Crna svjetlost

< rujan, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni
Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara;

Fotograf amater:
volim fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...


Vrtlar-amater
zadnjih dvije godine sam ponovo krenuo u bavljenje vrtlarstvom kao amater, i počeo sam sa uzgojem neko cvijeća, povrća, voća...

Volim glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mi:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine...

30.09.2016., petak

Malo o ribici

Da, akvaristika je skup hobi i zbog toga nije lako i jednostavno započeti se baviti sa tom predivnom animacijom. Već se polako kreće u tu avanturu, koja uz puno truda može uzvratiti lijepim užitkom. A i iziskuje puno znanja o ribicama koje se uzgajaju i drže kao ljubimci. A i o kemiji vode, biljkama koje su u akvariju i tako dalje. Tako da ću još puno stvari oko svega toga morati da naučim prije nego krenem ozbiljnije u akvaristiku. A što se tiče ove moje ribice, u ovih mjesec dana što je imam nekako sam je polako upoznao i još upoznavam. I primijetio sam da je dosta razigrana i vesela ribica. Veselo pliva akvarijem kada sam kod nje. Naime, akvarij držim na radnom stolu, tako da mogu uživati u promatranju te ribice kada si nešto radim na kompjuteru. I da mi bude stalno na oko, A taj akvarij je na nekom drvenom okruglom pladnju, jer sam naišao na podatak da akvarij nije poželjno da bude direktno na stolu ili sličnom. Pošto nemam neko pametnije riješenje, moram se poslužiti time. A ribica kada želi skrenuti pažnju na sebe, počne da cmokće na površini vode. A čak i neki kamen prevrtati. Samo da privuče moju pažnju. A i stalno nešto mota oko tih nekih kamenčića koji se nalaze na dnu akvarije. Kao da nešto traži. Ne znam što, ali uvijek nešto se mota oko tih kamenčića. Dajem joj dosta hrane, pa sumnjam da je baš toliko gladna. Tako da ne znam kako bih to protumačio. A i moram priznati da imam dojam da je nekako narasla od kada sam si je nabavio. Što mi je drago. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 15:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.09.2016., srijeda

Prve ribice i akvarij

Ni meni nije lijepo držati ribicu u staklenoj kugli. Ni ja ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Čitajući malo neke tekstove na Internetu, u nekoliko njih sam primijetio da autori članaka su pisali da to nije život ribice, držanje je u nekoj staklenoj kugli, već mučenje. Sa čime se i ja slažem. Već da ih treba držati u puno većim akvarijima uz adekvatnu opremu. Kada sam prije nekoliko godina si nabavljao prvu ribicu, kupio sam u toj trgovini taj neki šesterokutni akvarij u koji navodno stane 8 litara vode, i u kojem sam držao tada prvu ribicu, i sada držim ovu ribicu. Za sada je držim, jer još nisam financijski spreman da si nabavim veći akvarij u kojem bi držao tu ribicu, a i još poneku ribicu kada ću si ih nabaviti. Tako da se za sada moram zadovoljiti sa time. Mada moram priznati da mi nije pravo da je držim u tako malom akvariju. Zato mi je želja da si jednog dana nabavim veći akvarij u kojem bi je držao, a i te neke filtere za vodu. Jer stvarno želim da toj ribici (a i onima koje si želim nabaviti) priuštim dobar život. A i jedan od razloga zašto s vremenom želim nabaviti veći akvarij, pa čak i neke filtere jest dobrobit ribice. Što se nadam da ću i uspjeti s vremenom, jer stalo mi je do te ribice. Te mi je ta briga za tu ribicu još jedan dobar poticaj da si nađem što prije novi posao, koji ću duže moći raditi. Želio bi se zahvaliti blogeru "sagittariuclassic" na brzom tečaju iz akvaristike. To sam i ja već zaključio iz tekstova koje sam čitao na Internetu. Te se nadam da ću jednog dana si moći priuštiti jedan tako veliki akvarij u kojem ću moći postići taj biološki ciklus i samo održivi akvarij. Ali o tome drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 15:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.09.2016., utorak

Početnik u akvaristici

Da, možda je to ona prava zlatna ribica koja će mi jednog dana ispuniti neku želju. Nikad se ne zna. Za sada ovu zlatnu ribicu imam u akvariju od 8 litara. I ono malo koliko sam čitao i proučavao neke tekstove na Internetu to je premali akvarij za tu ribicu i trebao bih imati puno većeg. Pošto si razmišljam nabaviti još nekoliko ribica, pa će mi ionako trebati veći akvarij. Za sada razmišljam da si nabavim od nekih 40 litara. Tako da njime dobijem više mjesta za neke nove ribice. Ali s obzirom da sam još početnik, ova jedna ribica mi je dosta. A kao početnik radim neke početničke greške, kao taj da imam možda premali akvarij za tu ribicu, pa ću morati poraditi na tome da si nabavim taj veći akvarij, koji mi je za sada preskupi, ali kako ću doći do novaca nabaviti ću ga jednog dana. A i nabaviti si neke filtere za vodu i zrak, jer njih nemam. Ali pošto su oni malo jeftiniji, možda ih nabavim i ranije, čim zaradim neke novce. Ali jedina stvar koju u međuvremenu mogu nabavljati jest kamenčići za akvarij. Što već skupljam polako po vrtu i sličnim mjestima, kako mi se svidi koji kamen, tako ga pokupim i odnesem kući gdje ga očistim i držim u nekoj posudi dok ne bude došlo vrijeme da ih iskoristim. A i koliko sam shvatio iz tih nekih tekstova na Internetu neki akvaristi sami si nabavljaju neke stvari za akvarij. Tako i ja polako sakupljam te kamenčiće za budući akvarij. A što se tiče biljaka u akvariju, sa njima ću još sačekati i jednog dana ću možda i njih staviti u akvarij. Ali prije toga moram pokušati steći što više iskustva u tom području, jer to je veliko područje koje se mora savladati. A koliko sam još iz tih članaka uvidio tu je i briga oko kakvoći vode i sličnim stvarima. Tako da nije lako ući u to područje akvaristike. Toliko od mene za sada. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, hobi


- 17:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.09.2016., ponedjeljak

Zlatna ribica

Ne znam da li se to već može nazvati nekim hobijem ili ne, ali ipak se možda može nazvati jedan početak jedne divne animacije. A to je akvaristika i držanje ribica kao kućnih ljubimaca. Naime, prije nekoliko godina sam na nagovor jedne osobe si kupio neki akvarij i jednu ribicu Black moly. Mislim da se tako zvala. Ali nakon nekih godinu dana mi je iz nepoznatih razloga uginula. Te sam dugo bio bez ikakve ribice u kući. Prije jedno mjesec dana sam nakon dugog razmišljanja ponovo odvažio da si nabavim neku ribicu, jer ovo ljeto me je ponovo uhvatila želja da si nabavim neku ribicu za ljubimca i da ponovo ispočetka počnem se baviti akvaristikom. Ovaj puta sam si nabavio zlatnu ribicu, jer nekako mi se je ona svidjela. I kupio sam je u nekoj trgovini kućnih ljubimaca sa nekom hranom za nju. A odvažio sam se na to, jer već godinama mi je želja da imam nekog kućnoga ljubimca. Zapravo već godinama mi je želja da imam nekog ljubimca. Kako živim u stanu i kako ponekad dugo znam izbivati iz stana tijekom dana, i razmišljanja kojeg ljubimca da si nabavim odluka je pala na ribice. Jer kako sam nakon razmišljanja shvatio, pas i mačka traže puno veću brigu, nekako mi se je činilo da je ribica dobar izbor. I tako sam si nabavio jednu za početak. Naime, baš nemam nekog iskustva iz područja akvaristike i držanja ribica, to mi je dosta za početak. I u ovih mjesec dana druženja sa tom ribicom i brigom oko nje, nekako mi se je ponovo svidjelo imati ribicu za ljubimca. I kako vrijeme ide, sve si više mislim da počnem polako istraživati to područje akvaristike i uzgoja i držanja tih malih ribica, jer nemam neko znanje iz tog područja. Tako da jednog dana se mogu odvažiti na veći akvarij i još koju ribicu te polako počnem se baviti i akvaristikom i da imam te divne ribice za ljubimce. Jer u ovo malo vremena sam uvidio da su te male ribice predivna stvorenja, da je ta zlatna ribica prekrasno i divno stvorenje koje mi je ispunilo dom i život. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 16:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.09.2016., nedjelja

Kraj još jednog radnog tjedna

Najprije bih se želio zahvaliti svima koji su čestitali rođendan mojoj nećakinji. Lijepe su čestitke i prenijeti ću ih Jeleni. Samo neka je zdravlja i pameti pa će se sve ostalo već nekako riješiti. Evo još jedan radni tjedan je završio i lijepo se uživa u nedjelji. Malo sam nakon tjedan dana ponovo bio na vrtu i počeo sam da pripremam gredu za sadnju nekih lukovica tulipana, kao što sam pisao želja mi je da na neku novu gredu na novom mjestu ih posadim. Sa nadom da će mi izrasti iduće godine. Tako da se nadam da ću to uspjeti idući tjedan obaviti. Ako mi posao i još neke obaveze dozvole. Jer nas izluđuju šefovi sa promjenama smjena usred tjedna. Tako da su sve kolege na poslu pomalo ogorčene sa time. Ali koliko god se bunile, ne mogu si baš puno pomoći. I mene to mući, ali ne želim se puno uznemiravati sa time, već se nadam da ću pronaći neki novi posao u drugoj firmi. Pa se nadam da ću se riješiti tog problema. A dok se to ne dogodi, valjda se posvetiti drugim obavezama koje me muče u životu. Osim tog vrta imam još hrpu drugih problema, koje moram nekako riješiti. Ali oni nisu za ovako veliku javnost. Ali se nadam da će se riješiti. Uskoro je blagdan Svi sveta, pa moram jedan dan ići urediti grob svojih roditelja, koliko ću moći. Mada bi trebalo više novaca za njegovo uređenje, ali o tome ću razmišljati na proljeće, jer sada ide zima polako k nama, pa se ne isplati o tome puno razmišljati. A i jesen je stigla, pa treba naći malo vremena da se snimi koja dobra fotografija u ovo vrijeme, sa promjenama boje listova na krošnji drveća. U Varaždinu ima nekoliko parkova, pa se nadam da će se naći neki dobar motiv za slikanje. Mada bi bilo ljepše da odem malo negdje u šumu izvan grada. Ali kako imam to ludo radno vrijeme, ne mogu baš planirati neki izlet. Ali kako sam pisao možda nađem neki dobar motiv u nekom parku u Varaždinu da ga uslikam. Sa nadom da će se negdje iskoristiti. A sad idem da poberem biljku bosiljak i smjestim je u neku papirnatu vrećicu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.09.2016., subota

Na jučerašnji dan

Na jučerašnji dan prije 11 godina postao sam prvi put ujak. Na jučerašnji dan se je rodila moja najstarija nećakinja Jelena, koja je jučer slavila 11 rođendan. I koja je svima nama jedno veliko veselje, a i briga. Danas je ona jedna vesela jedanaestogodišnja djevojčica, učenica četvrtog razreda osnovne škole. I dobra je učenica, tu se ne mogu požaliti. A i dobra je ona nećakinja, koja voli sve zafrkavati ponekad, ali zna biti i dobra, posebno prema svojoj sestri i bratu. Stoga bih joj i ovim putem poželio Sretan rođendan sa puno zdravlja, ljubavi i pameti. I da ima sretno i zdravo djetinstvo. Sa nadom da će izrasti u prelijepu mladu pametnu djevojku i damu. Prije 11 godina je ušla u naše živote i iz temelja ih promijenila, ali na ljepše i na bolje. Mada je bilo puno brige i problema, ali ipak i puno veselja sa njom. I veselio se svakom druženju sa njom i još uvijek se veselim kada je čujem na preko mobitela ili je vidim uživo. Pa smo se i jučer čuli i čestitah joj barem tako rođendan. Jer živi u drugom gradu, a zbog posla na žalost nisam je mogao ići vidjeti. Ali se nadam da će doći uskoro sa svojom sestrom i bratom i tada se malo zabaviti. Osim nećakinje Jelene imam još jednu mlađu nećakinju Nikolinu i nećaka Mirka. O kojima ću pisati jednom drugom prilikom.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.09.2016., petak

Upornost i nada

Da, na žalost zbog životnih okolnosti moram biti uporan u traženju posla, jer računi za struju, plin, vodu, smeće i tako dalje se ne će sami platiti. A da o ostalim životnim troškovima ne pišem. A i boriti se za neki bolji posao i posao općenito. Jer raditi se mora, živjeti se mora. Bio sam nezaposlen skoro četiri godine i moram priznati da u tih četiri godine sam uvidio da život bez posla nije dobar. I da to na čovjeku ostavi traga. Tako i na meni je dosta ostao taj trag, jer taj život bez posla nije život, već mučenje sa svakodnevnim problemima i svime i svaćime. I već sam postao sam sebi težak. Tako, da mi je ovaj posao baš došao u pravom trenutku, jer barem ću na kratko biti zaposlen i ne ću se baviti nekim pitanjima u životu koja me ionako muče kada sam bez posla. I dokazuje mi da ipak ima neke nade u životu. I da se upornošću može nešto postići. Tako da se nadam da će mi se uskoro posrećiti da dobijem neki novi i bolji posao. Stoga treba biti uporan, jer upornost ipak nešto donosi. Možda ne odmah, ali donosi. Pa sam evo i danas poslao još neke molbe. Mada je ista firma u pitanju, ali ipak sam poslao sa nadom da će ipak nešto biti. Kažu da nada umire zadnja, tako se i ja nadam da mi nada ne će umrijeti tako brzo. I da će mi donijeti neki novi bolji posao. A što se tiče dobrog naslova, da on može privući čitatelja u čitanju nekog teksta. I treba pametno koristiti riječi za naslove i imati će se dobra publika. Ali treba i dobar tekst napisati ispod naslova, jer badava ti dobar naslov, ako si loš tekst napisao. I time si samo uprskao stvar. I opet si na nekom početku, koji je možda gori nego je bio prije. Toliko od mene u ovom tekstu, čitamo se.
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.09.2016., četvrtak

Kaotičan tjedan u smjenama

Da, bit će posla i auta, samo neka je dobra zdravlja. Tu se slažem. A ako ima zdravlja, onda je i ostalo nekako u nekom redu. Jer zdravlje je najvažnije. Što će ti sva bogatstva svijeta, ako ti je zdravlje nesređeno i jadno. Tako da zdravlje treba čuvati. A onda će biti i posla. Da, tražim dalje i tražiti ću dalje neki novi posao. Ne biram puno djelatnost firme, ma bavila se tekstilom ili nečim drugim, važno mi je da nađemo zajednički jezik i da započnemo jednu poslovnu suradnju. Nadam se dobru i da jedno prema drugome budemo što bolji. Mislim na odnos između vlasnika firme sa mnom i odnos šefova između mene i njih. Već sam naišao na nekoliko novih natječaja za posao. I na neke od njih ću već danas poslati molbe, što poštom, što putem elektronske pošte, sa nadom da će biti što od toga. Jer treba biti uporan u slanju molbi, jer nikad ne znaš gdje ti se može posrećiti. Makar i više puta slao molbu u istu firmu, ali ponekad se upornost isplati. Jer se na kraju može dobiti posao u toj firmi. I meni se je isplatila ta upornost, jer sam zadnjih nekoliko godina slao molbu i u ovu firmu u kojoj trenutno radim i dobio sam posao, makar je posao samo na mjesec dana, ipak se je upornost isplatila. A što se tiče ovog sadašnjeg posla, pomalo je kaotičan što se tiče smjena i rada. Nakon što sam dvije noći radio noćnu smjenu, jučer i danas sam slobodan. I pokušavam doći k sebi od tog noćnog rada, jer mi je bioritam poremećeni. A sutra već moram popodne ići raditi, a za subotu uopće ne znam da li ću raditi. A za idući tjedan uopće ne znam da li ću raditi i kako i kada. A imam jednu važnu obavezu idući tjedan, koju ne znam kako ću ispuniti. O toj obavezi ne bih pisao o čemu se radi. Ali samo mogu reći da ne znam kako ću je obaviti. Ali na kraju će već nekako se ispuniti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.09.2016., srijeda

Posao nisam dobio

Najprije bih se želio zahvaliti svima na lijepim željama u vezi ovog razgovora. Ali, na žalost, nisam ga dobio. Kako mi je ovaj sadašnji posao kao blagoslov uletio u život i pružio mi priliku da radim i da zaradim neke novce, tako mi je trenutno izgleda i smetnja i sputavanje u dobivanju nekih novih poslova. I bio je smetnja u dobivanju ovog posla. Naime, na razgovoru za taj posao ispalo je da trebaju hitno radnike, koji bi već sutra u četvrtak počeli raditi. Što ja na žalost ne mogu, jer ne mogu preko noći dati otkaz u ovoj firmi i prijeći u drugu firmu. Ipak su tu i prekovremeni sati radnog vremena, a da o otkaznom roku i ostalome ne pričam. Tako da na žalost nisam dobio ovaj posao, te moram tražiti dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki novi posao u nekoj novoj firmi. Ali ne treba gubiti nadu, jer nada umire zadnja. I nije ovo jedina firma koja će trebati radnike. I dalje ću pregledavati natječaje, jer stalno se pojavljuju neki novi natječaji za posao, pa će se među njima i pojaviti neki natječaj na koji ću se javiti i dobiti taj posao. A tko zna, možda drugom prilikom ipak dobijem posao i u toj firmi. A radi se o firmi u kojoj se proizvode tekstilni predmeti. I tražili su pomoćne radnike za rad u krojnici, u kojoj bi se izrezivale neke tkanine i ostali poslovi koji su potrebni u radu krojnice. A što se tiče auta, da imati ću ponovo jedan lijepi crveni auto. Možda čak i povratim ovaj svoj stari crveni auto, jer mi je stvarno dragi i ovo malo što sam ga koristio stvarno se pokazao kao dobar auto. A sad polako idem dalje u potragu za nekim novim poslom, pretraživati natječaje u nadi da ću naići na neki posao koji ću moći dobiti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.09.2016., utorak

Ide se na razgovor za novi posao

Kako sam pisao u jednom prijašnjem postu, unatoč što sam dobio ovaj trenutni posao, ipak moja potraga za poslom se mora nastaviti dalje. Jer ovaj posao je samo na kratko vrijeme, samo na ovaj mjesec, kao sezonski posao. I na žalost ne znam da li ću nakon ovog mjeseca ostati još na ovom poslu i ne. I ako da, koliko još dugo. Tako da si ipak moram tražiti posao dalje u nekoj drugoj firmi. Te sam ovaj vikenda naišao na jednu tekstilnu firmu koja je isto tražila neke radnike na određeno vrijeme. Stoga sam se odvažio i poslao im molbu. I već su me jučer ujutro zvali na razgovor za posao danas. Tako da ću ići da čujem i vidim što će biti od svega toga. Sa nadom da će mi se posrećiti u dobivanju ovog novog posla. Što bi me jako veselilo, jer ipak je lijepo da se zaposlim u nekoj drugoj firmi u kojoj bih mogao možda raditi na duže vrijeme, da ne moram svaki čas tražiti neki novi posao. A i da mogu početi rješavati neke nagomilane probleme koje ne mogu riješiti zbog financijske prirode. Tako da popodne idem pomalo sa optimizmom, a pomalo i sa nervozom na taj razgovor za posao, sa nadom da će nešto dobro izaći na kraju od njega. Da, jednom davno imao sam jedan lijepi crveni auto. Kojeg sam neizmjerno volio, i još uvijek ga volim, jer je stvarno bio dobar auto. Ali kako jednom davno nisam imao novaca da mu platim produljenje registracije, morao sam ga odjaviti i spremio sam ga kod neke rodbine na čuvanje. I kako su ove godine moja sestra i šogor ostali bez auta, zbog jednog velikog kvara na njemu poklonio sam ga sestri i šogoru na korištenje, da ne propada tako u garaži beskorisno stojeći. Tako da ga sada sestra i šogor koriste, jer njima je najpotrebniji zbog djece i mnogih drugih razloga. A jednog dana kada se svi mi (mislim sestra, šogor i ja) oporavimo financijski nešto ćemo iz kemijati da nabavimo još jedan auto, tako da se ja nastavim koristiti ovim autom ili tim novim autom. Ali o tome ćemo još vidjeti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 12:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.09.2016., ponedjeljak

Malo o volontiranju

U sočki sam volonter skoro dvije godine. I upoznao sam i susreo dosta vrijednih volontera. A u toj sočki pomažem iz želje da budem koristan negdje i bar tako pomognem ljudima kojima je potrebna neka pomoć. Mada je bilo prigovora zbog toga od nekih osoba, ali nisam se obazirao i ne želim s obazirati na to. Ako to smeta tim osobama, to je njihov problem, a ne moj. I one se mogu uključiti u neki takav rad, a da ne budu imali susreta sa mnom. Tako da ne znam zašto se bune, jer nisam se aktivirao u toj sočki kao volonter ne da njih uznemiravam, već da svojim dobrovoljnim radom pokušam barem malo nešto korisno uraditi i budem negdje koristan. Ali kako sam dobio i prigovore, tako sam se susreo i da meni netko iskaže dobrotom, koju nisam očekivao i tražio. Naime, kako sam ove godine u nekoliko navrata išao na neke razgovore za posao, morao sam u udaljenija mjesta ići pješice. Pa sam se susreo sa time da su me nepoznate osobe povezle do te firme ili nazad kući. Jer drugačije nisam mogao. Na čemu sam im jako zahvalan, jer su mi time neopisivo pomogle. I to mi je bio poticaj da još više budem aktivan u volontiranju u sočki. I ako mi bude slobodno vrijeme u budućnosti dopuštalo, i dalje ću nastojati da volontiram. Ako to nekome smeta ja mu ne mogu pomoći, i ovim tekstom nije mi namjera da ikoga uznemiravam, već samo želim da svjedočim kako se zna na dobro djelo uzvratiti dobrim. I ovo shvatite kao jedno moje svjedočanstvo i nikako drugačije. A što se fotke iz prošlog posta tiče, upravo zbog te oštrine koju nisam postigao je loša fotka. Ali da je oštrina dobra, fotka bi bila još bolje i ljepša i vrednija. I ljepše bi pričala tu priču o kukcu zabavljenom na uvenulom cvijetu.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobna iskustva


- 12:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.09.2016., nedjelja

Fotka kukca i sočka

Ah, nisam ja baš tako vrijedan bio kao taj kukac. Ali se ipak pokušavam truditi da budem što bolji i vrijedan. Mada to mnogi ne cijene. A što se tiče tog kukca, on se nije obazirao na mene uopće, dok sam ga pokušavao uslikati i vrijedno je nešto radio na tom uvenulom cvijetu. Već je problem zašto mi fotka nije uspjela u tome što sam fotkao sa mobitelom i ja nisam imao mirnu ruku. Pa mi zato nije uspjela fotka. Koju možete vidjeti na kraju ovog teksta. A što se tiče volontiranja, jučer navečer sam nakon dužeg vremena konačno malo išao pomoći u sočku oko nekog utovara i istovara. I bilo mi je drago da sam pomogao. Naime, svake subote sočka sakuplja u nekim trgovačkim centrima naimirnica za socijalno ugrožene sugrađane grada Varaždina. Tako su i ove subote u dva centra sakupljali namirnice vrijedni volonteri te socijalne samoposluge. A ja sam sa još dva vrijedna volontera išao da pomognem da se te iste namirnice prevezu iz tih trgovačkih centara u socijalnu samoposlugu, gdje će opet jedni drugi volonteri razvrstati te namirnice po artiklima i složiti ih na police. Tako da sve bude spremno za podjelu. Kako na žalost imam tijekom tjedna moram raditi, na žalost ne ću moći ići im pomoći. Ali ništa zato, već će se to srediti. Ipak i za sebe moram imati vremena. Toliko od mene.



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.09.2016., subota

Berba i kukac i volontiranje iznenadno

Evo, berba oraha polako napreduje. I svaki puta sve više oraha nakupim, tako da me i ove godine očekuje lijep urod. I još me čeka nekoliko berbi oraha, jer ga još ima dosta na orahu i samo treba sačekati da padnu sa stabla na zemlju i da si dam truda da ga pokupim. Usput kada sam brao te orahe, na jednoj ruži sam vidio jednog kukca kako uživa na uvenuloj ruži. I pokušao sam ga uslikati, ali baš nisam bio sreće, jer stalno se je nešto vrpoljio po njoj. Pa nikako da se toliko smiri da ga uslikam. Tako da mi je upropastio jedinstvenu priliku da snimim ga kako uživa u tom cvijetu. Očigledno nije bio baš raspoložen za slikanje. Ali bude se pojavila već neka druga prilika da uslikam nekog drugog kukca. Nakon što sam danas kratko radio u smjeni i kako mi se čini da su nas neke uzalud zvali da dođemo raditi, moći ću kratko da odem pomoći u jednu udrugu. Naime, prošle godine sam se uključio i u rad socijalne samoposluge ovdje u Varaždinu, koja će ove godine proslaviti čini mi se tri godine rada u Varaždinu. A želja mi je bila da pošto imam viška vremena da budem barem malo koristan u nekom volonterskom radu i da pomognem onima koji su u potrebi. I tako nakon što sam tako iznenađen kratkim radom dobio priliku da nakon dužeg vremena budem malo i koristan u jednoj takvoj predivnoj udrugi koja je posvećena radu pomoći socijalno potrebitima i da barem ovu večer pametno iskoristim, i da pomognem oko prijevoza namirnica koje su vrijedni volonteri danas skupljali u nekim trgovačkim centrima u socijalnu samoposlugu da ih idući tjedan mogu te iste namirnice dijeliti nekim svojim korisnicima. Toliko od mene u ovom tekstu, a sada idem da pomognem oko nekog utovara istovara.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.09.2016., petak

Ah, te promjene u smjenama

Da, morati ću uzeti par dana da se i od bloga odmorim. I razmislim o temama o kojima bih pisao. A i da pronađem još koju temu o kojoj bih pisao. Ne samo o fotografiji koju sam zbog posla ovih tjedna morao malo zapustiti. A i održavanje vrta. Jer šefovi na poslu nikako da formiraju te smjene kako treba. I ne može da prođe tjedan, a da ne naprave neku rošadu u smjenama. Da više nema neke logike. Evo i jučer su opet napravili promjene u smjeni. Nekima su do ponedjeljka dali slobodno. A nekima danas slobodno, a sutra popodne moraju doći na posao. Pa su opet do ponedjeljka slobodni. A neki moraju raditi, bez obzira jeli nedjelja ili nije. Tako da više ne znam što bi rekao na sve to. A i kolege na poslu ostale ogorčene na sve to. Ne svi, ali ni oni više ne znaju što bi rekli. Tako da je i mene zahvatila ta promjena. Danas sam slobodan, a sutra popodne moram na posao. A od ponedjeljka u noćnoj smjeni. Tko zna koliko ću pak u toj noćnoj smjeni raditi. Ali preživjeti ću. Sve to će se nekako zaboraviti, kada dobiješ plaču na ruke i vidiš da se nisi uzalud mučio. Ali barem ću tijekom popodneva pokušati malo otići do vrta da pokupim što više tih oraha, da mi ne propadnu baš svi. A orah je stvarno lijepo rodio ove godine, pa ću imati lijepu berbu, nadam se. Jedino kod tog oraha ne moram imati neku posebnu muku oko brige, osim da pazim da mi ga ne napadne neka bolest. Posebno neka orahova muha ili kako je već zovu. Jer sam čuo zadnjih godina da je dosta ta orahova muha napala orah i da radi štetu. Pa su ljudi dosta jadni zbog toga. Ali nadam se da će se ta pošast nekako riješiti, jer plod oraha je stvarno ukusan. Toliko od mene, odoh ja da se spremim polako u berbu oraha, pa koliko uberem uberem.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.09.2016., četvrtak

O svemu mu pomalo

Da, pročitao sam tvoj komentar "samo nebo zna" i već sam im poslao molbu. A što će iz toga nastati, vidjet ću idućih tjedna. I ja se nadam da ću uspjeti u tome da si nađem neki posao na duži rok. Jer i meni se mora posrećiti oko toga. Evo i ovaj tjedan polako ide. Na poslu je sve uobičajeno. I nema ništa novo i dalje je naporno. Što je i obično za ovaj tim posla. Imam pomalo dojam da zadnja dva dana je nekako lakše na poslu. Jer dolazim kući manje umoran. Ali ne žalim se, samo pišem kakva je trenutna situacija. Pomalo sam opet u nekoj krizi inspiracije o čemu pisati. Ujutro sam malo otišao do vrta, kojeg sam zanemario zadnjih jedno dva tjedna, najviše zbog posla. I posao mi se opet pomalo gomila. Ali se nadam da ću idućih dana nekako uspjeti posvetiti njemu, jer šteta bi mi bilo da mi propadne ovaj trud koji sam do sada uložio u njega. Ali kako mi je trenutno ovaj posao važniji, moram se tom poslu posvetiti. A kako popodne radim već cijeli tjedan, na žalost ne stignem da odem na vrt. Jer ujutro imam neke druge obaveze koje moram rješavati. Ali ću već naći vremena da bar napravim ono što sam mislio napraviti ove jeseni. Orasi mi sve više padaju, ipak jesen se polako bliži sve više, pa je počela polako i jesenska berba nekih plodova. Toliko od mene u ovom tekstu.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.09.2016., srijeda

Treba biti uporan

Da, žalosno je da ljudi koji su voljni raditi i vrijedni su radnici ne mogu dobiti posao za stalno. Žalosno je da se takvi ljudi podcjenjuju kao radnici. I svakodnevno podcjenjuje odbijanjem od posla. A za vrijednog i dobrog radnika bi se trebalo boriti da dođe raditi u neku firmu na posao i da ostane raditi u toj firmi. Barem je to moje mišljenje. I nekako imam dojam da baš današnji poslodavci nisu tog mišljenja, jer ne bi olako davali radnicima otkaze. A i žalostan sam kada vidim da mladi čovjek koji se je mučio da završi neki fakultet ne može dobiti posao nakon tog studiranja, ne mogu dobiti posao u toj struci za koju su se školovali. A i žao mi je tih njihovih roditelja koji su se isto mučili da toj djeci pomognu da završe neki studij. Pa ti mladi ljudi moraju prihvaćati poslove koji su ispod razine struke za koju su se školovali. Na žalost, takvo je stanje u državi, da se znanje i škola ne cijeni i sve se podcjenjuje. I onda nije ni čudo da smo u toj nekoj krizi iz koje se nikako ne možemo izvući. I dok ne promijenimo takav stav, ne će nam biti dobro i krenuti na bolje. Ja sam u zadnjih godinu dana posao na stotine molbi, i nastaviti ću ih slati, dok mi se opet negdje ne ukaže neka prilika za raditi. Čak sam u jednu te istu firmu znao slati molbe svaki puta kada su tražili nekog radnika. Ali bez uspjeha. Ali to ne znači da mi se jednog dana ne će ipak ukazati prilika da počnem raditi u toj firmi. Mada kažu neki ljudi koji se bolje razumiju u to zapošljavanje, da to stalno ponavljanje oglasa za radnicima u nekoj firmi treba izbjegavati, jer je to znak da sa tom firmom nešto ne štima. Što je dijelom i istina, jer stvarno neke firme su očajne prema svojim radnicima. Ali opet to ne mora značiti da su loše firme. Možda je problem u nečemu drugom. Ali to je druga priča. A ja ću nastaviti sa slanjem molbi, pa mi se možda posreči negdje nekako.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

Traži se dalje

Da, moram tražiti posao dalje od cikle i patlidžana. I moja potraga za nekim novim poslom nastavlja se dalje. Jer brzo će doći kraj tom poslu oko cikle, patlidžana i feferona. Jer sam naviše na tom povrću radio do sada. Tako da ipak dalje prelistavam web stranice burze rada u potrazi za nekim novim poslom. Nastojim da ne budem izbirljivi po pitanju posla, niti sam izbriljivi. A opet znam da svaki posao ne mogu i ne znam raditi. I do sada sam radio razne poslove, od skladišta preko proizvodnje, pa čak i sortiranje smeća. Da, onog smeća koje bacate u kante za smeće kod kuće. Bio je gadljiv posao, ali sam preživio. I ponovo bih ga radio, sortirao smeće, samo da radim i da dobijem redovito plaču. I da poslodavac bude koliko toliko pristojni. A ne kao ovaj kod kojeg sam sortirao smeće. Koji je nama radnicima zgadio posao dodatno. Da još uvijek neki od nas imaju noćne more od tog posla. Ali ipak ja bih ga ponovo radio, samo da redovito plaču dobijem i da počnem rješavati svoje probleme polako. A važni je biti uporan i uporno slati molbe, jer kao što sam prije pisao, negdje će se već pojaviti prilika da se ponovo zaposlim. Nadam se ovaj puta na duži rok. Jer nije stalno riješenje raditi mjesec ili dva u nekoj firmi, pa onda opet biti na početku. A rijetko se pojavi sreća da naletiš na firmu koja ti je spremna dati ugovor za stalno nakon probnog roka.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.09.2016., ponedjeljak

Cirkus se nastavlja

Ah, ne znam kako bih komentirao rezultate ovih jučerašnjih izbora. Kao da su preslika prošlih izbora, samo je razlika u par mandata. Tako da se ovaj cirkus oko vlasti i politike u lijepoj našoj nastavlja. Te ponovo postoji šansa da bi u idućih godinu dana mogli ponovo na izbore. Ali to ćemo još vidjeti, jer budućnost nije izvjesna. A mali čovjek i dalje mora muku mučiti sa svojim životnim problemima. Jer oni ne pitaju tko si i što si, već traže da ih se konstantno rješava. A evo počeo je i novi radni tjedan, koji će isto biti naporan za svakog od nas. Pomalo sam napeti od neizvjesnosti što me očekuje ovaj tjedan na poslu. Mada znam što bih sve mogao raditi na poslu, ali ipak se ne mogu oteti toj neizvjesnosti i napetosti koja dolazi svakim početkom tjedna. Ali ipak na kraju će sve ispasti puno bolje nego što sam očekivao. Taman se čovjek navikne na jednu ekipu na poslu i sa njom se uigra, i onda te šefovi odvoje od te ekipe. Tako da svaki tjedan moraš početi ispočetka se navikavati na neku novu ekipu. Ali što ćeš, tako je to na poslu. I moraš biti sretan što ga imaš. Makar na jedno kratko vrijeme. Jer nikad ne znaš koliko će ti vremena trebati da si nađeš neki novi posao. I ta potraga za novim poslom je stalna i nikad ne prestaje. Jedina ta stalna potraga za nekim novim poslom je jedina stalna izvjesnost za koju znaš da će se odvijati. I jedina firma u kojoj nećeš dobiti otkaz jest burza rada, već samo neki novi posao. I ta burza rada je jedina najbolje firma na svijetu, koja nikada ne će propasti. Jer potreba za radnicima i poslom je stalna. Toliko od mene za ovaj početak novog radnog vremena.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.09.2016., nedjelja

Nema šefice i posao se obavi

Evo i jučer sam sa istom ekipom radio na liniji spremanja feferona. I jučer te šefice nije bilo ni blizu, a ni traga od nje. I cijelo smo vrijeme radili nešto laganijim tempom i bez neke nervoze i ludosti. I više smo spremili više i bolje te feferone, nego dan prije, kada je pod kraj šefica napravila katastrofu. Tako da je to znak da nije sve u sili i brzini, već se neki poslovi moraju napraviti polakše i bez neke nervoze. Znam da se posao treba napraviti, tu se slažem. Ali silom se ništa ne će postići. Tako da na kraju jučer smo svi bili nekako mirniji, jer nas nije nitko silio u poslu. I tako nakon napornog tjedna na poslu, došao mi je konačno i slobodan dan. Kada se čovjek može malo opustiti od posla. Koliko god da sam sretan što sam dobio priliku nakon dužeg vremena da radim i zaradim koju kunu, ipak sam se razveselio ovom danu. Da se barem malo odmorim. O politici ne želi pisati, jer nekako mi je muka od nje. Posebice zadnjih godinu dana. Ovo što nas je zadesilo prije deset mjeseci i nakon toga je stvarno sramota i žalost. I nije nam to trebalo. Umjesto da se posvetimo stvarnim problemima u životu, mi se moramo baviti još uvijek ovom sramotom i jadom koji su nam priuštili neodgovorni pojedinci, kojima nije stalo ni do čega, nego da zagorče nama običnim ljudima dodatno život, koji je ionako dovoljno jadan i očajan i bez njih. Najviše tko je stradao u ovih zadnjih nekoliko mjeseci jesu mi mali ljudi koji samo žele da žive u miru i da zarade nešto novaca za puko preživljavanje. Jer kako drugačije nazvati ovaj život koji nas je zadesio zadnjih godina, nego puko preživljavanje. I to je još blago i pristojno napisano. Ah, toliko od mene za ovu nedjelju. Idem ja radije da se odmaram i pripremam za idući radni tjedan.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.09.2016., subota

Katastrofa

Kada nešto na silu i na brzinu uraditi, onda iz toga može nastati katastrofa. Tako to uvijek bude. I tako je jučer na poslu bilo. Kako sam sa još nekim kolegama i kolegicama radio na liniji spremanja feferona, gotovo cijelo radno vrijeme je bilo koliko toliko dobro i cijela ekipa je uhvatila jedan dobar tempo spremanja. Nije bio baš neke vrhunske brzine, ali išlo je nekako i nije bilo nekih velikih gubitaka. A i štete, ali negdje pred kraj radnog vremena došla je neka šefica, koja je nabila neki ludi tempo oko pakiranja, jer je navodno bila nezadovoljna koliko smo spakirali. I kada je došla nakon nekih sat vremena u kontrolu ostala je zgrožena koliko je završilo izvan trake, a ne u kantama u kojima smo pakirali. Tako da smo na kraju smjene svi jedva dočekali da odemo i da se odmorimo. Jer ovo je stvarno na kraju ispala katastrofa. Ja se nisam želio ništa prigovarati, jer sam vidio da nema smisla da išta govorim. Jer svi ti događaji su sami za sebe dovoljno govorili. Jedna od stvari koju sam naučio tijekom rada u raznim poduzećima, je ta da se ništa na brzinu i silu ne može dobro uraditi i iz toga mora nastati katastrofa. Znam da se posao mora uraditi, ali ako želiš nešto napraviti što bolje i kvalitetnije, onda na silu i brzinu nećeš ništa postići. Tako je i jučer na kraju smjene ispalo. Ali što ćeš, kada nekim glavama ne možeš objasniti neke stvari.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 09:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.09.2016., petak

Poigravanje

Evo, i mene je zahvatila promjena na poslu. Gotovo svaki drugi dan nekoga su premjestili u drugu smjenu. Tako su i mene jučer premjestili u drugu smjenu. Što mi je zapravo i dobro došlo, jer barem sam danas ujutro si uspio otići riješiti neke probleme, koje nisam mogao da idem pokušati riješiti dok sam radio ujutro. A i barem sam se malo duže odmarao noćas. Tako da je barem nešto dobro od toga. A na poslu je uobičajeno, tako da nema ništa novo. U jednoj smjeni me znaju premjestiti na nekoliko poslova, tako da barem zbog toga ti brže prođe vrijeme na poslu i ne stigneš misliti koliko je sati. Mada radim tek nekih tjedan dana, još uvijek sam u nekoj prilagodbi oko posla i privatnog života. Pa će mi trebati još vremena da si sve to nekako uskladim. I baš kada ću si uskladiti sve to dobit ću otkaz. Tako to obično bude. Ali što god da bude, nadam se da će se pojaviti neki drugi posao u nekoj drugoj firmi, da nastavim raditi. Jer računi se samo od sebe ne će platiti, a o ostalom da ne pričam. A i na poslu usput čujem razne priče ljudi sa kojima radim. I svaki čas nešto novo čuješ i saznaš. Nekako na početku smjene, a i pod pauzom volim se sjesti među ljude i usput slušati (naravno diskretno) što pričaju i tako barem saznaš novosti. A i kroz razne razgovore sa tim istim kolegama i kolegicama. Što i nije loše. Ipak smo svi mi tamo u nekoj istoj muci i moramo si nekako razbiti i olakšati monotoniju i muku kroz koju prolazimo na poslu. Inače, gotovo svaki drugi dan su nekoga na poslu prebacili u drugu smjenu raditi, nakon što su prošli tjedan objavili raspored radnika po smjenama za ovaj tjedan. Što baš i nije mi nekako baš fer. Znam da je svima posao važan, ali nekako se ne mogu oteti dojmu da to baš i nije nekako najbolje izvedeno. Jer ipak svi ti ljudi imaju i neke svoje privatne probleme koje si žele riješiti u slobodno vrijeme, a i planirali si riješiti. A onda se prema njima tako ponesu. Ali što ćeš, ne možeš se baš puno žaliti, jer si sretan da imaš posao i da si zaradiš neke novce za život.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.09.2016., četvrtak

Uživam u čitanju

Da, bilo bi lijepo da se neka od tih djela Marije Jurić Zagorke pretoće u neki film ili seriju. Imalo bi se tu što pokazati i sa užitkom gledati. A i ponovo čitati nakon neko vremena ponovo ta djela. Jer uvijek nešto iznova u tom djelu možeš saznati, što nisi prilikom prvog čitanja zapazio. Moram priznati da sam zadnjih nekoliko godina postao ljubitelj književnosti. I da sam otkrio dosta zanimljivih knjiga koje su se pojavile u književnosti. Do sada sam najviše uživao u djelima Phillipe Gregory i njezinom serijalu romana o Henriku i njegovim ženama. I svim tim spletkama koje su se odvijale oko tog dvora i tog kralja. A također sam uživao i u romanu Bratstvo crnog bodeža. Unatoč što je to roman znanstvene fantastike, te što vampiri u stvarnosti ne postoje, u romanu sam ili bolje reći njegovim nastavcima, uživao u čitanju u tim njihovim psihičkim, moralnim i inim dvojbama. Te koliko su međusobno povezani, kao prijatelji i suborci. Te spremni jedni za druge se žrtvovati i pomoći si, kao prijatelji. A to je kod nas ljudi rijetko naći. Uživam u čitanju romana, jer u njima nalazim nešto što u stvarnom svijetu ne nalazim. Što me ti romani odvode u jedan predivan svijet prošlosti ili budućnosti ili literarni opis jednog događaja koji se je dogodio. I kroz taj roman mogu proživjeti nešto što nikad ne ću doživjeti. I doživjeti jedno predivno iskustvo. I moram priznati da ponekad radije provedem vrijeme u čitanju dobrog romana, nego da sam se izležavao pred TV-om i gledao one neke zatupljene serije koje su preplavile naše TV ekrane. Na žalost zbog ovog posla ne ću baš moći uživati u čitanju, ali naći ću vremena da pročitam nekoliko stranica neke dobre knjige.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Književnost


- 18:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.09.2016., srijeda

Vitez slavonske ravni

Jedan od mojih omiljenih hobija je čitanje romana različite tematike. Nekako najviše volim čitati romane sa povijesnom tematikom. Ali, rado ću pročitati i roman iz znanstvene fantastike ili slične tematike. Kako već jedno godinu dana ne mogu si priuštiti članstvo u gradskoj knjižnici, odlučio sam da pročitam ove neke knjige koje imam kod kuće. Naime, moji roditelji su kupovati knjige za svog života. Tako su kupili djela Ive Andrića, Miroslava Krleže, Marije Jurić Zagorke i još nekih autora. A i knjige poput enciklopedija i atlasa i slične tematike. Tako sam do sada pročitao neka djela od L. N. Tolstoja, a i Agathe Christie. A ovo ljeto sam počeo da čitam djela od Marije Jurić Zagorke. Do sada sam pročitao romane "Kći Lotrščaka" i "Revolucionari". A evo danas sam konačno završio sa čitanjem romana "Vitez slavonske ravni". Jednog lijepog romana koji govori o dvoličnosti gofova i baruna i njihovih obitelji. Te o oholosti i mržnji nekih ljudi tog staleža prema običnim građanima. Te borbi pojedinaca protiv razbojnika koji su terorizirali kako obične ljude, tako plemiće raznih staleža. I kako obično bude, dobrota, ljubav i poštenje pobjeđuje. I moram priznati da sam uživao u ovom romanu, jer lijepo prikazuje kakvi su ljudi nekada bili. Mada i danas nisu ništa bolji. A i roman "Kći Lotšćaka" mi se isto se svidio, jer je pokazao svu pohlepu i raskalašenost pojedinih plemića prema običnim ljudima tadašnjeg vremena. A što se tiče naše vrle i fenomenalne Marije Jurić Zagorke, moram priznati da ta njezina djela koja sam do sada pročitao, stvarno pokazuje da ta autorica zaslužuje titulu najbolje hrvatske književnice. I žao mi je da prije nisam pročitao ta njezina djela. Jer su stvarno fenomenalna. I preporučio bih svima vama koji do sada niste do sada niste pročitali djela Marije Jurić Zagorke, da je pročitate, jer ne će te požaliti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Književnost, hobi


- 19:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.09.2016., utorak

Dosadna kiša

Na žalost, ovih zadnjih nekoliko dana zbog posla i inih obaveza ne mogu vas baš posjećivati na vašim blogovima koliko bih želio. Ali kako će me vrijeme poslužiti, posjećivati ću vas i čitati vas. Te vam pokušati ostaviti neki komentar. Jer stvarno uživam u čitanju vaših blogova. Ovo vrijeme u Varaždinu danas je stvarno ludo. Tako da smo svi na poslu pitali kaj je to za vrijeme vani. Ali nismo našli odgovor na to pitanje. A i ja sam ostao ogorčeni tom kišom, jer želio sam da idem si malo na vrt pokupiti ohraha koji su pali, da si ih spremim za zimu. A i možda pokušam koju kilu prodati. Jer prošle godine cijena kile očišćenih oraha na tržnici ovdje u Varaždinu je bila 80 kuna. Tako da malo razmišljam da pokušam prodati koju kilu. Da bar malo tako zaradim. Ali kako je ta dosadna kiša uporno padala, morao sam odgoditi sve to za jedan drugi dan. Ali barem me kiša malo zadržala kod kuće, da se malo odmorim i pokušam napraviti neke stvari kod kuće. Barem neka korist od te kiše danas. Da me natjera da si nešto i kod kuće napravim. Evo, jučer je počela i škola. Te time počela i nervoza svima koji su vezani uz školu. Ja direktno nisam vezan uz školu, ali imam dvije drage nećakinje koje su jučer krenule u školu. Tako da imamo u obitelji veselje. Starija je krenula u četvrti razred. A mlađa u prvi razred. Tako da nekako kroz njih i njihove roditelje i ja pomalo prolazim kroz te slatke brige oko početka škole. I jedva svaki dan čekam da čujem kako im je bilo i što ih mući. Naravno i ovaj početak školske godine ne prolazi baš najbolje, ali nadam se da će se s vremenom i to nekako dovesti u red. Ipak je svakom roditelju početak školske godine najteži. Te bih na kraju svima vama koji imate školarce, poželio sretan početak školske godine. Znam da je sa zakašnjenjem, ali bolje ikad neko nikad.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.09.2016., ponedjeljak

Još se usklađujem oko svega

Ove pisane riječi koje sam pisao u prošlom postu o mojim iskustvima sa kolegicama nemojte shvatiti kao neko hvalisanje, već kao jedno poslovno iskustvo koje sam stekao u svom radu kroz posao u raznim poduzećima. Naravno da se nastojim držati ljudi za koje vidim da su OK. I sa njima nastojim održati jedan pristojan odnos, koliko najviše mogu, znam i umijem. I uvijek nastojim da svima pristupam sa pristojnošću, ali ako s vremenom vidim da sa nekim se ne mogu u poslu slagati, da je ta osoba loša, onda je se nastojim držati dalje od nje što je moguće. A i koliko sam primijetio s vremenom, nekako da svi mi uživamo raditi sa suprotnim spolom. Što mi je pomalo drago i doživljavam kao nešto lijepo. Da, navikao sam se već na miris cikle. A i na noćnu smjenu ću se nekako ponovo naviknuti. Ovaj tjedan sam u jutarnjoj smjeni, pa bi trebalo nekako biti lakše. Pa će se nekako lakše podnijeti muke po poslu. A i nekako mi se čini da je nastalo neko kratko zatišje od cikle, jer smo izgleda svu preradili, pa su nas rasporedili na neke druge poslove. Ah, malo sam se previše raspisao o tom poslu. Ali što ću, kad je zadnjih nekoliko dana mi tako lijepo uletio u život, pa mi je postao trenutno životna okupacija. Te sam dosta morao zapustiti neke druge obaveze, ali nadam se da ću s vremenom se njima vratiti. I naći načina da sve to nekako uskladim. A to će doči samo od sebe. Bar se nadam. A i moj vrt mi je već počeo nedostajati. Danas sam nakon nekoliko dana uspio konačno malo do njega otići. I vidio sam da mi je orah počeo polako bacati orahe na zemlju. Tako da mi je jedan od prvih poslova da što više tih oraha pokupim i spremim najprije na sušenje, da se dobro osuše, da ih kroz jesenske večeri mogu polako čistiti od ljuske. Te da ih spremim za zimu. A i polako početi raditi prve jesenske radove. Sadnja nekih biljaka (o čemu sam već pisao u prijašnjim postovima), te obaviti još neke zaostale poslove, koje nisam stigao zbog posla i nekih drugih stvari. Toliko od mene za ovaj put, umor me počeo savladavati, pa nisam više u stanju napisati koju pametnu riječ.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 20:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.09.2016., nedjelja

Vrijedne kolegice

Evo, konačno odradio ovaj radni tjedan u noćnoj smjeni. I ne ću se stići okrenuti, već sutra ujutro opet jurim nazad na liniju, da uživam u mirisu cikle. Možda opet u mirisu cikle, jer noćas sam bio pošteđeni toga i ako me opet ne prebace negdje drugdje raditi. I noćas prebacili me malo na kupanje i pranje patlidžan u jednom velikom bazenu, tako da ih dvije mlade kolegice, mogu narezati i pripremiti za ajvar. Da, noćas sam bio na liniji ajvar, jednoj predivnoj namirnici. Meni omiljenoj za jesti. Posebno ako je pripremljen u domaćoj režiji. A ni ovaj nije loš, ali kako sam prije pisao u jednom postu, ne može se mjeriti sa onim domaćim. A kad sam kod kolegica na poslu, moram priznati da imam nekoliko baš zgodnih i mladih kolegica. Koje su mi još jedan poticaj da idem na posao. A i moram priznati da su stvarno vrijedne i marljive. Kao pčele. I barem mi malo uljepšaju smjenu na poslu, jer lijepo je biti uz tako vrijedne mlade dame. A ni ostale su vrijedne i dobre. Jer lijepo mi je raditi i sa njima. To ne mogu poreći. Nekako sam u zadnjih nekoliko poslova u raznim firmama uživao u radu sa kolegicama više, nego li sa kolegama. Jer su neki od tih kolega bili dosta neugodni i dosta su mi se zamjerili. Pa sam radije radio u društvu kolegica, jer su one bile puno ljubaznije i kulturnije. Tako da s većinom kolegica sa raznih poslova imam pozitivno iskustvo. Mada sam i sa nekim kolegama imao dobru suradnju. Jer nisu svi bilo neki nervozni tipovi. I uvijek sam se trudio da ako vidim i osjetim da sa nekim se može dobro surađivati, da i ja budem nekako što bolji. Jer me to nekako tjera da budem bolji u poslu. Toliko od mene u ovom postu, a vama ugodan ostatak dana.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, karijera


- 17:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.09.2016., subota

Posao je morao doći

Ma nemam ja ništa protiv mirisa cikle i volim miris cikle, a pogotovo je jesti. I nema ništa loše u mirisu cikle. Ali nakon što sam cijelu noćnu smjenu proveo nad tom ciklom, tek izašlom iz kotla, sa puno pare, onda mi već pomalo je počela i smrdjeti. A možda je stvar i u tome što sam se odvikao od tolikog uživanja mirisa cikle u jednoj smjeni. Prošlo je već podosta godina koliko nisam radio taj posao, a u međuvremenu sam promijenio nekoliko poslova. Pa se trebam ponovo naviknuti. I moram priznati da mi je već danas bilo puno lakše podnijeti taj miris, jer sam se navikao na njega i gotovo ga i ne osjećam. I dalje pomalo uživam u jutarnjim odlascima sa posla kući. I uživanju promatranju buđenju dana i grada. Već dugo nisam u to vrijeme išao gradom, pa se ne mogu zasititi toga. Ali ne ću se žaliti. A i moram priznati da pomalo usput i vidim neke jutarnje rituale svojih sugrađana koji odlaze na posao nekako u isto vrijeme. A i jednu predivnu mladu damu koja se bavi trčanjem u to vrijeme. I nekako pomalo jedva iščekujem svaku jutro da je vidim. Mada je ne poznajem, ali divim joj se, toj njezinoj upornosti da održi svoju kondiciju trčanjem. I u to doba dana. A i kako ne bi uživala, kada su jutra ovih dana nekako posebno svježa. Ne znam kako da opišem miris cikle, ali kada dođe do mog djela linije, ima onaj svoj specifičan miris kada se skuha i očisti od kore i ostalih nepotrebnih dijelova za spremanje u flašice. A i nema miris po zemlji. Jer ako se je dobro oprala i očistila od zemlje i ostaloga prije kuhanja, onda cikla ima svoj specifičan miris. Tako bih odgovorio na upit u jednom komentaru prijašnjeg posta kakav miris ima cikla. Ne znam kako je kod ostalih, ali barem je tako tu gdje radim. Evo dođe i ovom radnom tjednu kraj. Meni na žalost još nije kraj tjedna, jer i noćas moram ići raditi. A što ćeš, sretan sam da sam uopće dobio posao, koji ne uletio u moj život na vrat na nos. A i bilo je za očekivati da će prije ili kasnije mi neki posao ove godine uletjeti u život. Jer od trećeg mjeseca na ovamo gotovo mi nije prošao tjedan ili dva, a da me neko nije zvao na neki razgovor za posao. I ove godine sam bio više na tim razgovorima, nego zadnjih nekoliko godina. I bilo je samo pitanje vremena kada će doći dan kada će mi se zalomiti neki posao. Tako da se nadam da će se i nakon ovog posla nastaviti isti trend, i da će se ponovo pojaviti neki novi posao koji ću raditi. Nadu ne treba gubiti i sa optimizmom gledati na budućnost.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 18:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.09.2016., petak

Miris cikle i jutarnji odlasci kući

Već dva dana se ne mogu riješiti mirisa cikle nakon kuhanja koji osjećam na poslu. Naime, već dva dana sam na liniji čišćenja cikle, prije nego ode na rezanje i spremanje u flašice. I taj miris mi se već nakon prvog dana (noćne smjene) toliko zavukao pod nos, da cijelo vrijeme mislim da smrdim na ciklu od kad odem iz pogona. I kao da mi se čini da ga se nikad ne ću riješiti. Nije da se želim žaliti i jadikovati, ipak je i to posao kojeg trebaš raditi i na njemu zaraditi plaču. I nisam od onih koji koji se žali na sve i svašta. Ali samo želim opisati kako se osjećam ujutro i ostatak dana kada napustim pogon i dođem kući. Ipak je to miris posla, i ako kojem prolazniku za smrdim kada idem kući nakon posla neka začepi nos dok ne prođe pored mene. Jer ipak sam radio nešto na poslu, pa je normalno da ponesem neki miris sa tog posla kući. Da, slažem svaki je posao dobar i vrijedan raditi, dok god ga se pokušava raditi što je najbolje moguće u uvjetima koji su ti dati. I da me je sram raditi, ne bih ga prihvatio raditi. I moram pomalo priznati, da nekako mi se jutarnji odlasci kući dosta sviđaju. Oduvijek su mi se sviđali jutarnji odlasci kući, nakon odrađene noćne smjene. Nekako ta jutarnja svježina oko 6 sati koja vlada i to jutarnje buđenje grada i izlasci sunca su mi nekako čarobni. Makar sam sav umoran i iscrpljen od napornog noćnog rada u pogonu, ispunjenoga bukom i razno raznim mirisima i inim stvarima, ta jutarnja šetnja i pješačenje kući su mi nekako opuštajuća terapija. I nekako volim usput malo pratiti i gledati kako se grad budi, kako zgodne mlade trkačice trče svoj rano jutarnji trening, kako se ljudi polako zavlače u svoje automobile i kreću putem svojeg nekog posla ili kuda već idu. Te taj izlazak sunca na istoku, to ne mogu opisati. I tako, koliko god mi bilo naporno ujutro pješačiti kući, ipak pomalo usput nastojim usput uživati u jutru koje se polako budi nad gradom.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.09.2016., četvrtak

Prisjećanje na zimnicu iz djetinstva

Najprije se želi svima zahvaliti na lijepim i dobrim željama oko ovog sadašnjeg posla, te na daljnjoj potrazi za nekim novim poslom. Nadam se dobrim poslom, jer na ovom poslu me očekuje muka i pokora. Ma koliko god bio težak posao, ipak se ne želim žaliti. Sretan sam da sam napokon dobio priliku da da radim neki posao i da zaradim neke novce, koji su svima potrebni da bi preživjeli ovo užasno teško vrijeme, pa tako i meni. Meni je pomalo i zanimljiv posao, jer se radi na pakiranju nekih paprika, krastavaca i sličnog povrća za zimnicu. Svi ti predivni mirisi koji nastaju prilikom slaganja, primjerice paprike za zimnicu, uvijek su mi bili nekako privlačni. Ovdje mislim na te mirise koji su nastali kod kuće kod pripreme zimnice, jer ovi mirisi koji nastaju u tom pogonu nekako mi nisu tako privlačni. I pomalo sa nostalgijom se sjećam djetinstva i mladosti, kada se je u mojoj obitelji pakirala paprika i krastavci i još neko povrće za zimu. A posebice domaći ajvar, kojeg sam obožavao jesti, jer domače je ipak domaće. I taj ajvar se nije mogao mjeriti sa onim kupljenim. Mada sam kasnije u životu se susreo sa nekim kupljenim ajvarom koji je bio skoro kao domaći, ipak nije to bilo to. Na žalost, zaboravio sam kako se radi. Možda bi morao da nekako izvučem od svoje stare bake, koja je još uvijek živa, taj recept, tako da ga jednog dana pokušam ponovo pripremiti. Jer bilo bi šteta ga izgubiti, tako da ga sačuvam za budućnost. A i možda za pokoji još recept. Da mi ostanu u lijepom sjećanju. I tako, evo preživio sam svoju prvu noćnu smjenu, nakon ohohoj godina bez posla. I moram priznati da sam sretan zbog toga. Jer ipak je lijep osjećaj kada imaš posao, i još k tome kada za to dobiješ plaču, užitak je neprocijenjiv. Barem meni, mada znam da plača ne će biti velika, ali biti će lijep osjećaj kada dobiješ plaču i znaš da si ju svojim rukama zaradio. A posao nije bio toliko naporan, barem ne za prvi dan. I cijelo sam vrijeme radio sa ciklom, tako da kada sam išao kući, svuda oko mene se je osjećao miris cikle koja se je spremala za pakiranje u flašice za zimnicu. I unatoč tome, što sam se kod kuće dobro oribao pod tušem, nisam se mogao osloboditi tog mirisa. Jer mi se je dobro zavukao u nos. Ali ništa zato, jer ipak je važnije da sam počeo nešto raditi. A sad odoh se još odmoriti, tako da smognem snage za daljnje radne pobjede.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osoba, karijera, hobi


- 12:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se