Crna svjetlost

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera




Pokušaj jednog običnog čovjeka, fotografa amatera, ljubitelja književnosti, vrtlara amatera-početnika, ljubitelj akvarijskih ribica - amater početnik da izrazi sebe kroz pisanu riječ...

Kolekcionar:
poštanskih maraka i razglednica; čestitki; kalendara; časopisa;

Fotograf amater:
voli fotkati prirodu, performere, ulična fotografija...

Vrtlar-amater:
zadnjih nekoliko godina se ponovo počeo baviti vrtlarstvom kao amater, te uzgojem nekog cvijeća, povrća, voća...

Voli glazbu:
klasićnu, disko, pop, rock...

Omiljene grupe su mu:
ABA, Bony M, Modern talking, Quine, Atomic Kiten, Bengales...

Linkovi
Loading


Moja web stranica:
Crna svjetlost

Želiš mi pisati i javiti se:
tvz.majnaric@gmail.com

O meni

21.05.2018., ponedjeljak

Kompostište

Danas sam na vrtu se bavio jednim kupom kojeg zovem kompostištem. Naime, kako ne želim bacati počupani korov, travu i slično u kantu za smeće, odvažio sam se da na jednom mjestu pokušam deponirati te otpatke. Sa nadom da će s vremenom istrunuti i moći iskoristiti negdje na vrtu za gnojidbu. A i kako se je dosta počeo širiti, morao sam ga smanjiti na manju površinu. Sa željom da si oslobodim dio terena za stvaranje nove grede. Na kojoj bih pokušao nešto uzgajati.

A i kako sam čuo i čitao malo na raznim mjestima, kompostište se treba redovito prevrtati, da se tako dovede više kisika u njega, a i vlaga će lakše u njega doprijeti sa kišom. I tako nekako lakše će sve to istrunuti. Pa sam se odvažio da vidim koliko je u tome istine. A ionako sam moram ovaj dio vrta isto dovesti u neki red. Jer je postao previše ružan. A i da ga počnem dovoditi u neku funkciju.

A ionako bih volio da na ovom dijelu vrta pokušam posaditi neke voćke ili što ću već uspjeti nabaviti. Jer želja mi je da si nabavim neke sadnice brusnice, aronije, ogrozda i još poneki grm ili što će još biti. I da se okušam i u tom uzgoju. Jer koliko sam čuo ove biljke su dobre za zdravlje čovjeka. A već me polako čeka i okopavanje krumpira, jer je i na toj gredi korov dosta počeo rasti. Pa me i tu očekuje dosta posla. Sa tim korovom se svake godine borim. I nikako da ga smanjim u vrtu. Tako da ću morati pokušati potražiti i tu neko riješenje. Ali vidjet ću još. Jer želje i planovi su jedno, a stvarnost je drugačija.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kompost


- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2018., petak

Počele mi rasti biljke

Ovih dana kiša mi baš i ne daje da se bavim vrtom onoliko koliko bih volio da se bavim. Što mi pomalo nije žao, jer kiša je najbolja za zalijevanje vrta. Ali i dobra je stvar što su mi polako počele rasti neke posijane biljke.

Sjećate se da sam negdje prije jedno mjesec i pol obrezao neke ruže. E one su mi konačno podarile prelijepe cvijetove, koje možete vidjeti na fotkama koje slijede. Ne znam da li će se vidjeti na forkama njihova puna lijepota, ali uživo su stvarno prelijepe, barem meni. I drago mi je da sam ih toliko obrezao, jer se je pokazalo da će stablo biti lijepo razvijeno, a cvijetovi još lijepši.





A izgleda da mi je i prvi krumpir počeo se razvijati. Kako ga već dugo nisam uzgajao, pomalo sam zaboravio kako izgleda njegov nadzemni dio. A kako izgleda, možete vidjeti na ovoj fotki. Ova biljka mi daje nadu da sam možda dobro posadio nešto krumpira, a koliki će mi biti urod i uspjeh, vidjet ćemo kroz nekoliko mjeseci.



A izgleda da ću i ubrzo i prve tikvice možda ubrati, jer kako izgleda da je neko sjeme nekim čudom preživjelo u zemlji ili je ona neka tikvica koju nisam ubrao i samo je zakopao u zemlju ostavilo sjeme i sad mi je prva biljka te tikvice počela rasti. Pa se veselim skorijem prvom urodu.



I tako unatoč kiši koja me sprečava oko bavljenja vrtom, ipak ne tugujem, jer ipak neki dijelovi vrta me vesele. Jer pokazuje da se trud isplati. I potiće me da se strpim i da ću upornim radom imati nekog uspjeha. Mačak Garfild i dalje se veseli mojem društvu na vrtu. I svojim ponašanjem me veseli i tješi. I danas se je motao oko mojih nogu kada sam snimao ove fotke. Jer je jedna velika maza.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ruže, garfield


- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.05.2018., utorak

Sabljice niknule i ove godine

Baš kada sam odustao od nade da će mi sabljice (ili kako se već zovu) ove godine izrasti, te da su propale, one su niknule. Na žalost zbog kiše nisam ih stigao bolje očistiti od korova i ostalog. Ali nadam se da će me idućih dana vrijeme poslužiti i smilovati mi se da ih bolje očistim od nepodobnih biljaka. A kako izgledaju pogledajte na fotki...



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sabljice


- 20:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.05.2018., ponedjeljak

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, akvarij, ribice, mačak


- 20:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.05.2018., srijeda

Garfild vragolan

Jučer sam uspio da si nabavim neko sjeme od nekih tikvica i na vrtu sam ih uspio posaditi. I pri tome mi je moj prijatelj Garfild pomogao. I ovaj put je morao da izvede neku svoju vragoliju. A ta je da kada sam iskopao rupe u koje bih sam posadio te sjemenke, Garfild se je olakšao u jednu od tih rupa. I kada je to obavio počeo ju je zatrpavati. I time pokazao mi što misli o tom mom sađenju tih tikvica. Kad sam to vidio da radi, skoro sam poludio. Jer nisam za njega iskopao tu rupu, nego za sjemenke. Tako da sam morao izbjeći tu rupu. Jer ne priliči mi da sam posadio u nju te sjemenke. I što sad napisati na tu njegovu vragoliju?

A danas se je Garfild jedno izležavao na onoj gredi gdje sam posadio krumpir. Te ga nisam nikako mogao otjerati sa te grede. Jer sve je doživio kao neku igru. Te sam morao odustati od toga i pustiti ga da sam ode. I nadam se da mi nije uradio neku štetu. Tako da mi nikad nije dosadno na vrtu sa tim mojim mačkom Garfildom.




Danas sam malo fotkao ovo neko samoniklo cvijeće, koje raste u sjeni jorgovana. Nisam ga pokosio, jer mi je jako lijepo. I uživam u njihovoj ljepoti.



A i ove batonike ili kako se već zovu ovih dana su mi podarile svoje lijepe cvijetove. Tako da mi ovo moje cvijeće ovih dana je podarilo svu svoju ljepotu. Jer je stvarno predivno. Barem meni. Samo još moram nekako da uredim malo na vrtu oko tih cvijetova i još nekako uljepšam si taj dio vrta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield


- 21:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.05.2018., ponedjeljak

Treba još puno truda

I ja se nadam da će mi vrt uzvratiti obiljem plodova i prelijepim cvijećem. Već sada pomalo mi vraća predivnim cvijećem. Prvo je počeo sa meni omiljenim tulipanima. Pa je nastavio sa jorgovanom. A sada mi uzvraća i sa lijepim bijelim i crvenim božurima. A i iznenadio me ove godine sa jednim presađenim jorgovanom. Naime na jesen 2016 godine sam presadio dva jorgovana. I na žalost propao je prošle godine jedan od tih jorgovana. Ali ove godine je taj propali počeo rasti iz korijena ponovo. Što me je ugodno iznenadilo. A i razveselilo, jer je ipak preživio. I što će me kroz nekoliko godina, ako se budem dobro brinuo o njemu, podariti lijepe cvijetove.

Ima još puno posla na tom komadu zemlje. Na žalost na ovim fotografijama koje sam snimio zadnjih dana i tjedna, ne vidi se baš cijeli vrt. I samo je dio njega. Onaj dio koji za sada najviše i najbolje održavam. Ima još puno posla oko njega u idućim godinama. Jer planiram, a i želja mi je, da ga cijelog polako stavim u neku funkciju. A za to treba puno truda i novaca. A i planiranja. Ali vjerujem da ću uspjeti uz puno truda.

Da i Garfild se raduje svakom mojem dolasku. A i dolazećim radovima. I svaki put je uz mene na vrtu. I uživa u igranju na njemu. I provjerava sve što radim i posadim na vrtu. Volim ga promatrati kako naganja neke kukce ili što li već vidi. Te kako se je skrivao u velikoj travi. A i penje se po orahu. Voli svoje pandže trošiti na nekim napola trulim kolcima, koji već godinama trunu ispod jorgovana. Valjda je to njegov doprinos da ti kolci istrunu do kraja što brže. Danas se je izgleda prestrašio nekog kamiona i ljudi koji su sakupljali smeće u ulici. Pa je više boravio na susjednom dvorištu. I iz daljine me promatrao kako kosim tu neku visoku travu. I odnosim je na neki kup da damo trune i propadne.

Inače, one sadnice paprike, paradajza i ostalog što sam posadio, za sada se dobro drže. I malo sam iz zalio. I sada slijedi da ih redovito zalijevam. I da im nabavim neko gnojivo, da im i tako pomognem u njihovom rastu. Uspio sam si danas nabaviti neke sjemenke onih nekih zelenih tikvica. I ako bude sutra popodne lijepo vrijeme, pokušati ću ih posaditi. Da i ove godine pokušam uživati u njima. A i morao sam malo onaj jorgovan obrezati, jer previše je narastao. Pa mi je neka smetnja postao. Ali bude i on se oporavio do toga.

Slijede još radovi i oko ruža, te još sadnje nekog povrća. A i daljnje štihanje i oduzimanje zemelje od trave koja se je prošitrila. Jer želja mi je da proširim sadnju iduće godine na još više bilja. Posebno cvijeća i ljekovitog bilja. A i na neko voće. Tako da me i ove godine očekuje puno posla. A kako će biti, nadam se da ću vam kroz fotografije prikazati moju muku i trud i uspjeh i neuspjeh.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, jorgovan, uzgoj povrća, Vođa, ljekovite biljke


- 20:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.05.2018., subota

Garfild počeo spačke raditi

Evo počeo je i prvi vikend u ovom mjesecu. Počeo je i svibanj. Dosta burano. Naime, zadnje dvije noći u Varaždinu je bilo dosta jako grmljavinsko nevrijeme, sa jakom kišom. I nakon nekoliko dana, a možda i više, suše, konačno da jedna poštena kiša zalije zemlju. Što mi je sa jedne strane i drago, jer sam iskoristio ju da posadim nešto na vrtu. A opet, nakon ove kiše sve je dodatnu u prirodi buknulo. I još bolje se zazelenilo.

Kako sam malo prije napisao, pokušao sam iskoristiti ovu kišu za sadnju na vrtu. Jer dok sam štihao zadnjih tjedna na vrtu i kod još neke rodbine, vidio sam da je zemlja dosta željna kiše. Jer se je sve prašilo od suše. Tako da je ova kiša dobro došla za vrt i sve one koji si nešto pokušavaju uzgojiti. Tako je i kod mene. Sredinom ovog tjedna sam si uspio nabaviti nešto krumpira. I, jučer u petak, u pauzi između dviju kiša ga konačno uspio posaditi. Jer krumpir nisam sadi više od 10 godina. Pa sam se ove godine odvažio da nakon toliko vremena ga ponovo pokušam saditi. Samo je sada razlika u tome što ga sam sadim. I sam bez uplitanja nekih članova obitelji pokušam uzgojiti. A koliki će uspjeh biti, vidjet ćemo kroz jedno tri mjeseca.

A danas sam konačno uspio si nabaviti i sadnice paradajza, paprike, feferona i čilija. I popodne sam ga uspio posaditi. Potaknut uspjehom od prošle godine i ove godine sam si posadio paradajz. Samo sam ove godine ga na malo šire posadio. Sa nadom da će mi to pomoći i u uzgoju. Čak sam si nabavio i neki paradajz plave ili ljubičaste boje. A na taj korak sam se odvažio na neku priču jednog kolege sa posla, kako je imao uspjeha u uzgoju paradajza. A i želja mi je da vidim kakav je to paradajz u drugoj boji. A i kakvog je okusa i slično. Baš me interesira kako će to ispasti sa njime. A što se tiće feferona i čilija, prošle godine mi je dosta dobro uspio. Pa sam se odvažio da ih malo više posadim. A i u većem razmaku. Pa da vidim koliko će uspjeha biti ove godine.

Pošto mi je ostalo još nekoliko greda slobodno, razmišljam što još da si posadim. Za sada jedna greda ostaje za špine, margarete, krizanteme i slično. A u planu imam još i peršinov list i možda one zelene tikvice. A što ću još saditi, vidjet ću idućih dana. Na žalost nisam snimio kako sam sadio krumpir. Jer sam se žurio. Ali sam snimio paradajz u pripremi pred sadnju. Naravno, i mačak Garfild je pomogao. Provjeravao je da li sam dobar raspored napravio. A kasnije je i nekoliko rupa provjerio da li sam dovoljno velike napravio. Čak je danas i uradio jednu zafrkanciju. Naime, pokušao je skočiti na mene kada sam bio prignuti. Ali kako nije uspio, dobro me je opalio po stražnjici, da sam skoro na gredu opao. Tako da je valjda to bilo smiješno za vidjeti. I što na žalost nitko nije snimio, jer smo samo Garfild i ja bili na vrtu. A na kraju vam prikazujem fotku Garfilda u inspekciji rasporeda paradajza.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: krumpir, paradajz, feferon, čili


- 21:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.05.2018., utorak

Praznik rada

Danas slavimo praznik rada. Jedini dan u godini koji je posvečen radu. Na žalost taj rad i se jako srozao zadnjih godina. Radnici rade za minimalac i sretni su da ga dobiju. I taj isti minimalac nije ima dovoljan ni za preživljavanje, a kamo li za nešto više. Radnik je postao potlačeni ili ostao potlačeni. Nekako mi se čini da od kada je počela borba za bolje uvjete rada nije se ništa puno promijenilo. Radnici su i dalje se muče i ne vide nikakvu budućnost u radu. Barem imam ja takav dojam.

Ne znam dali da vam izrazim čestitku za ovaj praznik rada. Jer kada vidim položaj radnika i uvjete rada i ostalog što ide uz to, nekako mi nije do slavlja i čestitanja. Jer i sam sam radnik u jednom skladištu. I vidim koliko je taj rad potlačeni. I koliko je nervoze među kolegama i kolegicama. Pa mi zato nekako sve to poznato.

Ali ipak, na kraju bih vam poželio da ostatak ovog dana provedete u miru sa svojim najbližima. I uživate u odmoru, koliko vam je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Praznik rada, rad


- 12:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.04.2018., subota

Kos i Garfild

Ovaj moj prijatelj je mačak Garfild je pravi zafrkant. I danas se je motao oko mojih nogu kada sam štihao na vrtu. Da sam morao paziti da i njega ne zaštiham u zemlju. A kad mu je dosadilo onda se je zavalio ispod nekog mladog lješnjaka i drijemao. Dok sam ja štihao i mučio se da si pripremim taj dio za sadnju krumpira. Kojeg ove godine ću nakon dugo vremena sam pokušati uzgojiti. A kako se je Garfild izvalio možete vidjeti na fotki.



A danas me je iznenadio i posjetom ovaj mali kos. Ne znam kako, ali shvatio je i nanjušio nekako da bi si lako na ovom sveže zaštihanom dijelu mogao naći neku glistu. I uspio ju je naći i odletjeti. Kasnije sam ga još jednom uslikati i naganjao sam ga po vrtu. Ali nikako nije želio ostati miran. Pa mi je prilika za dobrom fotkom pobjegla sa njim. A i njega možete vidjeti na ovoj fotki, jer samo sam nju uspio snimiti, par trenutaka prije nego je uhvatio glistu i pobjegao.



Na žalost nisam imao prilike snimiti kako mi se Garfild mota oko nogu kada sam danas štihao i pomaže mi oko štihanja. Jer nisam imao nikoga tko bi nas uslikao. Jer ponekad ima lijepih scena kada mi se mota oko nogu Garfild, da se im moram nasmijati. Ali što ćeš, tako to. I drago mi je da bar njega ovo proljeće imam na vrtu da mi pravi društvo. I da mi je samo još jedan poticaj da idem na vrt. Jer Garfild mi je predivan. I nadam se da će naše prijateljstvo potrajati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, krumpir


- 21:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.04.2018., utorak

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, garfield, vrt


- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.04.2018., subota

Majčina dušica

Nedostaje mi čitanje knjiga. Već skoro 4 mjeseca nisam ni retka pročitao. Ponajviše zbog posla. Ali i zbog nekih privatnih obaveza. A sad kada je došlo vani lijepo vrijeme i njime radovi u vrtu, još manje imam vremena za čitanje. Jer zbog posla dođem sav umoran kući, pa dok si nešto uradim po kući, obavim kratki i brzinski šoping, te malo i na vrtu nešto uradim, dan projuri i već polako moram na počinak. Dani jednostavno prolete kad imaš puno toga za obaviti, a malo vremena. Ali već ču i za ponovno čitanje knjiga naći vremena.

Danas sam si nabavio sadnice majčinu dušice i smilja. Nisam ih još posadio u vrt, već u neku veću teglu. Da vidim kako se moram brinuti o njima. Pa ako ću imati uspjeha i još malo proučim o njihovom uzgoju i svemu ostalom, možda ih preselim na vrt. I tamo ih počnem uzgajati. A vrt je sav u proljeću. I posla ima i previše. Na žalost ostao sam bez onih špina, margareta i krizantema. Izgleda da ih je onaj jedan mraz prije Uskrsa uništio, pa ću morati da si nabavim nove sadnice ove godine. I početi iznova ih pokušati održati. Srećom nisu baš skupe sadnice, pa ću si ih moći priuštiti.

Garfild mi je i danas pomagao u vrtu. Ali je bio dosta nestašan, jer sam kosio ručnom kosom. Pa sam morao biti pažljiv da i njega ne pokosim ili ozlijedim. I danas je izvodio neke svoje vratolomije po vrtu. Danas je naganjao neke kukce ili što li već je bilo. A neko vrijeme se ja zavalio pod ruže i uživao u hladu koje su ruže pružale i taj mali nestaško je sa užitkom me promatrao kako se ja mučim oko košnje. I još k tome na svježe zaštihanoj zemlji ispod ruža. I baš uživa u toj svježe zaštihanoj zemlji.

A evo i fotke na kojoj možete vidjeti kako Garfild uživa u hladu dok se ja mučim na suncu sa košnjom.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, majčina dušica, smilje


- 21:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.04.2018., ponedjeljak

Garfild i uznemirujući poznanik

I večeras sjedim pred kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovom tekstu. O vrtu mi se ne da baš pisati, jer nema ništa novo. Jednostavno jedva stižem da išta uradim. Unatoč nekom trudu da si nađem vrijeme, nikako da ga nađem i stalno mi bježi kroz prste. Razapeti sam između poslovnih i privatnih obaveza. Dobro je s jedne strane da samo tjeram jutarnju smjenu. I nekako sam se navikao da samo ujutro radim. I to mi se sviđa. Popodne me neke privatne brige mi oduzimaju vrijeme da odem na vrt. Ali ipak uspijevam da ulovim malo vremena da nešto uradim i na vrtu.

U subotu me je jedan poznanik razljutio. A razljutio me time da me je ujutro dok sam bio na poslu već počeo gnjaviti i moliti da dođem pomoći u neku socijalnu samoposlugu pomoći. Nisam protiv toga da pomognem, ali jednostavno ne stignem i već sam imao planirano što da obavim to popodne. Tako da sam mu grubo morao odgovoriti da me pusti na miru, jer da sam imao vremena već bih se prije javio i ne treba me još on gnjaviti oko toga. Jer imam i ja svoje neke brige i obaveze kojima se moram posvetiti. Čak me je jednom prilikom i oko 22 sata gnjavio da idući dan dođem nešto pomoći. Što me je samo dodatno uznemirilo, jer sam u to vrijeme već sam sav jadan od umoran od posla bio taj dan i onda se pojavi on sa gnjavažom da dođem volontirati idući dan. A ja imao neke obaveze da riješim taj dan, koje nisam mogao odgoditi. Što pokazuje kakva je osoba, da ne poštuje tuđe vrijeme. I da ne zna za neki bonton da se u to doba ljude ne gnjavi sa nečim takvim, osim ako nije od životne važnosti. Ajde razumio bih da me je molio da mu pomognem oko vožnje nekog njegovog u bolnicu hitno zbog bolesti. Razumio bih to da me moli. Ali za ostalo nije od tolike važnosti. A glumi nekog velikog vjernika. Ako si vjernik onda bi morao poznavati neke osnove bontona i pristojnosti. I znati nekog reda.

Mačak Garfild i dalje me s veseljem očekuje. Jer već pomalo zna da će dobiti nešto od mene da si pojede. I svoju porciju maženja kod mene. A zadnjih dana nekako posebno voli da se valja po nekoj gredi koju sam zaštihao na vrtu. Imam dojam da mu se sviđa ta svježe zaštihana greda i mekana zemlja. Čak mi pomaže i oko grabljanja. Da se je jedna susjeda nasmijala kako Garfild uživa u skakanju oko grablja i te trave i sličnog. Jer nas je promatrala kako se zabavlja sa mnom. Pomalo ga nastojim i razmaziti sa tim hranjenjem. I da ga sa time potkupim da bude više uz mene i da mu se svidim. I moram priznati i da ja uživam u tome da mu donesem nešto za jesti. I da se tako brinem o njemu. Jer mi ga je pomalo žao. A i nekako sam se zaljubio u njega. Tako da se nadam da će naše prijateljstvo se tako nekako nastaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, mačak, pristojnost


- 21:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se