Crna svjetlost

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2017 (7)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

31.10.2016., ponedjeljak

Noć vještica

Noćas je Noć vještica. Mene nikad to nije zanimalo, a niti izrezivanje bundeva povodom tog događaja. Ne znam zašto, ali nikad me to nije toliko zainteresiralo da se i ja aktivnije posvetim tome. Osim da pratim preko medija što se sve piše i govori o tome. A niti sam neki zagriženi vjernik koji bi se protivio tome. Tako da nikad nisam bio te kulture oko tih izrezivanja bundeva i slavljenja Noći vještica. A niti sam protiv, nit za takvo što. Već prepuštam svakom za sebe neka se bavi time, jer ja imam dosta svojih briga kojima se moram posvetiti. Te sam samo toliko napisao tih nekoliko redaka o događajima koji su postali dio kulture oko blagdana Svi sveti. Ali sam od kada znam za sebe u svojoj obitelji bio vezan uz slavljenje ovog prekrasnog blagdana Svih svetih, dana kada se prisjećamo svoji pokojnika i svih ostalih dobrih ljudi i svetaca koje ne slavimo baš svaki dan. Od malena se u mojoj obitelji uzgajalo cvijeće poput krizantema i špina, od kojih smo onda kreirali razne aranžmane i nosili na grobove svojih pokojnika. Ali kako sam već prije pisao, zbog bolesti koja se uvukla prije dosta godina u moju obitelj, na žalost prekinuli smo sa uzgojem i radije počeli kupovati i tako se nekako snalazili. Ali od iduće godine razmišljam ponovo krenuti u uzgoj tog predivnog cvijeća sa nadom da ću uspjeti obnoviti to znanje i ponovo pokušati uzgajati to cvijeće da imam što odnijeti na grob svojim pokojnicima. Ali o tome iduće godine. A i ove godine sam kao i svake godine kupio jednu teglu nekih špina i jednu teglu krizantema, da ih stavim na grob svojim roditeljima. I polako sam ih počeo nositi na grob, da im uljepšaju ovaj blagdan grob. Na žalost ne ću svima moći odnijeti cvijet, ali barem ću si dati truda da im upalim svijeću. Jer neki od njih su mi u životu stvarno bili dobri. I barem tako se prisjetiti svih njihovih dobrih djela koje su mi uraditi za svog života. A grijehe im pokušati oprostiti, jer ni ja nisam baš neki svetac za svog života. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, noć vještica, svi sveti


- 13:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.10.2016., nedjelja

Lončić uspješno očišćen

Da, nikako u zadnjim postovima da izrazim svoje misli onako kako sam želio. Valjda sam još pod utjecajem tih nemilih događaja koji su mi se dogodili zadnjih tjedna. Ali morati ću se vratiti u tu neku normalu i po tom pitanju, jer vidim da sve to ne vodi nikamo. Naravno, te nemile događaje ne mogu izbrisati iz svog sjećanja i prošlosti, ali vjerujem da ću se upornošću se srediti, i krenuti nekom normalom. Jer živjeti se mora dalje. I cijelo vrijeme nakon povratka kući pokušavam se vratiti u neku normalu, ali nikako da se to ostvari. Početkom tjedna sam pokrenuo neko rješavanja jednog obiteljskog problema, ali na žalost opet sam ga morao odgoditi zbog neke bolesti jednog člana obitelji. I ponovo me uznemirilo ta odgoda, jer volio bih konačno da se to riješi sad dok još imam vremena i novaca. Nadam se da će se poslije blagdana uspjeti konačno to riješiti. Zaista ne volim te odgode rješavanja problema zbog tih nekih nepredviđenih događaja, ali očigledno je da mi ove godine nije za pisano u sudbini da ga jednostavno riješim, jer stalno se pojavi nešto zbog čega ga mora odgoditi. A imam hrpu drugih problema koje bih želio posvetiti. Ali nadam se da će se sve to uskoro popraviti. Ovih dana je sve u znaku tog blagdana Svi sveti. I polako sam počeo da odnosim cvijeće na grob svojih roditelja. Ove godine to ću morati sam da uradim, jer sestra zbog tog nemilog događaja ne će biti u stanju doći, pa ne mogu računati na njezinu pomoć, a i moram joj tako isto nekako olakšati. A i biti će mi teško, jer nedostajati će mi moj mali nećak, jer je bi sav sretan kada je mogao sa mnom, sa svojim ujom i starijom sestrom, ići po vodu da zalijemo svo to cvijeće. Nikad to ne ću zaboraviti kako je bio sretan zbog toga i kako je volio da mi pomogne i da odemo po vodu. I po tome ću ga pamtiti. Inače, ovih dana sam konačno uspio da primijenim onaj vaš savjet oko čišćenja lončića za kavu od kamenca sa octom, soli i vodom. I moram priznati da mi je pomogao. Mada sam morao dva tri puta ponoviti postupak, ali odlično je ta mješavina očistila kamenac. A lončić spašen. Te ga preporučam i ostalima da ga iskoriste. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.10.2016., subota

Novi posao će se već naći!!!

Da, pronaći ću ja posao uskoro negdje. Ne gubim nadu, mada sam još u radnom odnosu do kraja ovog mjeseca jer koristim neke slobodne dane, onda si moram jedan dan ići podići dokumente. Tako da i tako raščistim sa tom firmom. Već na veliko pregledavam oglase za posao na nekom web portalu i na neke sam već poslao neke molbe. Možda mi se uspije neki posao dobiti u toj nekoj firmi. Čitam i vaše komentare i vjerujem da vam je žao zbog gubitka mog posla, ali ne brinite se, kako je ovaj posao otišao, tako će i neki novi posao doći. Samo ne smijem gubiti nadu. I ponovo uporno slati molbe. A i vi isto ne gubite nadu oko svog posla, jer nada umire zadnja. Tako bar kažu. A unatoč tome što sam ostao bez posla, nekako potaknut ovom svojom osobnom tragedijom, počelo mi se je motati ovo pitanje iz naslova prijašnjeg posla. Da li mi je ta tragedija neka poruka da pomognem i drugima. Da se i njima ne dogodi ista tragedija. Jer ovo je previše da bi se obitelj sama nosila sa time. Pa zato sam postavio i ovakav naslov, da osim svojoj obitelji pomognem i ostalima koliko mogu. Jednim djelom ću pokušati kroz socijalnu samoposlugu, da se tamo ponovo aktiviram. A za ostalo ću još vidjeti. Naravno, i svojoj sestri moram pomoći, i nastojat ću im nekako pomoći. Trenutno za sada je to da za ovaj blagdan uredim grob naših roditelja, jer sestra ne će moći doči na grob roditelja. A i još neke probleme riješim, da ne mora se i sestra time mučiti. A nakon toga, vidjet ćemo. Mada me muči savjest što ovih dana nisam mogao ostati kod njih, zbog nekih svoji obaveza, koje su tražile da im se posvetim morao sam se njima posvetiti. Ali ipak neka grižnja savjesti me muči. Mada imaju tamo podršku dobrih ljudi, ipak se nadam da će se naći načina da im se vratim i pomognem koliko mogu. Jer ipak mi je to jedina obitelj. Makar mi je imam još neke članove obitelji žive, ali ipak sestra i njezina obitelj mi je jedina bliska obitelj koju imam i moram se boriti za njih. Da, i u ovom sam tekstu skrenuo sa onog što sam želio napisati, ali ipak ću se morati vratiti na ono što sam želio pisati. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 22:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Gdje se aktivirati???

Najprije bih se želio malo osvrnuti na komentar blogerice " y" iz prijašnjeg posta. Ne moraš biti u dilemi da li si morala ostaviti ovakav komentar, sasvim si dobar i lijep komentar ostavila i nema ništa lošeg u tome. I ja dijelim tvoje mišljenje. A i slažem se da je potrebna osnovna edukacija svih nas u vezi bolestima sa kojima se susrećemo u našim životima. Jer premalo znamo prepoznati simptome nekih težih bolesti, pa zbog toga svi stradamo puno teže nego što smo trebali. I da imamo to znanje možda ne bi bilo toliko tragedija u našim životima da smo imali bolje znanje u tim bolestima. Svakako bi ih bilo, ali ne u tolikoj mjeri. Zato nakon ove tragedije počeo sam pomalo razmišljati o tome da se pokušam uključiti u neke udruge ili slična mjesta gdje bih pokušao da pomognem u tom educiranju. Jer znanja nikad previše. Znam da nisam dovoljno educirani po tom pitanju, ali voljan sam i to pokušati. Ali nikako da smislim gdje bi se uključio. Znam da to ne će vratiti mog malog nećaka u život, i ništa nema što bi ga povratilo u život. Ali mislim da bi bilo vrijedno pokušaja da pokušam pomoći nekome u tome. Zadnjih mjeseci se što zbog posla, što zbog privatnih obaveza nisam mogao posvetiti u volontiranju u socijalnoj samoposluzi koliko sam želio, ali sada kada sam ostao ponovo bez posla i nakon ove tragedije uključiti u rad te socijalne samoposluge ovdje u Varaždinu. I ova tragedija mi je još jači poticaj da se ponovo uključim u rad te udruge, koja pomaže ljudima i obiteljima u najtežim životnim situacijama. Znam da ne ću moći svima pomoći, ali barem ono malo što bih pokušao pomoći nadam se da bi pomoglo. A gdje još bih se mogao uključiti u volontiranje, još ću vidjeti. A što se tiče pisanja ovakvih mojih postova, nekako osjećam da moram pisati takve tekstove, i ne držati neke stvari u sebi. Nekima ne će biti pravo, neki će se složiti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ali meni je pomalo olakšavajuće da se pomalo izbacim iz sebe neke stvari i podijelim neke dobre stvari sa drugima. Koliko je dobro sve to, neka svatko sam procijeni. Ja ne želi osuđivati druge blogere zbog njihovih postova, jer to je njihova stvar. Ako mi se sviđa pročitati ću ga i možda ostaviti koji komentar, a ako mi se ne sviđa, produžit ću dalje. Tolik od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.10.2016., petak

K anđelima otišao mali Žumberčan

Danas mi je moja sestra skrenula pažnju na jednu web stranicu na kojoj se je našao jedan članak pod naslovom "K anđelima je otišao malo Žubmberčan" i u kojem se je gospodin divno oprašta od mojeg malog nećaka Mirka. Znam da ne će pročitati ovaj post, ali želim mu se najljepše zahvaliti na ovim predivnim riječima. A web adresa ove stranice je:


K anđelima otišao mali Žumberčanin


Ovih dana je sve u znaku blagdana Svi sveti. Ovaj blagdan će biti prvi nakon smrti mojeg malog nećaka, kojem sam se uvijek veselio kad je sa svojim dobrim sestrama došao mi u posjetu. I uvijek mi je na groblju pomogao oko nekih stvari. Čak je prošle godine sam bez roditelja sa starijom sestrom sa mnom otišao po vodu, da zalijemo aranžmane i bio je jako veseli kad mi je mogao ići pomoći uzeti vode, da ih odnesemo do groba. A u ostalo vrijeme je bio veseli što se je mogao malo zabaviti sa mnom, jer smo uživali u druženju zajedno sa njegovim sestrama. Ali ove godine ga ne će biti, jer otišao je k anđelima da sa njima pazi na svoje sestre i roditelje, spletom nesretnih okolnosti i zbog pohlepe nekih trgovačkih lanaca. Dragi moj Mirkec, uživaj sa anđelima u igri i zajedno sa njima čuvaj svoje sestre, koje si tako jako volio i bio im privržen.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.10.2016., četvrtak

Hvala na savjetima

Najprije bih se zahvalio na savjetima kako očistiti onaj kamenac u lončiću za kavu. I pokušao primijeniti neke od njih. I moram priznati da su imali neke koristi, ali ću si morati još dati truda oko čišćenja tog kamenca. Jer ipak bih volio spasiti taj lončić koji je još dobar. Inače, polako rješavam neke zaostale poslove. Ovih dana sam uspio da podmirim neke zaostale račune od komunalija, tako da će sada biti mir za ovu godinu. A i vrtu sam se ponovo počeo posvećivati. Neki dan sam uspio posaditi neke tulipane, koje sam ljetos izvadio i nadam se da će mi iduće godine izrasti i dati one svoje lijepa cvijetove. Tulipan je moj najdraži cvijet, pa bih volio da mi uspije. A i dobio sam još neke lukovice nekog luka, za kojeg se nadam da će mi isto uspjeti izrasti, da imam što odnijeti roditeljima na grob. A i neki korijen srčeka. A danas sam presadio i dvije sadnice nekog jorgovana, da ga pokušam isto spasiti i razmnožiti, jer mi je prelijepi. A i dva lješnjaka da pokušam od njega dobiti neke plodove za osobnu upotrebu. Pa ako mi uspije sve to možda s vremenom krenem i u veću proizvodnju. I time polako mi završava sezona na vrtu. Još jedino što ću pokušati, a to je da obavim ono jesensko štihanje zemlje, da je tako pripremim za proljetnu sadnju, jer bih želio da na proljeće iduće godine krenem sa još nekim uzgojem nekog cvijeća i biljaka. Ali o tome ću razmišljati iduće godine. Moja ribica je još živa i uživa kada sam pored nje. Moja želja za većim akvarijem i dalje je živa, ali moram prije još neke stvari riješiti, pa da polako krenem u tu investiciju nabavke većeg akvarija. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.10.2016., srijeda

Vračam se na burzu

Slažem se sa svakim vašim komentarom koji ste ostavili iza svakog posta. I ja sam pomalo želio i u ovom postu napisati neke od tih stvari, ali ne bih se želio ponavljati za vama, već se samo složiti sa vama i ostale uputiti da pročitaju vaše komentare. Ali želim napisati ovo, moj život moja stvar, pa se pojedinci iz moje okoline nemaju što buniti. Ali odvažio sam se pisati u ovih zadnjih dva-tri posta da vam pokušam opisati sa čime sam se susreo ovih dana. I to me je uznemirilo. Nekim ljudima sam već okrenuh leđa i nemam sa njima posla već godinama. Ali volio bih znati koji su to još ljudi da znam i njih ignorirati i blokirati ih, jer više nisu zaslužili moju pažnju. I da ih izbjegavam. Jer im je očigledno previše dosadno u njihovim životima, pa se moraju baviti sa tuđima. A to će im se kad-tad obiti o glavu, ali tada ne bih želio biti u njihovoj blizini. Da, trebao sam baki reći što je ide, ali bude već prilike da joj odbrusim. A i već sam joj znao pošteno odbrusiti, da je ostala zgrožena da znam biti takav. Jer obično sam mirne naravi. Inače, ja se uvijek trudim biti pristojan sa svima i prema svemu sa nekim poštovanjem odnositi, ali ponekad kad mi pukne, e onda je bolje ne biti u mojoj blizini. Znam da starije moram poštivati, i trudim se poštivati ih. Ali i ja tražim od drugih da i oni mene poštuju i da me ne podcjenjuju. Inače, u utorak sam zaključio bolovanje. I na žalost dobio sam otkaz, jer sezona je gotova, pa su i meni kao i ostalim sezonskim radnicima dali otkaz. Tako da čim dobijem na pismeno otkaz i ostale papire, vraćam se na burzu rada, ako u međuvremenu ne nađem neki novi posao. Očekivao sam taj događaj, tako da me nije pogodio. A i znao sam da ne ću dugo ostati u toj firmi, pa se ne brinem zbog toga i nisam uznemireni. Jer znam da ču uskoro možda naći neki drugi posao u drugoj firmi. I tamo se truditi nastaviti raditi što najbolje znam i umijem. Ma koliko mi teško bilo. I još samo jednu stvar, da li mi netko može savjet dati u komentaru kako lončić za kavu očistiti od kamneca koji se je nakupio u njemu. Jer mi se je u njemu nakupio neki kamenac i to mi je ogavno, a uobičajena sredstva baš ne pomažu. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 18:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Podcijenjivanje 2. dio

Da, za smetalo me je to što mi je baka rekla. Da me neki ljudi smatraju lijenčinom i tko zna čime još. I da mi je ponuđena hrpa poslova, ali nigdje nisam zaposlen. Istina je, ponuđena mi je hrpa poslova, i poslao sam na te ponuđene poslove na hrpe molbi. Ali od tih silnih firmi vrlo su rijetke koje su mi se javile i pozvale na razgovor za posao. I mnoge od njih su uvijek našle neku zamjerku da me ne zaposle. Ili sam bio prestari (44 mi je godine), ili je bilo problem u nekim dozvolama koje su ili firme bile u procesu ostvarivanja pa me nisu zaposlili jer im je smetalo nešto kod mene da me zbog tih dozvola ne zaposle, ili ja nisam imao neke dozvole da me te neke firme zaposle ili tko zna kakav drugi razlog. Pa mi nije jasno zašto se ti neki pojedinci bune i prigovaraju da sam tko zna kakav, kad sam pokazao interes za posao u tim nekim firmama. A uporno su me odbijale, jer sam u neke firme slao i po nekoliko puta molbu. Nisam bio izbirljiv u biranju poslova. I dalje nisam. Jer želim raditi. A i da sam bio lijenčina, ne bih prihvatio i ovaj sadašnji posao. I trudio se raditi što sam najbolje mogao i znao, mada sam i griješio u radu. Ali sam barem se pokušao truditi u radu. I trudio se ne raditi problema kao neki drugi pojedinci. Preko nekih stvari sam šutke prešao, a mogao sam se buniti. Nisam tražio pohvale, niti ih tražim, ali me ne moraju pojedinci iza leđa vrijeđati. Pomalo pretpostavljam koje bi to osobe mogle biti, ali ne mogu ništa dokazati. I znam da te osobe ne će pročitati ova zadnja dva posta, ali to me ne dira, i znam da to njih ne bi dirnulo da začepe. Neki ti pojedinci nemaju se što buniti, jer i oni sami imaju svoje grijehe i mane. I neka počiste najprije pred svojim pragom svoj nered, a onda traže dlaku u jajetu kod drugog. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno isku


- 07:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.10.2016., utorak

Podcijenjivanje 1. dio

Jučer sam nakon nekoliko dana koje sam morao se posvetiti sestri i njezinoj tragediji išao da posjetim baku po majčinoj strani. Da vidim kako je i što joj treba nabaviti. Ma kakva god da je kao osoba i baka, ipak joj želim pomoći u njezinoj starosti. A i da joj se barem time da joj donesem lijekove ili neke namirnice iz trgovine ili nekim drugim stvarima pomognem koliko mogu i znam, da joj se barem tako pokušam zahvaliti i odužiti za to što se je brinula o meni dok sam bio mali. Jer to cijenim. A i baku nastojim da je poštujem najviše koliko mogu. Ali me je opet povrijedila riječima koje mi je uputila da se navodno priča o meni da sam lijenčina i tko zna što još. I kad sam ju pitao tko to priča, nije željela da kaže. I samo je mahnula rukom. Kao da to nije važno. Na što sam ostao bez riječi, jer nije bilo ugodno čuti. Znam da nisam savršen i da imam svojim mana, a i ne želim se opravdavati. Jer znam da to pravdanje nema smisla. Ali ipak ostao sam ogorčeni time da me i baka tako vrijeđa, a zna i vidi da joj pomognem koliko mogu u svakoj situaciji. I što ne želi da stane u moju obranu. A i boli me to što ne mogu saznati tko su ti ljudi koji me tako vrijeđaju iza leđa i tako mi zagorčavaju život. I što mi ne mogu u lice reći na pristojan način što ih mući. A sami nisu ništa bolji od mene i možda su puno gori od mene po svim pitanjima. I rado bih im nekako na pristojan način začepio te zle jezike, jer ne znaju cijelu istinu o meni i oko mene. Znam da sam se morao ovih zadnjih dana posvetiti i ovom sadašnjem poslu, ali nakon što se je dogodila ova tragedija u mojoj obitelji, na žalost od šoka se nisam mogao posvetiti poslu koliko i kako sam morao. A i moram sam se posvetiti i sestri i njezinoj obitelji, jer ova tragedija sa nećakom nije bila mala stvar. I morao sam im priskočiti u pomoć. Obitelj i posao su mi na prvom mjestu. I nikada nisam znao kako da sve to uskladim. Ali ako me zbog toga pojedinci osuđuju, onda pokazuju svu svoju podlost i oholost. I da zapravo nisu ništa puno bolji od mene. Jer teško je uskladiti obaveze prema obitelji i poslu. I još samo ovu stvar, nalaz od hormona kod nas u Varaždinu dobiješ isti dan poslije 15 sati. Tako da sam i ja dobio i nisam baš zadovoljan njime. Toliko od mene u ovom postu, pišem u idućem postu još neke stvari o toj temi. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.10.2016., ponedjeljak

Vračanje u normalu

Nadam se da sam dovoljno jak. Moram biti jak, druge mi nema. Trudim se biti jak, mada i ja ponekad posrnem i pokažem svoju slabost i dilemu i očaj. Ne možemo stalno biti jaki. Dođu trenuci u životu kada ponekad moramo posrnuti, ali nakon toga moramo naći načina da se ponovo uzdignemo i nastavimo dalje. Tako i ja sad nakon ovih tragičnih događaja moram polako krenuti dalje. Makar sam još uvijek pod dojmom tuge i svih tih žalosnih događaja, ipak polako pokušavam dovesti u red svoj život i naučiti kako da živim dalje bez svojeg malog nećaka. Psihički se polako spremam za povratak na posao i suočavanje sa svime što taj posao mi donosi. Jer priznajem da sam napeti zbog njega, kako će taj povratak proći i kako se suočiti sa time da ću raditi taj posao još samo kratko vrijeme. I da mi idućih dana slijedi otkaz. A u međuvremenu se suočavati sa ostalim životnim problemima koje imam u životu. Jer život ide dalje. Polako se pripremam i za blagdan Svi sveti, jer treba se sjetiti i ostalih pokojnih u mojoj obitelji. A i sa nekim živim članovima obitelj raščistiti neke stvari koje se vuku već mjesecima, a i godinama. Predugo ih zavlačimo. Ponajviše zbog financijske situacije. Danas sam ponovo bio u bolnici, radi kontrole štitne žlijezde. I puna čekaonica laboratorija ljudi koji su čekali na vađenje krvi. I svi u nevjerici kolika je gužva. Da je jedan gospodin pitao ima li uopće zdrav u ovoj državi. I ja se nakon toga pitao ima li uopće koga zdravog u mojoj okolini. Očigledno nema kada je laboratorij bio toliko pun. Sad čekam nalaz da vidim kakav je da se znam dalje ravnati u liječenju, naravno u dogovoru sa liječnikom. I sutra idem da se dogovorimo oko toga i da zatvorim bolovanje. Te da se vratim na posao da vidim što ću sa njime. Pa da se i tu znam ravnati dalje u životu. Toliko do mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.10.2016., nedjelja

Rješavanje ostalih problema

U petak sam se vratio kući, teška srca. Jer nerado sam pustio sestru i šogora da budu sami i da se sami bez mene moraju nositi sa tom tragedijom, ali barem su neki njihovi prijatelji uz njih da im pomognu. Ali morao sam se vratiti, jer su me čekale obaveze kod doktora u bolnici i opće prakse taj dan. Jer sam imao već zakazane termine od ranije. Tako da sam to morao obaviti. I rekao sam doktoru opće prakse da me muče proljev i povračanje. I dao mi je neki lijek da mi pomogne da se oporavim od te viroze, koja me je izgleda uhvatila. Tako da ću ostati kod kuće preko vikenda i odmarati se i pokušati se oporaviti od te bolesti. A i idući tjedan ću morati ići da pokušam riješiti neke probleme koji me muče i traže da ih pokušam riješiti. I kojima se unatoč tragediji moram posvetiti. I sestra me tjera da se njima posvetim. Mada bih radije njoj pomogao. Ali moram poštovati njezinu želju. Za jedan problem imam jednu pomoć, i tu osobu moram idući tjedan ići da zamolim da ga nastavi rješavati. Jer to se mora riješiti, jer se već dugo zavlači. Pa sad dok imam uvjeta to želim da dovršim. Jer tko zna što me još čeka. A ostale probleme će mi biti nešto lakše rješavati jer nisu tako komplicirani. A i pitanje posla isto moram riješiti, jer sezona se bliži kraju ili je već gotova. Pa moram vidjeti kada će biti gotova i za mene i kako se dalje postaviti. Danas sam se osjećao bolje i pa sam se odvažio i otišao kupiti neku lončanicu sa nekim špinama, da imam kod kuće spremno, tako da za blagdan Svi sveti imam što odnijeti roditeljima na grob. A i nekoliko maćuhica isto. Možda ih već danas popodne odnesem na grob, da im kroz ove dane one ukrase grob. Ako mu bude dobro, mada me još malo mući taj proljev, ipak polako moram se vratiti svojim brigama i problemima. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.10.2016., subota

Zahvaljujem

Najprije bih želio najljepše zahvaliti jednoj sestrinoj i šogorovoj prijateljici i njezinom zaručniku na velikoj podršci koju su pružili sestri i šogoru ovih dana najveće tragedije koju su proživljavali. I dali sve od sebe žrtvujući svoje vrijeme da im olakšaju muke u ovim danima. Ne ću spominjati njihova imena, jer nemam njihovu dozvolu da ih objavim, a i žele da ostanu anonimni. Ali ipak im želim zahvaliti na svemu, jer su puno pomogli i nikad im nećemo moći dovoljno se odužiti na tome. Hvala im najljepše. Dok su neki pojedinci im zagorčili život u tom mjestu svojim izjavama, umjesto da im pomognu, ti dobri ljudi su im pomogli koliko su najbolje znali i mogli. Neka su ti dobri ljudi uzor svima nama kako se treba ponijeti prema nekome koji se nađe u takvoj tragediji. Također bih želio i zahvaliti i svima ostalima koji su došli na sprovod mojem malom nećaku, i izrazili sućut. I svojim prisustvom na sahrani uveličali oproštaj od našeg neprežaljenog sina i nećaka. Nećaka, koji je svojim kratkim životom razveselio naše živote i pokazao nam kakvi svi moramo biti u životu. Veseli i dobra srca prema bližnjemu. Također bih želio da se i zahvalim i svim ostalim prijateljima obitelji koji su isto nam izrazili sućut i pomogli koliko su mogli, makar nisu zbog svojih obaveza nisu mogli doći na sahranu nećaka. Ali moram izraziti i ogorčenje i žalost prema nekim članovima svoje obitelji, koji nisu se udostojali doći na sahranu, a mogli su barem poslati nekog kao izaslanika (da se tako izjasnim). A pomogli smo im u nekim problemima. I još očekuju da ih shvatimo u tome. A da su si dali malo truda u organizaciji slanja tog jednog člana između sebe, mogli su barem tako pokazati susječanje prema našoj boli. Ali neka im bude. I njima će doći na račun neke stvari. Ovime im ne želim zlo, jer znam da se to isto zlo mi može vratiti u puno gorem obliku. Nikad nemojte bližnjemu svome željeti zlo, ma koliko vam teško bilo, ili dobro. Jer znajte da vam se može vratiti u puno gorem obliku. Već pomognite svakom u nevolji, ma koliko vam teško bilo. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, tragedija


- 11:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.10.2016., petak

Pokopali nećaka

Evo me nakon nekoliko dana. U utorak su moju sestru i šogora pustili kući iz bolnice. S time da sestra ide najvjerojatnije nazad u bolnicu, jer su joj pronašli žučni kamenac. Pored svih nevolja koje ima u ovih dva tjedna, još i ta pokora. A pustili je da toliko pokopa sina. Sprovod je bio jučer negdje kod Samobora. I sestra i šogor su se jedva nosili sa time i ne znam kako su izdržali. Čak smo i sestru morali voditi doktoru da joj da nešto za smirenje. Jer je morala ići preuzeti sina i nakon toga joj je pozlilo. A ni šogoru nije bilo puno lakše, tako da se čudim kako su uspjeli sve to izdržati. Čak je i meni u crkvi skoro pozlilo. I kad smo imali karmine nakon sprovoda i dalje mi je bilo zlo, tako da sam se jutros vratio kući, da idem u bolnicu na neku kontrolu, a popodne svojoj doktorici, da joj pokažem nalaz i da je pitam što dalje, jer sam dobio proljev i u nekoliko navrata povratio. Tako da nisam ni za što. A da bude još i gore šogora su ovih dana gnjavili i sa policije i sa još nekih mjesta da je gotovo planuo na sve njih, da ih puste ovih dana u miru, da dostojno sina pokopaju. Šogor može dosta podnijeti, ali ovo mu je bilo previše. A i mene su gnjavili iz firme jučer, sa pitanjem kada ću se vratiti i skoro sam i ja planuo, jer i meni je bilo dosta. Tako da smo svi jadni i trebati će nam vremena da se oporavimo. Dosta vremena. Toliko od mene za ovaj puta, javim se kad se malo oporavim. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.10.2016., srijeda

Doviđenja, dragi, doviđenja;

Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Oznake: Osobno


- 22:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.10.2016., utorak

Ispiranje mozga završilo

Nakon što se je jučer pročulo u medijima o toj tragediji koja se je dogodila bilo je mučno gledati što sve govori, pišu i prikazuju u medijima. I mnoge stvari koje su naveli nisu istinite i pretjerali su. Naravno, trgovački lanci se sada izvlače na sve moguće načine. I ne žele biti krivi. I ne želim ih optuživati bez dokaza, ali to iznenadno povlačenje jaja iz prodavaonice ipak nešto govori. Zatajivanje stvari. i tko zna što su uradili sa njima. Svakakve su informacije dolazile do mene privatnim kanalima, i još će dolaziti, ali ne želim ih iznositi u javnost. I ne ću ih iznositi u javnost. I bilo mi je neugodno gledati sve to, da baš u takvoj tragediji morala moja obitelj je doći u javnost i pod takvim okolnostima. A i čudno je bilo da su tako dugo trebali da saznaju takvo što i razapnu tu vijest u svim medijima. Ali što je tu je, to sve je bilo neugodno i samo dodatna sol na ranu (kako narod zna reći). Jučer je bila senzacija, a danas više nije. Što mi je drago, jer nam nije trebala ta medijska buka oko naše tragedije. I u miru se možemo posvetiti našoj tragediji i naći mir da nastavimo živjeti što najbolje znamo. Sestra njezina obitelj su za sada dobro i stabilno, mada su i oni osjetili malo tu medijsku pozornost. Ali su izdržali i bili sačuvani od novinara. Ma koliko su bili u medijima, uspjeli su ih dobri ljudi sačuvati od svega toga. Da u miru se oporave. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.10.2016., ponedjeljak

U medijima i oko njih

Najprije da kratko odgovorim na jedno pitanje iz prijašnjeg posta. Jaja su kupljena u KAUFLANDU, koji se nalazi u Samoboru. Jer moja sestra živi u okolici Samobora i obično zna sa šogorom tamo i u obližnjim trgovačkim centrima kupovati si namirnice koje su im potrebne. Tako da su oni baš imali taj peh da u toj trgovini nalete na ta zaražena jaja. A kako taj trgovački lanac dolazi do tih jaja i kako ih čuva, skladišti to je upitno. Ne želim ih osuđivati bez dokaza, ali prema ovome i onom što sam čuo preko medija (ako su te vijesti istinite) onda u meni stvarno postoji sumnja na ispravno postupanje hranom i ostalim namirnicama u tim trgovačkim lancima. Ali to je druga priča, o kojoj u ovim trenucima ne mogu razmišljati, jer sam previše okupiran mislima na događaje koji mi slijede ovaj tjedan. A danas me je pogodilo i to što su i u medijima objavili tu tragediju. A što se tiče članka, u njemu se iznosi dosta neistina koje moram ovim putem demantirati i razjasniti. Događaj se dogodio prošli vikend i ponedjeljak. Isprva su mislili da svi imaju virozu, pa su misliti da će ih to brzo proći. Ali kako ne znaju sve simptome salmonele, nisu odmah povezali sve to sa salmonelom, pa se je na žalost dogodila ta tragedija. A prema onome što sam saznao o salmoneli, ima dosta slične simptome sa virozom, naravno priznajem da nisam stručnjak u tim bolestima, i ja bih prvo posumnjao da je u pitanju viroza. A to što se je navela njihova susjeda oko kuće i kredita je velika neistina. Sestra i šogor su tu kuću kupili prije 8 godina na kredit u švircarcima, a prošle godine nakon što je ispao problem u švicarcima krenuli su i oni u taj postupak, i sad otplaćuju u EUR-ima. A to da je kuća trošna nije istina. Ona izvana izgleda da je trošna, ali iznutra je sasvim solidno uređena i stalno je dotjeruju. I sestra i šogor stvarno vode brigu o urednosti i čistoći u toj kući, a i oko djece i njih sami. Ja sam kroz te godine bio kod njih nekoliko puta godišnje i stvarno sam vidio da je kuća iznutra uredna i čista. A i djeca su isto uredna i čista. I ne može se tvrditi da je kuća trošna i jadna, kako tvrdi ta gospođa. I stalno je uređuju, kako dođu do novaca. Prošle godine su uredili jedan dio krovišta, a i iznutra su još dodatno uredili. A i planiraju da i dalje kako će doći do novaca urediti je do kraja. Naravno da se kuća ne može preko noći urediti, za to treba vremena i novaca. A to da su živjeli u siromaštvu isto nije istina. Jest da ih je kredit muči, ali uvijek su imali novaca da djeci priušte solidan obrok i da nisu gladni. A i dobri susjedi i ljudi su im još dodatno pomogli. A i njihov župnik. A i obitelj od šogora isto, a i ja isto. Tako da se ne može reći da su bili u potpunom siromaštvu, ali su uvijek nekako živjeli. Već sam razgovarao sa nekom novinarkom koja je željela da prenese tekst, i objasnio sam joj neke stvari. Sa željom da se čuje i naša strana istine. A još ću možda pokušati da se javim nekim novinarima da im iznesem neke stvari. I nadam se da će ta novinarka iznijeti dodatne ispravne informacije. Što ću već danas nadam se saznati, kada objavi članak. I moram priznati da su sestra i šogor stvarno brižni i dobri roditelji i ne može ih se optuživati da su se loše odnosili prema djeci. I to sam svugdje spreman potvrditi i boriti se za tu istinu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

U novinama 2. dio

Zahvaljujući komentaru jedne blogerice u koje me je uputila kako obaviti link evo ponovo objavljujem link sa člankom ovoj tragediji koju su i mediji počeli prenositi:

Tragedija

a i još jedan članak o istoj tragediji:

http://www.24sata.hr/news/djecak-5-umro-od-salmonele-nakon-sto-se-otrovao-jajima-495388


Nadam se da će te sada moći pročitati ovaj članak.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

U novinama

Evo malo prije sam naletio na ovaj članak koji govori o tome što se dogodilo. Moram se ograditi od nekih dijelova koje su napisali u ovom članku i razmišljam da ih u nekim stvarima moram demantirati. Samo još moram razmisliti kako...




http://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/peteroclana-obitelj-vidovic-zarazila-se-salmonelom-djecak-5-preminuo-kupili-su-jaja-u-velikom-trgovackom-centru-a-uvezena-su-iz-poljske/5146076/

Oznake: osobno iskustvo


- 10:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.10.2016., nedjelja

Kako prihvatiti?

Slažem se sa jednim komentarom u prijašnjem postu, život ide dalje. I mog preminulog nećaka ništa ne će više vratiti u život. Mada još toga nisam svjestan i ne mogu riječima opisati taj svoj osjećaj oko toga vjerovanja da ga nema. Možda će mi trebati vremena da to shvatim. Možda sam u takvom nekom duševnom i psihičkom stanju koje mi ne dozvoljava da to još prihvatim. A i slažem se oko toga da nakon ovog tragičnog događaja treba nastaviti živjeti, naučiti živjeti bez nećaka i shvatiti i prihvatiti da ga nema. I nikad ga ne zaboraviti. Znam da će biti teško i nikad se ne ćemo oporaviti od ovog tragičnog događaja u potpunosti. Jer bol će ostati, ma koliko ona teška bila i svi mi je prihvatili. Nećakinje još ne znaju za brata i što mu se je dogodilo. I po savjetu nekih stručnih ljudi još im se ne će ništa govoriti, dok se potpuno ne oporave. A to je samo još jedan u nizu događaja sa kojima se svi moramo suočiti. Objasniti nećakinjama da im brata više nema. A kako, još ne znam. Nadam se da ćemo naći nekako snage im objasniti, a i naći neku pomoć u vezi toga. Jer će biti potrebna. Ako ona uopće postoji. Samo sam toliko se čuo sa nećakinjama da me čuju i znaju da mislim na njih i da ih nisam zaboravio i da ih ohrabrim. Jer i moju podršku kao ujaka trebaju. Barem ja tako mislim i osjećam. Jer su još ranjive i male da bi se znale nositi sa takvom tragedijom kakva je gubitak malog djeteta. I biti će im potrebna potrebna pomoć nas odraslih, ma koliko teško to bilo. Ne zamjerite mi što toliko pišem o ovoj tragediji, ali od kada se je dogodila nekako ne mogu misliti na ostalo. Znam da bih morao misliti i na posao i još neke probleme, ali nekako se još ne osjećam spreman suočiti sa svime time. A morati ću se, jer kako sam na početku pisao, život mora ići dalje, ma koliko teško bilo. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.10.2016., subota

Rođendan u bolnici

U današnjem postu ne znam što da pišem, a vuče me da napišem nekoliko riječi. Možda me nešto tjera da izbacim iz sebe neke misli koje me muče. I da neke stvari ne držim u sebi. Mislim da sam jednom priliko negdje čuo ili pročitao da nije dobro sve držati u sebi. I da trebamo to izbaciti iz sebe. Pa ču zato pokušati napisati nekoliko riječi. Jer kako sam napisao, nešto me tjera da napišem par redaka. Danas sam se čuo i sa nećakinjama. I obje su žalosne što su bolesne i moraju biti u bolnici. I pokušao sam ih malo utješiti i ohrabriti neka se drže hrabro da će već ozdraviti. Bilo mi je malo teško ih čuti, jer ipak su one još uvijek djeca. I još je gore što je mlađoj nećakinji danas rođendan. I danas slavi svoj 8 rođendan. I žalosno je da svoj rođendan mora slaviti u bolnici, a ne kod kuće sa svojom obitelji i prijateljima. I još je žalosnije što će joj ovaj rođendan obilježiti žalosni gubitak brata. Kojeg je jako voljela. Jer su svo troje bili povezani i dobri si i voljeli se jako bratskom ljubavi. Mada su se znali i posvaditi, ali ipak su nekako bili povezani bratskom ljubavi. I vidjela se je ta ljubav među njima. Posebno starije nećakinje, koja sa svojih 11 godina sve više pokazuje neku zrelost i kako je starija sve više ta zrelost polako kod nje dolazi do izražaja. Kako je ne viđam svaki dan, već svakih nekoliko mjeseci, tako se i svaki put iznenadim koliko je narasla i koliko je svaki put sve zrelija i nekako pametnije i odgovornije. Naravno i kod mlađe nećakinje ostajem iznenađen koliko je narasla i zrelija. Lijepo je promatrati djecu kako rastu i sazrijevaju. I polako kroče prema svojoj odrasloj dobi. Tako da se svaki puta veselim susretu, ali od sada više ne će biti isto, jer nedostajati će njihov brat, koji je bio vedro i veselo dijete, koje sada uživa sa anđelima i bdije nad svojim sestrama anđeoskom ljubavi koju samo anđeli znaju pružati. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobna iskustva


- 16:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.10.2016., petak

Oporavljaju se

Moja sestra i njezini se polako oporavljaju od te salmonele. Lijekovi i infuzija im je pomogla i pomaže. Mada još uvijek imaju neke tekobe i trebati će im još nekoliko dana da se oporave i da ih sve polako otpuste iz bolnice. Moj šogor je izgleda malo gore prošao, doktori mu rekli da su mu bubrezi malo dobili, tako da sam malo zabrinuti da ne će imati problema sa njima. Te ga idući tjedan vode na još neke pretrage, valjda da budu sigurni da nema nekih većih komplikacija. Neki doktor je pričao mojoj sestri da na žalost koliko god dobro skuhali jaja ili spekli ili kako ih već pripremili nisu sto posto sigurni od salmonele, pa čak ni oni sami doktori isto, a i u bolnici. Te da rizik uvijek postoji kod salmonele. Tako da mi se iz te priče čini da je ta salmonela neka opasna i prokleta bakterija (jer to ona i jeste), kad može preživjeti pripremu jaja za jelo. I zato uzalud ne pričaju u medijima svi ti doktori i ostali stručnjaci vezani uz medicinu da treba dobro pripremiti hranu. Opreza nikad dosta, ali ipak neki rizik uvijek postoji, jer u svježim namirnicama nikako ne znate što se krije. Ali što je tu je, jesti se mora i ne treba paničariti oko toga. Inače, trenutno smo nekako svi mirni i malo se smirili nakon prvotnoga šoka, ali to je možda samo zatišje pred buru, jer još uvijek treba obaviti još jedan najteži posao. A to je pokopati to malo dijete, mojeg slatkoga vedrog anđela Mirka. Što me malo zastrašuje, jer u pitanju je malo dijete, a dijete je najteže pokopati. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.10.2016., četvrtak

Nepoznanica

Nekako kako vrijeme prolazi i saznajem neke nove detalje ove tragedije, sve više spoznajem da je mogla biti puno gora tragedija nego je bila. I kako vrijeme ide, nekako sve više postaješ pomalo svjestan što se je još moglo dogoditi. Ali srećom nije. I to sve zbog prokletih zaraženih jaja. Mada još nije sve službeno, ali ipak mora biti zbog tih prokletih jaja koja su jeli u subotu navečer. Jer nakon toga im postalo loše i sve krenulo po zlu i u užasnu tragediju, koja je mogla biti i gora da nisu na vrijeme reagirali. Barem si ja tako tumačim. Čitam vaše komentare i hvala vam svim tim lijepim riječima. Znam da ne možete pronaći prave riječi koje bi napisali u komentaru. U takvoj tragediji ne mogu se pronaći prave riječi, ni ja ih ne mogu pronaći. I ne znam pronaći. Posebno prema svojoj sestri i njezinom mužu, kojima je najteže. I nikad ih ne ću moći pronaći i nikad ih ne ću znati i moći utješiti. Jer nikad nisam bio u takvoj situaciji i nikad nisam se nadao da ću se naći u ovakvoj situaciji, da će mi sestra i šogor morati pokopati vlastito dijete. To nitko nikada ne očekuje i nada se tome. Život je jedna velika nepoznanica, budućnost je jedna velika nepoznanica i misterij. Ni nakon toliko tisućljeća još uvijek ne možemo naći odgovore na mnoga pitanja. I pitam se hoćemo li ih ikad pronaći na ovome svijetu. Možda su mnoga pitanja osuđena da im nikad ne pronađemo odgovor i da nam ostanu jedan veliki misterij i nepoznanica. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.10.2016., srijeda

Krivac salmonela

Nekako se sve više konačno otkriva što se je zapravo dogodilo. I prema onom zadnjem što sam saznao od sestre, na kraju će ipak biti kriva neka jaja koja su kupili u nekom trgovačkom centru. I na koja su baš moja sestra i šogor ne znajući da su zaražena salmonelom morali naletjeti. Jer je sve više nalaza koji potvrđuje da su zaraženi salmonelom i da su moguće od tih jaja je dobili. Ali ipak još moramo sačekati nalaz stručnjaka, jer su uzeli sve moguće briseve iz kuće, a i ta jaja i odnijeli ih na testiranje. Da vide da li je baš u njima ta salmonela ili nije. Ali vjerojatnost je velika. Inače, moja sestra se dobro oporavlja. A i šogor mada je još uvijek dehidrirani, prema zadnjim informacijama. A što se nećakinja tiče, i njima pomalo ide na bolje, ali ipak će im ostati trauma na ovaj tragičan događaj koji su proživjele. Bile prisiljene proživjeti. Pored što sam zabrinuti za sestru (i šogora) kako će se oporaviti i preživjeti sve to, trenutno sam najviše zabrinuti za nećakinje koje su stvarno preživjele užasan šok. Jer one su još uvijek djeca koja nisu zaslužila da u ovoj svojoj dobi dožive takvo što. Na kraju sam se jučer uspio i sa sestrom čuti navečer. Po glasu je malo bolje, ali ipak osjećam da joj nije lako. Ne ispitujem je, već joj puštam na volju da sama mi priča o svemu tome, kako bude spremna. Jer i za nju je to užasan šok i ne znam kako će ići sve dalje. Nekako puštam da sve ide korak po korak. Znam da moram brinut i za sebe, ali u ovoj tragediji moram biti jak radi tih nećakinja i sestre i šogora. Toliko od mene za sada. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.10.2016., utorak

Užas se nastavlja

Teško je. Teško mi je. Znam da sam jutros napisao da se neću javljati ovdje zbog ove tragedije koja je zadesila moju obitelj dok ne saznam sve detalje. Ali ipak na kraju moram napisati još nekoliko riječi. Još se ne znaju točno sve informacije. Danas ujutro sam se čuo kratko sa šogorom i zadnja informacija je da doktori sumnjaju na salmonelu. I svi dobivaju neku infuziju. Sa nećakom ne znam još uvijek što je bilo i što se je točno dogodilo, samo to da su ga jučer rano ujutro našli u krevetu da ne diše. I da je bila policija i hitna kod njih. I da im je kuća zapečaćena. Tako da ne znaju kada će se moći vratiti kući, a niti kada izaći iz bolnice i obaviti sve ostalo. A mene je sve to jučer toliko pogodilo da sam morao zatražiti liječničku pomoć i čak su me poslali u bolnicu na neki pregled. A danas sam išao svom doktoru opće prakse i otvorio bolovanje, jer još uvijek sam pod nekim šokom ili što li je već to. Da se smirim i sredim i vidim što i kako dalje. Do sestre ne mogu još uvijek, jer je u bolnici u Zagrebu. Jutros sam se čuo sa njom i šogorom i po glasu sam osjetio da nisu dobro. Osim što primaju infuziju svi odreda, vjerojatno su i pod nekim sedativima, jer ova tragedija je užasna i ne znam kako će je prebroditi. Mislio sam ići danas do njih, ali sestra mi je rekla da ne dolazim, jer nemam gdje biti. Pa sam je poslušao, dok mi ne javi kada da dođem do nje. Tako da mi je užasno teško što ne mogu do nje da je vidim uživo i da joj pružim riječ utjehe. Ali ću barem pokušati da je nazovem i da joj barem tako budem podrška, ako će baterije mobitela toliko izdržati. Hvala svima vama dragi blogeri na iskrenim riječima sućuti i podrške. I te riječi mi puno znače. Hvala vam od srca. Znam da su riječi preslabe u ovim trenucima ove teške tragedije, ali vjerujem da su iskrene i od srca. I nemojte mi zamjeriti što riječima ne mogu opisati ono što osjećam i proživljavam, a i moja obitelj. Jer ovo je stvarno užasna tragedija koja nas je zadesila. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 16:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Tragedija u obitelji

Dragi moji blogeri, kao što sam jutros napisao, jučer se je dogodila jedna tragedija u mojoj obitelji. Na žalost, još nisam u potpunosti spreman da pišem što se je dogodilo, jer sam u strašnom šoku, ali pokušati ću napisati nekoliko riječi. Naime, u nedjelju je moju sestru i njenu obitelj potrefila kako su prvo mislili viroza. I jučer ujutro su mislili da odu sa djecom doktoru da vide kako da se svi izvuku iz toga. Ali to na žalost nisu doživjeli. I jučer kada sam išao kući nazvao sam sestru i javila mi je užasnu vijest, umro je moj jedini i najdraži nećak Mirko. Ne znam kako se to dogodilo i što je bilo, jer se sve to još uvijek istražuje. Jer informacije dolaze do mene na kapaljku. Tako da sam ostao u užasnom šoku, koji me još drži. Na kraju su i nećakinje tijekom dana završile u bolnici, a navečer su i moju sestru i šogora zadržali u bolnici jer i njima nije dobro. Tako da smo svi u šoku i ne znamo što bi mislili. Najteže je svima njima. A i meni dosta, jer još do njih ne mogu. Da ih vidim i čujem što je bilo, jer mi je stalo do njih. Stoga vas molim da mi ne zamjerite ako ne pišem sve i odmah, jer ovo je teško razdoblje za sve nas. Sa kojom se moramo nekako nositi i pokušati je nekako prebroditi. Morao sam ipak ovo napisati, jer ne mogu više sam nositi svu tu bol koja se nadvila nad moju obitelj. Hvala svima na izrazima sućuti. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost
vjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 09:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Tragedija

Jučer se je u mojoj obitelji dogodila jedna strašno užasna tragedija, o kojoj još nisam spreman pisati i ne znam kada ću biti spreman pisati. Stoga mi ne zamjerite što idućih dana ne ću moći pisati ovaj blog, dok se ovo sve ne sredi i smiri. I ne saznam sve detalja. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, obitelj


- 07:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.10.2016., nedjelja

Kontrola

Da, imam hipotireozu. I ne bih baš sto posto krivio Černobil za tu svoju bolest. Možda ima nekog malog utjecaja, ali prije bih rekao da sam tu bolest dobio od stresnog života zadnjih godina i ovih nekih bolesti koje sam spomenuo u prijašnjem postu i još nekih problema koji se već godinama vuku. I koje nikako da riješim. Na žalost ne ću ozdraviti, ali barem mogu da pokušam svojim načinom života držati tu bolest pod kontrolom. A to je ponekad teško, jer nikad ne znaš što te može uznemiriti ili što li već. Pa to utječe na štitnjaču. Odlazim redovito i na kontrole i po nekoliko puta godišnje. Znam ići i po tri ili četiri puta na kontrolu. A kada je svaka iduća kontrola to zavisi kakva je zadnji nalaz bio. Ovo proljeće je opet bio malo povišen taj neki TSH hormon. Pa sam morao početi piti pojačanu dozu tableta. I ovih dana moram nekako se organizirati da obavim kontrolu. Jer baš me interesira kako mi sad radi štitnjača kada imam posao. I kad sam pod opterećenjem fizičkog rada na poslu. Jer svi ovi dosadašnji nalazi su mi bili rađeni kada sam bio bez posla i svega što on donosi. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.10.2016., subota

Štitnjača

Negdje prije četiri godine zaposlio sam se u jednoj firmi koja se je bavila sortiranjem smeća. I tada počinje moj problem sa jednom bolesti. I to sa štitnom žlijezdom. Naime, kako je to bio odvratan posao koji je izazivao neka zdravstvene probleme, ostavio je traga na toj žlijezdi, a i kasnije neke stresne situacije koje sam prošao. Prvo sam na tom poslu dehidrirao, pa sam dobio bronhitis, pa sam dobio neku bakterijsku bolest na bubrezima, a završilo je sa sindomom iritabilnog debelog crijeva. A cijelo vrijeme me i anemija mučila. To sve sam nekako prebolio i oporavio se. A onda su počele stresne situacije, poslodavac nije isplačivao plaču, nakon čega nam je dao otkaz. Pa sam doživio neke probleme sa nekim računima, pa neke kvarove u stanu, pa mi je netko auto razbio i do dan danas nisam saznao tko je ta divna osoba koja mi je to uradila. Te je sve to ostavilo traga na mojoj štitnoj žlijezdi. Nakon nekoliko odlaska na neke kontrole, dijagnosticirano mi je da imam problema sa nekim lučenjem hormona u štitnjači. I morao sam početi da pijem neke tablete za nju. Danas je sa štitnjačom u nekoj normali uz pomoć tih tableta. I za sada nemam nekih drugih ozbiljnijih problema sa zdravljem. Osim ponekad sa prehladom i sličnim. Tako da se od tada borim sa tom bolesti, koja je neizlječiva, ali se može živjeti sa njom i imati je pod kontrolom, tako dugo dok pijem te neke tablete i idem na kontrolu kod doktora. I nekako se za sada dobro nosim sa tim problemom i nadam se da će tako i ostati. I na kraju svim dobrim ljudima u Lijepoj našoj želim Sretan Dan neovisnosti. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.10.2016., petak

Kiša i svježije vrijeme

Sjedim za stolom i za kompjuterom, i pokušavam smisliti neki tekst za ovaj post. Surfam mrežom svih mreža u potrazi za inspiracijom, ali nikako da je nađem. O poslu mi se ne da pisati, jer nema ništa novo. Sve je po starom i odvija se tako kako se i odvija. A i pomalo sam se zasitio pisati o poslu. Gledam kroz prozor van i pitam se da li će početi padati kiša ili ne. Bio sam malo prije skočiti do grada nešto riješiti, i usput osjetio prve sitne kapljice kiše. I pitam se da li ću morati na posao po kiši ili ne. Ova kiša je stvarno postala dosadna. Nikako da se odluči koliko i kada će padati. Neka se već jednom odluči, pa da imamo malo mira od nje. Nisam protiv kiše, treba nam da natopi zemlju. Ali da tako bude dosadna, to mi nikako ne ide u glavu. Vani je sve hladnije, pa se čovjek mora sve toplije oblačiti. Moram idućih dana da izvadim zimske jakne, da vidim koliko ih treba očistiti i pripremiti za zimu. A i poplun isto izvaditi, da se malo prozrači, da ga mogu koristiti. Jer noći su sve hladnije, a noću još uvijek ne držim upaljeno grijanje. Nekako mi još nije potrebno. A i volim da mi u stanu preko noći malo bude svježije, jer nekako lakše i bolje spavam. Zadnjih godina imam malo problema sa spavanjem, valjda zbog tih životnih problema koji me muče. Barem jednim dijelom. Ali od kada radim, noću lakše zaspim i spavam. Jer posao me dosta iscrpi, pa zaspim gotovo u trenu. Unatoč što ponekad i kavu popijem prije spavanja. Što mi je drago, jer ne moram popiti tabletu za spavanje. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.10.2016., četvrtak

Miješanje zaršilo

Evo, jučer sam konačno polagao tu neku zaštitu na radu. I nadam se da sam je uspio položiti. Što ću saznati valjda idućih dana. I samo zbog toga su me jučer prebacili u jutarnju smjenu, zajedno sa još nekoliko kolega, da ne moram dolaziti posebno u firmu zbog toga. Što je s jedne strane dobro, a s druge strane bilo je malo naporno. Jer sam dan prije bio u podnevnoj smjeni, pa nije baš bilo puno vremena za odmor. Ali preživjeli smo i sada polako možemo ići dalje. Kako sa poslom, tako i sa ostalim stvarima. Na poslu je ovih dana nekako puno bolje nego prijašnjeg tjedna i sve ide nekim svojim mirnijim tokom. Miješanje salate je izgleda gotova. Tako da će mi ostati u dobrom sjećanju, a i u nekom dobrom iskustvu, jer sam konačno vidio kako se u nekoj tvornici radi ta miješana salata. Te tako stekao jedno novo iskustvo. Mada moram priznati da nije neka velika mudrost u slaganju te miješane salate. Staviš u nju nekoliko vrsta povrća, dobro promiješaš, ubaciš u neke flašice sa nekom tekućinom i malo ih prokuhaš i salata je spremna za prodaju. A moj jedini doprinos je bio u tome da sam je morao dobro promiješati. A što se tiče zaštite na radu, da to polaganje zaštite na radu je obvezno i moraš ići polagati svaki put kada poslodavac traži od tebe. Makar ju polagao tko zna koliko puta, ipak se moraš odazvati tome, jer u protivnom ti poslodavac može dati otkaz. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.10.2016., srijeda

Osvrti

Na početku ovog posta sam pomalo u dilemi o čemu da pišem. Ali najprije malo da se osvrnem na vaše komentare. Drago mi je čitati vaše komentare. I mnogi od njih mi se sviđaju i hvala vam na njima. I na riječima podrške. Cijenim ih. U nekima sam našao inspiraciju da napišem neke dijelove prijašnjih postova. Ako se tko osjetio uvrijeđeni time, molim ga za oproštenje i ispričavam se što sam ih iskoristio kao inspiraciju. Nije mi bila namjera da ikoga uvrijedim, već da se dijelom složim sa komentarom ili da pokušam iznijeti slično mišljenje. Koliko sam uspio, procijenite sami. Da, bude malo lakše na poslu kada imaš nekog kolegu ili kolegicu sa kojim se znaš. I kada je taj kolega koliko toliko bolji od nekih drugih. Ne možemo svi biti savršeni i slagati se međusobno. Bilo bi tada previše lako nam u životu. Ali moramo nekako se međusobno i prihvaćati jedni druge takvi kakvi jesmo i nastojati ići naprijed. Jesam zadovoljan sam većinom događaja koji se trenutno odvijaju ili su se dogodili. Mada je moglo možda biti i bolje, i može biti bolje, ipak ne mogu nezadovoljan. Ne pišem o svakom događaju u svom životu koji se odvijaju trenutno u mom životu ili su se dogodili, jer nisu za javnost. I nekima od njih nisam zadovoljan, jer nisu se trebali dogoditi. I nisu mi trebali u životu, ali pošto su se dogodili i odvijali tako kako i jesu, moram se nekako nositi sa njima i naučiti nositi sa njima. Jer neki od njih nisu lagani i trebati će mi mnogo truda da se nosim sa njima. I nadam se da će s vremenom se pozitivno riješiti. I zauvijek ostati u prošlosti. I više mi ne komplicirati sadašnji i budući život. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.10.2016., utorak

Novi kolega na poslu

Unatoč što imam kišobran sa sobom kada pada kiša, znam pokisnuti. Tako da od njega baš nema neke koristi. Ali kako se od kiše namočiš, tako se i osušiš. Ovih dana malo čitam neki knjigu o zaštiti na radu, jer firma traži da ju polažem ovih dana. Čitam ju tek toliko da se podsjetim o nekim stvarima. Unatoč što sam malo nervozan, mislim da ću je položiti. Bar se nadam. U koju god sam firmu došao raditi, ponovo sam moram polagati tu neku zaštitu na radu. Tako da ni tome nikad kraja. Ali ne žalim se, jer glavno je da radim i da sam dobio posao. Makar je na mjesec dana produžen ugovor i da možda mi ne će biti ugovor produžen, ali sretan sam da radim i da znam da će mi plača doći. Na kraju je jučer na poslu prošlo sve dobro. Bilo je nekih malih problema, ali sve u svemu bilo je dobro. Tako da sam se uzalud brinuo. Te mi je to poticaj da danas i idućih dana ne budem zabrinuti i odem na posao mirniji. Dobili smo nekog novog kolegu na poslu, sa kojim sam radio ponovo na mješanju te neke salate. I sve je išlo dobro i radio sam sa tim novim kolegom puno bolje nego sa onim bivšim. Tako da nije bilo problema i prigovora na naš rad. Što znači da je taj problem bio najviše zbog tog bivšeg kolege. A taj novi kolega mi je već poznat iz neke bivše firme, tako da smo se razveselili što smo se vidjeli nakon dužeg vremena i što ponovo možemo zajedno raditi. Ipak ima i dobrih stvari koje mogu doživjeti na tom poslu. I moram priznati da sam se ugodno iznenadio tom kolegi. Sa kojim sam se prisjetio nekih stvari, a i saznao neke nove. Tako da sad imam neko novo društvo na poslu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost
vjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.10.2016., ponedjeljak

Napetost na početku tjedna

Na početku svakog radnog tjedna osjećam neku nervozu zbog posla. Što će mi taj tjedan donijeti na poslu i koje sve dobre i loše situacije. Ali na kraju tjedna osjetim neko olakšanje, jer ipak je tjedan prošao koliko toliko je prošao dobro. Neki dani su bili bolji, neki lošiji. Ne mogu svi biti isti. Tako i na početku ovog tjedna osjećam se pomalo nervozno zbog početka radnog tjedna, koji ne znam što mi donosi. Znam da ne mogu biti prorok i vidjeti budućnost. Ali ipak znam da će na kraju sve proći dobro i da sam se uzalud brinuo. Ljeto nam je prošlo i odavno završilo i u Varaždinu su nastupili prvi jesenski dani. Pa će na poslu biti malo lakše raditi. jer ne će nas mučiti vrućina. Ali će je zamijeniti svježina ovaj tjedan. Koja će nam malo olakšati rad na poslu, a zimogroznima zagorčiti rad. Ali ja se ne žalim jer nekako ova svježina mi odgovara. Nije onako vruće kao u ljeti, a opet nije ni užasno hladno kako zna biti u zimi. Stoga po ovakvom vremenu puno lakše radim i živim. Ali ne volim baš kišu. Zapravo kada po kiši moram ići nešto u grad obaviti, pa onda pokisnem. Tako i danas, kod mene pada kiša kao luda, a ja sam morao ići da platim neki račun u grad. Pa sam pokiso kao kišna godina. Ali osušiti ću se ja do odlaska na posao, gdje ću opet da budem okružen vodom i biti sav mokar. Tako da mi je početak ove jeseni obilježen vlagom i sušenjem. Toliko od mene. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.10.2016., nedjelja

Kolega je dobio otkaz, ja novi ugovor

Da, na žalost nitko ne voli loše, i još k tome bezobrazne i svadljive radnike. Na žalost, ja pomalo ne žalim takve radnike, jer znaju takvim svojim ponašanjem dovesti dobre i poštene radnike isto u nevolju i povesti ih u nevolju. Tako da ih pomalo ne mogu žaliti. Ne zamjerite mi na ovakvom stavu, ali ja to ne mogu podnijeti. Slažem se da i njima jedan takav jednostavan i ne zahtjevan posao dobro dođe. Ali ne moraju svojim ponašanjem da ugrožavaju one ostale dobre i poštene radnike koji samo žele svojim radom u toj firmi zaraditi za svoj kruh i ostale potrebe koje imaju u svojim životima. Jer ostali radnici koje sam tamo upoznao i susrećem su dobri radnici i ljudi. Koji samo žele mirno raditi i obaviti što je bolje svoj dio posla. Na kraju je taj radnik dan kasnije u petak, dobio otkaz sa još nekoliko radnika, a ja sam dobio novi ugovor na potpis i koji mi traje do kraja Listopada. A što se mene tiče, kao što sam rekao dobio sam novi ugovor i nastavio sam raditi u toj firmi. Dan kasnije, u petak sam vraćen na taj posao mješanja salate koji sam bolje radio nego dan ranije. A i idući dan radio na nekim drugim poslovima koji su bili potrebni. Naime, priroda ovog posla je da svaki dan ne radim uvijek na istom poslu. Te me šefovi, kao i ostale radnike, prebacuju na poslove koji su potrebni da se obave taj dan. Tako sam jučer, u subotu, radio na dovršenju pakiranja limenki punih cikle u neke pakete. Te na liniji pakiranja nekih feferona u neke bačve, u koje se je još dodala neka tekućina, da se tako pripreme ta slaganje ajvara i još nekih proizvoda u kojima su potrebni tako pripremljeni feferoni.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.10.2016., subota

Novi ugovor i nevolje

Nakon što sam zadnjih nekoliko dana pisao malo o svojoj ribici i želji da se počnem baviti akvaristikom, i nakon dužeg vremena malo ću opet pisati o poslu. Zadnjih nekoliko dana je bilo naporno na poslu. Pošto ovaj tjedan većinom radim na liniji pripreme miješane salate, i to negdje na početku linije, gdje sa još nekoliko kolega miješam tu miješanu salatu, nakon što nam jedan kolega ubaci u neku veliku posudu namirnice potrebne za miješanu salata, jedan dečko i ja te namirnice moramo sa nekim vilama dobro promiješati te namirnice. I kako smo zbog tog kolege jednom priliko loše miješali tu salatu i nakon što se je on počeo pravdati sa nekim kolegicama i kolegama i ja sam ispao kriv, tako da su nas premjestili na drugo radno mjesto. Tako da sam i ja ni kriv ni dužan isto ispao loš, i mene su premjestili. I morao sam raditi neki drugi posao. I nakon toga sam bio jadan i ljut zbog tog kolege, jer sam ispao i ja loš. Tako da ne znam što će sa njim na kraju se dogoditi. Ali ja sam nakon toga samo šutio i nisam se želio išta žaliti, jer nisam želio doljevati ulje na vatru. I mirno išao da što bolje pokušam do kraja smjene raditi taj posao. A taj kolega se i na tom nekom novim poslovima nešto pravdao i nastavio svaditi sa još nekim kolegama. Pa je čak i neki bazen za štopao u kojem se čiste i peru patliđani za ajvar. Tako da su neke kolege bile nervozne i ljute na njega. A ja se nisam želio petljati u sve to i samo sam šutke u miru pokušao dalje raditi taj svoj posao oko rezanja patliđana za ajvar. Jer nisam želio da još više stradam zbog tog genijalca. Ako on želi da si stvara neprilike neka samo izvoli, meni one ne trebaju, ja samo želim mir od takvih ljudi i što bolje raditi svoj dio posla. A što će se dogoditi sa tim kolegom, vidjeti ću idućih dana. Jer naime danas su nam počeli davati na nove ugovore na potpis. I meni su ga donijeli i potpisah ga na idućih mjesec dana. Tako da sam bio zadovoljan zbog toga, jer to je znak da imam ovaj posao na idućih mjesec dana. I nadam se da ću ga raditi do kraja. Jer tko zna što će biti u međuvremenu. Jer ipak se sezona bliži kraju. Pa je moguće da će to biti to. I to je jedina lijepa i dobra stvar koja mi se je dogdila ovih dana. Ali o svemu ostalom drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se