Spustila se gusta magla iznad Zagreba, To ne biva gusta magla iznad Zagreba, Već to biva hrabra vojska poglavnikova Poglavniče skupljaj vojsku sve pod jedan broj Pa ju vodi sve do Drine u krvavi boj Poglavnik im dao ime hrabre Ustaše To je vojske koja brani domove naše Spustila se gusta magla iznad Kupresa, To ne biva gusta magla iznad Kupresa Pod đamijom viče Boban hrabri ustaša, Poglavnik im dao ime Crna legija To je bila hrabra vojska Crna legija Ovom sam pjesmom želio poručiti da se "spustla gusta magla" 45. 90. i da se nadam da će se uskoro opet spustiti gusta magla, da se konačno rješimo četničkog smeća koje truje ovu svetu zemlju. ZA DOM, SPREMNI!!!!!! |
Hrvatska Hrvatom Prenimo se, braćo mila, Hrvatska nas vila zove, Predivno je udesila Skladne gusle javorove, Pa nam uz nju pjesmu poje Snagom dosad nepoznatom: Neka bude svakom svoje, Hrvatska Hrvatom! Trista ljeta već je dosta Što smo krv za drugog lili, Te nam jedva duša osta, Prem smo nekoć divi bili; Složimo se sin sa sinkom, Rod sa rodom, brat sa bratom, Složimo se pod lozinkom: Hrvatska Hrvatom! Već smo svega tuđeg siti, Ne tražimo, što je tuđe, Al' ne nemo više biti Tuđe sredstvo i oruđe; A da vazda krvarimo Za probitak tuđim svatom Već sad gromko uskliknimo: Ako li se vrazi maše Da se slavni rod nam smrvi, Branit ćemo što je naše, Sve do zadnje kapi krvi! Već nas neće zastrašiti Niti patnjom, niti zlatom, Vijek će nam ideal biti: Hrvatska Hrvatom! Nestat može kruglje zemne, Sunašce se može maći, Ali nas će uvijek spremne Na braniku roda naći; Dusi će nas pradjedova Bodrit vjerom obilatom Klićući nam iz grobova: Hrvatska Hrvatom! |
Podignimo im spomenike, da ih buduća pokoljenja ne zaborave, jer su oni jedni od najsvetijih žrtava koji su pali za našu domovinu.Jer, bez njihove požrtvovnosti sigurno današnja Hrvatska ne bi bila slobodna. Svi i svaki pojedno imaju nase poštovanje,zahvalnost i nezaborav i sjećanje.Njihova imena ostati će zauvijek upisana zlatnim slovima na stranicama hrvatske povijesti. -Klečući i klanjajući se tvojoj svetoj i mučeničkoj žrtvi, dragi brate, sestro, znam što mi poručuješ. Poruku koju nikad neću zaboraviti a kaže: Čedo moje! Ne zaboravi zapovjedi svoje domovine čija prva jest: JA SAM DOMOVINA TVOJA I TI NEMAš DRUGIH DOMOVINA OD MENE! LJUBI ME I BORI SE ZA MENE UVIJEK! Zato: Nemojte vjerovati ako vam kažu da ginemo. Lažu, jer naši junaci žive u svakom srcu hrvatskom. Ako vam kažu da majke plaču, nemojte vjerovati. One tek suzama zalijevaju cvijeće na humcima. Ako vam kažu da su mnogi nestali, da se za njih ne zna, nemojte vjerovati. Jer oni su dobili sva srca svih hrvata. Ako vam kažu da je Hrvatska okrnjena, smanjena, nemojte vjerovati.Iz svake grude zemlje, iz svakog kamena i rijeke već se diže snaga nepobijedivih, ni gradovi nisu uništeni, ni sela srušena. Jer oni imaju neuništivu dušu. Nemojte vjerovati: zlo ne može doći do duše, pa tako ni do duše Hrvatske! Živjela sloboda Hrvatskog naroda! |
"To je ime hrvatsko jedna veličajna baština , što si je narod iz oluja svjetskih događjaja spasiti mora ,ako neće da propadne, jer nestane li narodu imena ,glasa,nestalo je narodu i traga ''(Otac Domovine dr Ante Starčević,1871.) ''Hrvati neće biti pod nikime, pa ni pod Srbijom. Oni to nikad neće htjeti, a dok to Hrvati neće , toga i nemože biti''.(Dr.Ante Radić,1908.) ''Uzašna je zabluda svakog onog , tko misli da će se hrvatski narod ikada moći otuđiti svome hrvatskom imenu i svojoj hrvatskoj narodnoj osebujnosti. On se nikada neće pretvoriti u neki jugoslovenski narod''(Ustaški poglavnik dr.Ante Pavelić,1932.) ''Božjom pomoću, osnovat će se novi nadnevak, koji će donjeti uspjeh sličan onome od 10.travnja 1941.I hrvatski će narod u svojoj vlastitoj državi živjeti životom, koji je dostojan slobodnog čovjeka ''(Dr Dzaferbeg Kulenović,,predsjednik Hrvatske Državne vlade,1956) "Svaki čovjek ima pravo živjeti slobodan od svake podjarmljenosti. Svaki narod ima pravo na potpun suvrenitet''(Dekleracija o značenju i položaju hrvatskog književnog jezika, koji je u Zagrebu god.1967.potpisalo 18 najvažnijih hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova te 130 najistaknutijih hrvatskih javnih radnika). "Svega što vrijedi Bog je stvorio malo - kako zlata - tako i HRVATA" (nepoznati mostarski fratar) "Sve za Hrvatsku a našu jedinu i viječnu Hrvatsku za ništa" (Franjo Tuđman) "Tri viječne vrijednosti: BOG, OBITELJ , DOMOVINA!" (Thompson) |
O , gdje je plod vašega slavnog sjemena , I da li kojim rodom krvca vasa rodi! Jer roblje još samo, snijuć samo o slobodi dok smrt je blizu, gluha našeg naroda! A kakav je Hrvat novog vremena, te pusta da ga stranac k stalnoj smrti vodi. Ne opituć se klanjaju krotko janje hodi i ne zna zbacit groznog ropstva bremena. Al vrenut će iskra iz vaseg kremena ! ja vjerujem, ja znam! Ta zar zaludu sve zrtve vam i mučeništva budu. Da rodit će rod od slavnog sjemena ! A ako neće, samo ću zazvat pakla vatre Da spale sve, i grom da ropski narod satre. ZA DOM SPREMNI !!!! |
1. svibnja 1995., hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom su akcijom Bljesak oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak počela je 1. svibnja u 5,30 sati, a završena je već idući dan, 2. svibnja u popodnevnim satima. Bljesku su prethodile terorističke akcije pobunjenih hrvatskih Srba na putnike na autocesti Zagreb-Lipovac. U akciji Bljesak sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perišina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Hrvatskim snagama pokušalo se suprotstaviti oko 5500 pobunjenih Srba koji su najviše nade polagali u 18. korpus tzv. srpske krajinske vojske. No, taj je korpus razbijen, a većina njegovih pripadnika pobjegla je u susjednu BiH. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Pokušavajući podići moral poraženih srpskih pobunjeničkih postrojbi, ratni zločinac Mile Martić hvalio se kako je osobno zapovjedio osvetu raketiranjem Zagreba, Siska i Karlovca, 2. i 3. svibnja. U tim zločinačkim napadima poginulo je i ranjeno više civila. Akcijom Bljesak i pobjedom nad postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba Republika Hrvatska dokazala je da ima oružanu silu koja je sposobna osloboditi okupirane dijelove hrvatske države. Pripadnici Hrvatske vojske i policije pokazali su visoku profesionalnost, a što su potvrdili i pojedini strani diplomati tijekom obilaska oslobođenih područja. |
USTAŠKA HIMNA Puska puca a top riče, grmi kao grom, Mlad Ustaša vojak bije za Hrvatski dom. Puska puca krv se lije, dušman bježi klet, A Ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet. Tjera smjelo dušmanina, s praga djedovskog, I promiče staru slavu roda Hrvatskog. Puška puca a top riče, barut miriše, Mlad Ustaša na bojištu ranjen izdiše. Ne plaši ga grom pušaka nit' topova jek, Dom, sloboda, vjerna ljubav, rani su mu lijek. Oj Hrvatska zemljo mila, sviće danak tvoj, Sad Ustaška hrabra vojska za te bije boj. |
.1. Hrvatski je narod samosvijesna etnicka jedinica, on je narod sam po sebi i u etnickom pogledu nije istovijetan s nijednim drugim narodom niti je dio ili pleme kojeg drugog naroda. .2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod njim se pojavio u davno povijesno doba, pod njim je prije 1400 godina dosao u danasnju svoju postojbinu i pod njim zivi sve do danas. To njegovo ime ne moze i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime. .3. Hrvatski je narod svoju danasnju postojbinu vec u pradavna vremena ucinio svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne moze se zamijeniti ni jednim drugim imenom. .4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vise pokrajina, one su svoja posebna imena imale djelomice jos prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sacinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju svojata za sebe. .5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauvijek je ucinio svojom. .6. Hrvatski ja narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojnicki, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu drzavu sa svim obiljezjima drzavnosti. .8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast ozivotvori u vlastitoj drzavi Hrvatskoj na citavom svom etnickom i povijesnom podrucju, to jest, da ponovno uspostavi svoju potpuno samostalnu i nezavisnu Hrvatsku drzavu. Tu uspostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Njega ne vezu nikakve medjunarodne ni drzavopravne obveze iz sadasnjosti ili proslosti koje nisu u potpunoj suglasnosti s tim nacelima, niti ce se na takve obazirati u svojoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj. .9. Hrvatski narod ima pravo na srecu i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao clan te cjeline. Ta sreca i to blagostanje mogu se ozivotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao clanove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj koja ne smije i ne moze biti sastavnim dijelom, ni u kojem obliku, ni jedne drzave ili bilo kakve ine drzavne tvorevine .10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj drzavi i upravljati svim svojim drzavnim i narodnim poslovima. .11. U Hrvatskim drzavnim i narodnim poslovima, u samostalnoj i Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ne smije odlucivati nitko tko nije po koljenima i po krvi clan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske drzave odlucivati ni jedan strani narod ili drzava. .12. Seljastvo nije samo temelj i izvor svakog zivota nego ono samo po sebi sacinjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nositelj svake drzavne vlasti u Hrvatskoj drzavi. I kraj svega toga, svi stalezi u Hrvatskom narodu sacinjavaju jednu narodnu cjelinu, buduci da i ostali stalezi u hrvatskom narodu, kojih su clanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjece iz seljacke obitelji, taj u devedeset slucajeva od sto nije hrvatskog porijekla ni krvi, nego je doseljeni stranac. .13. Sva materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj drzavi vlasnistvo su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlasten raspolagati i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene sume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moze biti vlasnistvo samo onoga koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka. .14. Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest duznost. Stoga u hrvatskoj drzavi rad oznacava stupanj vrijednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moze imati ikakvih posebnih prava, nego iskljucivo duznosti prema narodu i drzavi svakome daju pravo na osiguran zivot. .15. Vrsenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili drzave vrsi javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim zivotom za sva djela ili propuste. No, duznost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnom zivotu svakog pojedinog pripadnika hrvatskog naroda. 16. Teziste moralne snage hrvatskog naroda lezi u urednom vjerskom i obiteljskom zivotu, njegova snaga lezi u seljackom gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim prokusanim vojnim vrlinama. Prosvijetni i kulturni naprijedak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokusanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvijete. Industrija, obrt, kucna radinost i trgovina imaju biti ruka pomocnica cjelokupnom seljackom i opcem narodnom gospodarstvu. Te grane zivota imaju biti polje postenog rada i izvor dostojanstvenog zivota radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista. .17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavrsavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog zivota zadaca je svih pregnuca javnih radova i drzavne vlasti kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vijekovnog bivstvovanja i blagostanja sadasnjih i buducih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te opstojnost i sigurnost Nezavisne Drzave Hrvatske. U Glavnom Ustaskom Stanu dne 1. lipnja 1933 Dr. Ante Pavelic |
Poslije travanjske akcije 1941. godine kad je Njemačka razorila Kraljevinu Jugoslaviju napadom na Beograd, Hrvatska se oslobodila nakon gotovo više od tisuču godina ropstva. 10.04.1941. Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku. Poglavnik dr. Ante Pavelić došao je nekoliko dana kasnije iz Italije gdje je boravio kao politički imigrant. Situacija u Hrvatskoj je bila prilicno teska. Hrvatska vojska nije jos bila ustrojena, tako da nije bilo dovoljno snaga koje bi zaustavile horde partizana i cetnika, srbskih para-vojnih jedinica koje su se oblikovale od stare kraljevske-jugoslavenske vojske. Partizani i cetnici iskoristili su slabosti hrvatske vojske i zauzeli velik dio istocne Bosne I neke druge dijelove hrvatskog teritorija gdje je zivjelo srpsko stanovnistvo. Nakon osvajanja teritorija njihovi vojnici su ubijali, silovali i maltretirali nevine ljude i civile u naseljima, tako da je Hrvatska Vlada odlucila osnovati posebne divizije za borbu protiv Srba i komunistickih antifasistickih buntovnika. Pocetak ove legendarne jedinice bilo je ujedinjavanje dva ustaska bataljona u Sarajevu koji su zajedno imali oko 800 vojnika. Zapovijednik bataljona bio je Becir Lokmic. Najveci broj vojnika iz tih bataljona bili su ljudi kojima su Cetnici unistili domove i citave obitelji. Tocno 15. rujna zapocela je posebna obuka za vojnike Crne Legije. Prvi veci obracun bio je blizu grada Sarajeva, u veljaci 1942. godine kad je napad zapocelo 5000 cetnika, a Crna Legija je imala samo 1000 vojnika, ali s hrabroscu u srcu, jasnom strategijom i s novim vodjom, velikim Jurom Franceticem porazila je neprijatelja. Francetic je htio ocistiti Hrvatsku od Cetnickih trupa, tako da je krenuo na sjever, a potom na istok. Poslije nekoliko dana Cetnici su bili porazeni u Olovu, Zavidovicima, Han Pijesku i nekim drugim naseljima i gradovima u istocnoj Bosni. Te bitke su bile ekstremno teske, radilo se u iznimno velikim hladnocama, negdje oko -30 stupnjeva celzijusa, a osobito u visokim planinskim podrucjima. Kad je stiglo proljece i vrijeme postalo toplije, Crna Legija je zapocela nove obracune protiv Cetnika. Zapovjednik Crne Legije, Jure Francetic odlucio je ici sve do Drine, istocne hrvatske granice, i to prije desetog travnja - Hrvatskog Dana Nezavisnosti, tako da je prvog travnja zapocela poznata 'vojna operacija Drina'. I u svega nekoliko dana Crna Legija je porazila Cetnike i na dan 09.04. 1942. godine cijela je istocno-hrvatska granica bila pod Hrvatskim Zapovjednistvom. 10.04.1942., Jure Francetic poslao je bocu vode iz rijeke Drine Poglavniku dr. Anti Pavelicu s telegramom: "Hrvatska vojska stoji ponovo na svojoj istocno-povijesnoj granici!" Pobjedama i borbama legendrane divizije nije bilo kraja. Cetnicka kretanja po Hrvatskoj bila su zaustavljena, ali postojala je druga velika prijetnja miroljubivom i neduznom hrvatskom narodu: partizani, kojih je sirenje iz dana u dan bivalo sve vece. Sredinom 1942. godine u Hrvatskoj je postojalo vec vise od 60000 partizana. Njemacke i talijanske snage odlucile su unistiti partizansko napredovanje u Hrvatskoj, a osobito su se koncentrirali na planinu Kozara, gdje su partizani uspostavili 'Nezavisnu partizansku republiku', a jedina vojska koja se borila protiv partizana bili su Hrvati. Hrvatska Domobranska zajednica, domaca garda kao dio Hrvatske vojske sve do 1943. godine, drugi dio vojske pod nazivom 'Ustase' (osiguranja) i Crna Legija, hrvatski ratnici rastjerali su partizane nakon nekoliko dana energicne borbe. Nakon poraza i gubitaka na Kozari partizani su se htijeli osvetiti Hrvatima i drugim silama Osovine i tako su napali grad Kupres. Taj napad se dogodio neocekivano pa nije bilo vremena za poslati Hrvatske trupe. Srecom, u Kupresu se u to vrijeme nalazilo 600 vojnika Crne Legije koji su udruzeni s lokalnim dragovoljcima odlucili braniti Kupres. Bila je to bitka koja je trajala dva dana i dvije noci bez prestanka i u vrlo teskim uvjetima za hrvatske vojnike, ali je na kraju Crna Legija porazila brojne partizanske brigade. Poslije nekoliko dana, Crna Legija sudjeluje u obrani Bugojna i Livna. U ove tri bitke partizani su izgubili vise od 5000 vojnika. Pobjeda je bila izvanredno poticajna za moral Hrvatskih vojnika i dr. Ante Pavelic je odlucio dati Juri Francetic "veliku zlatnu medalju" s naslovom "VITEZ" kao odlicje za hrabrost, a "ZELJEZNI KRIZ" kao priznanje za izvanredno umijece ratovanja. U prosincu 1942. Hitler je pozvao dr. Antu Pavelica na Istocni front u posjetu Hrvatskoj dragovoljackoj diviziji poznatoj pod imenom "Hrvatska Legija". Jure Francetic bio je u pratnji Anti Pavelicu. Kad se vratio natrag na front, 22.12.1942. njegov avion klase "Potez 25" bio je srusen od partizanske zracne obrane blizu Slunja. On je prezivio nesrecu, ali s vrlo teskim ozljedama. 27.12. 1942. Jure Francetic je preminuo u bolnici u Slunju. Posthumno ga dr. Ante Pavelic promice do ranga "KRILNIK", sto je bilo najvece moguce odlikovanje u Hrvatskoj vojsci. Poslije njegove smrt, njegova desna ruka, kapetan Rafel Boban preuzeuo je zapovjednistvo Crnom Legijom, ali samo nekoliko dana poslije Franceticeve smrti Crna Legija prestaje postojati, a njeni vojnici postaju jezgro nove i velike Divizije s imenom"5 stojeca divizija" - stajaci zdrug, a njezin Zapovijednik postaje Kapetan Boban. Sve do kraja WW2, Crna Legija je bila sinonim za hrabre i snazne ratnike u Hrvatskoj. Postoji velik broj pjesama napisanih u spomen i slavu Juri Franceticu i Crnoj Legiji. Poslije Drugog sv. rata komunisti su pokusali sakriti istinu o ovoj izvanrednoj i slavnoj diviziji, ali takva hrabrost ostala je zivjeti u sjecanju hrvatskih ljudi. U Domovinskom ratu protiv komunista i srpskih imperijalista u razdoblju od 1991-1995. ratnici Crne Legije postali su ponovo idoli mladih Hrvatskih vojnika. Ta hrabrost ljudi i njihova herojska djela u srcima Hrvatskih Patriota ostaju zivjeti zauvijek. |
U povijesti hrvatskog domovinskog rata 1941 - 1945. legendarno mjesto zauzimlje glasovita Crna legija. Početak ove najslavnije ustaške jedinice nalazi se u dvijema sarajevskim ustaškim bojnama (800 boraca), pod zapovjedništvom satnika Becira Lokmića. Te su bojne bile oblikovane za obranu proti velikosrbskoj četnickoj navali, koja izbija ljeti 1941. Prvi četnicki napada zbio se kod sela Blazuja, 15 km od Sarajeva, kada je iz busije napadnut jedan teretnjak te panda uptake duznostnik Ilija Trogrlić sa četvoricom ustaša. Zatim četnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu izpod Jahorine i ubijaju 60 mjestana, među njima i žene i djecu. Slijede četnicki napadi u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika itd. Povjerenik Glavnog ustaškog Stana za Bosnu, satnik - povratnik Jure Francetić, rodom iz Otoca u Lici, tada 29 godina star, već je 3. i 17. Svibnja 1941. uputio pucanstvu poziv da drzi mir i red te surađuje u izgradnji NDH,takoder i pravoslavnom pucanstvu postivanje i obstanak. Nu Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglistvu neprekidno je pozivala na ustanak preko krugovala, što su i provadali četnicki kolovođe, uz pomoc srbijanske Nedićeve vlade. Nakon poginuca Becira Lokmica, Jure Francetić preuzima i zapovjedništvo sarajevskih ustaških bojni, od kojih uz pomoć satnika Rafaela Boban stvara jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, ta je postrojba prema boji svoje odore prozvana "Crnom Legijom". Pročelnik Operativnog odjela Hrvatskih oružanih snaga, general bojnik Fedor Dragojlov, pise u "švicarskom vojnom časopisu": "...Polozaj u istočnoj Bosni bio je težak... Zadaću pokretnih udarnih snaga preuzima u širem prostoru Sarajeva t.zv. Crna Legija. To je bila postrojba, što je uptake bojnik (kasnije pukovnik) Jure Francetić sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoružanih, pokretnih za suzbijanje četnika i partizana, što su bili preplavili istočnu Bosnu. U nju su se novacili dobrovoljci, muževi i mladići istočne i južne Bosne, čiji su domovi bili opustošeni ili čiju su rodbinu četnici i partizani poubijali. Jačina Crne legije iznosila je na početku od 1.200 do 1.500 ljudi, a ime je dobila zbog njezine crne odore. Njezin najuspješniji podhvat bio je, kad je u veljači 1942. napala četnike u području istočno od Romanije, te ih okolice Vlasnice i Srebrenice protjerala preko Drine". Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustaše povratnici Krune Devčić, Jozo Dadić, Bozo Vidov, Vodopija, Munetić i drugi preuzeli su izobrazbu Crne Legije u vojarni na Kosevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u oštru zimsku borbu sa četnicima i goni ih kod Kasindola, Vareca, Brgule, Zuleta, Doboja, na Ugar Planini, kod Korićana i Konjića. Krajem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija čisti obronke Paklenice i Kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Bradarića. Dne 11. siječnja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve Cuprije, Olovo, Krivajica, Vozuče i Zavidovića, na Podromanji i kod Glasinca. Na najvišem vrhu Romanije iztiče hrvatsku ratnu zastavu, skidajući četnicku. Dne 20. veljace oslobađa Senkovice, a zatim Sokolac, Vidrić, Zliebove i Kosutić. Dana 1. veljače oslobada Han Krum, Han Piesak, Mekote, Krusace, Crnu Rijeku, Kraljevo Polje, Han Ploče, Vlasenicu, Milica Selo i Drinjačak. Dne 9. travnja progoni četnike kod Bratunca i tuče kod Bjelavca i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Francetić salje Poglavniku na dar ćuturicu vode iz Drine - iztočne granice NDH. Slijedećeg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaca. Dne 20. Travnja Legija oslobađa Staro Brdo, Slap, Luku, Peći, Skelan i Fakovice. Borba Crne Legije nije završila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u uništenju "partizanske republike" na Kozari. Nakon tog dio Crne Legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god. 1942. šest stotina "Crnaca" - kako su ih zvali - sudjeluje u obrani Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom teško porazuje partizanske "brigade" u dva dana i dvije noći borbe. Većinu borbi Crna Legija vodila je pod osobnim zapovjedništvom Jure Francetića, koji je zbog svog osobnog junaštva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom, Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s naslovom viteza, a za vojno umijeće željeznim trolistom. |
Štovani prijatelji i posjetitelji, Dobrodošli na moj blog naslovljen prema imenu legendarne Crne Legije koja je bila i ostala simbol hrvatske vojne i moralne snage i hrabrosti te pobjedonosnog duha. |
< | listopad, 2005 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv