creep light

ponedjeljak, 15.08.2005.

pozorište u kući porodice #

dosadno subotnje popodne pokunjeno je, sa rukovima u džepovima, prolazilo kroz dom porodice #. otac je gledao u ekran, majka je prala sudove i neprekidno zagledala svoje izrabane dlanove, a sin se igrao sa klikerima na tepihu. sve je teklo po redu vožnje.

kuc-kuc. neko je na vratima.

vrata otvori gospođa #. pred vratima je stajao njihov stari poznanik. uvek su ga izbegavali, ali on je uporno kucao na vrata njihove brvnare u predgrađu.

- dobar dan, madam #.
- heh... ćao, živote.
- da li vam je porodica na okupu?
- pa....
- tu smo - ustade sa kauča gospodin # - izvolite, sedite. hoćete neki gusti sok?
- ne, hvala, žurim. moram da obiđem još šest milijardi ljudi...

izvadio je papir i stavio ga na sto. gospodin # je čitao...

svečano se obavezujemo da prihvatamo život onakav kakav jeste, bez nerealnih i nedostižnih predstava o istom. prihvatanjem života onakvog kakav jeste rešavamo se tuge zbog onakvog života kakav nije. potpisnici:

- ja mislim da svi treba da se potpišemo. šta će nam snovi, možemo spavati i bez njih, ha! evo ja ću prvi! - reče gospodin #.
- ah, pa šta je tu je. protiv zakona se ne može - reče gospođa # - izvoli, sine, sad ti!
- neću!
- hajde, sine, to je za tvoje dobro. ako potpišeš, kupićemo ti sladoled sa keksom i bademima.
- jebo sladoled sa keksom i bademima ako moram da pružim ruku ovom smaraču!

život mirnim tonom uzvrati:

- mladi gospodine #, vi ste jako neodgovorni. vi niste kompozitor, niti sam ja muzičar koji će svirati po vašim notama. baš obrnuto stoje stvari. ži...
- da, ja sam kompozitor! i stvoriću najlepšu simfoniju, simfoniju koju ti nikad nećeš napraviti! nećeš je nikad napraviti, jer smrt ne ume da pravi muziku. smrt nema zvukova. smrt je sterilna. dosadna.
- večna. dečko, upozoravam te, mnogo si drčan i nevaljao... kako se usuđuješ da me zoveš "smrt"!? ako me ne prihvatiš, ako mi što pre ne pružiš ruku, tvoje note će ploviti dunavom, a vi ćete završiti u vrtlozima ispod pančevačkog mosta....
- aha, ok. imaš li još neku reklamu ili mogu da nastavim da igram klikere?
- samo ti igraj klikere...

život je izašao uvređeno i žurno. tata je zapalio cigaru i zabrinuto gledao prolaznike na ulici. mama je spustila lice na jastuk i počela da plače... mladi gospodin # je nastavio da igra klikere.
- 17:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>