Crna svjetlost

< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2017 (7)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

31.12.2016., subota

Sretna vam nova

Kad u ponoć odsvira ura svaka
i tisuće čestitki poleti iz mraka
jedna velika želja plovi,
neka vam se ispune svi snovi...

Dok čitate poruku ovu
znajte da vam želim sretnu godinu novu želim...

puno puno sreće, ljubavi i zdravlja i
da novu godinu proslavite sa mnogo slavlja..

Oznake: sretna nova, čestitka


- 13:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

30.12.2016., petak

Inventura 2016

U prošlom postu sam priznajem pogriješio u navođenju razdoblja kada je živio Thomas Becket. Jer imam još uvijek imam problema sa pamčenjem tih razdoblja kroz povijest. I na tome moram poraditi. Kako se godina približava kraju, svi pomalo zbrajamo rezultate koje smo ostvarili u ovoj godini. Pa tako i ja. Ova godina mi nije bila baš najbolja i najsretnija. Najprije je sredinom godine sestri i šogoru krepao auto, toliko da ga više nije se isplatilo ga popravljati, da sam im svoj ne registrirani auto dao na korištenje. Naravno morali smo dosta papirologije i inih stvari riješiti, ali uspjeli smo to obaviti nekako. Onda se kroz cijelu godinu vukao problem oko potpisivanja nekog aneksa ugovora, kojeg na kraju nismo riješili i moramo to prebaciti za iduću godinu, jer se u međuvremenu pojavio još jedan problem kojeg isto nismo uspjeli riješiti, te ćemo i njega morati rješavati iduće godine. Te smo pred kraj godine imali u obitelji tu nesretnu tragediju oko smrti nećaka. Koja nas je sve bacila u očaj i jad i od koje ćemo se još godinama oporavljati. A da o ostalim problemima ne pričam. Cijelu godinu sam se borio oko toga da si nađem neki posao, i koje sam za jedno kratko vrijeme dobio, ali i ostao bez posla. A neki sam posao i skoro dobio, ali zbog nekog problema nisam ga dobio. Tako da sam se cijelu godinu borio sa tim nekim problemima i sa pokušajima da se zaposlim. A bilo je i lijepih trenutaka, koji su me razveselili. U nekim situacijama oko prijevoza mi pomogli nepoznati ljudi, od kojih nisam nisam očekivao pomoć. Te time na vlastitoj koži doživio one predivne riječi da se dobro dobrim vrača. Jer sam kroz cijelu godinu volontirao u socijalnoj samoposluzi, i to mi se je kroz pomoć drugih vratilo. A da tu pomoć nisam tražio. Bilo je još puno lijepih i teških trenutaka kojih se ne mogu sjetiti, ali kako god okrenuo ovu godinu, ipak bila je teška i naporna. I zbog toga se ne će ču žaliti, jer ne isplati se. Toliko od mene u ovom postu čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: inventura, 2016


- 21:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.12.2016., četvrtak

Thomas Becket

Danas je u Varaždinu nestao sav snijeg koji je jučer pao. I koji je prohujao s vihorom sjeverca, koji je samo dodatno stvorio još više hladniji dan nego je bio. Ali preživjeli smo ga nekako. Barem ja sam ga preživio, a za ostale ne znam, mislim što se tiče hladnoće. Još uvijek sam pod dojmom boravka kod svojih nećakinja i njihovih roditelja. Koje su me stvarno iznenadile koliko su napredovale od kada sam ih zadnji puta vidio. A to je bilo početkom 7 mjeseca, kada sam bio kod njih zadnji puta i kada je moj nećak Mirko bio još živ. I koji je svima nedostajao za ove blagdane. Ali smo bili na njegovom grobu, da mu svi zajedno upalimo svijeću i da ga se bar tako malo prisjetimo. Jer je bio predivni dječak, koji je sve znao nekako razveseliti i svojom dječjom igrom nas sve razveseliti. Ali sudbina je htjela drugačije, pa se dalje moramo nekako nositi sa time. Sestra dalje nastavlja borbu sa tim žučnim kamencom koji su joj pronašli. Pa sada obilazi te doktore da joj naprave sve što je potrebno da može otići na operaciju vađenja tog kamenca. A ja se polako pokušavam vratiti u neku normalu i rješavati svoje životne probleme. A danas sam pomalo radno proslavio i svoj imendan, naime nosim ime po jedno svecu, Thomas Becketu. Taj svetac se je suprostavio onom engleskom kralju Henriku koji je nekim svojim suprugama odsjekao glavu i to zbog glupog razloga. A to je što mu nisu rodile sina. Nikad ne ću shvatiti taj razlog i prihvatiti ga, jer ne znam što su mu smetale kćeri. Jer kćeri znaju biti stvarno predivne i izrasti u predivne dame i žene, koje oplemenjuju naš svijet. Tako da nikad ne ću shvatiti ljude koji samo žele sinove, kao da će im samo oni roditi unuke, a ne netko drugi. A taj Thomas se je suprostavio tom ludom kralju jednim dijelom zbog toga, a drugim dijelom što se je želio odcijepiti od tadašnjeg pape samo zato što mu nije htio odobriti razvod. Te je osnovao crkvu na kojoj će on biti vrhovni poglavar. Barem sam ja tako shvatio tu priču i nadam se da sam je dobro opisao. Toliko od mene, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: imendan, obitelj, svetac


- 21:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.12.2016., srijeda

Vratio se u snijegom okupani grad

Božićni blagdani za mene su završili. Nakon tri dana što sam ih proveo sa svojim nećakinjama i njihovim roditeljima danas sam se vratio kući, jer su me neke obaveze tjerale da se vratim kući. Teška srca sam se vratio kući, jer uživam u društvu svojih nećakinja. Ali opet nisam mogao duž ostati, jer su me je neka obaveza tjerala da se vratim danas i da je obavim. A i sestra i njezina obitelj imaju svoje obaveze koje moraju da rješavati. Tako da smo se morali rastati do nove prilike kada ćemo se ponovo vidjeti. O tome kako je lijepo biti voljen od djece, ne trebam vam pisati, jer i sami znate kako je lijepo biti sa djecom koja svojom dječjom neiskvarenosti znaju pružiti ono što samo ona znaju. A i lijepo je kada imaš obitelj kojoj možeš doći za blagdane. Ne znam kako je kod vas, ali ovdje u sjeverozapadnom djelu Lijepe naše vrijeme je stvarno postalo ludo. Nakon jučerašnjeg gotovo proljetnog dana u blizini Zagreba, danas sam došao u snijegom okopanom Varaždin. Mada je snijega palo tek toliko da nas podsjeti kako izgleda, ipak vrijeme je prevrtljivo. I čovjek više ne zna kako bi se nosio sa svime time. Ali ipak moramo ići dalje, jer druge nam nema i usput se prilagoditi na to ludo vrijeme. Opet sam pomalo bez neke inspiracije za pisanje ovog posta. Jer još uvijek nekako tražim neku temu o kojoj bih pisao, ali nadam se da od nove godine ću ipak imati neku temu za pisanje. Toliko do mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, djeca, snijeg


- 20:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.12.2016., utorak

Prelijepi blagdani

Evo me nazad nakon nekoliko dana. Uspio sam uhvatiti malo vremena da se javim sa nekoliko pisanih riječi. Do prije nekoliko dana sam osjećao se uznemireno i držala me blagdanska depresija, ali na kraju su ovi blagdani prošli u dobrom duhu. Za što su se pobrinule moje nećakinje, koje su jedva dočekale da im dođe ujo, da ga svojim dječjim veseljem i dječjom razigranošću razvesele i pokažu mu što sve znaju i igrom i zafrkancijom razvesele do ludila. Kako ih nisam vidio nekoliko mjeseci i samo sam se sa njima čuo preko telefona, ostao sam iznenađen koliko su napredovale i sazrele. Da sam ostao iznenađen time. I cijeli vikend što sam proveo sa nećakinjama prošao mi je tako brzo i u veselju, da ne mogu k sebi doći. A i nećakinje su jedva dočekale da im ujo dođe da ga mogu zafrkavati i da mu pokažu koliko toga znaju. Jer ga tako rijetko vide, da moraju iskoristiti svaki trenutak u druženju sa ujom, jer pitanje je kada će ga ponovo vidjeti. A i meni je užitak se družiti i igrati sa njima jer su stvarno predivne djevojke, koje svakome moraju popraviti veselje. Toliko od mene u ovom postu, jer obaveze me zovu dalje, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blagdani, nećakinje


- 11:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.12.2016., ponedjeljak

Sretan imendan

Svim dobrim ljudima koji nose bilo koji oblik imena po svetom Stjepanu želim:u želim:



SRETAN IMENDAN!!!




Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Stjepan, imendan, čestitka


- 09:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.12.2016., subota

Badnje je večer

Svim dobrim ljudima koji ovih dana slave Božić:

U ovo badnje veče,
kad pale se prve svijeće,
neka vas obasja
Božićna radost i mir.
Saonica sreće neka
vas povezu ovu noć
i neka vam se
ostvare svi sni...
Sretan vam Božić!

želi Crna svjetlost i njegova obitelj

Oznake: badnja večer, badnjak


- 17:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #

23.12.2016., petak

Sretan Božić

Božić nam je sve bliže. Taj najradosniji dan u godini. I meni najljepši blagdan u godini. Kako već dugo nisam bio kod sestre za ovaj blagdan, odvažih se da iduće dane provedem sa njom i njezinom obitelji. Da bar u ove dane budemo zajedno, jer Božić je obiteljski blagdan. Na žalost, ovaj blagdan nam ne će nam biti najradosniji, jer nedostajati će nam naš mali Mirko, koji nas je tragično naspustio prije dva mjeseca. I to je jedan od razloga zašto da idem k sestri i njezinoj obitelji, da budem sa njima u ove dane. Jer svima će biti teško. Pa bi bilo lijepo da budemo zajedno u ove dane. Ali ne bih puno o tome, jer ipak nam je došao jedan lijepi blagdan koji je lijepo da provedemo sa obitelji i najbližima. Što nam taj blagdan znači, to vam ne moram pisati. Meni nešto najljepše, što riječima ne mogu izraziti. Znak nade, ljubavi i sreće. Znak kojim putem moramo kročiti kroz život i koje nam je to maleno dijete ukazalo samim svojim rođenjem. Putem ljubavi i obitelji, ljubavi prema bližnjemu i obitelji. Te svim dobrim ljudima koji ove dane slave Božić želim:

BLAGOSLOVLJEN I SRETAN BOŽIĆ



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Božić, obitelj


- 19:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.12.2016., četvrtak

Držim se ugovora

Kod potrage za poslom nastojim se nekako uvijek voditi za onom izrekom "Tko prvi njegova djevojka". Možda zvuči čudno i praznovjerno ili kako li već. I možda se time ne bih smio voditi. Ali ipak se pomalo time vodim. Ona firma ili poslodavac koji mi prvi ponudi nakon poslane molbe posao i ugovor za taj posao, za njega počinjem raditi. Bilo da je sezonski posao ili na određeno vrijeme ili slično, kod njega i radim nakon tog sklopljenog ugovora dok god mi taj ugovor i traje i nastojim ga raditi što najbolje mogu, znam i umijem u dati mi uvjetima. Te ostali poslodavci koji mi se jave nakon tog ugovora, na žalost moraju čekati dok ponovo ne budem bez posla. Jer nekako ne volim da nekoliko dana nakon sklopljenog ugovora prekidam rad kod tog poslodavca, već taj ugovor nastojim odraditi do kraja što najbolje mogu. A i ne bi bio red da se nakon nekoliko dana rada premislim i odem drugom poslodavcu raditi, samo zato što se tom novom poslodavcu svidi. A i ne mogu si priuštiti takvo ponašanje, da mijenjam poslove kao čarape. Već ako sam počeo da radim kod nekog poslodavca, onda se trudim kod njega raditi što je bolje moguće dok god mi daje produženje ugovora i redovito isplaćuje plaču. A u međuvremenu ću se baviti tom fotografijom, koja me ispunja, a i pomagati u socijalnoj samoposluzi. Jer je sve više ljudi kojima ja potrebna i takva vrsta pomoći. Mada se ponekad dvojim oko pomaganja, ali ipak ću pomalo pomagati tamo, jer znam iz vlastitog iskustva znam koliko je teško si osigurati ono osnovno za život. I znam da postoje pojedinci u mojoj zajednici koji to ne cijene, ali ipak ću nastaviti sa time. Jer koliko sam loših stvari doživio oko toga, toliko sam i dobrih stvari doživio. O čemu jednom drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ugovor, volontiranje


- 19:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.12.2016., utorak

Smirenje u volontiranju

Hvala svima koji ste mi uputili zadnjih dana lijepe riječi podrške kroz vaše komentare. Lijepo je vidjeti da još ima dobrih ljudi koji ti pružaju riječi podrške. I da nisi sam u ovim teškim vremenima. Uvijek se prije intervjua za posao pomalo osjećam nervozno, ali na kraju ipak intervju prođe dobro, ali na žalost posao ne dobijem. Ali jučer ujutro sam nekako više bio nervozniji nakon oko tog intervjua nego inače. I tek sam se poslijepodne smirio, posebno sam se smirio nakon što sam pomogao u slaganju namirnica u socijalnoj samoposluzi. Ne znam zašto, ali tek taj volonterski rad me je potpuno smirio. Valjda zbog te pozitivne energije koju sam tamo osjetio od tih dobrih ljudi koji su sa mnom pomogli slaganja tih namirnica. Jer društvo je tamo stvarno lijepo i odlična je radna atmosfera koja se odvija tamo. I možda zbog toga jer znaš da radiš nešto lijepo što će koristiti onima koji su u još težoj situaciji od tebe. A i znaš kolika je težina današnjeg vremena, u kojoj se i sam nalaziš. Jer ne radim to samo radi sebe, već i radi onih kojima je puno teže nego li je tebi. Znam da mnogi ljudi to ne će razumjeti i neki od poslodavaca ne cijene takav trud, ali ipak taj osjećaj da si među ljudima koji znaju koliko teško zna biti ljudima u današnje vrijeme je neprocjenjiv i neopisiv. I lijepo je vidjeti da ima još ljudi koji vole pomoći ljudima u nevolji, jer znaju da i oni se mogu naći u takvoj situaciji. A što se tiče onog intervjua od sinoć, od te silne zbrke koja je nastala oko jednog tog nesretnog radnika koji je doživio nezgodu zbog poledice koja je bila vani, na kraju ne znam da li sam dobio taj posao, ili idem u drugi krug intervjua. Ali samo znam da će me možda nazvati negdje do sredine idućeg mjeseca i pozvati na probni rok. I što bih jako volio da se i ostvari, da me pozovu na probni rok i da se tako pokušam dokazati, jer više volim da se kroz neku praksu pokaže koliko je taj posao za mene ili ja za taj posao i da li bi išla ta neka suradnja između tog poslodavca i mene. Tako da mi na kraju predstoji da vidim idućih tjedna što će se dogoditi sa tim poslom, naravno ako se u međuvremenu ne pojavi neka druga prilika. Jer taj direktor mi je rekao da će me do sredine idućeg mjeseca nazvati tajnica u vezi posla ako netko odustane od probnog roka ili nekog drugog razloga odustane od tog posla. Te u međuvremenu pokušati u nekom miru provesti ove blagdane, a i ostatak života pokušati dovesti u neki red. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: intervju, volontiranje


- 15:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

19.12.2016., ponedjeljak

Intervju obavljen

Sav nervozan i uzbuđen jutros malo poslije 8 sati sam otišao do te jedne firme na intervju za posao. I kako baš nemam auto sa kojim bih išao do tamo, morao sam pješke ići. I za to mi je trebalo oko 40 minuta. Jer je firma smještena malo izvan grada, ali ipak sam uspio nekako doći unatoč rosulji koja se je ledila pri dodiru sa tlom. Te sam morao malo čekati jer direktoru je iskrsnuo neki problem. Mada sam imao zakazani termin. Naime, izgleda da se je nekom radniku dogodila nezgoda na ulazu u firmu zbog te poledice, pa su mu morali priskočiti u pomoć. Navodno se zbog te poledice poskliznuo i pao. Što me je još dodatno uznemirilo jer se je i meni u par navrata malo poslkliznulo. Ali sam uspio doći do te firme i nazad kući bez problema. Jer baš sada mi ne bi trebao neki prijelom kosti ili slično. I tako unatoč problemima uspio sam obaviti razgovor koji zbog tih problema nije baš bio najbolji. Te se nadam da sam uspio ostaviti koliko toliko dobar dojam da me pozovu u drugi krug razgovora. A radi se o poslu na nekoj proizvodnoj liniji koju su si nedavno nabavili i sada trebaju još neke radnike. I pristao bih raditi u toj firmi, samo da dobijem taj posao, sa nadom da će me nakon probnog roka i zadržati i da ću se snaći raditi u toj novoj radnoj sredini. I navodno bi me u idućih dva do tri tjedna nazvali da dođem na drugi intervju ili na probni rok. Nisam u toj strci zapamtio baš što je u pitanju, ali što god da bude, pa ako me i pozovu da dođem raditi prihvatio bih, samo da konačno počnem raditi. Jer ova nezaposlenost me sve više ubija, a i troškovi života sve više stišću. Evo, nadam se da sam pisao ove retke razumno, jer sam i dalje sav još uznemireni tim nekim događajima. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: intervju, posao, karijera


- 13:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.12.2016., nedjelja

Nervoza prije intervjua

Godina se sve više približava kraju. Još je tjedan dana do Božića, jednog od najljepših blagdana, barem meni. I ove godine će mi biti ovi blagdani dosta žalosni zbog nesretne tragedije koja je zadesila moju obitelj prije dva mjeseca. Što su ti dani bliži, to mi je sve teže. Ali nemam mi druge nego sve to nekako izdržati. Sutra ujutro me iščekuje još jedan u nizu razgovora za posao. Kao svaki puta i sada se osjećam nervozno. I nikako da tu nervozu savladam prije razgovora za posao. Ali opet kad ga obavim osjećam se mirnije i uvijek se pitam zašto se uopće nerviram prije jednog takvog razgovara. A zadnjih godina sam ih toliko prošao, da bih već do sada morao biti miran. Jer taj razgovor za posao nije neki bauk kojeg se moram bojati. Već ga mirno savladati. Ali očigledno da nikad to ne ću savladati. Ma glavno je da na vrijeme dođem do te firme sutra i da to što mirnije obavim. I da me sreća posluži da ga dobijem. A ovih dana sam se prisjetio nekih filmova koje sam gledao u mladosti. Danas gledao film "Vuk samotnjak", jedna divna priča ispričana na filmu o ljubavi jednog dječaka i psa. I sumnja odraslih u u ljubav. I koliko god puta sam gledao taj film, još uvijek uživam u tom filmu. A jučer sam uživao u filmu "Tko pjeva, zlo ne misli", još jedan od dobrih starih filmova, koji se je isplatilo pogledati i prisjetiti se nekih dobrih pjesama koje izvode u tom filmu. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: nervoza, film, pas


- 20:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.12.2016., petak

Baterije i smeće

Tmurno i umorno vrijeme se je i danas nastavilo u Varaždinu, te je i na mene utjecalo to vrijeme. Nakon dužeg vremena sam konačno se danas riješio nekih starih istrošenih baterija. Naime, jučer sam otišao u jedno komunalno poduzeće ovdje u Varaždinu i pitao ih da li im mogu donijeti te baterije i gospodin mi je rekao da mogu, samo moraju biti same baterije. I danas im odnio, i uz negodovanje neke gospođe primili su ih ipak, ali da ipak ih moram nositi u neke trgovine koje sakupljaju te iste baterije. I ostao sam malo ogorčeni tim ponašanjem, jer jedan dan mi jedno govore, a drugi dan drugo. I to prigovaranje te djelatnice nije baš u nekom njihovom duhu poslovanja, jer ako se bave zbrinjavanjem otpada, onda bi morali zbrinjavati taj otpad. A u gradu nisu nigdje omogućili da se mogu deponirati te baterije, te da ih oni dalje zbrinu. Tako da ovo ponašanje nije baš za neku pohvalu. A morali bi, jer ako se bave odvozom smeća iz naših stanova, onda bi morali da nam omoguće i to da nam odvezu te baterije i slični otpad, a ne samo plastiku, papir i ostali slični otpad. A trgovinama nije posao da sakupljaju takvu vrstu otpada, mislim na baterije, već samo da uzimaju povratnu staklenu ambalažu a i onu plastičnu koja se otkupljuje. Tako da sam pomalo ostao ogorčeni time. A da ne pišem o tome kako se u gradu već godinama priča da bi trebalo uvesti neka reciklažna dvorišta u kojima bi se mogao i takav otpad zbrinjavati. I uporno se godinama od gađa uvođenje tih reciklažnih dvorišta. A svima su puna usta kako treba bolje se baviti ekologijom i sličnim, i da se odvajanjem otpada smanjuje otpad koji stvara u kućanstvima. I to sve pokazuje kakvi su to ljudi. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ekologija, baterije, smece


- 15:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.12.2016., četvrtak

Umoran dan

Danas je bilo neko tmurno vrijeme ovdje u Varaždinu, tako da je dan nekako bio pomalo umoran. Ali ipak malo mi ga je razveselio još jedan poziv za neki intervju za posao idući tjedan u ponedjeljak. Tako da se nastavlja mi onaj trend da svaki tjedan ću imati neke razgovore za posao. I nadam se da će mi taj trend donijeti i taj konačno željeni novi posao. Još uvijek čitam tu knjigu od Marije Jurić Zagorke "Plameni inkvizitori" i nikako da je do kraja pročitam, da vidim hoće li naši plemenitaši pod vodstvom kneza Okića i viteza Sokola uspjeti postaviti na vlast hrvatskog kralja i svrgnuti kraljicu Elizabetu i njezinoga sina Ladislava. Roman je toliko napeti i pun zapleta i prevrata, da mu jednostavno ne možeš predvidjeti rasplet. Stoga jedva čekam da dočekam kraj i vidim kako je završilo. Autorica si je u ovom romanu istinski dala truda da zaplete tu radnju, koja te jednostavno vuče dalje da čitaš roman i jedva čekaš da pročitaš kraj. Znam da sam već dosadan sa Marijom Jurić Zagorka, ali što ću kriv sam što želim da pročitam sva njezina djela. Koja su stvarno predivna i zanimljiva. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, marija jurić zagorka


- 20:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.12.2016., srijeda

Nadoknada iz mladosti

Kako sam zadnjih godina postao ljubitelj čitanja romana, time sam i uvidio koliko sam u mladosti propustio ne čitajući tu predivnu književnost. Kako klasika svjetske književnosti, tako i onih koji nisu klasici svjetske književnosti, ali ipak su vrijedni da ih se pročita. A mnogi stariji su mi tada govorili da više čitam te predivne romane jer u njima mogu pronaći jedan predivan svijet, a da ne pišem koliko se i iz njih može naučiti za stvarni svijet. I sada tek shvaćam koliko su tada bili u pravu kada čitam te neke svjetske klasike u književnosti. I moram priznati da su imali pravo. Ne samo da čitanjem učim se boljem pisanom i govornom izražavanju, već i o povijesti naše civilizacije. A i odlazim u jedan predivan svijet koji samo knjiga može odvesti. Tako da zadnjih godina pomalo pokušavam nadoknaditi to izgubljeno vrijeme. I pročitati neke knjige koje u mladosti nisam pročitao. A i jednim dijelom lijepo se je sada nakon nekoliko desetljeća podsjetiti što sam čitao nekada kroz lektiru. Mada je u međuvremenu izdano još puno lijepih novih naslova romana, ipak se je lijepo podsjetiti što smo nekad čitali u lektiri. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, Književnost


- 15:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.12.2016., utorak

Prisjećanje na Tolstoja

Sjedim i ovu večer za svojim radnim stolom i smišljam što da napišem za ovaj post. Slušam na radiju neku radio dramu o ocu Sergeju, koju je napisao L. N. Tolstoj. I prisjećam se te drame koju je napisao ovaj predivni ruski pisac. I prisjećam se ove drame koju sam čitao prije nekoliko mjeseci i koja govori o čovjeku koji je u potrazi za mirom i služenju Bogu. Prisjećam se i ostalih predivnih djela koje je napisao ovaj predivni ruski pisac L. N. Tolstoj. I nakon nekoliko mjeseci ne zaboravljam njegova predivna djela koja je napisao. I u kojima sam stvarno uživao. I žao mi je što ga prije nisam pročitao. Jer sad nakon što sam pročitao neka njegova djela uviđam što sam propustio u mladosti i koliko je taj pisac predivan. I zašto je svojim djelima obilježio svojim djelima svjetsku književnost, ne samo rusku. A što se tiče ove radio drame koja je snimljena po jednoj njegovoj noveli (ili kako je već nazvati) bilo mi je zanimljivo je slušati je, jer je obrađena na zanimljiv, drugačiji način. Bilo je zanimljivo je usporediti je sa novelom i prisjetiti se te iste novele iz drugačije perspektive. Unatoč što dosta čitam zadnjih godina, još uvijek muku mučim sam pisanim izražavanjem i teško pronalazim riječi koje mi izrazio svoje misli. Nekako mi se čini da sam ja jedan od onih ljudi kojima nije darovani dar za pisanim izražajem, već samo da uživa u čitanju tih predivnih pisanih riječi. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Književnost, L. N. Tolstoj, novela


- 19:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.12.2016., ponedjeljak

Sud, intervju i volontiranje

Nakon što sam se ujutro hrvao na sudu oko problema sa krivo zabilježenom granicom nekog komada zemlje od strane nekog geodete i koja glasi na jednog člana moje obitelji. I nakon što sam obavio jedan razgovor za posao, popodne sam proveo u ugodnom društvu sa volonterima socijalne samoposluge, u slaganju namirnica koje su sakupljali drugi volonteri u subotu u nekim trgovačkim centrima. Jer ovo hrvanje na sudu zbog jedne greške nekog nesposobnog geodete me je iscrpilo, da sam bio sav umoran od toga. Jednostavno ne mogu vjerovati da zbog tog geodete moramo svakih nekoliko mjeseci ići na sud da se sve to ispravi u sudskim knjigama. Ne samo moja obitelj, već i vlasnici susjednih parcela zemlje. I umjesto da se posvetimo svojim problemima, mi se moramo gnjaviti sa time. To je za ne vjerovati, i naravno da nam je država u takvim problemima, kada pojedinci u državnoj upravi ne rade svoj posao kako treba. I nadam se da je sada nakon ovog rješenja problema mir po tom pitanju, jer sve dalje bi bilo previše. A što se tiče razgovora za posao, drago mi je da sam ga obavio, jer to je znak da ipak postoji šansa da se negdje zaposlim, samo trebam biti uporan u slanju molbi i odlasku na intervjue. Te da ipak neke firme pokazuju interes za mene, i to mi je samo ohrabrenje da i dalje budem uporan u traženju i slanju molbi, jer pitanje je vremena kada će mi se zalomiti (pozitivno) neki posao ponovo. A u dok ne pronađem novi posao i rješavanju ostalih životnih problema nastojat ću koliko mogu da pomognem u radu socijalne samoposluge, jednim dijelom jer je to predivna humana gesta, a drugim djelom jer se tamo pojavljuju divni ljudi koji svojim radom i veseljem pomažu onima kojima je potrebno. Sa nadom da će u buduće biti sve manje ljudi kojima je potrebna takva vrsta pomoći. Volim odlaziti ponedjeljkom u samoposlugu, jer dolaze i mladi ljudi, i zbog njih se osjećam ljepše i bolje, jer ipak tim volontiranjem tamo pokazuju i svoju ljepšu i bolju stranu svoje mladosti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sud, volontiranje, intervju, posao


- 19:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.12.2016., nedjelja

Dok ima...

Jučer smo se u foto klubu lijepo proveli sa gostima iz Krapine i snimili svaki lijepe fotografije. A i izmijenili lijepa iskustva. Draga su mi takva druženja, jer uvijek mi donose neko novo iskustvo kroz razgovor i druženje i snimajući fotografije. Jer uvijek se može nešto novo naučiti i na greškama, kako svojih tako i drugih naučiti da ih ne ponoviš. Te ih idući puta pokušaš ispraviti. A i upoznaš nove ljude i njihova razmišljanja. Tako da sam proveo lijepo popodne sa dobrim i zanimljivim ljudima sa kojima dijeliš istu ljubav, a to je fotografija. Te mi sada slijedi još obrada i pregled snimljenih fotografija, te vidjeti gdje ih se može iskoristiti. A navečer sam proveo u društvu sa nekim jakim dečkima, sa kojima sam obišao jedne trgovačke u kojima su vrijedni volonteri sakupljali tijekom dana namirnice za korisnike socijalne samoposluge. I moram priznati da su dosta sakupili, što pokazuje da postoje još dobrih ljudi koji su željni pomoći drugome u nevolji. I to mi daje nadu da ipak dok ima dobrih ljudi voljni i željni pomoći drugima, da postoji mala šansa da nekako preživio i da možda jednog dana i krenemo na bolje. Jer moramo pomoći bližnjemu svojem koliko možemo, jer se i mi jednog dana možemo naći na njegovom mjestu. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: volontiranje, fotografija


- 15:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.12.2016., subota

Sajam i radionica

Počeo je još jedan u nizu vikenda, i prošao je još jedan u nizu tjedna. Vrijeme brzo ide i ponekad se ne stignem osvrnuti i već je prošao tjedan. Tjedan mi je prošao u prikupljanju nekih dokumenata za podnošenje nekog zahtjeva koji bi pokušao poslati u neku zakladu za dodjelu neke jednokratne pomoći. Na žalost zbog tih nekih životnih okolnosti prisiljeni sam na sve više mjesta tražiti neku pomoć oko rješavanja nekih životnih problema. Umjesto da svojim radom ih pokušam riješiti, na žalost moram tražiti pomoć. Što mi je teško. Ali ne bih više o tome, jer nije mi baš ugodno pisati o tome. Ipak vikend je tu i treba se odmoru prepustiti. Konačno sam nakon dugo vremena danas otišao na neki sajam antikviteta i kolekcionara. Nije baš bilo puno izlagača, ali ipak sam vidio puno lijepih stvari za vidjeti. Išao sam tek toliko da vidim kako stvari stoje i što se nudi. I bilo je lijepih stvari, samo ne novaca sa kojima bi se kupilo nešto. A ionako u ovoj svojoj krizi moram još neko vrijeme i taj svoj hobi držati u nekom prisilnom mirovanju, jer dosta je to skupi hobi. A ovo popodne možda odem do malo na neku foto radionicu, sa nadom da ću nešto naučiti, mada me je foto aparat nešto počeo gnjaviti zadnjih dana. Pa ću morati vidjeti usput u čemu je problem. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sajam, kolekcionar


- 13:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.12.2016., petak

Ipak ostaje ogorčenje

Koji god da je razlog zbog čega te neke firme ne mogu naći radnike za rad kod njih, ipak ostaje ogorčenje da mi nezaposleni nikako ne možemo naći posao. I nakon upornog slanja molbi ne uspijevamo se probiti do šefova u tim firmama i kroz intervjue za posao dokazati se zašto smo mi dobri za njih. A i kasnije svojim radom im pokazati da su dobro odabrali. Jer vjerujem da je većina nezaposlenih voljna raditi i da su vrijedni radnici. Kako svojim radom, tako i iskustvom. A i vjerujem da je ova službena brojka nezaposlenih po statistici i puno veća, jer su mnoge nezaposlene izbrisali iz razno raznih razloga sa liste (ili spiska) nezaposlenih. I u drugačije me nitko ne može uvjeriti. A to se može i dokazati brojem koji daje burza rada i onim brojem koji daje mirovinsko osiguranje. Nedavno sam čitao na jednom web portalu članak u kojem su bile prikazane tabele brojki izbrisanih sa burze rada i one tabele brojke sa mirovinskoga osiguranja. I iz njih se može vidjeti da je razlika drastična kada se vide te brojke, jer broj novo zaposlenih je puno manji, nego onaj broj brisanih sa liste nezaposlenost. Naravno, jedan dio nezaposlenih je otišao u bijeli svijet trbuhom za kruhom, a drugi dio tko zna iz kojeg razloga je izbrisani sa burze rada. A jedan od razloga je i taj da kada nezaposlena žena rodi, po zakonu dobije pravo na porodiljsku naknadu. I čim stekne to pravo onda je ovi sa burze rada brišu sa svoje liste, jer dobiva tu porodiljnu naknadu. Tako je bilo i sa mojom sestrom kada je rodila i tada je još uvijek bila nezaposlena brisana sa liste burze rada, jer je dobivala porodiljnu naknadu. Tako da iz tih razloga vjerujem da je broj nezaposlenih u Lijepoj našoj daleko veći od one službene brojke. Jer svaka vlada nađe načina da se prikaže drugačije stanje nego što stvarnost pokazuje. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: nezaposlenost, Gospodarstvo


- 14:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.12.2016., četvrtak

Možda je to razlog

Nikad ne ću shvatiti te neke firme koje toliko mjeseci traže radnike i nikako ih ne mogu naći među tolikim brojem ne zaposlenih. I ne bih se trebao truditi ih shvatiti. A opet sjećam se da sam čitao neke članke u kojima neki stručnjaci govore da čim te neke firme toliko traže radnike da tu nešto ne štima sa tom firmom. Ili da tu nije nešto u redu. I kad malo razmislim o tome, stvarno bi to moglo biti jedno od objašnjenja zašto te neke firme ne mogu pronaći radnike. Pa vjerujem da je i u ovoj firmi, o kojoj sam pisao u prijašnjem postu, moguće da u toj firmi nešto nije u redu kad ne mogu naći radnike. Tijekom mjeseca Lipnja bio sam silom prilika u dnevnoj bolnici na nekim terapijama zbog jedne bolesti koja me mući već godinama. I tom prilikom tamo sam susreo jednog pacijenta koji je dolazio isto na te terapije. I u pauzama tih terapija malo smo se zbližili i nekako smo došli do teme o poslu. I pri tome sam mu spomenuh tu firmu i rekao mi je da je djevojka jednog njegovog nećaka isto radila u toj firmi i da je zbog te firme i odnosa koji tamo vladaju završila na bolovanju. Naime, pričao mi je da su međuljudski odnosi tamo živa katastrofa. I da pomalo tamo vlada mobing ili nešto slično. A i da su uvjeti rada isto loši. Ne znam koliko je istinita ta priča, ali ipak sada nakon tih nekoliko mjeseci mislim da bi mogla istinita. Te bi vjerojatno i to mogao biti razlog, ali to je samo moje mišljenje, jer ipak to je samo priča jedne osobe, jer do sada nisam dobio potvrdu iz drugih izvora. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, osobno iskustvo


- 11:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.12.2016., srijeda

Ne mogu shvatiti tu firmu

U Varaždinu je zadnjih dana dobro zahladnjelo. A i magla ga je okupirala. Što je nakon onih gotovo ljetnih temperatura i južine od prije nekih desetak i više dana puno bolje. Barem meni i moram priznati da mi je ovih dana puno lakše što se tiče osjećaja ugode. Nekako volim ovo hladno vrijeme, mada ne previše. I meni je nekako zanimljivo da ta jedna firma ne može naći radnike za rad na nekim njihovim poslovima. Jer radi se o izradi tekstilnih odječe. A Varaždin je poznat po tekstilnoj industriji. Vjerujem da ste većina vas možda čuli za VARTEKS, VIS, a i po firmi koja je proizvodila cipele VIKO. Tako da ima puno radnika koji se razumiju u te poslove oko krojenja, šivanja i ostalog vezanog uz izradu odjevnih predmeta. I što ima dosta nezaposlenih radnika koji imaju neki oblik iskustva u proizvodnji tekstilnih odjevnih predmeta i ostalih proizvoda od tekstila, a i u izradi obuće. Tako da nikako ne mogu razumjeti i shvatiti da ne mogu među tim silnim nezaposlenima naći vrijedne i dobre radnike. Pa i ja, koji sam završio srednju školu za prodavače, a i neke operatere na računalu, imam nekog iskustva u tekstilnoj proizvodnji, a i nešto u izradi obuće. Jer naime radio sam u jednoj radionici koja se je bavila tim poslovima. Mada je prošlo dosta godina od kada sam radio taj posao, ali vjerujem da bi se s vremenom sve podsjetio i prilagodio njihovom radu. Ali to ne mogu objasniti toj firmi, jer me uporno ignoriraju. Tako da nikako ne mogu shvatiti tu firmu da si ne mogu pronaći radnike. A izgovor koji daju burzi rada da traže radnike zbog povećanog obima posla nije mi neki dobar izgovor. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, Gospodarstvo


- 19:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.12.2016., utorak

I jedni i drugi uporno traže

Da, bilo je lijepo u subotu na toj radionici i akciji koju je priredio foto klub "Varaždin". Tom lijepom gestom i otvorenjem izložbe obično foto klub završava svoje djelovanje u tekućoj kalendarskoj godini. Šteta je i žalosno što takvih humanitarnih akcija nema više tijekom godine. I što se takva i slične akcije svode samo u pred Božićno vrijeme. Jer i tijekom ostatka godine se uvijek može naći nešto čime bi se moglo razveseliti nekoga ili mu pomoći u nečem drugom. Jer problemi se provlače kroz cijelu godinu, a ne samo u ovo doba godine. I trebalo bi stalno raditi na nekoj humanitarnoj akciji. Ali opet, kakva je ekonomska situacija u Lijepoj našoj, pravo je čudo da se i jednom godišnje može ostvariti jedna takva vrijedna akcija. I drago mi je da mogu barem jednom godišnje s foto klubom prirediti jednu takvu akciju. Sve što je lijepo kratko traje, pa smo se svi vratili svojim životima. Moja potraga za novim poslom se nastavlja. Zadnjih nekoliko mjeseci primijetio sam da jedna te ista firma traži stalno iste radnike. I pitam se pri tome što nije u redu sa tom firmom da si već mjesecima ne mogu među tim silnim nezaposlenima naći radnike. Slažem se da ima među tim nezaposlenima onih koji se ne mogu naći u toj firmi iz razno raznih razloga, ali da u ovih nekoliko mjeseci konačno nisu našli radnike, to ne mogu shvatiti. I ja sam im slao molbe na sve natječaje, ali ni na jednu molbu mi nisu odgovorili. A posao koji nude nije težak i komplicirani da ga ne bih mogao raditi i ili naučio raditi. Jer radi se o nekom pakiranju proizvoda i njihovoj kontroli. Tako da nikako ne mogu shvatiti u čemu je problem ili je stvarno istinita ona glasina koja je došla do mene da su međuljudski odnosi tamo na jadnom i niskom nivou. A glasinama nije baš za vjerovati, jer tko zna iz kakvih je pobuda proširena takva glasina. Ali što god da je u pitanju, ipak sam i ovaj puta poslao molbu pa što bude. A ja tražim dalje uporno molbe, jer ne treba se u tome ustručavati. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.12.2016., ponedjeljak

Help portrait 3. dio

Evo još jednog linka iz jednih varaždinskih novina koji su objavili članak o ovoj humanitarnoj akciji foto kluba i gdje možete vidjeti još neke fotke drugih članova koje su snimili i kakva je bila atmosfera na ovoj vriejdnoj radionici:


Help portrait

Ja na žalost nemam fotke tih modela, već samo ovih nekoliko koje sam objavio u prošlom postu. A modeli su dobili fotke u papirnatom obliku, koju su ponijeli svojim kućama da je imaju za uspomenu. A fotke su snimane u digitalnom obliku i ostale su u arhivi foto kluba, te su odmah nakon snimanja printane na papir i bile su podijeljene modelima. Nadam se da sam bio dovoljno jasan. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, humanitarna akcija


- 10:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.12.2016., nedjelja

Help portrait 2. dio

U subotu ujutro 03. Prosinca 2016. u Varaždinu u Gradskoj vijećnici se u organizaciji Foto kluba Varaždin, te frizera jedne strukovne škole odvijala se radionica humanitarnog karaktera. Naime, fotografi, frizerke i šminkerice su neke štićenike Doma umirovljenika iz Varaždina, te članova udruge Stakleno zvono odlučili darovati novom frizurom i šminkom, te fotografijom na kojoj su ti štićenici imali samo jedan uvjet, a to je da im se na licu mora vidjeti osmjeh. Želja nas fotografa i frizerki je bila ta da ih se barem tom malo gesto uljepša ove dane adventa i došašć Božića obraduje. A fotografija da ih podsjeća da nije u životu sve tako crno i da je bilo i lijepih trenutaka. Na žalost nemam ni jednu fotografiju tih modela, ali se nadam da će ovih nekoliko fotografija pokazati dijelič atmosfere koja je vladala na toj radionici.











U idućem postu ću pokušati objaviti i link od Foto kluba "Varaždin" gdje će se vidjeti i još fotki sa ove lijepe akcije. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, help, portrait, Varaždn


- 20:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Volim zimu

Ne znam što je to sa mnom. Do prije nekih četiri ili pet godina nisam još baš volio zimu. Ali u ovih nekoliko godina nešto se promijenilo u meni, da sam zimu počeo voljeti zbog njezine hladnoće, a ljeto mrziti zbog njezinih paklenih vrućina. Je li to zbog starenja ili nečeg drugog ne znam. Ali kako starim sve više počinjem voljeti zimu. Jer me nakon paklenih vrućina ljeti zna dobro rashladiti. A i ljeti sam počeo sve teže spavati, a zimi sve lakše. Ajde razumijem da mi je ljeti teško spavati zbog tih vrućina, a zimi zbog te njezine svježine. Ali ipak unatoč tome, kako mi godine prolaze, sve više se počinjem okretati kasnoj jeseni, pa hladnoj zimi, te ranom proljeću. Na žalost kako godine prolaze, klima se mijenja, pa nam svake zime ima sve manje snijega. Jer uživam kad navečer snježne pahulje zalepršaju i svojim kovitlanjem po zraku stvaraju čarobne večeri. I na žalost toga ima sve manje. I to mi počinje sve više nedostajati. Znam da te prelijepe snježne pahulje znaju nam zagorčiti život tih dana, ali ja si ne mogu pomoći. Te jedva čekam da dođu i zalepršaju te prelijepe snježne pahulje i barem na trenutak učine moj grad čarobnim. Za kraj vam stavljam jednu fotografiju sa zimskim ugođajem, sa motivom iz svog predivnog grada Varaždina. U idućem postu ću pokušati malo više napisati o ovoj jučerašnjoj akciji. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.12.2016., subota

Help portrait

Danas ujutro u vremenu od 9 do 12 sati se Varaždinu odvijala humanitarna akcija u organizaciji Foto kluba "Varaždin pod nazivom "Help portrait". Kao član tog foto kluba prisustvovao sam i ja, a kako je bilo evo kratkog članka jedne varaždinske novinarke:


HELP PORTRAIT

Nadam se da ću uskoro i ja staviti nekoliko svoji fotki, ako su uspjele. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...


Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, humanitarna akcija


- 12:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.12.2016., petak

Zimske večeri uz knjigu

Sjedim za radnim stolom i ispred računala i razmišljam što da napišem za ovaj post. I misli mi skreću van kroz prozor i prisjetim se da je vani sve jača zima. Da sve više ulazimo u zimske mjesece. Mada vani nema snijega, a i zima više nije ono što je nekad bila, ipak me pomalo raduje što su došli zimski mjeseci i što je ovih dana vani vrijeme zahladnjelo. I malo si mislim, kako sam, unatoč ovom čudnom vremenu vani, nekako ipak zadnjih godina zavolio zimu. Ne kažem da su ostala godišnja doba manje vrijedna, svako od njih ima svoju čar i ljepotu, ali ipak mi se zima sve više sviđa, što sam stariji nekako sve više zima mi se sviđa i počinjem je sve više voljeti. Sve više uživati u njezinoj hladnoći i kasnim zimskim večerima, unatoč tome što vani nema snijega i što zima više nije ono što je nekad bila. Sve više počinjem voljeti zimske večeri, posebno kada vani stisne zima odlaskom u minus, jer se tada mogu na kraju dana stisnuti u sobu na neki kauč i uživati u čitanju nekog romana, koji me odvede u predivan svijet koji u stvarnosti ne postoji. Nekako sam s vremenom zavolio čitati knjigu u zimskim večerima, nakon što je završio dan i obaveze koje sam imao taj dan. I zadnjih godinu dana sam više zavolio da navečer čitam neku knjigu, nego da gledam TV. Osim ako nije neki dobar film na TV-u. I večeri provedene uz knjigu su mi postale nešto najljepše u mom životu. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, Zima


- 13:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.12.2016., četvrtak

Sređivanje arhive

Dojmovi nakon otvorenja izložbe su slegli na svoje mjesto. I vratio se u normalu. Na žalost, nikako da pronađem u svojoj arhivi tu fotografiju koja je završila na izložbi. Možda je ostala na starom tvrdom disku, koji je izvađen iz starog kompjutera i već dugo čeka da nađem neku priliku da nekako sa njega skinem i povratim tu arhivu fotografija, a i još neke dokumente, a taj tvrdi disk nekome prodam ili što li već. Usput, dok sam pretraživao tu svoju trenutnu arhivu, vidio sam da imam hrpu zanimljivih fotografija koje samo čekaju da ih negdje iskoristim. I jednom prilikom ću ih podijeliti i sa vama. Na kraju ovog posta stavljam fotografiju adventskog vijenca sa upaljenom prvom svijećom, koju sam neki dan snimio. Zadnjih tjedna sam dosta zanemario snimanje fotografija zbog nekih obaveza koje su mi iskrsnule. Ali kako je došlo ovo pred Božićno vrijeme, u gradu su se pojavili neki novi detalj, pa ću si morati dati malo truda da ih odem pokušam snimiti, jer neki od tih detalja toliko mi zanimljivi da mi je šteta ih ne pokušati snimiti. A usput ću morati i srediti malo tu arhivu fotografija, jer dosta ih je nekako ne razvrstano. Pa je red da ih donekle dovedem u red. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...


Ovaj predivni adventski vijenac smješten je ispred varaždinske katedrale.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija


- 15:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se