Iako je prošlo preko pola stoljeća od kada je nestala Nezavisna Država Hrvatska, i premda je ona postala poviestnom činjenicom, tu se državu još uviek sotonizira. Dapače, danas još i više nego prije. Tko to čini i zašto? Čimbenici nastanka NDH: Svaka država u poviesti rezultanta je brojnih silnica i činbenika, a nikada samo jednog faktora. Tako je i NDH 10. travnja 1941. nastala u prostoru medjusukoba dvaju svietskih blokova: Antante, koja je stvorila Jugoslaviju kao tampon državu radi ometanja Nijemaca da se spoje s Turcima i tako dopru do naftonosnih polja, i sila Osovine, koje su preko NDH htiele ovladati komunikacijom Baltik-Suez, opet radi nadzora nad naftnim poljima. Dakako, tu je i neugasiva stoljetna želja Hrvatskoga feniksa, koji se vazda radja iz svoga pepela. Da bi izmakao sveopćem srbskom pokolju tiekom dva desetljeća sužanjstva u Jugoslaviji, Hrvatski feniks diže svoja krila i upravo Desetog Travnja obznanjuje Nebu i Zemlji, sielom svietu oko sebe, da je stvorio svoju vlastitu, nezavisnu državu. Na trećem, pak miestu jest i slična volja drugih u Jugoslaviji porobljenih naroda. Kada se svemu tome poznatom dodaju još i nepoznati transcendentalni razlozi koji vazda vode i upravljaju sve poviestne tokove, onda je posve jasno da je Nezavisna Država Hrvatska morala nastati u prošlom ''stoljeću smrti'', u kojemu se, uz veličanstvena znanstveno-tehnička otkrića i izume, stvarao i novi poredak: konačno oalobodjenje niza novih, manjih zemalja od kolonijalizma velesila. Taj je proces započeo nakon I. svietskog rata, kada je stvoreno davdesetak novih država. U tome nazaustavivom procesu NDH nije mogla nastati 1918., jer kolonijalističke sile još nisu bile poražene, pa su zaustavile proces nacionalne emancipacije na Balkanu i oko njega radi zaštite kolonijalnih interesa u Sredozemlju, Suezu i naftonosnim poljima. Medjutim, kada je zbog tih istih razloga započeo II. svietski rat, poviest je omogućila i hrvatskom narodu da se oslobodi srbskog klanja i pljačkanja i pokorničkog odnosa prema velikosrbskoj tvorevini koji je trajao od 1918. do 1941. g. Dvie Hrvatske države u XX. stoljeću: Budući da kolonijalistička alijansa ni u ovom ratu nije poražena, ona je ponovno stvorila Jugoslaviju kao svojega žandara na Balkanu – pomoću partizansko-četničkog saveza, uz puni blagoslov Engleske i Francuske. I Hrvati su opet pola stoljeća morali trpjeti masakre i ubojstva srbskih genocidaca. Medjutim, ono što poviest hoće, to nitko od ljudi ne može posve uništiti. Tako je bilo i s procesom emancipacije potlačenih naroda, te se slobodna Hrvatska ponovno stvara nakon sraza kapitalističkog i komunističkog bloka, na crti propasti europskih komunizama. No Hrvatska je nezavisnost ovog puta sigurnija već i stoga jer se učvrstila kroz puno desetljeće i jer je uspiešno svladala nepovoljne vanjske činbenike, a sigurno će se uskoro osloboditi i vlastite pete kolone izdajica, kao biblijskih skakavaca koji bez rada i stvaralaštva žele dobro živjeti od prodaje svojih sunarodnjaka. Zašto slavimo deseti travnja: U tome sveopćem zanku obnove Hrvatskoga feniksa cieli sviestni hrvatski narod slavi 62. obljetnicu prve samostalne, i od rujna 1943., uglavnom cielovite hrvatske države nakon 1102. godine. To je ujedno i obljetnica stvaranja Republike Hrvatske, jer, da nije bilo NDH, da nije bilo junačke i mučeničke hrvatske borbe za slobodu 1941. – 1945., zacielo ne bi bilo ni današnje Republike Hrvatske. Koliko je ta istina bitna najbolje se vidi po očajničkom pokušaju što ih poduzima sadašnja crvena vladajuća garnitura, da se nekim novim Bleiburgom poništi i ova današnja država, da se dotuče hrabri hrvatski narod na putu prema slobodi, onako kako su to s državom i narodom učinili prethodnici današnjih jugoida 1945. NDH – država kao i svaka druga: Govoreći danas bez ikakvih opterećenja – jer se nalazimo na distanci od preko 60 godina – može se mirne duše uztvrditi da je NDH bila država kao i svaka druga država. Kada joj neprijatelji spočitavaju da je bila ''teroristička'' i ''kvislinška'', valja ukazati na poviestne činjenice koje govore suprotno. Naime, NDH je nastala prije dolaska Nijemaca i Talijana, nastala je neodoljivom voljom hrvatskoga naroda i njegovih revolucionarnih snaga da se ta država prizove u život i ustroji. Neprijatelji pritom krivotvore i broj žrtava, što je opovrgnula i znanost, ali se još i danas prešućuju pobjednički zločini i ne sudi se zločincima koji nakon svršetka rata, bez suda i ikakva valjana razloga, na najzvierskiji način poubijali najmanje pola milijuna Hrvata. Dapače, današnja vlast takve abolira, a hrvatske hrabre borce iz domovinskog rata šalje u Haaško stratište ili im pak sama sudi za izmišljene zločine. Staljin je pogubio na desetke milijuna svojih gradjana, pa se ipak danas nigdje ne govori o njegovim zločinima, a najmanje u samoj Rusiji. Današnja je Rusija takodjer počinila zvierski pokolj nad nedužni Čečenima; Vieće Europe najavilo je kako će zbog toga biti izbačena iz njihovih redova, no to se nije dogodilo jer je Europa nemoćna prema Rusiji. Medjutim, ona lieči svoje komplekse niže vriednosti na zemljama poput Albanije, Hrvatske ili BiH. Naime, ona pošto-poto želi uništit njihovu izvojštenu slobodu, pa ih preko Haaškog stratišta u svietu lažno prikazuje zločinačkima, premda su bili žrtve. To je sramotno za cieli suvremeni sviet. Istina o NDH: Slaveći u tome ozračju 62. obljetnicu Nezavisne Države Hrvatske, mi odbijamo sve objede tih snaga protiv NDH. Jer, istina je suprotna. Evo samo dva primjera: u doba rata židovi su najmanje proganjani u Hrvatskoj, čak im je NDH pomagala da se sklone po našim otocima, gdje su ih Talijani tolerirali, a od onih židova koji su bili sankcionirani, ni jedan nije stradao zbog svog židovstva, nego zato što se uključio u djelatnu pobunu protiv svoje države. Da je tako, pokazuje i činjenica da je u organima vlasti NDH u postotku bilo najviše židova od svih zemalja Osovine. Isto tako Hrvati nisu bezrazložno progonili ni jednog srbina, nego opet samo one koji su ustali i zajedno s partizanima i četnicima rušili pruge, napadali crkve, ubijali svećenike i klali Hrvate, a Srbi su, naglašavamo, s tim pokoljima počeli i prije proglašenja NDH. Suprotno tome, nakon rata, protivno svim odredbama medjunarodnih zakona o ratnom pravu, partizani su na području sadašnje RH i BiH poubijali više od 500 tisuća predanih i izručenih vojnika, gradjana pa i njihove djece. Tah zločin nije opovrgnuo ni Milovan Djilas, nego ga je opravdao (kakvom li činjenicom!!!), da je naime, ''hrvatska vojska morala umrijeti da bi živjela Jugoslavija''. Nezavisna Država Hrvatska bila je sveti znamen hrvatske borbe za slobodu, a to je ona i danas: sveti znamen borbe protiv svih lumpaša, propalica, štakora, skakavaca, koji ništa ne znaju, ništa osim rušenja Hrvatske i njezine rasprodaje stranim interesima. Ova je zato obljetnica i znamen još jednog radjanja Hrvatskog feniksa: on će opet snažno uzletjeti svojim krilima i pronieti svietom istinu o napaćenom narodu Hrvata, koji se bori, i koji svoju slobodu nikome dati ne će. |
korisnika je do sada posjetilo ovu stranicu.
Postavi ovaj site kao svoj početni.NEWS
Isprintaj ovaj site:
Shoutbox