creativo

Malo sam prckao sa photoshopom (opet), pokusavam se dobro ispraksirat.. nije mi namjera da mi sve fotke izgledaju neprirodne kao ove ispod ali zelim nauciti osnovna znanja kako bi "prave" fotke bile sto bolje...
No, evo sto sam dobrio malom preradom fotki...

Antenal je podrucje gdje se rijeka Mirna ulijeva u Jadransko more. Vec duze vrijeme promatram taj dio kada prolazim autom, uvijek je krcato galebovima i kojekakvim pticama (labuda srecom nema :)) bolesnih li ptica). No tko zna zasto danas nije bilo ptica.. pa naravno, creativo se pojavio i svi se sakrili. Fora je mjesto jer postoje 2 ceste (Novigrad-Porec i jedna koja ide do mjesta koji se zove Mirna) koje idu preko vode, tj. nasipi su i koriste kao "brane". Blizu je i bivsi kamenolom u kojemu se nemoze uci jer se gradi neki novi hotel. I tako ja isao fotkat i to je uglavnom nastalo... fotkao sam i veslače...

pise sve na fotki ;)

Istra... gradic... zima... pustos... opet nema ljudi na mojim fotografijama...

Prethodni je post plod moje maste, a ovaj je realan. Jucer sam isao fotkati crkvu Marije Snježne (i to po danu, htio sam probati pretvoriti sliku fotkanu po danu u nocnu, uz jos malo dotjerivanja dobro uspijeva, sta ne?:)
I tako dodjem ja autom ispred crkve koja se nalazi na jednom brezuljku, na osami. I vidim jedan auto parkiran kod crkve.. hm.. cudno mi je bilo.I pocinjem ja malo fotkat kad jedna zena trci u auto nagnute glave, upali auto i ide ca bez da me pogleda. Nista mi nije bilo jasno. Ne obaziram se. Krenem sa jedne strane crkve kada skuzim drugi auto!! E sad mi se pocelo iskristalizirati sve... unutra muskarac i gleda me, vidio je da imam fotoaparat... upali on auto i brzo projuri ca, niz brdo. Ajme ocito su htjeli biti malo sami, pa kad su culi auto i jos vidjeli mene sa digitalcem ko zna sta su pomislili hahahahahah ajme li bruke... zamislite, mozda je zena pomislila da joj muz salje privatnog detektiva u ophodnju lol. "amateur" fotki nema naravno, so perverts go away!!!

Jedne noci nisam mogao zaspati. Mjesec je bio pun. Odlucio sam provozat se autom. Uzeo sam i fotoaparat. Seoski su krajevi «misticni» pod mjesecinom, kao da hodam kroz proslost. I tako vozim ja malim uskim cesticama, na radiju Goldfrapp mi se cini... ali drugacije zvuci uz tu noc. Odjednom vidim na vrhu brda mjesecinom okupanu veliku fasadu stare crkve. Ne razmisljajuci krenem tamo. Fantasticno, uspio sam napraviti jednu fotku, bilo me strah, hladno, poceo sam se tresti. Odlucio sam otici, sto prije u mom autu. Ali skuzim kucu na kraju ceste koja je vodila prema crkvi. Nisam se sjecao da ima kuca u blizini. Prolazim ja autom blizu kuce i vidim trake «stop policija». Pa da! Kako li sam zaboravio. Koji tjedan ranije dogodila se tragedija. Tu je zivjela obitelj; mama, tata i sin. Svima nam je bilo poznato da je tata alkoholicar i da je nasilan, no nitko nije mogao pomisliti da ce uciniti upravo ono... ubiti vlastiu zenu i vlastitog sina. Policija ga jos uvijek trazi... navodno je pobjegao. Nisu pronasli ni sredstvo zlocina. Pogledao sam u kucu, stravican prizor! Odlucio sam otici cim prije, bilo me jako jako strah. Idem prema autu kad cujem da me netko zove!!!!! Ja paraliziran! Samo sam odjednom cuo: a daj ne prckaj toliko po photoshopu!!! Nista ti nece ostati od originala! Drz se originala kad ti obrade bas neidu!

Jutros me ulovio onaj cudan osjecaj.. osjecaj samoce, da sam sam na svijetu, jadan... neznam zasto. Neznam dali je to normalno osjecati, mozda ja nisam normalan haha. I tako jutros gledam moje fotke i vidim koliko sam usamljenih covjeka fotkao.. mozda i nisu usamljeni nego zele biti sami. Kako djeluju fotke? Kao da su usamljeni ili ne?

Zamislite biti kao kaktus... ne u doslovnom smilsu biti vrsta biljke, nego imati neke njegove karakteristike. Na prvi su pogled onak, simpaticni... ne mozemo reci da su jako lijepi, neki su cak i smijesni. Ali zato su i opasni, nemozes ih dotaknut samo tako, treba znato kako im prici da te ne ozlijede. Jaki su, samostalni, mogu biti sami bez ikakve pomoci jako dugo, ali naravno ne zauvijek jer su ipak i oni ziva bica. Nekima bi sve ovo moglo biti odbojno, ali jednog vas dana oduseve... procvjetaju. Mora se priznati da kaktusi imaju stvarno lijepe cvjetove.. pogotovo ako pomislimo da necemo vidjeti taj cvijet opet tako brzo.

U mom prvom postu umjesto kratkog opisa bloga, ili umjesto da sam mene opisao odlucio sam staviti dvije fotografije i jednu meni posebno dragu pjesmu, jer u biti dosta govore o meni. Obozavam fotografiju a i umjetnost opcenito, volim vizualnu umjetnost, na zalost ne snalazim se najbolje u prenosenju misli na papir ili neki drugi medij... nadam se da cu pisanjem ovog bloga i to nauciti. Komentari za fotografije su dobrodosli.

;)

Svjetalce jedno gori u daljini:
Jedino svijetlo u noćnoj dolini.
I trepti nježno.
Tako milo
Ko da se smiješi.
Al gle! već se skrilo.
Ugasilo se. I ko bi ga znao,
Zašto ti bude odjednom žao.
(Dobriša Cesarić)