Crna svjetlost

< studeni, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

30.11.2016., srijeda

Varaždin iza vugla 2. dio

Evo, naišao sam na ovom portalu članak o otvaranju jučerašnje izložbe. U njemu imate još nekoliko fotki sa otvorenja. Na prvoj fotki ispod teksta sam i ja, onaj drugi sa lijeve strane. A ovdje je ga možete pročitati:


Varaždin iza vugla

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, varaždin


- 19:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Varaždin iza vugla

Svake godine obično negdje u ovo doba godine foto klub "Varaždin" priređuje svoju godišnju izložbu fotografija svojih članova. Tako smo i ove godine otvorili izložbu pod imenom "Varaždin iza vugla" u predvorju kina Galerije. Fotografije su na temu grada Varaždina. A kakva je bila atmosfera možete vidjeti na slijedećim fotografijama:




Predsjednik, tajnik i gošća otvarili izložbu


članovi foto kluba i gosti


dio fotografija na izložbu


Članovi i gosti razgledali izložbu


A došli su nam i specijalni gosti na četiri noge

Lijepo smo se proveli i izmijenili neka iskustva. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, izložba, varaždin


- 07:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.11.2016., utorak

Dobra ekipa sve brzo može

Na kraju svake godine foto klub "Varaždin", čiji sam član već nekoliko godina, priređuje svoju godišnju izložbu povodom dana grada Varaždina koji je 06. Prosinca. Tako smo i ove godine se odlučili na godišnju izložbu i koja će se otvoriti danas navečer. Koju jedva čekam da posjetim, jer sam i ja bio dio te ekipe jučer koja ju je postavljala, a i na toj izložbi se pojavljuju dvije moje fotografije. I moram priznati da je bilo lijepo biti dio te ekipe, koja nije bila baš velika, ali ipak vrijedna. I začudilo me je da smo je ovaj puta postavili puno brže nego prijašnje godine. Jer smo tada počeli prvi puta postavljati tu izložbu u tom novom prostoru. Pa nam je to bilo prvo iskustvo u postavljanju izložbe. Tako da nam je prošlogodišnje iskustvo bilo od velike pomoći da smo ovogodišnju izložbu postavili brzo. Te nakon toga lakše i mirnije išli dalje svaki svojim poslom. I još sam stigao da odem i u socijalnu samoposlugu da i tamo malo pomognem oko slaganja, razvrstavanja namirnica za podjelu istih tih namirnica. I tamo smo bili dobra ekipa, koja je isto vrlo brzo svojim vrijednim radom pripremila sve za te dane podjele. Posebno mi je bilo drago tamo pomoći, jer bilo je dosta mladih, studenata koji dolaze pomagati u radu socijalne samoposluge. Nekako volim da budem u društvu mladih ljudi, jer ta njihova mladost i pozitivan duh zna preljepo utjecati na sve nas starije. I to mi je jedna od radosti zašto idem volontirati u socijalnu samoposlugu. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, volontiranje


- 15:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.11.2016., ponedjeljak

Hvala na komentarima

Danas bih se najprije samo želio zahvaliti svima vama dragi i dobri blogeri koji ste mi u svojim komentarima do sada uputili lijepe riječi podrške, kako u zadnjem postu, tako i u svim prijašnjim postovima. Ne zamjerite što nikoga ne bih želio posebno imenovati, jer svi ste mi podjednako dragi i cijenim vas podjednako. Hvala vam na tome najljepše od srca. I tim lijepim pisanim riječima ste pokazali koliko ste dobri i razumijete tuđu žalost, dileme, muke i sve ostalo što mući drugoga. Osim što sam prije malo više od mjesec dana imao jednu žalosnu tragediju u svojoj obitelji, od koje se svi još oporavljamo, muče me i još neki drugi životni problemi, koje na žalost ne bih spominjah ovdje. Jer su takve prirode da nije baš pametno ih spominjati javno od moje strane, da ne bih imao dodatnih problema. I zbog kojih sam morao u nekim slučajevima zatražiti i pravnu pomoć, da mi pomogne se u rješavanju tih problema. Nadam se da ne ću morati puno potrošiti na tu pravnu pomoć, a i po nekom zakonu sam tražio besplatnu pravnu pomoć. Jer na nju ima svatko pravo, posebno ako je u teškoj materijalnoj situaciji. A ovih dana imam i jedan lijepi događaj, foto klub čiji sam član zadnjih nekoliko godina priređuje godišnju izložbu svojih članova. I to krajem svake kalendarske godine, povodom dana grada koji je 06. Prosinca, i tako ujedno čestitamo gradu njegov dan. I moji je nekoliko fotografija ušlo u uži izbor, pa ću pokušati malo pomoći oko postavljanja izložbe, a i nakon toga naravno pokušati pomoći malo u radu socijalne samoposluge. Znam da mi to ne će pomoći oko rješavanja životnih problema, ali barem se nadam da će mi pomoći da se ne osjećam uznemireno. I da se time bar malo riješim osjećaja tipa depresije i sličnih negativnosti koje osjećam u sebi i oko sebe. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.11.2016., nedjelja

Blagdanska depresija

Dolaskom i početkom adventa možda me je počela pomalo hvatati i neka blagdanska depresija. Ove godine možda i prerano, zbog nekih tragičnih događaja koji su se odvijali zadnjih mjeseci u mojoj obitelji, jer osim što se ta tragedija dogodila kod moje sestre, imam staru baku (po majčinoj strani) i koja je u zadnje vrijeme sve više bolesna. A da ne pričam i o neki drugim životnim problemima koji mi se već mjesecima (a i godinama) vuku u mojem životu i nikako da ih riješim. I sa kojima se nekako moram nositi. A i ovih dana se ponovo aktualizirao jedan problem, kojeg ne znam kako riješiti, tako da sam i jednog odvjetnika morao angažirati, da mi pomogne, jer mi je postala muka od tog problema. O kojem ne bih javno. Tako da ne zamjerite što je i ovaj post pomalo depresivan. Ali nadam se da ću se nekako izvući iz te depresije. Inače, za božićne blagdane mi je želja da odem malo do sestre i njezine obitelji, da zajedno malo ove blagdane provedemo. Jer već dugo nismo zbog životni prilika bili zajedno za ovakve blagdane. Nisam neki praktični vjernik, mada imam sve sakramente u katoličkoj vjeri. A opet nisam toliko protiv katoličke vjere. Mada sam ogorčeni sa ponašanjem nekih naših katoličkih svećenika, i zbog njih nekako ne idem baš u crkvu. Ne kažem da su svi svećenici loši, ima stvarno dobrih i predivnih svećenika, koji svojim radom i djelom svjedoče pozitivno katoličku vjeru. Dok ovi lošiji svećenici svojim nekim izjavama i ponašanjem štete ugledu katoličkoj vjeri i svećenicima. I zbog kojih sam ogorčen dosta na većinu katoličkoga klera u Lijepoj našoj. Ovim zadnjim rečenicama ne želim napadati i vrijeđati naše svećenike, već samo izražavanje svojih osjećaja prema nekim stvarima u katoličkoj crkvi u Lijepoj našoj. Ako se je tko osjetio uvrijeđenim ili povrijeđenim ovim mojim riječima, ispričavam mu se. Nije mi bila želja ga uvrijediti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: religija, vjera, katolici


- 12:09 - Komentari (15) - Isprintaj - #

26.11.2016., subota

Božićna čarolija

Ovih dana počinje advent. Meni jedno od najljepših doba godine. Doba kada počinjemo slaviti Božić i dočekujemo Novu godinu. Ovi su blagdani meni jedni od najljepših, ali ove godine ne će biti isto kao i prije. Zbog tog nemilog događaja koji se je dogodio prije nešto više od mjesec dana, smrti mojeg predivnog nećaka. Vrijeme će pomalo ublažiti našu bol, ali nikad ne će nestati. Morati ćemo naučiti živjeti sa tom boli i tragedijom koja nas je zadesila. Jer život ide polako dalje. Bude teško ovih dana bez mojeg malog nećaka, koji bi se veselio ovim blagdanima. I svojom veselom naravi nam uljepšao blagdane. A toga više ne će biti. Pišem ove žalosne retke, jer u Varaždinu je sve u znaku tog adventa koji počinje. I sve je u nekoj radosti dolaska Božića. A meni je dosta teško zbog malog dječaka kojeg sam neizmjerno volio. Znam treba vremena da se to nekako preboli, ali ja još nekako nisam spreman na to. Ali nemam mi druge, nego nekako se nositi sa time kroz ove dane. A što se tiče mog grada nekako mi se čini da je ove godine nešto ljepše i bolje uređeni. Čak je i klizalište veće nego prošle godine. Ni ove godine ne ću se okušati u klizanju na tom klizalištu, jer ne znam klizati i nikad nisam osjetio potrebu za time. Ali pokušati ću bar malo uživati u ostalim božićnim čarolijama koje se odvijaju u gradu. I koliko će mi mogućnosti dopuštati. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Božić, čarolija, Advent


- 18:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.11.2016., petak

Užitak uzgoja

Od kada je ta afera sa tom zaraženom i otrovnom hranom počela, pažljivije sam počeo da na svim proizvodima pogledam na rok valjanosti proizvoda, ma koji on bio. A i deklaraciju također. A i odakle dolaze. Meso ionako ne kupujem u trgovačkim lancima, već imam svog mesara na varaždinskoj tržnici, ali ipak nekako sam i tu postao pažljiviji. A što se tiče povrća, kupovah ga na tržnici uvijek kod istih kumica. I jedna od njih je mlada djevojka, koja zna pomagati svojoj obitelji oko prodaje njihovog povrća. I to mi se jako sviđa, jer teško je naći na tržnici tako vrijednu mladu damu koja se ne boji takvog posla, pa znam i kod nje ponekad kupiti neko povrće. Jer se vidi da je vrijedna mlada dama. Ali ipak, što god da je u pitanju, ozbiljno sam se zamislio i počeo razmišljati da od idućeg proljeća polako počnem da si na vrtu uzgajam neko povrće, samo da ga što manje moram ići kupovati na tržnicu. Nije da sumnjam toliko u naše vrle seljake u njihovu nesposobnost proizvodnje povrća, ali ipak domaće je domaće. I sam si pokušati barem malo uzgojiti ono povrća koje najviše volim konzumirati. A i također neko cvijeće, jer ipak neopisiv je užitak uspjeha kada znaš da si sam nešto uspio uzgojiti. A i sam proizvod je tim više slađi kad znaš da je plod djelo tvojih ruku i muke. A da ne pišem o užitku koji pri tom nastaje kada se brineš o nekoj biljci koja te onda na kraju nagradi jednim predivnim plodom. Pošto je zima sve bliža, imati ću vremena da kroz tu zimu razmislim koje povrće i cvijeće da počnem uzgajati, te si pokušati napraviti neki plan i raspored oko svega toga. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: povrće, tržnica, uzgoj


- 14:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.11.2016., četvrtak

Vraćanje vrtu

Ne znam za vas, ali meni je postalo naporno čitati o toj histeriji koju naši vrli novinari po svojim novinama pišu o tom pokvarenom mesu, čak je i prešlo na ostale namirnice ta histerija. Poput mliječnih proizvoda, povrće i tako dalje. Te sve više izbjegavam te članke, i radije se svi više čitam neke druge članke koji mi privuku pažnju. Već je i vrijeme da se odmaknem od te teme i posvetim se drugim problemima i nađem svoj mir. Makar je kasna jesen, ipak sam uspio na vrtu zaštihati jedan dobar dio zemlje na kojoj ću iduće godine pokušati krenuti iznova u uzgoju nekog cvijeća i povrća. Kako već dugo se nisam bavio uzgojem tih nekih biljaka, morati ću se iznova učiti oko tog uzgoja. Jer podosta sam zaboravio. Ali ne želim da me to obeshrabri, jer ako nešto ne pokušaš, ne ćeš znati koliko si zaboravio neke stvari ili jesi li sposoban za to. Tako da ću polako pokušati krenuti u tu avanturu. Kao i prijašnjih godina, i ove sam godine za blagdan Svi sveti kupio neko cvijeće posađeno u lončanice. I prijašnjih godina sam ih donio kući u nadi da će mi izrasti ponovo to isto cvijeće, ali na žalost nije. I propalo je puno prije tog blagdana. A razlog je tome što ih nisam presadio u veću lončanicu. A ove godine sam se odlučio na drugačiji pristup. Svo to cvijeće koje su bile u lončanicama na groblju odnio sam na vrt i posadio sam ih na neku gredu. Sa nadom da će uspjeti preživjeti ovo ludo vrijeme vani ili zimu također. Te ako preživjeti, pokušati to cvijeće uzgojiti na taj način. Te ako uspijem uzgojiti to cvijeće, nekako ih iskoristiti za blagdane iduće godine. A na ostalome ću pokušati uzgajati i još neko drugo cvijeće, a i povrće. Jer nakon ove histerije koju su novinari napravili oko zagađenog mesa i ponekog sira i povrća, bolje mi je da se polako i pomalo vratim vlastitom uzgoju nekog povrća. A i cvijeća. Jer više nisi siguran da kupuješ zdravo povrće, bilo u trgovini ili na tržnici. A i vraćam se tome ne samo zbog te histerije oko te hrane, već iz želje da se nečime korisnim bavim u slobodno vrijeme.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, cvijeće, povrće, uzgoj


- 10:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.11.2016., srijeda

Otišlo sve k vragu

Ova histerija oko te salmonele i zagađenog mesa već je prevršila sve mjere. Te mi je postala odvratna. I jedva čekam da se sve to svrši. A opet pomalo mi je drago što je potvrdila da naše državne službe ne obavljaju svoj posao kako treba i da je sve u Lijepoj našoj otišlo k vragu. A i to silno zatvaranje tvornica i ostalih poduzeća samo još više doprinosi tome. I kako je jedna novinarka rekla neki dan u nekoj emisiji na TV-u, zbog te ekonomske krize svaki naš sugrađanin zbog te krize dva puta preokrene kunu prije nego se odluči kupiti neki proizvod, te nije čudo da se odlučuje da kupi i tu jeftinu hranu, pa se događaju te nesretne tragedije. A još tome dodajte i pohlepu za profitom, pa evo vam te histerije i tragedije. I ja sam neki dan pročitao na nekom web portalu da je u nekoj luci istovareno neko meso koje je navodno zamrznuto prije nekih 35 godina. I dobro je bilo da sam sjedio, jer sam ostao šokirani time. Pa koje su to budale i kreteni držali tako dugo meso u hladnjači? Pa gdje su pronašli takvo meso? Pitam se cijelo vrijeme. Pa zar je moguće da se i takvo što događa? I to je znak da smo na globalnoj razini kao društvo otišli k vragu. Nemam običaj javno koristiti takve riječi, ali drugačije ne znam kako da opišem kakvo smo kao društvo. Da smo i globalno i lokalno otišli k vragu.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, HISTERIJA, salmonela


- 10:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.11.2016., utorak

Što će se uraditi???

I dalje sa zanimanjem pratim te događaje oko tog zaraženoga mesa i pojačanim nadzorom našeg vrlog ministra poljoprivrede sa njegovim suradnicima iz istoimenoga ministarstva i inspektora. I pokušaja da se stana na kraj uvoza tog smeća od mesa u Lijepu našu i dovede u red na tržištu mesa. Ali se pitam da li će to i stvarno pomoći oko toga da se sve to dovede u red. I da jednog dana nađemo mir od svega toga. A i pitam se pri tome da li će ovaj naš vrli ministar i pokrenuti rješavanje oporavka naše poljoprivrede, koja je sustavno uništavana zadnjih 25 godina od svih vladajućih garnitura koje su bile na vlasti. Jer naš seljak ma kakav god bio, zna proizvesti kvalitetno meso i ostale poljoprivredne proizvode. I ne treba ga podcjenjivati. A i tako jednim dijelom pomoći i u oporavku ostalog gospodarstva koji je vezan za poljoprivredu. Te također tog istog seljaka i poljoprivrednika educirati u svemu što mu je potrebno oko boljeg bavljenja poljoprivrede, jer znanja nikad dosta. Jer poljoprivreda jedne države mora biti jedan od strateških interesa za njezino društvo. Ne možemo živjeti od uvoza smeća iz drugih država i tako podupirati poljoprivredu tih država na taj način. A našu uništavati. Imamo tako lijepu zemlju koja nam može podariti tako puno lijepih i vrijednih plodova koje se teško mogu naći drugdje. Mada znam da sve poljoprivredne proizvode ne možemo sami proizvesti, ali većinu možemo i znamo. Stoga ponovo se pitam da li će i što će ova sadašnja vladajuća garnitura uraditi po tom pitanju poljoprivrede? A koliko me iskustvo ući, sumnjam da će išta uraditi, jer i dalje nama volje da se naša vrla poljoprivreda dovede nazad na bolje.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Poljoprivreda, seljaci, proizvodi


- 12:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.11.2016., ponedjeljak

Novinarka upozorila na opsanost s trgovačkih polica

Evo jednog zanimljivog članka koji upučuje na još jedan problem u vezi hrane i ove katastrofe u vezi salmonelom u Lijepoj našoj zbog kojeg se događa i ova panika oko salmonele i sa kojim se i ja slažem:

Novinarka upozorila na opasnost s trgovačkih polica


Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jeftina hrana, salmonela, trgovački lanci


- 12:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.11.2016., nedjelja

Plameni inkvizitori

Nakon što sam pročitao one neke knjige o akvarijima, neki dan sam počeo da ponovo čitam novo djelo od Marije Jurić Zagorke "Plameni inkvizitori". I ovo je fenomenalno djelo od ove legendarne spisateljice Marije Jurić Zagorke. Radnja ovog romana odvija se u doba inkvizicije. Doba u kojem su svećenici proganjali krivo-vjernike i ostale koji nisu se slagali sa naukom crkve i mučili ih i spaljivali na lomači. U tadašnji grad Zagreb dolazi inkvizitor Konrad u potrazi za krivo-vjernicima i izaziva strah među građanima, koji su se počeli buniti protiv inkvizitora, i za kojeg smatraju da širi krivi nauk vjere. Prema onom malo što sam pročitao, roman je pun dramatike, i živopisno opisuje tadašnji Zagreb i borbu za bolji život, za pravedniji život svih. A i međuljudske odnose. Volim čitati djela i romane od Marije Jurić Zagorke, jer predivno opisuje događaje iz prošlosti Lijepe naše. O borbi dobra i zla, o odnosima plemstva prema običnim građanima i seljacima, a i svećenstvu koji su obilježili tu našu povijest. Te o dvojbama i moralu tadašnjeg plemstva i njihovim obiteljima. A također i zbog toga što se spominju poznate plemićke obitelji kao što su Oršić, Keglević i tako dalje. Te što opisuje i povijest Lijepe naše. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Književnost, marija jurić zagorka, inkvizicija


- 13:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.11.2016., subota

Širi se spisak!!!

Sve je više namirnica koje su zaražene nekom bakterijom ili su prekomjerno zagađene nekim pesticidom. Jučer čitam da je i u nekom siru pronađena neka bakterija, a i da je neki poriluk bio previše zagađeni nekim pesticidom. A večeras čitam na web portalima da se povlači iz prodaje i neki pureći hamburger jer je navodno zaražen isto salmonelom. Kraj tim zaraženim proizvodima ne nazire se. I pitam se hoće li doći jednom taj kraj tom skandalu sa zaraženim namirnicama. Ili je još uvijek početak. Ma koliko god se trudili da primijenimo sve higijenske navike oko pripreme te hrane kod kuće, ipak će ostati prijetnja da se ta neka bakterija ili što li već provuče kroz sve to i izazove neku zarazu. Jer i dalje ti silni trgovački lanci uvoze i pokušavaju prodati nam to smeće od hrane iz uvoza, a i ti proizvođači vrše pritisak da se kod nas zbrine to smeće. I dok to ne riješimo, prijetnja će ostati. Lijepo je slušati naše vrle političare kako pričaju da će stati svemu tome na kraj i stručnjaci savjetuju kako se zaštiti, ali to ne će pomoći ako s riječi ne prijeđemo na djela. Razumijem da se preko noći ne će ništa promijeniti, ali treba djelovati brže. Podržavam te pojačane kontrole raznih inspekcije, ali ni to nije dovoljno. Treba donijeti i primjenjivati te strože zakone. I konačno omogućiti našim poljoprivrednicima da lakše prodaju svoje proizvode i poljoprivredi vratiti onaj sjaj koji je imala prije. To je trebalo biti već odavno učinjeno. A ne da nam pod robnom markom hrvatskog proizvoda prodavati robu iz uvoza. Jer koliko god naš vrli ministar poljoprivrede hvali naše poljoprivredne proizvode, ipak je javna tajna da se pod markom hrvatski proizvod prodaju proizvodi iz drugih država. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, salmonela, piletina, puretina


- 19:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.11.2016., petak

Ispravljam se

Najprije bih se želio ispraviti, ovaj post od jučer je inspiriran komentarom Annabony, a ne njom samom. A i ispričati joj se što sam se krivo izrazio. Koja je još jednom ostavila dobar komentar. I na kojeg nemam što dodati. Dobro je slušati savjete stručnjaka oko toga kako pripremati hranu i održavati higijenu kako kod pripreme hrane, tako i kod osobne higijene. I lijepo je ovih dana pročitati njihove savjete. Ali nekako imam dojam da se ovih dana, a i inače, premalo se govori o tome kako se proizvođači i distributeri hrane moraju pridržavati svog djela odgovornosti. Jer da se pridržavaju ne bi bila tolika eskalacija zaraženih prehrambenih namirnica na hrvatskom tržištu u ovih zadnjih nekoliko tjedna i mjeseci. A koliko vidim i u ostalim zemljama EU. Znam da opasnost od tih opasnosti se u potpunosti ne će moći nikad izbjeći, ali prevencije nikad dosta. Ne samo u našim kućama, već i kod proizvođača, ma od kuda oni dolazili. Danas smo se u Lijepoj našoj prisjećali pada grada heroja Vukovara. Grada koji je obranio Lijepu našu. Grad koji je dao tolike žrtve našoj slobodi, da mu se nikada nećemo moći odužiti. I ona je nemjerljiva. I nadam se da se više takva strahota ne će ponoviti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Vukovar

Oznake: osobno iskustvo, Vukovar Grad Heroj, Vukovar


- 07:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.11.2016., četvrtak

Higijena

Protiv higijene u kući, a i na samom čovjeku ne ću ništa loše pisati i kakvu ružnu riječ isto. A i niti pravilne i dobre pripreme hrane isto ništa ružno napisati i soliti pamet. Jer protiv toga nemam ništa. A i samo se po sebi zna da ispravna higijena u kući (a i izvan nje, na poslu i javnosti) je pola zdravlja. I kako se treba ta ista higijena primjenjivati. A i oko priprema hrane isto ne bih želio isto nikome soliti pamet, jer zna se da je dobra priprem hrane isto jako važna. Ali želim pisati o tome kako se krupni kapital i društvo odnosi prema proizvodnji hrane i njezinoj distribuciji. I protiv toga pišem u zadnjim ovim postovima. I protiv toga su usmjereni moji postovi. I moje ogorčenje i uznemirenost je usmjerena prema tome kako se danas odnosi taj krupni kapital i njemu slični prema toj proizvodnji hrane i ostalih ne prehrambenih proizvoda. Jer to je stvarno u zadnjim desetljećima postala pošast katastrofalnih razmjera. I na to se treba upozoriti i glasno govoriti. Protiv toga se treba boriti. Ako se smijem tako izraziti okidač je svemu toma ta tragedija koja se je dogodila oko mojeg nećaka. Dok te ne potrefi nesreća i tragedija u obitelji, tako dugo se ne opterećuješ mnogim stvarima. Tek kad ti se dogodi tragedija u obitelji onda se počneš baviti nekim stvarima koje ti prije nisu bile od životne stvari. I to je istina iz stvarnog života, a ne neka izmišljotina. I imate puno primjera iz stvarnosti i iz naše bliže okoline, o kojima sad ne bih pisao jer predugo bi trajalo. I od kad se sve to dogodilo u mojoj tragediji sve više razmišljam da li mogu učiniti nešto više oko toga da se neke stvari znaju i da se posvetim nečemu sa čime bih možda mogao pomoći nekome. A prvo što mi je palo na pamet jest da kroz ove tekstove pokušam nešto. Mada nisu nešto posebno kvalitetni, ali nadam se da ću s vremenom se popraviti. A i kroz to neko volontiranje u socijalnoj samoposluzi ovdje u Varaždinu isto mi je želja da pomalo pokušam da budem od pomoći onima u potrebi i koji su u puno težoj situaciji od mene. Nastavak slijedi...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 22:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Javna tajna

Da, slažem se sa vama, EU nas truje sa svojom robom koja je istekao rok trajanja. I uz sitne promijene datuma i ostale slične dokumentacije i mogućeg lažiranja isprava i nalaza iz laboratorija, podvaljuju nam robu koja više ne vrijedi. Ponavljam "mogućeg lažiranja", jer za to nemam dokaze. Ali očito je da to moguća istina s obzirom na pod kakvim cijenama nam se prodaje većina te robe u našim trgovačkim lancima. Jer nemoguće je proizvesti kvalitetnu robu po tako niskoj cijeni, kako je jučer rekao jedan stručnjak u jednoj TV emisiji i sa čime se i ja slažem. I tako nas truju ti neki proizvođači iz te vrle EU. A i godinama je javna tajna da mnogi ti proizvođači proizvode svoje proizvode posebno za svoje i zapadno tržište, a posebno za naše i istočno tržište. Samo još nitko nije skupio do sada dovoljno hrabrosti da pokrene to pitanje na nivou EU i Lijepe naše i da se suprotstavi tome. Neki dan sam slušao na nekim vijestima da je jedna naša vrla europarlamentarka počela pokretati to pitanje, što me je pomalo bilo drago, jer možda je to znak da su se pojedinci počeli buditi po tom pitanju i dizati glas protiv ovakve prakse. I to podržavam, ali iskazujem i bojazan da će biti nešto od toga, jer to su samo pokušaji pojedinaca. Nije da sam protiv toga, ali pojedinci sami nisu dovoljni da nešto postignu ukoliko nemaju podršku nas ostalih. Ne samo deklarativnu. Evo danas čitam da se sve više širi spisak proizvoda koji su zaraženi salmonelom. I danas su objavili da se je ta ista salmonela pronašla u nekim ćevapima koji su se radili u jednom trgovačkom centru u Rijeci. Ali ovaj puta u mesu od teletine. I pitam se nakon toga, pa dokle će ići taj skandal i afera sa tom salmonelom. Što se to događa u Lijepoj našoj sa tom hranom, da je sve više proizvoda zaraženo tom salmonelom. I kako izgleda ne samo sa mesom peradi, kako se čini počelo je širiti i na ostale vrste mesa. Pa dokle tako? Gdje će stati ti pokušaji trovanja hranom svih nas običnih građana, koji samo želimo da živimo u miru i preživimo ova teška vremena koja su nas zadesila. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, politika, zdravstvo


- 15:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.11.2016., srijeda

Sumnjam

Lijepo je to i hvale vrijedno što je naš ministar smijenio svog zamjenika. Ali ipak ostaje gorak okus i tragedija i sramota da nam je sustav za uzbunjivanje o opasnostima u vezi hrane zakazao. I to samo pokazuje koliko smo kao država zakazali u svemu po svim pitanjima i na svim područjima. Da smo kao država i tržište postali kanta za smeće, koja će se rješavati smeća iz EU-a. Onoga što u toj predivnoj Europskoj uniji ne znaju i ne žele drugačije riješiti, nego to poslati u Lijepu našu gdje će ti vrli građani to zbrinuti, da se kojim slučajem oni građani tamo ne moraju gnjaviti sa time. Sramota je da naša vrla politika, naša vrla vlast u zadnjih nekoliko garnitura dopustila toj vrloj EU dozvoljava da Lijepa naša postane kanta za smeće, u kojoj će se zbrinjavati ono što ne odgovara ovoj predivnoj uniji. I što njihovi želuci ne žele i ne mogu probaviti. Sumnjam da će ta smjena nekog načelnika i smrti jednog nedužnoga djeteta u tamo nekom ministarstvu išta promijeniti. Sumnjam da će se te riječi tamo nekog ministra oko promijene procedure išta promijeniti. Odavno više ne vjerujem u riječi bilo kojeg čovjeka, već vjerujem samo dijelima. A i da se promijeni, zar je bila potrebna smrt jednog nevinog djeteta, koji još nije počeo da shvaća život. Nakon ovih nemilih događaja počeo sam još više da sumnjam u sve. Postavši članicom te divne EU postali smo dio neke nove unije (ili kako već želit nazvati) u kojoj će nas terorizirati. Nisam očekivao da će se išta promijeniti, naprotiv već se je situacija samo još više pogoršala i nastaviti će se pogoršavati, jer koja god će garnitura biti na vlasti biti će samo poslušnik te divne EU. A ne poslušnik nas građana. Tako je to uvijek bilo, i uvijek će biti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, politika


- 22:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Zahtijevam odgovornost i smjenu i sankcije

Evo jučer navečer me je uznemirila pomalo jedna informacija koju sam pročitao na nekim web portalima o zaraženoj piletini onom istom salmonelom koja je uzrokovala tragediju u mojoj obitelji. I koja je uvezena iz iste države iz koje su uvezena i ona jaja. I to me je sve podsjetilo na ovu tragediju moje obitelji. I ostao sam zgroženi i ogorčeni da su tu informaciju naše vrle državne institucije zataškala u zadnja tri tjedna. I da tu informaciju nisu objavili. Tako da sve to ozbiljno u meni dokazuje u nesposobnost naših državnih institucija da zaštite nas građane i na ozbiljno muljanje i kršenje zakona lijepe naše. Te na to da državnim institucijama nije stalo do nas građana, već samo do pohlepe krupnoga kapitala. Svo to zataškavanje oko te piletine, te uporno odbijanje sa objave rezultata obdukcije mog nećaka ukazuje na to i ostalih događaja vezanih uz to ukazuje na ne moralnost državnih institucija, te izbjegavanja prihvaćanja odgovornosti za nedjelovanje u zaštiti nas građana. I zaštiti krivca za smrt petogodišnjeg djeteta i ugrožavanja zdravlja i života ostalih građana lijepe naše. Nemam riječi kojima bih opisao taj odvratni kaos koji je zavladao svim našim državnim institucijama, jer to i jest odvratni kaos, neodgovornost, nemoralnost (i slično) tih državnih institucija i pojedinaca koji rade tamo. Ne znam kako drugačije izraziti i opisati osobnost tih pojedinaca koji tamo rade, a i državnih institucija nego sa riječima odvratnost, nemoralnost, kriminal, bezobraznost i slične riječi. Ovime ih ne želim vrijeđati, ali drugačije ne znam kako opisati svoje ogorčenje i ljutnju i uznemirenost kako se svojim neprofesionalnim ponašanjem ti svi pojedinci i državne institucije se odnose prema svim građanima ove lijepe naše. Stoga zahtijevam i tražim odgovornost svih tih pojedinaca i državnih institucija po svim pitanjima. A i sve moguće sankcije da snose i da pruže zadovoljštinu prema svima nama. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: politika, Gospodarstvo, Zdravlje


- 10:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.11.2016., utorak

U službenoj statistici

Da, za sada ću poslušati savjet blogerice "Lastavice" i zadržati se na ovom mojem malom akvariju, koji doduše nije okrugli, već šestero-kutni i u koji stane nekih 10 litara vode. I sa njime se za sada zadovoljiti, a i sa ovom jednom ribicom, jer u njega ne stane više ribica. Barem ja tako razmišljam. Možda kupim još neku biljku ribici, ali još ću vidjeti koju ću odabrati jer izbor biljaka je velika. A morao bi o biljci razmisliti ne toliko radi ukrasa, već radi toga što biljka može koristiti kvaliteti vode. A osim ribice u akvariju se nalazi na dnu dosta kamenčića, koje sam uspio sakupiti na vrtu, a i neki umjetni koralj. Tako da riba ima po čemu rovariti, jer to joj je jedna od omiljenih zabava. A i prema onom što sam malo čitao o toj vrsti zlatne ribice, ona pripada u neku vrstu šarana, a oni pak vole rovariti po dnu. A sa velikim akvarijem ću naravno sačekati, jer ne samo zato što nemam novaca, već i zato što još nemam dovoljno iskustva u držanju akvarija. Već ću polako ići sa tim akvarijima. A u međuvremenu polako pokušavam srediti neke druge probleme. I od danas sam i službeno opet na burzi rada i u statistici nezaposlenih. I kako sam napisao prije nadam se da će to biti kratkog vijeka, jer sam već bio i na nekom razgovoru za posao. Koji naravno nisam dobio, jer su mi otvoreno rekli da im na žalost ne odgovaram. Ali ne uznemirujem se time, jer znam da će se pojaviti još prilika za neki posao. Samo trebam biti uporan. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.11.2016., ponedjeljak

Vraćanje na burzu rada

Bloger "More ljubavi" je lijepo i ukratko napisao u svom komentaru u prošlom postu što je sve potrebno oko akvarija i kolike su brige oko njega. I ja sam došao do istog zaključka čitajući te silne članke i neke knjige. Nije sve to tako jednostavno sa akvarijem. Kako piše u tom komentaru treba prvo smisliti planski što je sve potrebno u akvariju, pa ga polako početi formirati u praksi, počevši od biljaka, supstrata, kamenčića, pa čekati da bakterije započnu svoje, pa pratiti jedno vrijeme je li sve dobro krenulo, pa onda polako sa ribicama krenuti. A da ne pričam koliko je kasnije još brige oko svega toga. Tako da baš nije jednostavno krenuti u jednu takvu avanturu, posebno nekome poput mene, koji još samo u fazi razmišljanja i započinjanja izučavanje jedne divne znanosti i umjetnosti kao što je akvaristika. Ne, nisam još odustao od toga da si jednog dana nabavim veći akvarij i polako započnem sa uzgojem biljaka u njemu, a i ribicama, a i njegovim održavanjem. Samo sam odlučio još malo da sačekam, dok ne nađem novce za početno bavljenje tih hobijem, a i ne riješim neke životne probleme, poput pronalaska posla i još pronalaženja nekih rješenja za neke životne probleme. Inače, danas sam bio ponovo u toj firmi u kojoj sam radio, i podigao te neke dokumente i ponovnog prijavljivanja na zdravstveno. Te mi još preostaje da sutra ujutro odem na burzu rada i na još neko mjesto da se i tamo prijavim. Pa da i službeno postanem dio statistike nezaposlenih. I za koju se nadam da će biti kratka vijeka. Jer polako je počelo sa razgovorima za posao, i već sam bio danas na jednom, ali nakon razgovora ipak sam shvatio da taj posao ne će možda biti za mene, zbog njegove prirode posla. Ali nikad se ne zna. Možda mi ipak bude dobro u tom poslu. Ali što god da bude, moja potraga ide dalje. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 17:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.11.2016., nedjelja

Nećakinje izašle iz bolnice

Od silnog pisanja o mojoj želji da si nabavim veći akvarij i više ribica i želji da se time počnem baviti akvaristikom, zaboravio sam napisati jednu novost. A ta novost je da su moje nećakinje nakon mjesec dana boravka u bolnici došle kući prije nekoliko dana. Što znači da su se dovoljno oporavile da odu kući. Te su i saznale pomalo da im brata više nema. Mada im nije rečena cijela istina, ali s vremenom kako će rasti i sazrijeti, bude im se polako objasnilo sve. Mada će još trebati obaviti neke kontrole i tko zna što još, ali polako ipak idu ka ozdravljenju. A i njihovi roditelji također se polako oporavljaju i uz neke kontrole i liječenja će se isto, te će se uskoro oporaviti i ozdraviti. Tako da sam sretan što su mi nećakinje izašle iz bolnice, jer to je znak da se polako oporavljaju od te tragedije, te sada polako hvatam priliku da odem do njih i da ih posjetim. Jer ih nisam dugo vidio i strašno mi nedostaju. Mada se čujem preko telefona sa njima, ali ipak susret u živo je nešto neprocjenjivo. I unatoč svemu što su sve proživjele zadnjih mjesec dana zadržale su onu svoju zaigranu dječju narav i veselje kojom su obdarene. Tako da me prođe dan, a da nekom svojom šalom ili anegdotom malo roditelje razvesele. Jučer je mlađa nećakinja pitala oca je li njihovo čudovište ima zimske gume, a otac joj odgovorio da samo prednji kotači imaju zimske gume. A nećakinja mu onda kaže, a moraš nabaviti i za zadnje kotače zimske gume, kako ćemo se onda voziti po ovom snijegu koji pada vani. A otac joj odgovori ne brini se, budemo se dobro vozili. Iznenadila me nećakinja tim svojim pitanjima i brigom za i oko auta, da sam ostao iznenađen. Ma koliko je još mala, ipak je počela da shvaća sigurnost vožnje. A čudovištem zovu ovaj novi auto koji su dobili od svojeg ujaka na korištenje prije nekoliko mjeseci na korištenje, da ne stoji tako besposlen auto na dvorištu i da ne propada tako stojeći na dvorištu. Već da propada korisno. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, osobno iskustvo


- 11:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.11.2016., subota

Pratim forume i loše iskustvo

Da, znam da ima mnogo foruma gdje se možeš savjetovati o akvarijima i uzgoju ribica. I neke od njih pratim, a i na fejsu sam našao jednu predivnu grupu o akvaristici gdje svi ljubitelji akvaristike izmjenjuju iskustva. I malo prateći te objave na tom profilu ostao sam zatečeni kolike su mogućnosti oko uređenja akvarija. I koliko mašta nema granica oko uređenja akvarija. I to sve me još više potiče da jednog dana krenem u tu avanturu oko uređenja akvarija. I naravno mnogi od njih se rješavaju svojih starih akvarija, ali uglavnom su do sada za njih tražili nešto novaca. Što je povoljnije nego kupiti da se upustim u kupovinu novog, ali ipak će još malo pričekati jer prije toga moram riješiti neke druge probleme, koji me još koće oko kretanja u tu avanturu. Evo i danas sam poslao još neku molbu, a i prijašnjih dana sam poslao neke molbe, ali do sada još ništa ni od poziva. Čak i nazvao neku firmu da dogovorim se za neki intervju za neki posao te su mi rekli da će mi se javiti naknadno oko termina jer su zauzeti, ali mi se nisu javili do danas. Ali neka im bude, jer ako oni ne žele ni intervju za posao zakazati, pojaviti će se već druga firma koja će mi pružiti priliku za neku suradnju, a i za intervju također. Zvao bih ja i još koji puta, ali iz iskustva znam da se ne će javljati. Već mi se je dogodilo to nekoliko puta. Pa čak su mi jednom prilikom odbrusili, da sam ostao bez riječi i nakon toga sam odustao od takvih pokušaja, jer više ne želim da doživim neki novi bezobrazluk od neke druge osobe, pa samo zovem jednom i ako pokažu volju za terminom oko intervjua, barem, onda se nađemo, ako ne onda idem dalje. Jer nema smisla da puno gubim vrijeme na uzaludne pozive. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.11.2016., petak

Akvarij i knjige

Da, može se reći da sam strastveni čitač. I gotovo mi ne prođe dan a da ne pročitam nekoliko stranica neke knjige. Ja sam još jedan od onih ljudi koji koji voli primiti knjigu u papirnatom obliku i čitati takve knjige. Na žalost, zadnjih dva mjeseca nisam se baš mogao posvetiti čitanju knjiga onoliko koliko sam želio. Što zbog posla, a što zbog nekih drugih privatnih obaveza, a i ove tragedije koja je zadesila moju obitelj prije mjesec dana. Ali sam uspio nekako da poneki dan pronađem vremena da pročitam nekoliko stranica neke knjige. Jer su me opuštale od svakodnevnih briga. A i dalje nastojim da nađem vremena da pročitam nekoliko stranica neke knjige. Trenutno sam u fazi čitanja nekih knjiga o akvarijima i ribicama. Jer još uvijek mi je želja da se počnem baviti jednim takvim lijepim hobijem. Koji će još malo pričekati, dok se još malo financijski ne oporavim i riješim neke druge životne probleme. I moram priznati da čitajući te knjige o akvarijima, a i još neke članke na Internetu dobio sam puno vrijednih informacijama. A i ideja. Te uvidio koliko mnogo mogućnosti ima u i oko uređenja akvarija. I koliko lijepih prizora se može stvoriti u akvarijima sa tim prekrasnim ribicama i biljkama. Stoga jedva čekam dan kada ću moći krenuti u uređenje svog akvarija. Ali ipak osim što sam u potrazi za tim nekim knjigama koje bi mi pomogle oko bavljenja akvarijima i ribicama, pomalo pokušavam skupljati neke kamenčiće sa kojima bih uredio dio akvarija. I polako mi se skuplja ta kolekcija, i nadam se da će mi uskoro poslužiti oko tog uređenja akvarija. A što se tiče knjiga, pošto ih je teško dobiti u knjižarama, pomalo razmišljam da sve više posjećujem stara sajmišta, sa nadom da ću i tamo naći neku dobru knjigu o ribicama i akvariju. Jer se i tamo mogu naći dobre knjige, makar su korištene i poneke stare, ali ipak se nadam da će mi poslužiti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, akvarij, hobi


- 10:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.11.2016., četvrtak

Gradska knjižnica

Prošli tjedan nakon jedno dvogodišnje pauze ponovo sam se učlanio u gradsku knjižnicu. I moram priznati da mi je u tih dvije godine nedostajao taj hram knjiga i pisane riječi. I ta šetnja među tim silnim policama prepunih knjiga i traženja knjiga po njima koje bi želio pročitati. Tako, nakon tih dvije godine nedostajanja tog hrama knjiga i ponovo se učlanio, sa željom da ponovo počnem sa posjećivanjem tog hrama knjiga i posuđivanjem knjiga koje bih želio još pročitati. I za početak si posudio dvije knjige koje govore o akvarijima sa željom da se i tako još malo više informiram o tom predivnom hobiju. I moram priznati da sam u njoj pronašao još dodatnih lijepih informacija koje mi mogu samo koristiti oko bavljenja akvaristikom. Tako da je s užitkom čitam. Također sam malo ovih dana obilazio i knjižare koje se bave prodajom knjiga i raspitivao se o knjigama sa tematikom o akvarijima. I moram priznati da nisam ništa našao. U jednoj knjižari su mi rekli da bi možda mogli nešto nabaviti, ako bih znao naslov knjige i autora, te da bi pokušali kod svojih dobavljača se raspitati o toj knjizi. Tako da mi ne preostaje da takve knjige pokušam potražiti i nabaviti si nekako drugačije. Možda na sajmovima ili sajmištima. Ali još ću razmisliti o kupnji knjiga, jer ipak imam važnijih briga u životu. Mada ne odustati. A u međuvremenu se zadovoljiti nekako gradskom knjižnicom i u njoj uživati sa posuđivanjem knjiga i čitanjem još i ostalih knjiga koje si želim pročitati, jer knjiga je predivan prijatelj koji te nikada ne će iznevjeriti. Već naprotiv, nagraditi te sa predivnim užitkom čitanja i svojim sadržajem te odvesti u jedan predivan svijet kojeg nigdje ne možeš naći osim u knjizi.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, Književnost, Kultura


- 09:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.11.2016., srijeda

Učenje o akvarijima i ribici

Mislim da sam već pisao kada sa se susreo prvi puta sa ribicama u akvariju, ali za one koji nisu čitali ukratko. Negdje prije jedno tri ili četiri godine na poticaj jedne prijateljice sam si nabavio prvu ribicu, tada je to bila Black molly. Ali kako nisam imao nekog iskustva oko brige ribica u akvariju, nakon nekoliko mjeseci mi je umrla, a nakon toga sam još nekoliko puta promijenio ribica, dok nisam odustao od držanja ribica kao ljubimca. Tom prilikom sam si kupio jedan manji akvarij od nekih deset litara. Ali ovo godine u ljetu sam ponovo počeo da razmišljam o tome da si nabavim neku ribicu za ljubimca. I nakon dužeg vremena odlučih se na zlatnu ribicu. I krajem mjeseca kolovoza sam si kupio jednu zlatnu ribicu i od tada je držim u tom akvariju. I nakon toga sam počeo da malo bolje proučavam razne članke što na Internetu, što neke drugdje sve sam se više počeo interesirati o tom hobiju akvaristici. I sve sam više postao zagrijani za taj predivni hobi. I čitajući malo o tim ribicama i što je sve potrebno za taj hobi shvatio sam koliko je toga potrebno za držanje ribica u akvariju. Jedna od tih stvari je ta da mi je ovaj akvarij premali. Jer za tu zlatnu ribicu je potrebno minimum nekih 30 litara vode. Da bi ona mogla imati dovoljno vode za svoj život i rast. Tako sam počeo pomalo razmišljati da krenem u nabavku većeg akvarija. Za početak mi je želja si nabaviti akvarij od nekih 50 ili 60 litara vode, naravno sa pripadajućim filterom za vodu, rasvjetom i ostalim što je potrebno od tehnike. Te nakon toga ga polako početi uređivati iznutra sa raznim biljkama koje mogu se uzgajati u akvariju, te kamenčićima i ostalim. A i možda si nakon toga nabavim i još koju ribicu. Jer mi je želja da pored te zlatne ribice si nabavim još neku ribicu. A drugi je razlog razmišljanja o nabavci većeg akvarija u tome što znam da ovako mali akvarij nije dovoljan za tu ribicu, jer joj je potrebno puno više vode, a i taj nekakav filtar za vodu i pokoja biljka. I što joj želim osigurati bolje uvjete za život. Pošto za sada još ne mogu krenuti u avanturu oko nabavke većeg akvarija, morati ću se nekako snaći ovako sa tim akvarijem. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 16:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.11.2016., utorak

Tečajevi, molbe i ribice

Da, ima nekih dobrih tečajeva za dokvalifikaciju, ali nema novaca za njih. Neki su povoljni, neki nisu. Sve zavisi za što se želiš do-kvalificirati. Ja sam prije jedno 10 godina sam završio neke tečajeve za operatera na računalu i nakon toga još neke naprednije tečajeve, ali mi nisu puno pomogli u dobivanju posla. Jer poslodavci uvijek nađu neki razlog da me ni s time ne zaposle. A i razmišljam da još pokušam završiti neke tečajeve, ali moram naći nekako novaca da ih si mogu priuštiti. Jer nisu baš tako jeftini. Ali se nadam da ću ih nekako uspjeti nabaviti, pa da završim još neke tečajeve koje bi volio da završim. I naravno koji se upisuju u radnu knjigu. A što se traženje posla tiče, da stvarno se trudim slati svugdje molbe. Naravno, ne javljam se na poslove poput knjigovodstva ili komercijale, kada nemam blage veze u tom poslu. A i većina poslodavaca traže radno iskustvo od dvije ili više godina, a ja to nemam. Nije da ne bih želio raditi te poslove, ali stvarno nemam pojma kako se rade ti poslovi. Pa sam prisiljeni da takve natječaje izbjegavam. Da se ne dovedem u neugodnu situaciju. Ali poslovi u skladištu, trgovini, radnik u proizvodnji i na liniji mogao bih raditi, jer već u nekim tim stvarima imam nekog iskustva. A i u još nekim poslovima. Pa se i na takve poslove javljam. Priznajem da sam možda ograničeni u takvom stavu, i zbog toga teško dolazim do posla, ali stvarno ne znam kako da uspijem u nekom poslu kojeg ne znam raditi. Ali se barem trudim slati na te neke natječaje za posao u kojem bih znao raditi. Ne prođe tjedan a da ne pošaljem nekoliko molbi. A što se tiče ribica, akvarija, prehrani ribica i opremi, naravno da ću pisati o tome, ne bojite se. A i o još nekim temama. Samo nikako da se zbog tih nekih obaveza koje mi stalno iskrsnu ne planirano, konačno ozbiljnije krenem u pisanje postova o tome. A i nisam još neki stručnjak u tom području, već neki početnik, pa nekako nemam nekog osobitog iskustva. Ali nadam se da me to neće spriječiti da polako počnem pisati o tome. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao, tečajevi, ribice


- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Molbe i volontiranje

Da, posao mi je najvažniji i njega si najprije moram naći, to mi je prvo na listi. Što prije to bolje. A s vremenom će i ostalo doći, tu se slažem. I uporan sam u slanju tih molbi, te vjerujem da će mi ta upornost donijeti i nekog rezultata uskoro. Ali dotle, u međuvremenu ću se ipak pokušati informirati o ribicama kroz razne načine. Kako kroz čitanje raznih knjiga o njima ili na Internetu, dok se ne stvore uvjeti da krenem u nabavku većeg akvarija. Što bih jako volio, jer ono malo što sam vidio kroz proučavanje članaka na internetu i ove neke knjige to je lijep hobi. I volio bi se okušati u njemu. A posao? Tu ne znam što će biti i koliko dugo će mi trebati da ponovo nađem neki posao, i svaki dan očajno pregledavam na web strani burze rada za nekim novim natječajem na koji bi se mogao javiti. Naravno ne mogu se javiti na svaki, jer ili nemam dovoljnu kvalifikaciju za to ili nešto drugo. Ali na one koje mislim i smatram da bih znam i mogao raditi, javljam se molbama uporno. Ali uporno mi se ne javljaju mnogi od njih odgovorom. Pa na žalost ne znam u čemu je problem, osim da možda ima netko tko ima bolje uvjete u tom natječaju pa dobije posao od mene. Ali što god da je u pitanju, uporan moram biti, jer negdje se mora i meni posrećiti što se posla tiče. Jučer sam nakon dužeg vremena išao malo volontirati u socijalnu samoposlugu ovdje u Varaždinu. I to pomoći oko slaganja razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština koje su potrebni onim mojim sugrađanima koji su se nesretnim okolnostima našli u teškoj situaciji. Mada sam i ja u teškoj situaciji, to ne mogu poreći, ali znam i vidim da ima puno ljudi i obitelji koji su u puno težoj i goroj situaciji nego sam ja. I upravo zbog njih sam se uključio prošle godine u rad te udruge koja vodi tu socijalnu samoposlugu, da barem tim volontiranjem oko slaganja i razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština i pripreme za podjelu barem malo pomognem u radu te samoposluge, te da se tako pomogne svim tim nesretnim ljudima kojima je potrebna takva vrsta pomoći. Jer znam da im nije lako, samo ne znam koliko im je teško. A i ne mogu gledati da dok neki ljudi imaju sve, a drugi se muče sa preživljavanjem. Pa mi je želja da bar tim malim radom pomognem da im se pokuša koliko je moguće. Jer znam da i ja se mogu naći u njihovoj situaciji. I to me potiče da pokušam barem tim malim i kratkim radom pomoći u radu te udruge. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao


- 15:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.11.2016., ponedjeljak

O Zagorki, ribicama i molbama

Da, Zagorkini romani su stvarno predivni i isplatilo bi se ih pogledati i u filmskoj i u TV seriji. I ja bih volio da ih vidim i u tom obliku, mislim filmskoj verziji i kao seriji. To bi po meni bilo odlično i fenomenalno. Za sada ću malo da uzmem pauzu od Zagorke i počeo sam da čitam neku knjigu o akvaristici, pošto mi je želja da si jednog dana nabavim neki veći akvarij i u njemu si pokušam uzgajati i držati još neke ribice, osim što imam tu zlatnu ribicu. Jer kao što sam pisao u prijašnjim postovima, u ovih nekoliko mjeseci što imam tu ribicu, stvarno sam se zagrijao za taj hobi bavljenja akvarijima i držanjem ribica kao kućne ljubimce. I kroz čitanje ono malo članaka na Internetu me je još više potaklo da se pokušam odvažiti da krenem u tu avanturu držanja ribica kao ljubimce, a i bavljenja akvaristikom. Znam da to nije jeftin hobi, ali kad se nešto hoće onda to nije teško za ostvariti. Samo treba upornost i strpljivost oko učenja o toj predivnoj znanosti, a i ostalog za postizanje tog cilja. I jedini problem je trenutno financije, ali za to se nadam da će se uskoro riješiti pronalaženjem novog posla. Što se nadam da će se uskoro i ostvariti. Jer ponovo uporno šaljem molbe na natječaje gdje mislim da bih mogao i znao da radim. Znam da će početak biti težak na tom novom poslu, ali ako budem dovoljno strpljiv i uporan, naučiti ću ga raditi. A i ako ću uporno slati molbe i biti strpljiv isto mi se može posrećiti oko pronalaženje novog posla. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, ribice, molba za posao


- 15:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.11.2016., nedjelja

Jadranka

Ovih dana sam dovršio konačno sa čitanjem romana "Jadranka", kojeg sam čitao skoro dva mjeseca. Ovaj predivan roman govori o ljubavi triju mladih ljudi, o borbi za život, spletkama i progonima. Mladi Vjeran Keglević vraća se u svoj rodni grad Zagreb, nakon što među dokumentima svoje pokojne bake pronalazi pergamente svog pradjeda u kojem opisuje kako se negdje u Zagrebačkoj gori nalazi neka zlatna žila. Ali za to doznaju redarstvenici iz Beča, koji svom silom žele da mu oduzmu te pergamente i da Vjerana Keglević proglase ludim i to bogatstvo iskoriste za Austro-ugarsko caarstvo. Tako progonjeni Vjeran uspješno izbjegava redarstvenike i pri tome stječe dobre prijatelje i zaljubi se u predivnu Jadranku. Ovo je kratki opis romana o Jadranki, kojeg je napisala Marija Jurić Zagorka. Roman naše najbolje spisateljice, u kojem sam strastveno uživao. Kako sam već prije pisao, strastveni sam ljubitelj čitanja romana. I djela Marije Jurić Zagorke su mi jedna od najljepših romana koje sam do sada čitao. Naravno, još nisam do kraja sve romane čitao, ali ovih nekoliko koje sam pročitao bili su mi najljepši do sada. Ne kažem da su ostali bili loši, ali romani od Zagorke su mi se do sada najviše svidjeli. Valjda zato što piše u svojim romanima o događajima koji su se odvijali u Hrvatskoj, predivnoj zemlji u kojoj živim. Te mi je to poticaj da i ostale romane koje nisam pročitao da pročitam, poput Gričke vještice, Gordane i Plameni inkvizitori. Što se nadam da ću uspjeti uskoro. Jer me prije toga čeka neke druge knjige da pokušam čitati. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, Književnost


- 20:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Nije ni meni bilo po volji

Priznajem da i meni nije bilo pravo što je taj pas bio na lancu, i radije bih da je slobodno šetao dvorištem. Ali to nisam mogao zlovoljnoj baki nikako objasniti, a niti ostalim članovima obitelji. Jer su bili tvrdoglavi. Znam da ne smijem tako pričati o pokojnim roditeljima, ali takvi su bili. A i baka je dalje takva i ponekad se stvarno moram svađati oko nekih stvari, ali uporno je i dalje tvrdoglava. I dalje ne želi si dokazati neke stvari. A što ću, kad je takva starica. Ne želim biti bezobrazan prema njoj i trudim se ne biti, ali ponekad stvarno svojim ponašanjem čovjeku digne živac da poludiš. Ali dosta o tome. A što se tiče psa, zato sam ga i puštao sa lanca da se istrči i barem tako mu olakšam život. Jer nisam volio da cijelo vrijeme bude pod takvim terorom. I možda je zato bio veseo kad sam došao, jer je znao da ću ga pustiti i zabaviti se njime malo. I ponekad mi se čini sada da je mene i još neke članove obitelji više volio nego baku, jer nas je više volio zbog toga što smo ga puštali da bude slobodan. A dok ga je baka samo hranila i ništa više. Pa je ponekad nije šljivio ni pet posto. Pa je zbog toga baka bila ljuta na mene i otale, što nas pas više voli nego li nju, koja ga hrani. Ali tko joj je kriv zbog toga kad se je tako odnosio prema njoj i ona prema njemu da ga je držala na lancu. Inače, moram se i ispričati ako sam u prošlom postu preimenovao jednu pasminu pasa. Naime, napisao sam zlatnodlaki rotvajler, a mislio sam na retrivera. To pokazuje koliko poznajem imena pasmina nekih pasa. Priznajem da mi ta imena pasmina pasa i još nekih životinja nisu jaka strana. Pa vas molim za oproštenje. Tko bi sve to mogao i znao pamtiti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

O psima i macama!!!

Inače, od životinja u zadnje vrijeme nekako najviše volim mačke. I to one sive tigraste. Na žalost, ne znam im pravo ime. I jednu od njih bih jako volio da imam za ljubimca. Nekako ne mogu opisati što me kod maca to toliko privlači, da od svih životinja koje se mogu imati za ljubimce, mace najviše volim. Možda to što se vole maziti ili što su umiljate ili nekog svog mačjeg karaktera. Ali što god da je u pitanju, nekako mi se mace najviše sviđaju, i to posebno ove ove sive tigraste (kako ih ja volim zvati). Mace su mi bile uvijek nekako zanimljive i umiljate. Pomalo podmukle, ali kod mene omiljene. Od psa volim njemačkog ovčara, a i lijep mi je i škotski ovčar. A ni zlatnodlaki rotvajler nije loš. Od svih vrsta pasa koje postoje. Pse volim jer su privrženi i vjernosti svom gospodaru i što mu mogu pomoći u nekim situacijama. Ove prijašnje vrste (ili kako već to zvati) koje sam napisao su mi najljepši. Njemačkog ovjara sam najviše zavolio, jer ga je imao moj djed po očevoj strani i on je bio obiteljski prvi ljubimac i sa mnom je bio jako dobar. Mada i ovi bakini (baka po maminoj strani) su isto bili dobri. Posebno ovaj zadnji, koji se je ljutio ako sam prvo baki išao unutra, a ne njemu prvo da se pozdravimo i poigramo. Znao je toliko bjesniti da bi iz kože izašao van i lajao je kao ludi. Pa sam morao k njemu izići i pozdraviti ga i pustiti ga malo sa lanca da se istrči i igra sa mnom, što opet baku ljutilo, jer je pas želio mene samo za sebe. I na mene nikad nije lajao kad sam došao baki i otvarao si vrata da uđem u dvorište, samo je veselo mahao repom, jer je znao da mu sada slijedi veselica sa mnom. Ali na sve druge je lajao kao ludi, jer ih nije trpio. Posebno poštara zbog računa za režije. A ljeti je volio se sjesti k nama na dvorištu kada smo sjedili u hladovini i uživao u našem društvu. Čak se je i na stolac sjeo i slušao o čemu pričamo i koji put svojim lajanjem i on nešto morao reći. Tako da smo ga morali voljeti, jer nas je znao zabaviti. Ali na žalost zbog neke bolesti i starosti, valjda, morali smo ga uspavati. Što je svima teško palo, jer nam se toliko zavukao pod kožu, da smo ga jedva preboljeli. A i ostao nam je u lijepom sjećanju. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, kućni ljubimci, pas, mačka


- 13:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.11.2016., petak

Zašto baš ribica?

U mojoj obitelji je uvijek bio neki kućni ljubimac. Kako sam sa roditeljima živio u stanu, kod bake (koja je živjela nedaleko od nas u svojoj kući) imali smo dva psa i mačke, a i pokoju kokoš. Psi ne znam znam koje su vrste bili, ali mace su bile neke domaće. Prije malo više od deset godina smo zbog starosti i bolesti zadnjeg psa morali odnijeti veterinaru da ga uspava. Pa od tada nije bilo ljubimaca u obitelji. A i sada moja baka ima neku macu da joj pravi društvo i donosim joj hranu za nju kada me zamoli. A i zabavim se macom kako se stignem. Ali nakon toliko godina bez kućnoga ljubimca u meni je tinjala želja da si nabavim nekog ljubimca. I na poticaj jedne bivše prijateljice prije jedno 4 godine nabavio sam si jedan manji akvarij i tada prvu ribicu black molly. Ali na žalost zbog pomankanja znanja umrla mi je. A nakon nje sam udomio ponovo jednu istu ribicu, koja mi je isto uginula, ne znam iz kojeg razloga. Tako sam sve do ove godine i ljeta bio ponovo bez nekog kućnoga ljubimca. Ali ovo ljeto me je ponovo uhvatila želja da si nabavim nekog ljubimca. I nakon razmišljanja odvažih se ponovo na ribicu, pošto sam već imao akvarij, pa da mi ne stoji neiskorišteni kupio si sadašnju zlatnu ribicu. I u ovih nekoliko mjeseci našeg druženja i brige oko nje, počeo sam razmišljati da se odvažim i nekako si nabavim veći akvarij (naravno sa kompletnom opremom, grijač, filter i slično) i u njemu si držim tu ribicu sa još nekoliko ribica. A zašto baš ribice, nekako mi se čini u ovom trenutku najbolja opcija. Jeste da u početku treba malo veća investicija, ali kasnije nije toliki problem u održavanju akvarija. Ali ipak neka briga. Nisam toliko protiv psa ili mace ili ptice. I dalje mi je želja da si jednog dana nabavim jednu macu, a i neke ptičice možda. Ali nekako smatran da za macu još nisam spreman, jer nekako je sa njom veća briga negoli sa ribicama. Ponajviše oko nabavke hrane. Tako da sam zasada odgodio da si nabavim macu i radije se posvetim ribici, te joj nekako pokušam stvoriti bolje uvjete za život sa mnom, te neko društvo. A s vremenom kada mi se malo životne okolnosti poprave, možda nabavim i neku macu i koju ptičicu. Psa bih volio imati i volim te životinje, ali u ovih zadnjih nekoliko mjeseci se je pokazalo da psu ne bih mogao posvetiti toliko brige i pažnje, koliko ribici. Tako da zasada pas ne dolazi u obzir. A kako sam malo prije napisao, s vremenom si možda i koju macu i ptičicu nabavim. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2016., četvrtak

Ponovo o ribicama

Osim što žalujem još uvijek za svojim nećakom Mirkom, nastojim se nekim aktivnostima smiriti i oporaviti (koliko je to moguće) od te tragedije posvetiti nekim aktivnostima koje bi mi pomogle da se nekako nosim sa tom boli. Jedna je i ta da se informiram i naučim još nešto o akvaristici. Nekako me je uhvatila ponovo želja da se više bavim tim hobijem oko uzgoja i držanja tih ribica u akvariju. Za sada nastojim da što više steknem neko teorijsko znanje. Jer akvaristika je opsežno područje u kojem treba imati dosta znanja, kako ono teorijsko, tako i praktično. Ona moja zlatna ribica je još živa, i nekako smo se naviknuli jedno na drugo i pomalo sam stekao neku sigurnost u održavanju njezinoga akvarija i brige oko nje. Pa si razmišljam da se odvažim da krenem na neki viši nivo oko njezinoga uzgoja, a i da si nabavim još neke ribice i veći akvarij i dodatnu opremu. A i još nekoliko ribica. Jer vidim da je to lijep hobi. Koji može pružiti puno lijepih trenutaka i užitaka. Tako da mi je želja da se okušam u toj akvaristici. A i da imam ribice kao kućne ljubimce, jer sam oduvijek želio da imam nekog kućnoga ljubimca. A ribice mi trenutno najljepše životinjice, jer ne grizu i grebu namještaj kao pas i mačka. Mada i njih volim, i volio bih imati i neku macu za kućnoga ljubimca, ali trenutno još nisam spreman da je imam, jer traži malo veću brigu nego ribice. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, hobby, akvarij


- 16:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.11.2016., srijeda

Sjećanje na nećaka Mirka!!!

Da, pronaći ćemo snage moja obitelj i ja za nastavak života nakon ove tragedije. Vjerujem u to. Zbog ovog blagdana koji je bio neki dan, osjećao sam se dosta žalosno, jer najljepše sjećanje me baš veže uz mog nećaka Mirka, koji je zadnji puta bio kod mene za blagdan Svi sveta prošle godine i kada je izveo na svoj veseli dječji način neke vragolije. Prva je bila vezana uz ručak koji smo jeli. A jeli smo neke čevape koje smo si spekli. I sa užitkom ih je jeo. I nije želio da ih podijeli sa ocem. A kad je svoju porciju pojeo, pokazao je prazan tanjur prema meni i rekao mi "Nema više." i pitam ga "Hoćeš još si nešto pojesti?" i odgovori mi potvrdno i donesem mu neku pečenu piletinu. A kako njegov tata ne voli ju jesti, prvo što je uradio da je uzeo komad nekog bijelog mesa i počeo da njime hrani oca, valjda ga je želio potaknuti da si je pojede i vidi koliko je dobra. I njegov tata se je tata jedva obranio od njega da ne pojede taj komad mesa. Tako da sam se morao nasmijati u susjednoj prostoriji kako je to izveo, jer sam znao da će to napraviti da oca ponudi sa piletinom. I kako su se natezali oko toga hoće li ju pojesti ili ne. Ali ipak je nećak na kraju odustao i otišao se drugim stvarima zabavljati. I ta slika mi nikako ne izlazi iz sjećanja. A druga slika je ta, kada su njegove sestre gledale neke fotke na mojem kompu i starija nećakinja si je približila stolac bliže kompu da si sjedne i da nastavi mlađoj nećakinji pokazivati i objašnjavati neke forke, ali kako se odmah nije sjela i nije vidjela da se je pojavio Mirko nazad u dnevnu sobu i približio si drugom stolu taj isti stolac i sjeo na njega i počeo da jede kruh, starija nećakinja se odluči sjesti i umjesto da sjedne na stolac sjela se je na pod. A Mirko samo nas je blijedo gledao što se smijemo, jer smo se morali nasmijati kako je to po tiho i neopazice napravio. A starija nećakinja ostala zabezektnuto na podu sjediti i gledajući što se je dogodilo. I samo rekla Mirko ne zafrkavaj. Tako da smo svi morali biti nasmijani kako je to izveo i sa licem da nije ništa kriv i nedužan za to. A nećakinja se ništa nije ljutila na njega, jer je znala da nije zlonamjerno to napravio. I kako onda ga ne bi voljeli, kad nas je tako znao nasmijati i zafrkavati, jer je bio veselo i razigrano dijete. Ne zamjerite što sam pisao o ovim zgodama svog nećaka, ali morao sam ih podijeliti, jer po takvim zgodama ću ga najviše pamtiti. Toliko od mene, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 23:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Dušni dan

Danas je dušni dan. I moram priznati da baš ne znam što danas slavimo, jer pored tih svih blagdana i praznika koje imamo u ovoj Lijepoj našoj više se ne snalazim oko toga što koji dan slavimo. Tako da sam pomalo izgubljeni oko pojma nekih blagdana, ali znam da je vezan uz jučerašnji blagdan Svi sveti. Priznajem da nisam neki zagriženi vjernik zadnjih godina, pa sam zaboravio mnoge stvari vezane uz vjeru. Ali opet nisam prestao biti vjerovati, jer ne mogu poreći postojanje Boga i onog što je pisano u Svetom pismu. I nastojim to poštivati i vjerovati u to. Na žalost, za ovaj blagdan Svi sveta nisam se našao sa svojom sestrom i njezinom obitelji, jer su imali običaj da dođu u Varaždin, da sestra obiđe grobove svoje obitelji. Ali zbog ove tragedije koja nas je zadesila prošli mjesec na žalost morali smo to izostaviti. Inače, svi se polako oporavljaju od ove tragedije, ali ipak će nas obilježiti za ostatak života. I polako se vratili u neku normalu (ako se smijem tako izraziti) i učimo se živjeti u novom životu bez našeg malog Mirka, koji više ne će biti isti kao prije. Da, na žalost još sam žalostan i jadan zbog tog tragičnog događaja koji je zadesio moju obitelj. Mada moj mali nećak nije mi bio direktno moj sin, ali toliko sam ga volio da ga nikad ne ću moći preboljeti u potpunosti. Jer makar se nismo viđali svaki dan, ali ipak smo se čuli svaki put kada sam ih nazvao, jer se je i on morao čuti sa svojim ujom. Gotovo ni jedan razgovor sa njegovim pozivima nije mogao proći a da se i on nije javio i izmijenio nekoliko riječi sa mnom. Inače bi bio jako uvrijeđen što mu nisu roditelji dali da se čuje sa svojim ujom. A i kad smo se vidjeli, morao se obavezno sa mnom igrati i zafrkavati. I toga više ne će biti. Ah, toliko od mene u ovom postu čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.11.2016., utorak

Svi sveti

Danas je blagdan Svi sveti. Dan kada se prisjećamo svih svoji pokojnih u obitelji i među prijateljima, a i ostalih dobrih ljudi koji su svojim životom svjedočili svoju vjeru u Boga ili svojim životom nas ostale uputili kako moramo živjeti. Stoga na današnji dan posječujemo grobove svojih bližnjih i prijatelja i prisjećamo se ih. Ovo mi je jedan od najljepših blagdana u godini. Jer volim na današnji dan obići groblje i grobove svoje obitelji. I barem tako se ih prisjeti. Mada idem tijekom cijele godine na grob svojoj rodbini, ali na današnji dan mi je najdraže ići, jer cijelo je groblje u znaku tog blagdana. I volim promatrati grobove punih raznovrsnih aranžmana i svijeća. Posebno volim obići groblje navečer, kada je mrak i promatrati lampaše kako svijetle na grobovima u znak sjećanja na pokojnike i svojim svijetlom plamena dodaju neku posebnu čar, koju riječima ne mogu da opišem. Ovaj današnji dan će mi biti dosta težak, jer sam prije nekoliko tjedna izgubio svog jedinog i najdražeg nećaka Mirka. Kojeg sam jako volio i uvijek se radovao kad je došao k meni u posjetu sa svojim sestrama i roditeljima. Ili sam ja otišao k njima da ih obiđem da ih vidim i malo se družim sa njima. I što ga više ne će dolaziti da sa mnom ode po vodu da zalijemo aranžman ili upalimo svijeću njegovoj baki i djedu. I koji se isto veselio da sa mnom, svojim ujom, a i roditeljima i sestrama, sve to obiđe. A kad smo došli k meni kući svojom zaigranošću i veseljem nas sve zabavljao i igrao se sa mnom. I toga više ne će biti, jer je zbog tragičnih i nesretnih okolnosti otišao negdje na neko ljepše mjesto. I sa ostalim anđelima nas čuvati i promatrati nas. A biti će teško i njegovim roditeljima i sestrama, jer su i oni ga voljeli više kao roditelji i sestre. I svi su bili povezani sa ljubavi koja se riječima ne može opisati. Ma gdje bio moj mali nećaku Mirko, počivaj mi u miru Božjem.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, svi sveti


- 11:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se