se netko ne uvrijedi.

A što se tiče ove moje žući, još nije ništa službeno, jer još moram kod svog doktora opće prakse dobiti službenu potvrdu. A to će biti negdje tijekom sutrašnjeg dana. Jer mi je to sa žučnim kamencom usput spomenula doktorica jučer na pregledu ultrazvukom, i nije mi bila u mogućnosti više reći. Pa ću morati dobiti potvrdu kod svog doktora opće prakse. Te daljnje preporuke i kako dalje i što dalje. A dotle je sve neslužbeno. Jer ne želim da se nešto krivo shvati. Mada me drži neka napetost i briga, jer ovo je nova situacija za mene i moram usput nekako smiriti emocije i misli. I naučiti kako se nositi sa time. Jer ovo nije mala stvar, barem za mene. I trebam se prema tome postaviti ozbiljno, jer tko zna što mi nosi i donosi budućnost. Kako po pitanju budućeg zdravlja, tako i po pitanju posla i ostatka života. Jer ovo donosi neke novosti u mom životu, a koje su novosti, to tek treba saznati i vidjeti. I prema tome se nekako polako postaviti.

Znam da ne trebam paničariti, ali nekako se ne mogu oteti tom dojmu da me je taj pregled ultrazvuka doveo u tu situaciju da se zabrinem i pitam se kako dalje i što dalje. Ali kako god da bude, nadam se da će se s vremenom sve posložiti, samo treba vremena za to. Ljudi znaju reči: "Strpljeni, spašeni.". Što je i istina, jer strpljenjem se može postići puno toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, u


- 20:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.10.2017., srijeda

Ugodno iznenađenje, unatoč lošoj vijesti

Na žalost, izgleda da sam zadnjih dana dosta promjenljivog raspoloženja. Čas sam dobro raspoloženi, čas loše. Zavisi kako me uhvati koji dan. Ni danas nisam baš dobre volje. Naime, nakon nekoliko mjeseci čekanja i odgode, konačno sam obavio pregled ultrazvuka. I nekako mi se čini da nije baš dobar. Jer doktorica mi je nešto spomenula da bi sa žuči mogao imati problema. A i jetru je spomenula u nalazu. Tako da sam pomalo zabrinuti što je točno u pitanju, ali ipak ću sačekati da se čujem sa svojim doktorom, pa da budem na čisto.

Ugodno me je iznenadilo večeras da je moj zadnji post i blog izabran za blog dana. Te me je to bar malo razvedrilo. I podiglo raspoloženje. Nadam se da ovo moje pisanje tekstova za ovaj blog i ovi moji tekstovi su dobri i da vam se sviđaju. Jer dok pročitam neke druge tekstove i blogove i pisanu riječ općenito, nekako mi se čini da nisam baš odličan pisac. Ili sam ja u krivu ili nisam, ali ipak što god da je, uživam u pisanju i pisanoj riječi. Bilo da pišem, bilo da je čitam. I nikako da pronađem onu pravu riječ kojom bih opisao to uživanje u pisanoj riječi. Jer to jednostavno moraš osobno doživjeti.

Vrt je ušao u jesen i sav je u znaku jeseni. Špine, margarete ili što li su već, svakim danom su u sve većim cvijetovima. Ali krizanteme još su u pupoljcima. Nadam se da će barem za godišnjicu očeve smrti biti spremne te krizanteme da ih odnesem na grob. A ruže, jorgovani i ostalo cvijeće je ušlo u jesen. I ako uhvatim vremena jedan dan, možda ih odem malo obrezati. Mislim na onu jesensku rezidbu. Mada bi ću ih radije pustiti tako preko zime, sa nadom da će preživjeti zimu. Te na proljeće se još razgranati. Ali još ćemo vidjeti idućih dana i tjedna oko toga. A i oko pripreme zemlje za zimsko mirovanje. Jer trenutno mi je važno da vidim što je sa zdravljem.

Danas sam konačno na grobu roditelja rasipao onaj kulir. A prošli tjedan je i novi križ za oca postavljen. Tako da bar za ovaj blagdan Svi sveta bude grob koliko toliko uređen. A na proljeće ču vidjeti kako ću urediti ovaj grob, jer svakim danom sve više vapi za obnovom. A što se tiče kompjutera, nadam se da će ovih dana i on konačno doći mi u kuću. Jer još uvijek me spriječe neke obaveze i brige da odem u njegvovu kupovinu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blog, vrt


- 20:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.10.2017., utorak

Da, tako je to...

Hvala vam na lijepim komentarima u prijašnjem postu. Da, istina je da se u preuskom krugu ljudi krećem. Nekako zadnjih mjesec i više mi je sve pomalo svodi na odlazak na posao, te nabavu što za sebe, što za baku. A i to radno vrijeme je pomalo ludo. A i dani su prekratki, da ni na vrt ne stignem. Osim da pogledam kako mi napreduje cvijeće za ovaj blagdan Svi sveti. A već dugo nisam bio na sastanku foto kluba ovdje u Varaždinu čiji sam član već niz godina. Nekako od kada sam se zaposlio, nekako imam manje vremena da se bavim fotografijom. Pa, nije ni čudo da sam postao nekako depresivan zadnjih dana i tjedna.

A i lijepo je pročitati mi vaše komentare, jer vidim da nisam sam. A i hvala vam na savjetima. Ipak, pisanje bloga donosi i lijepe trenutke, na koje sam potpuno zaboravio. Kao da sam zaboravio od silnih briga na neke lijep trenutke koje pisanje bloga donosi, te čitanje postova na vašim blogovima u kojima se može pročitati lijepi tekstovi. I da nisi sam u nekim životnim problemima. I da postoje mnoga lijepa mjesta na ovom našem lijepom planetu.

Ovih dana sam pomalo u nekom razmišljanju oko kupovine novog kompjutera. Ovaj stari je polako dao svoje i bio bi već red da si nabavim neki novi. Pa pomalo istražujem i proučavam i čitam o novim kompjuterima. I pomalo sam suzio izbor na dva kompjutera koji su mi zanimljivi. A i pronašao firmu u kojoj bih kupio jedan od ovih kompjutera. I samo da nađem vremena da odem do te firme i da sakupim još neke informacije i nadam se da ću uskoro imati novi kompjuter.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: komentar, kompjuter


- 20:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.10.2017., petak

Izvan kontrole

Baš kad sam htio da počnem pisati ovaj blog, nazvala me sestra i javila mi je da je starija nećakinja danas bila na nekom izletu. I vratila se kući sva umorna. Toliko joj je lijepo bila na nekom izletu da ju je taj izlet toliko izmučio. Ništa loše se nije dogodilo, samo joj je toliko lijepo bilo da je sva izmorena se vratila kući.

Od tih svih silnih briga koje imam u zadnje vrijeme ponekad zaboravim na neke događaje koje se odvijaju u okolini oko mene. Ali drago mi je da me je sestra barem tako podsjetila na taj događaj. I drago mi je da se je nećakinja dobro provela na izletu. A meni žao što sam nekako pomalo izgubio možda neku kontrolu nad svojim životu. I nikako da se vratim na pravi put. Možda to mora biti tako, ali ne mora. Zapravo i ne mora, i morati ću se potruditi da povratim tu neku kontrolu nad svojim životom.

Ali jedna me stvar ipak veseli ovaj tjedan, a one jeste u tome da ipak mi je ovaj tjedan su ove moje špine, margarete i krizanteme će ipak možda procvasti do blagdana Svi sveti. I da ću možda koji cvijet uspjeti odnijeti na grobove svojim najmilijima. Ali ipak ću sačekati još ovih nekoliko dana i vidjeti koliko će biti uspjeha u tom uzgoju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kontrola


- 21:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.10.2017., nedjelja

Neusuglašenost

Nekako u zadnje vrijeme sam dosta zapustio ovo pisanje bloga. Priznajem. A i dosta sam zapustio čitanje vaših postova i komentiranja, dobro ne baš svakog posta, ali sam dosta zapustio i vas i svoj blog. Nekako od kada sam počeo raditi novo radno vrijeme prije nekih mjesec i pol, radni dan mi je prekratak. Kako za pisanje postova za ovaj blog, tako i za ostale privatne obaveze i poslove.

A i dolaskom jeseni pomalo mi je ponestalo teme za pisanje ovog bloga. Kroz ljeto sam nalazio (kako ste i sami mogli vidjeti i pročitati) inspiraciju u vrtu. Kojeg zadnjih nekoliko godina pokušavam obnoviti. Ali dolaskom jeseni polako je isparila ta inspiracija za pisanje bloga. A i taj vrt sam zbog što zbog poslovnih, što zbog nekih privatnih obaveza sam dosta zapustio. Jer jednostavno ne stignem sve. Pa sam prisiljeni se boriti da pronađem neko vrijeme za sve to. Ali nikako ne uspijevam u tome. Dan je ponekad prekratki za sve to, a neke osobe i obaveze mi jednostavno ne dopuštaju sve to. A da ne spominjem i umor zbog svega toga. Koji me jednostavno prevari u neke dane.

Bliži se blagdan Svi sveti, i sve više sam pomalo u tom danu. Neki dan sam bio u nekoj firmi da mi postave neki novi križ (privremeno) na grob da bude barem tako obilježeno da u njemu počiva moj pokojni otac. Jer stari križ je već gotovo istrunuo. A jedan dan ću još pokušati otići da nabavim neke sitne kamenčiće da prosipam po grobu. Tako da bar kroz taj blagdan bude grom koliko toliko u redu. A ako bude posla i ostalog, možda na proljeće iduće godine krenem i u konačno uređenje tog groba, kojeg već godinama pokušavam nekako urediti. Ali uvijek su bile te financije problem, koje su me kočile da se upustim u ovu avanturu. Ali o tome kada dođe vrijeme za to. Špine, margarete i krizanteme još nisu u punom cvatu, pa sam i tu zabrinuti. Ali se nadam da će barem nešto procvasti, da stavim nešto na grob roditeljima ili nećaku.aku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obaveze, brige


- 18:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2017., utorak

Tužna godina

Prošlo je godinu dana od kada si nas napustio anđelu moj, moj jedini i najdraži nečeće. Nadam se da počivaš u miru, ma gdje god bio.

Doviđenja dragi, doviđenja

Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.


Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Oznake: godišnjica, anđeo, počivao u miru


- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.10.2017., ponedjeljak

Razdire nas

Da, proživjela je moja sestra i šogor teške dane prije godinu dana. I još uvijek im je teško i to nikad ne će zaboraviti. A i ja isto. I ovih dana se dosta čujemo, pošto zajedno ne možemo provesti ove dane. Jer u ovim danima moramo biti zajedno, kao obitelj. Ali na žalost nećemo biti. Što nam je još teže. Ali nema nam druge, nego da ovako pregrmimo ove dane. Jer bol i tuga za nećakom ne prestaje i posustaje. I ostaje nam samo lijepo sjećanje na njega i svi lijepi trenuci koji nas vežu uz njega. Koje moramo njegovati, jer su nam samo oni preostali.

Ali ima nešto što me je danas dosta ražalostilo i uznemirilo. Sestra i ja imamo još živu baku (po majčinoj strani), o kojoj se trudimo brinuti koliko možemo, s obzirom na sve brige, obaveze i probleme koje imamo u svojim životima. A uznemirilo me je to da je ta naša baka nazvala sestru i opet oplela po meni, kako sam dosta negativno nastrojeni prema njoj i još neke stvari. I da li bi sestra mogla me nekako urazumiti ili što li već. Što je bilo stvarno podlo od nje i žalosno, jer umjesto da pokuša sestru utješiti ovih dana i pokušati joj pružiti riječ utjehe, ta naša baka pokušava uvesti razdor između moje sestre i mene. A koliko puta sam joj donio lijekove kad me je molila da joj donesem, a da o nekim namirnicama ne pišem. I onda se čudi da kad čujem za takvo što, da sam dosta uznemireni i joj moram očitati lekciju. Jer umjesto da sestru i mene podrži da si budemo bolji, ona pokušava uvesti razdor između nas. A da ne pišem o mnogim drugim situacijama koje je svojim ponašanjem uznemirila sve nas. I koliko god joj govorio da se smiri i da nas pusti na miru da sami riješimo svoje probleme i da se ne upliče tamo gdje joj nije mjesto, ona uporno to e želi čuti. I samo nam komplicira svojim ponašanjem život. Mada, danas je opet imala slične manevre, ipak sam joj donio neke lijekove, jer ipak želim ostati čovjek. I možda još napišem koji redak o svemu tome, ali živi bili pa vidjeli.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: obitelj


- 21:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.10.2017., nedjelja

Znam teško je

Znam da vam je teško bili čitati ovaj moj prošli post. A vjerujte mi da je i meni ga bilo teško pisati. A i još teže proživljavati ove dane, kada se prisjećam svih događaja koji su se dogodili prije godinu dana. a i još teže što ovih dana ne ću moči do sestre da joj kao brat budem podrška da lakše izdrži ove dane, jer i ona će se sjećati svega što je bilo prije godinu dana. A i njezin muž i moje nećakinje isto. Jer zbog posla na žalost ne mogu ići k njima da kao obitelj obiđemo grob mog dragog nećaka. Znam da će oni obići njegov grob, ali ipak mi je žao što na prvu godišnjicu ne ću moći obići njegov grob. Ali uvijek ga se sjećam u mislima i ne prođe dan da ga se ne sjetim i u molitvi. Da nađe mir ma gdje god da bio. Među predivnim malim anđelima, negdje na puno ljepšem mjestu nego li je ovaj naš okrutan svijet. I svojom dječjom ljubavi čuva sve nas i one kojima je potrebna ljubav. Vjerujem da čuva svoje roditelje i sestre, da ih sačuva o čuva od svega što bi ih moglo snaći. Vjerujem da je moj mali nećak, sada anđeo, negdje motri na nas i čuva nas da lakše izdržimo ove dane. Miruj moj mali anđeo ma gdje god da bio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost
lost

Oznake: anđeo


- 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.10.2017., četvrtak

Bliži se godišnjica

Ovih dana se približava godišnjica smrti mojeg jedinog i najdražeg nećaka, koji je umro prije skoro godinu dana u tragičnim okolnostima. Pisao sam o tome dosta prije godinu dana. Nadam se da se sjećate. Prošla je gotovo godina dana od kada nas je napustilo to drago, nježno i veselo dijete. Prošlo je godinu dana u tuzi i sjećanju na to divno stvorenje, koje je zbog pohlepe pojedinaca otišlo. Nije prošao dan a da se nisam sjetio njega. I pustio dosta suza za njime. I pitao se kako bi bilo da nas nije napustio. Uvijek s iznova sjećajući svih prelijepih trenutaka koje nam je priuštio, kako svojim roditeljima i sestrama. A i svojem uji, koji nije mogao nazvati njegove roditelje, a da se i on nije javio na telefon. I izmijenio koju riječ sa mnom. Sjećam se prelijepih trenutaka koje smo proveli u igri i kako je uživao kada je bio uz mene, jedva čekajući da nešto izvede sa mnom neku vragoliju. I ostati će u mojem sjećanju do kraja mog života, jer ma koliko god imao kratak život, ostavio je veliki pečat na meni, a i na svoje roditelje i sestre. Koje je jako volio i uvijek se radovao nakon škole kad ih je vidio i zagrlio. Nema riječi kojima bih opisao svu tu njegovu radost i veselje i ljubav koju je širio svojom dječjom nevinosti, koju samo djeca znaju pružati. I pitam se što je sve još mogao ostvariti i pružiti nam, samo da nije bilo te pohlepe pojedinaca za dobiti (ili što li već). Ovi dani koji će uslijediti biti će teški, kako za njegove roditelje i sestre, tako i za mene. Ma gdje god da bio, moj dragi nećače nadam se da počivaš u miru Božjem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: nećak, dijete


- 20:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.10.2017., utorak

Obaveze i jesenske večeri

Nikako da tijekom tjedna uhvatim neki ritam pisanja postova za ovaj blog. Ponajviše zbog premalo slobodnog vremena i previše obaveza koje su mi se nakupile zadnjih nekoliko tjedna, a i dijelom zbog ovog novog radnog vremena koje imam zadnjih mjesec dana na poslu. Ali ipak ne gubim nadu da ču jednog dana uspjeti se nekako osloboditi nekih obaveza i uspjeti organizirati ovo svoje slobodno vrijeme.

I meni se nekako čini da od one biljke na vrtu ne ću imati neke koristi. Pa ću je možda iduće godine pokušati nekako ukloniti. Ionako su svakim danom sve kraći dani i sve više i polako zalazimo u jesen, koja je istinski postala prava jesen. A i tim kraćim danima imamo sve manje vremena za obavljanje nekih poslova vani u vrtu i sličnim mjestima. I sve više se polako povlačio u svoje tople domove. I u njima se posvećujemo nekim jesenskim uživanjima.

Moram priznati da me vesele te jesenske večeri, jer tada se mogu ušuljati i svoju sobu i sjesti ili leći na svoj omiljeni kauč i uživati u čitanju neke knjige ili časopisa. Ili sjesti za svoj kompjuter na stolu i na njemu nešto pisati uz ispijanje nekog finog čaja i u toplini svog doma. Nema mi ljepšeg od toga. I u čemu istinski volim uživati nakon napornog dana na poslu i nekih privatnih obaveza.

I još uvijek tražim neko područje koje bih volio istraživati kroz knjige. Mada još uvijek uživam u čitanju povijesnih i inih romana, ipak nekako me to ne zadovoljava dovoljno. Ali ne očajavam, jer pojaviti će se i to neko područje, samo moram se osloboditi nekih obaveza. Kojih nikad previše i nikako da ih se oslobodim, je taman riješim jedan problem, javi se drugi i tako sve ispočetka iznova.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jesen, večer


- 21:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se