Crna svjetlost

< travanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

28.04.2017., petak

Radnička kiša

Nakon dugo vremena, stvarno dugo vremena, da se više ne znam kada je to zadnji puta bilo, danas sam doživio radničku kišu. Tako ja zovem kišu po kojoj ideš kući, a nemaš kišobran sa sobom i onda zbog toga pokisneš. Tako sam i danas nakon posla, na povratku kući doživio tu radničku kišu, jer sam se ipak nadao da kiše ne će biti tada. Ali kao i obično, prevario sam se. Ali ništa zato, ne će mi to biti ni prvi ni zadnji puta u životu. A i to je dio života i odlaska na posao i dolaska kući sa posla. Pa se ne isplati živcirati zbog toga.
A što se pak posla tiče, i dalje je tako kako i jeste. Jedan kolega je dao otkaz, jer je izgleda da si je našao novi posao. Nadam se da će mu biti bolje tamo. A drugi je kolega dobio otkaz, i kao razlog otkaza naveli da više nema posla toliko da ga zadrže na poslu. A kako izgleda da će i još jedan radnik dobiti otkaz, ne znam zbog čega, ali sumnjam razlog. Tako da su otkazi počeli da se događaju. Iz razno raznih razloga. Ali što god da je, nadam se da ga ja ne ću dobiti tako skoro. Jer ma koji god razlog bio, posao mi treba. A novi posao je teško naći. Ali onaj koji je željan rada i posla, taj će i pronaći neki posao. Te se i ja nadam da ću nekako si uspjeti pronaći neki drugi posao, ukoliko ovaj sadašnji zapne. A u međuvremenu sam ovaj tjedan naučio raditi nešto novo. Naime, pokazali mi kako da radim neki dio za neki stolac. I nakon prvih nekoliko loše izrađenih, polako sam počeo da sve bolje radim. Barem se ja tako mislim i nadam se. I da sam nastavio to raditi, možda bi s vremenom ih bolje počeo raditi. Ali na žalost, morao sam preći na drugi posao. Jer on je važniji. Tako da mi ne prođe tjedan, a da mi nešto novo ne pokažu kako da radim i pokušam raditi i steknem neku novu praksu.
Na žalost ovaj tjedan sam se malo osjećao loše, pa nisam bio u stanju da vas posjećujem na vašim blogovima koliko sam htio. Ali ipak vas pratim i čitam, mada nisam ostavio komentar. Jer ponekad nisam bio u stanju da vas komentiram. Stog mi ne zamjerite na tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kiša, posao


- 20:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.04.2017., nedjelja

Ludo vrijeme

Zadnjih nekoliko dana čitam u vijestima na Internetu kako je mraz poharao neke dijelove Lijepe naše. I pomalo sam žalostan zbog toga, jer nikad kraja nevoljama naših vrlih poljoprivrednika. Pored svih nevolja koje im pruža naša vrla vlada i gospodarstvenici, moraju se hrvati i sa neprilikama i čudima prirode koja njih i nas okružuje. I pitam se dokle će tako, dokle će to trpjeti naši poljoprivrednici. Pogotovo ove neprilike koje im pruža naša vrla vlada. Jer njih se barem može riješiti. Samo da je dobre volje od strane te i buduće vlade i gospodarstva. Ali kako izgleda to ne ćemo doživjeti u tako bliskoj budućnosti. A mogli bi, jer sa čudima prirode se ne možemo tako lako boriti.
Moje biljke na vrtu su još dobro prošle, nije ih pogodio mraz. Mada sam još zabrinuti za ove neke batonike koje sam presadio prije jedno dva tjedna. I koji su još u fazi pupanja. Ali ljudi kažu da nada umire zadnja. Tako i ja se nadam da će ipak se nekako oporaviti idućih dana i tjedna. Jer volio bih da prežive taj šok presađivanja. Jer te batonike su već treću generaciju u mojoj obitelji. I volio bih nastaviti sa njihovim uzgojem. Za što se nadam da ću uspjeti nastaviti. Jer lijepo je održati jednu takvu tradiciju.
A kaj da pišem o ovom ludom vremenu vani. Ništa posebno, nego da je poludjelo. I nekako mi se čini da bi za 1. Maj mogli ići negdje na sanjkanje, umjesto na neki roštilj. Jer sve se je izokrenulo. Ali što god da bude, nadam se da ćemo imati barem koliko toliko lijepo vrijeme da odemo na neki prvomajski grah ili što li već.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mraz, ludo vrijeme


- 18:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.04.2017., srijeda

Vračanje u normalu 2. dio

Nadam se da su bili dobri moji zadnji postovi. Nije mi bila želja da ovim putem ikome držim prodike o obitelji i vjeri. Već sam pisao onako kako sam se osjećao u tom trenutku i što sam mislio o tim temama. I iznosio svoje mišljenje. Izgleda da mi u zadnje vrijeme sve više je na cijeni obitelj. Dijelom što sam je izgubio kroz smrt svojih roditelja i malog nećaka. A i što još nisam osnovao svoju obitelj, za kojom jako čeznem. I koju bih volio imati. Ali znam da je ovako ne ću osnovati. Samo odlazeći na posao i kući s posla i u neku nabavu. Previše sam se zatvorio u sebe i svoj stan. Možda dijelom jer sam zadnjih godina doživio neka razočarenja u neke ljude. I zbog kojih pomalo ne vjerujem više u neke stvari. A što ću sad, za time više ne treba žaliti. I morao bih naći neki novi put. Jer drugačije ne ide. Nastaviti živjeti i pronaći neko svoje novo mjesto u ovom svijetu.
Nakon boravka ovog produženog vikenda sa svojom sestrom i njezinom obitelji, polako se vraćam u neku normalu. Sam umoran i iscrpljen sa druženjem sa mojim dragim nećakinjama jedva čekam idući vikend da se odmorim od svega. Jer jučer sam se vratio na posao, na kojem su počela neka nova uzbuđenja i brige i koje ne znam kako će se završiti. Nadam se dobrom završetku. Ali što god da je, ipak ću morati razmisliti o nekom drugom poslu u drugoj firmi. Ali o tome ću morati dobro razmisliti. A i zbog lošeg vremena ne mogu se posvetiti vrtu onako koliko želim. Ali doći će i ljepše vrijeme, pa ću se i njemu moći posvetiti koliko i kako želim.
A u međuvremenu pokušavam da si instaliram neki novi program na svoj kompjuter. Ali mi baš ne ide sve to. Pa sam dosta ljut zbog toga. Ali nadam se da ću i na to uspjeti naći neko rješenje. Jer stvarno bih volio da uspijem u tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, obitelj


- 18:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.04.2017., ponedjeljak

Uskrs uz obitelj

Hvala svima na lijepim čestitkama za Uskrs. Ovaj Uskrs sam se odlučio provesti kod sestre i njezine obitelji. Koja se još uvijek oporavlja od one žalosne tragedije prošle godine, u kojoj su izgubili mog jedinog i najdražeg nećaka Mirka. Vi koji me pratite znate o čemu se radi. I umjesto da hodoćastim po crkvama, odlučio sam da radije budem i ovaj blagdan uz moju sestru i njezinu obitelj. Kao mali pokušaj podrške oporavka od ove tragedije. I još uvijek ne mogu da prebolimo gubitak našeg malog Mirka. Nisam protiv vjere, a nisam na žalost neki veliki vjernik. Ali ipak ju nastojim ne zaboraviti. I nekako ovako držati do nje. Ali ovaj put je ipak prevladalo to da budem uz svoju obitelj, koja je najvažnija u životu čovjeka. Naravno uz zdravlje i posao. Jedno bez drugoga ne ide, jedno uz drugo ide rukom pod ruku. I ovaj puta smo išli nećaku na grob upaliti mu svijeću. Jer svima strašno nedostaje. Koliko god je njegov život bio kratak, ipak je ostavio neizbrisiv trag u našim životima.
Slažem se, Uskrs je obiteljski blagdan i moramo ga sa obitelji provesti. A i sam Isus nam je na samrti ostavio poruku da cijenimo i obitelj, i da se volimo kao obitelj. Da živimo i kao i kroz obitelj. Jer bez obitelji smo nitko i ništa. Bez obitelji ne možemo ostvariti mnoge stvari. Uskrs je osim slavljenja uskrsnuća, i slavlje obitelji. Obitelji koja čini čovjeka.
Još uvijek ne mogu da vjerujem da je moj mali nećak Mirko morao napustiti svoju obitelj, kojoj je mogao još puno toga podariti, zbog pohlepe ljudi za zaradom. I koji još uvijek ne žele da priznaju svoj grijeh. Jer Uskrs je i priznavanje svojih grijeha. I darivanja dostojne pokore za to. Ali očigledno je da to ništa ne znači tim pojedincima i koji su proslavu Uskrsa učinili svačim drugim, nego ono što bi Uskrs trebao i značiti. Priznavanjem svojih pogrešaka. Ali oni to ne žele, već žele samo i iz tog Uskrsa uraditi profit za svoj džep. Eto kuda je otišlo ovo naše društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, Uskrs


- 19:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.04.2017., subota

Uskrs sa obitelji

I ove Uskrsne blagdane sam odlučio da provedem sa svojom sestrom i njezinom obitelji. Jer tek kad izgubiš bližnje shvatiš koliko je važna obitelj. Nakon gubitka našeg najmlađeg člana obitelji, mog nećaka Mirka nekako sam postao osjetljiviji na obitelj. Barem ja tako osjećam i mislim. I ovaj je Uskrs prvi bez njega i morao sam doći sestri u posjetu da joj barem tako budem podrška u njezinoj boli, a i boli njezine obitelji. Jer to je prevelik gubitak za sve nas. A u takvoj tragediji obitelj se mora držati zajedno. Posebno u blagdane kao što je Uskrs.

Nije Uskrs čestitka,
ni dar skupi,
niti nešto što se kupi.
To je molitva i blagoslov od Boga,
da svatko još više voli bližnjega svoga!
Sretan Uskrs!


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Uskrs, blagdan


- 20:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.04.2017., četvrtak

Veliki tjedan

Dani polako idu. Počeo je i Veliki tjedan. Tjedan u kojem se prisjećamo Kristove muke za nas. Da nam otkupi grijehe. Da nam svojim životom i svojim djelima pokaže put kojim moramo kročiti kroz život. Da nam bude utjeha, snaga i ljubav u životu. Da nas vodi kroz život, kroz sve najteže i najljepše trenutke u životu. Da nam pruži sve odgovore u životu i bude potpora. I stoga mu hvala na svemu. Hvala mu za svu ljubav koju nam je pružio, svu pomoć i mudrost koju nam i danas nakon dva tisućljeća pruža svu utjehu i odgovore na sva naša pitanja i muke koje prolazimo kroz život. Ta predivna mudrost koja je i danas aktualna, makar se je stvarala tisućljećima. I koja će ostati neprocjenjiva, ma koliko god ćemo napredovati kao društvo u znanosti i svemu što nas okružuje.
Evo, prolazi još jedan tjedan. Nakon dužeg vremena sam na produženom vikendu. Na poslu smo dobiti slobodno do utorka idućeg tjedna. I tako se bar malo pokušati odmoriti. Naravno ako uspijem. Jer možda odem do svojih nećakinja i njihovih roditelja, da zajedno provedemo i ovaj blagdan. Jer ovo nam je prvi Uskrs bez našeg voljenog Mirka, koji je na žalost preminuo prošle godine u onoj tragediji trovanjem salmonelom. I koju, barem ja, još ne mogu preboljeti. Nedostaje mi moj mali nećak Mirko. Sa svojom dječjom nevinosti i veseljem koju nam je pružao za svog kratkog života. Žalosno je da tako malo nevino dijete zbog pohlepe pojedinaca morao je umrijeti. A mogao je još živjeti i tko zna što postići u životu. Ali samo Bog zna zašto je tako moralo biti. Samo Bog zna taj odgovor. Koji mi mali ljudi nikad ne ćemo shvatiti i otkriti.
Veliki četvrtak je i počinje proslava Uskrsa. Na žalost nisam išao na misu, ne zato što nisam želio, već što nisam stigao. Što se slavi na današnji dan ne moram vam pisati, jer vi sami znate što se danas slavi. Nisam neki praktični vjernik i ne odlazim na mise redovito. Ali ipak nastojim da svojim životom svjedočim svoju vjeru. I da budem što bolji. Mada i ja sam pokleknem pred naporom života, ali ipak nastojim da se nakon toga dignem i krenem dalje. Na žalost, zbog poslovnih i privatnih obaveza ne mogu puno da volontiram u socijalnoj samoposluzi ovdje u Varaždinu. Ali nadam se da ću se nekako drugačije da se uključim u taj rad. Jer ipak i ja sam bio u potrebi i možda ću ponovo biti u nekoj potrebi. Pa bi bio i red da pomognem onima kojima mogu i koji znaju cijeniti tu pomoć. A nadam se da ću s vremenom i još negdje biti od pomoći.
Zadnjih dva tjedna sam polako krenuo na posao biciklom. I moram priznati da mi je to nedostajalo. Te vožnje biciklom na posao, i s posla kući. A i vožnja biciklom općenito. Jer predivno je voziti se biciklom i tako se rekreirati. I ta vožnja biciklom je opuštajuća. Barem meni. I kad god ću moći, vozit ću se bickol svugdje kuda ću moći, jer vrijeme je sve ljepše vani i jednostavno te mami van da uživaš u ljepoti ovog proljeća koje se sve više budi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vožnja biciklom, vjera, proljeće


- 20:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.04.2017., nedjelja

Cvjetna nedjelja

Danas smo obilježili Cvjetnu nedjelju. Ulazak Isusa, našeg spasitelja u Jeruzalem. Nemam riječi kojima bih opisao ovaj blagdan. Jer on za sebe sam govori koliko je lijep i jak. Koliko smo sretni što živimo u našoj vjeri, kojim životom živjeti, kojim putem kročiti, kako živjeti život. Blagdan koji nam govori mnogo toga. A da tog ponekad nismo ni svjesni. I svakim danom zahvaljujem Bogu na životu i kojim putem trebam kročiti. Jer drugog puta nema, nego put ljubavi i spasenja. Ma koliko težak on bio, svatko od nas ga mora proći. Ma koliko nam teško bilo.
Da, u bolesti i smrti svi smo jednaki. Ma na kojem položaju da živimo. Ma tko god da jesmo i tko smo. Kad se bolesti prohtje i smrti sjeti one nas posjete. I tu na nema pomoći. Moramo se sa njom suočiti, kako znao i umijemo. Sa time se moramo nositi kroz život kako znamo. Jer one su dio našeg života. I tako to mora biti. Ma koliko god se žalili i teško nam bilo, život polako ide svojim putem dalje u neizvjesnu budućnost. I u kojoj ne znamo što nas očekuje. I nemamo vremena misliti o tome, jer moramo živjeti u sadašnjosti i suočavati se sa sadašnjosti. Koja nam određuje budućnost, ma koliko neizvjesna bila, ma koliko nam teška bila.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: cvjetna nedjelja


- 19:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.04.2017., subota

Godišnjica smrti

Jučer je bila treća godišnjica smrti moja majke. Već su tri godine prošle od kada smo sestra i ja ostali i bez majke. Već su tri godine prošle od tog događaja, koje nisu bile lake bez nje. Kao i bez oca, koji je pokojan malo više od osam godina. Oba roditelja su nam otišli zbog bolesti koje su ih zadesile. I kojima se nisu mogli odhrvati. Jer su bile preteške. Otac zbog srca, a majka od dijabetesa i otkazivanja bubrega, upale pluća i septičkog šoka. Ali se sada barem nadam da na onom svijetu više ne pate od tih bolesti. Jer nije im bilo lako.
A danas čitam kako nas je napustio Relja Bašić, legendarni gospon Fulir iz meni legendarnog filma "Tko pjeva, zlo ne misli". Legendarni hrvatski glumac, koji nas je zadužio svojim legendarnim filmskim ulogama, koje će nas zauvijek podsjećati na neizmjeran talent u glumi. Ne znam kojim riječima bih opisao njegove uloge i filmove, jer toliko su odlične da ih se riječima ne mogu opisati. Ali najviše ću ga pamtiti po gosponu Fuliru i predivnoj priči ispričanoj u tom filmu. I predivnim pjesmama koje su u tom filmu ispjevane. Nije da su mu ostale uloge bile loše, ali ova uloga mi je nekako najdraža.
Na žalost današnji post mi je depresivan, zbog godišnjice smrti majke, a i odlaska legende hrvatskog glumišta. I nekako to nisam mogao izbjeći. Ali što ću, život je takav, pun radosti i žalosti. I moramo biti zahvalni na svakom trenutnku života koji nam je darovan, jer ne znamo što nas sutra očekuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, gospon Fulir


- 20:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.04.2017., nedjelja

Da sretni smo

Da, na žalost dovedeni smo zadnjih godina ovom našom vrlo politikom na vlasti i od vladajućih garnitura koje su vladale tu gdje i jesmo i da smo sretni da nam poslodavac da produženje ugovora na mjesec dana. I tako godinama. I onda smo sretni ako dobijem ugovor za stalno. Nadam se da sam zaslužio ovaj ugovor svojim radom. Mada je moglo biti bolje. I sad mi preostaje da još više se trudim da opravdam ovaj ugovor. Što će biti puno teže, jer mnogi je teže zadržati i održati posao, ali nemam mi druge nego zasukati rukave i truditi se. Sa nadom da će biti što od toga. I kad nešto uspiješ, onda trebaš uložiti još više truda da to i održiš. Ali vidjet ću s vremenom što će biti od svega toga.
Sjećate se da sam nedavno pisao o tome da sam prošlu jesen presadio neke sadnice jorgovana. I da sam bio sretan da su se primile te sadnice na novom mjestu. I netko me je pitao koje bi boje trebao biti. E pa u nastavku ovog posta vam prikazujem cvijetove jorgovana od kojeg su te sadnice nastale. I neki dan sam snimo prve cvijetove koje bi trebao imati ove godine. I na njoj možete vidjeti boju ovog jorgovana. A imam i bijeli jorgovan. I njega se nadam da ću jednog dana uspjeti razmnožiti. Ali to ću vidjeti s vremenom, jer čekam da i taj jorgovan da svoje prve sadnice. Koje izrastu negdje pored njega. Jer i on ima prekrasnu bijelu boju.
Zadnjih mjeseci kako sam se ponovo počeo baviti vrtlarstvom u meni se nekako sve više se u emni vrača ta ljubav prema uzgoju tih nekih biljaka. A i kako sam zadnjih dana ponovo okopavao oko tih nekih ruža, osjetio sam onaj predivni miris zemlje. Koji već dugo nisam osjetio. I koji je u meni probudio stara sjećanja na dane kada sam sa obitelji obrađivao taj vrt. I uzgajali povrće i voće i povrće za svoje potrebe. A i ovih dana me je razveselio i jedan grm ribizla. Naime, prije jedno dvije godine sam presadio zadnja dva grma ribizla iz nekog kuta sa željom da ih spasim. I cijelo vrijeme sam bio pomalo zabrinut i sa nestrpljenjem čekao da počne tjerati nove grane na kojima ću moći brati te ukusne plodove. Tako da sam se razveselio tim novim granama. I jučer malo okopao oko tih grmova i opljevio. Te ih pognojio, sa nadom da će im to pomoći da se još bolje oporave. I s vremenom mi dati još više svojih ukusnih plodova.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost



Oznake: ribizl, ugovor, vrt


- 20:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

Novi ugovor

Unatoč prvotnom šoku oko nećakinje, uspio sam se smiriti. Ali ipak je ostala gorčina nakon saznanja da mi je starija nećakinja opet u bolnici. I to zbog neke bakterije na grlu koju je negdje pokupila. I kako izgleda nije jedina koja je bolesna. Ali ipak ide izgleda polako na bolje i da taj koktel antibiotika je polako počeo djelovati. Te se nadam da će polako se izvući i od te bolesti. Što bih jako volio i jedva čekam.
Unatoč toj žalosnoj vijesti, ipak ima i jedna lijepa vijest. A ta je da sam ovih dana potpisao novi ugovor na poslu. I produžili mi ga na dva mjeseca. Što me je iznenadilo. Jer sam očekivao da ću dobiti ga tek na mjesec dana. Ali kako god da je, ne želim se žaliti. Jer sretan sam da su mi produžili priliku da se dalje dokazujem i pokušam dokazati na ovom poslu. Jer u današnje vrijeme sretan si da imaš posao i da ga dobiješ. I moraš se truditi da ga odradiš što bolje znaš i umiješ. Jer nema puno prilike i izbora gdje ćeš raditi i što ćeš raditi. I svaki posao moraš raditi, jer računi od režija se moraju platiti. A i nešto si pojesti i tako dalje. U ovo vrijeme kada u Lijepoj našoj drma se taj skandal oko Agrokora i ostalih kompanije koje su vezane uz tu kompaniju, moraš se boriti da sačuvaš sadašnji posao. I zbog toga su upitni mnogi poslovi i radna mjesta. I razumijem da su ljudi u strahu i ogorčenju i velikoj brizi i nervozi, jer nije lako slušati ovakve vijesti. I sa nekom zabrinutošću ih pratiš. Barem je tako kod mene. I pri tom se pitam kako su si ti vlasnici dopustili da im te njihove firme dođu u takvu situaciju. Jer svi koji se imalo razumiju u ekonomiju i gospodarstvo, reći će vam da se računi moraju redovito podmiriti, kako prema bankama i državi, tako i prema dobavljačima i ostalima. I samo tako možeš se nadati i očekivati neku uspješnost u tom poslu.
Malo sam zašao u teške teme u ovaj prelijepi dan. Nakon dužeg vremena opet imam slobodnu subotu. Pa sam se malo ujutro prošao gradom. Uspio konačno si kupiti neko gnojivo da na vrtu danas malo pognojim neke ruže i još neke biljke. Da im time pomognem u rastu i razvoju. I pokušat ću tijekom ostatka dana ići da ih pognojim na vrtu. A i da još pokušam malo nešto napraviti. Jer zbog posla, a i prognoze vremena idućeg tjedna sumnjam da ću išta uspjeti obaviti. A i uspio odvesti bicikl na popravak. Te će mu trebati kompletni servis. I jedva čekam da bude gotov. Jer vrijeme vani je prelijepo i volio bih biciklom odlaziti na posao. A vikendom možda malo i do rijeke Drave, da uživam u vožnji obalom rijeke i da pokušam snimiti koju fotku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ugovor, priroda, vožnja


- 14:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se