The Mayhem Project

nedjelja, 20.03.2011.

Nova uspješnica

Eto, dugo me nije bilo, šta da vam kažem: pad inspiracije, gubitak volje za živ... koji kurac??? Nakon što su mi inflitrirali blog sa nekakvim linkovima za NovuTv i ostale NoveTV, sada mi tu blinka nekakav nakaradni Facebook box! Cijeli koncept ovog bloga, sa Nortonom, sapunom, Fight Clubom... Prodali su me! Uglavnom, dosta o tome, kao da me briga... Čekao sam trenutak, onu pravu temu, nešto što će mi omogućiti da se vratim na velika vrata. Sukobi na Bliskom Istoku? Previše politički... Prosvjedi po Hrvatskoj? Dosadno... Potres u Japanu? Pecanje simpatija... I onda, slučajno, preko nekog lijevog linka neke jadne komičarske grupe koju pratim na Youtubeu (iskreno, neznam uopće zašto ih pratim i zašto ih nazivam komičarima. Znam samo da mi je u jednom trenutku života bio iznimno zanimljiv i zabavan video u kojem njih par razbija auto jednog od njih), naletio sam na next big thing, navodno ženskog Justin Biebera. Stoga, prvo pogledajmo video, a onda krenimo u opsežnu analizu.





Rebecca Black. Samo ime je toliko cool da je jednostavno nemoguće da su ga mamica i tatica sami smislili. Barem 50 ljudi je zdušno radilo tjedan dana danonoćno na tome da se izabere najbolje i najkulje ime. Pjesma se zove Friday, što je po našem staroslavenskom, Petak. Imali smo i mi svoju uspješnicu u vidu istoimene pjesme skupocjene prostitutke Vlatke Pokos. I moram priznat, retrospektivno, ne znamo kakvo smo blago imali. Uglavnom, pjesma počinje nekakvim sinteziranim zvukovima koji mi opako bacaju na teenagerski Black Eyed Peas. Tu je i neki crnjo koji priča standardno nevažne stvari, a u pozadini se čuje milozvučni glas računala koje pjeva Yeah-yeah u svim mogucim varijacijama (Yeah, Ye-ah, Yea-h, Y-eah, Y-e-a-h i još 12 tisuća kombinacija). Prošlo je točno 6 sekundi, a već mi je jasno da me očekuje jedno od najvećih smeća koje sam ikad vidio. Bre, 3 crna cigana iz Lukavca ne bi napravila ovakvo smeće. Uglavnom kroz prvih par sekundi se listaju dani kalendara sa objašnjenjem što se radilo taj tjedan: ispiti, zadaće i slične teenagerske brige. Hah! Nasmijem se ja slatko i pomislim u sebi: kog vi lažete, sramota vas bila! Srednja škola je najlakša stvar koju čovjek mora proći kroz svojih 40 i kusur godina života (prosjećna životna dob osobe poput mene), a svi se uvijek žale. Uglavnom, na kalendaru se pojavi petak i stvar napokon može početi. U ovom trenutku, prošlo je 12 sekundi skladbe, i osjećam prve znakove mučnine.

7am, waking up in the morning
Gotta be fresh, gotta go downstairs
Gotta have my bowl, gotta have cereal

Ok, službeno su izgubili svaki doticaj sa originalnošću i umjetnošću i sad jednostavno pišu stvari koje ljudi svakodnevno rade. Kaže curka: 7am (ujutro), budim se ujutro. Neću komentirati sposobnost stihoklepaca da uistinu napišu ovo kao stih. Više od toga kako je ova pjesma počela me zabrinjava činjenica da se ova 13 godišnja djevojčica budi ujutro potpuno našminkana i uređene kose. Kakvi roditelji to dopuštaju? Nadam se samo videoroditelji. I Katie Holmes... Druga stvar koja me zabrinjava je činjenica da je prošlo tek 20 sekundi spota, a već me sama pojava ove ženske iritira gotovo kao i Connect. Ta usta, taj madež/prišt na obrazu, te gusjeničaste obrve, i ovaj tupi pogled u kameru bez žmirkanja i ikakve moguće emocionalne reakcije! Da li je moguće? Da li su napravili sljedeći korak, i umjesto kompjuterski sinteziranih glasova koje samo nakaleme pjevačici, da li je moguće da su napravili prvog pravog humanoidnog robota sa ugrađenim autotuneom?

Seein’ everything, the time is goin’
Tickin’ on and on, everybody’s rushin’
Gotta get down to the bus stop
Gotta catch my bus, I see my friends (My friends)

Odi jebi se tamo i ti i ova pjesma! I ja budala koji pišem o njoj! Nema nikakvog smisla!! Uglavnom, još uvijek smo na opisivanju svakodnevne jutarnje rutine, ona ide na bus, a kad ono, auto pun mladih jebaca staje pored nje. U kabrioletu! Koliko imaju, 13 godina? Ja sa duplo više još mamin auto vozim, i to samo kad mi da! Moram zvati: "Mama, jel mogu dobiti auto?" "Ne možeš!" "Al zaaaaaštooooo, mamaaaaaaaaa?!" "Odi i nađi posao, ljena vrećo kostiju!" Uglavnom, premda voze kabriolet, vidi se da je ovo ciganski spot, jer su klinci koji glume prilično ružni. Onaj otraga je očigledno vrlo socijalno disfunkcionalan, ili mu je jednostavno previše neugodno zbog same činjenice ga glumi u ovakvom spotu. Tko mu kriv... Cure su ružne i vjerojatno nikad ništa neće biti od njih, a vozač je posebna priča. Zapravo i nije, jednostavno je posebno iritantan. E, al sad slijedi najbolji dio...

Kickin’ in the front seat
Sittin’ in the back seat
Gotta make my mind up
Which seat can I take?

Pošto ove recenzije pjesama vidim otprilike kao moj i vaš pokušaj da prodremo u samu srž moderne glazbene umjetnosti i vidimo što je to što ju tjera naprijed, mislim da je ovaj dio zapravo ključan za cijelo shvaćanje ove pjesme. Vječna dilema da li sjesti naprijed ili nazad je ono što je i mene vrlo često proganjalo, odluka koju nikako nije lagano za donjeti. Ako sjedneš naprijed, imaš više mjesta, veću kontrolu, možeš promijeniti radio stanicu, a i osjećaš se nekako bolje jer si naprijed. S druge strane, negativno je što pri sudaru izletavaš van poput sjemena iz prepona irskih svećenika, a i osoba koja sjedi iza vas može vas cijelo vrijeme maltretirati slabim, ali iritantnim udarcima u potiljak. S druge strane, otraga je uvijek opuštenija ekipa, uvijek za zajebanciju, pričaju si tajne, igraju bocu istine, bacaju uroke... Nešto što se naprijed ne može! Također, u slučaju sudara, gotovo sigurno će svi otraga poginuti jer nisu nikad vezani, pa je lom kralježnice neizbježan! No, gdje sam ono bio... Aha, dakle, potpuno razumijem Rebeccinu dilemu. Da li sjesti otraga sa retardiranim i ružnom, ili naprijed sa retardiranim i ružnom, ali 13-godišnjim vozačem?

It’s Friday, Friday
Gotta get down on Friday
Everybody’s lookin’ forward to the weekend, weekend
Friday, Friday
Gettin’ down on Friday
Everybody’s lookin’ forward to the weekend

Bam, odmah sljedeći kadar, voze se svi u kabrioletu, cruisaju lagano ulicom, rade zmije rukama... ukratko, boli ih kita za školu, ponos i predrasude. U ovom kadru vidimo socijalno disfunkcionalnog kako nekoordinirano lamata rukama po autu, ružnu curu 1 kako uistinu ne zna šta bi sa sobom, ružnu curu 2 kako radi zmije rukama (note to myself: uništila mi je jednu od najdražih stvari u životu, više nikad u proljeće ne smijem izvaditi pitona u šetnju... i ne, ne mislim seksualno!), a vozač je potpuno cool i samo lagano maše glavom. U mom kraju, da te netko vidi da voziš auto i slušaš takvu pjesmu, završio bi na hitnoj sa mjenjačem u guzici. A što se tiče riječi pjesme, moram priznat da su me čak malo i uznemirile. U američkom žargonu, "gotta get down" bi značilo otprilike "moram mu popušiti". To je stvarno ok, vrlo poetski i umjetnički, ali ovo je dijete za Boga miloga! Premda u ovoj pjesmi vjerojatno ne znači to što sam ja napisao, ipak je vrlo jasno kako može doći do zabune. Kao da npr. neka naša 13-godišnja učenica pjeva: "Popušila saaaam", jasno, misleći na priliku da se prijavi na Lidrano sa sastavkom "Kako sam provela uskršnje praznike", ali nama je prvo na pameti... pa ono što nam je prvo na pameti! Rebecca dalje ponavlja kako se svi vesele vikendu, jeeej, wuuuu, dosadno sranje...

Partyin’, partyin’ (Yeah)
Partyin’, partyin’ (Yeah)
Fun, fun, fun, fun
Lookin’ forward to the weekend

Fuck, tek je minuta prošla! Još 3 puta toliko! Ovaj dio se nastavlja na prijašnji i jedino zanimljivo u njemu je način na koji ova izgovara fun. I naravno, činjenica da djeca "partijaju"! Ja dan danas moram tatu pitat jel smijem van: "Tata ja bi van, daš mi 20 kuna?" "Ne može!" "Ali tataaaaaa, ja sam student!" "Ti si kurac, a ne student...."

7:45, we’re drivin’ on the highway
Cruisin’ so fast, I want time to fly
Fun, fun, think about fun
You know what it is
I got this, you got this
My friend is by my right
I got this, you got this
Now you know it

Počinje drugi stih. Već je večer, sad je već očigledno da ko jebe školu, i cijelonoćno tinejdžersko opijanje, drogiranje i seks može početi! Stihovi u drugoj strofi imaju još manje smisla. "Cruisamo toliko brzo, želim da vrijeme leti"... Kao prvo kruzanje i brzo ne idu jedno uz drugo: ili kruzaš ili vozis brzo! I zašto želi da vrijeme leti? Čini se da im je zabavno, ne bi li trebali željeti da vrijeme uspori? Slijedećih par stihova se ne može čak niti objasniti, al probajmo doslovno: "zabava zabava, misli na zabavu, znaš što je to, ja imam ovo, ti imaš ovo, moja prijateljica je s desna, ja imam ovo, ti imaš ovo, sad znaš..." Što u ime Jehovinih svjedoka i Charlesa Mansona ovo znači? Jedino objašnjenje je da imaju pun kurac onoga što je tekstopisac konzumirao dok je pisao ove stihove. Vjerojatno ono indonezijsko sranje koje se roka na miligrame, i gdje je vjerojatnost 90% da ubiješ sve u krugu od 5 kilometara misleći da su demoni...Što se tiče spota, noć je, otraga je platno, i sve izgleda još jadnije nego po danu. Sporedni glumci su drugi, i moram čak priznati puno gori nego oni prvi. Socijalno disfunkcionalnog momka je zamijenila socijalno disfunkcionalna djevojka sa mnogo jačim poremećajem koordinacije, što se i vidi iz pokušaja plesa. Također, premda kruzaju tako jebeno brzo, ipak imaju sposobnost da sjede za zadnjem sjedištu i ne jebe ih pol posto što su tehnički već poginule. Rebecca je pak našminkana kao filipinski transvestit, i to ne onaj lijepi. Stvarno, zar u toj velebnoj Americi ne postoje nekakvi zakoni, ako ništa drugo, bar dobrog ukusa? 2 tjedna, preko 20 milijuna youtube pogleda? Iiiii, za kraj, još malo dileme na koje mjesto da sjedne. Sad je potpuno jasno da je to uistinu tema ove pjesme.

Nakon ovoga napokon dolaze na tulum. Autiju ispred kuće milijun. Toliko dobrih kola nisam vidio niti pred središtem FINA-e. Svi su djeca, svi voze aute, svi partijaju i ovo službeno postaje najgori spot koji sam vidio u zadnjem tromjesečju. Prošle su dvije minute spota, nešto više od polovice, i ne znam kako ću do kraja... Ima nešto u načinu na koji izgovara "getting down" što mi doslovno ubija želju za životom i razmnožavanjem. Ali, zajebo sam se, sad tek slijedi najbolji dio...

Yesterday was Thursday, Thursday
Today i-is Friday, Friday (Partyin’)
We-we-we so excited
We so excited
We gonna have a ball today

Jedina uistinu pozitivna značajka ove pjesme je upravo u ovim stihovima. Dakle, može poslužiti da se 2-godišnju djecu nauči dane u tjednu. To je to, ništa više i ništa manje. Treba izrezati samo taj dio i puštati ga djeci. Jer ono što slijedi je silovanje jezika u punom i potpunom smislu te riječi, samo kako bi se valjda dobio ritam i flow, a ne dobije se apsolutno ništa od toga. Zapravo, sad kad razmislim, ova pjesma uopće nema nikakvu strukturu, produkciju ili išta što bi dalo naslutiti da su je radili ljudi koji su takvo nešto već radili barem jednom u životu! Pprilično je nevjerovatno koliko nešto može biti loše, koliko tu mora biti neznalačke energije, da se skupi toliko antitalenata na jednom mjestu: od tekstopisaca, aranžera, producenata, glumaca i na kraju same pjevačice! Fasciniran sam..

Tomorrow is Saturday
And Sunday comes after...wards
I don’t want this weekend to end

Aha, još nismo gotovi sa danima u tjednu. Sutra je subota, a pos..... lje dolazi nedjelja. Doslovno tako. Ne razumijem zašto je ovo moralo biti razdvojeno. Ali davno sam odustao od pokušaja razumjevanja ove pjesme. U spotu se ne događa ništa novo, štoviše, izgleda kao grafika za onu seriju "Saved by the bell", ako se itko sjeća... Oni koji se ne sjećaju, jebiga, treba zanti cijeniti pravi trash! Eeee, al sad dolazi najbolji dio stvari koji tehnički niti nije ova stvar: rap dio!

R-B, Rebecca Black
So chillin’ in the front seat (In the front seat)
In the back seat (In the back seat)
I’m drivin’, cruisin’ (Yeah, yeah)
Fast lanes, switchin’ lanes
Wit’ a car up on my side (Woo!)
(C’mon) Passin’ by is a school bus in front of me
Makes tick tock, tick tock, wanna scream
Check my time, it’s Friday, it’s a weekend
We gonna have fun, c’mon, c’mon, y’all

Ako je pametan, ovaj momak se više nikad neće pojaviti u Americi. Ja bih na njegovom mjestu otišao u Turkmenistan ili tako neku zemlju gdje za internet misle da je tastatura. Poslje ovako nečega jednostavno nema povratka. Nemožeš više pjevat o ghettu, o ženama, o travi... A ako ne možeš repati o tome, o čemu možeš? Očigledno samo o tome kako kruzaš autom i razmišljaš o tome kako je jebeno zajebavat se u petak navečer, zajedno sa prijateljima od 13 godina. Stari moj, koji Turkmenistan, za ovog momka ne postoji takva rupa u zemlji u kojoj bi se mogao sakriti nakon ovakve sramote! S druge strane, možda je on i tekstopisac, što bi objasnilo mnogo toga, kao npr: zašto nikad nitko nije čuo za njega?
Do kraja spota i pjesme slušamo ponavljanje stihova o petku, partijanju i pušenju kurca, popračeno nimalo ekstatičnim plesom okupljenje horde jedva tinejdžera. Čak i Antonija Šola ima zahvalniju i bolju publiku od ovih! Očekivao sam barem neku pivsku bocu da proleti, neki stage dive, možda neki boob flash zabrinute majke, ali ništa od toga se nije dogodilo i ovo je ispalo kao najdosadnija teen zabava još od kad sam ja imao 13 godina, a to su zabave za koje ne bih imao nikakvih primjedaba da ih zaboravim. Na kraju vidimo i kadar crnca kako u kolima lagano čaga rukama uz zvukove ovog vanrednog pjesmuljka i time si definitivno piše smrtnu kaznu. I, gotovo! Gotovo, gotovo, aleeee, aleeee! Uspio sam! Uspio sam opisati cijelu pjesmu i ne srušiti se od psihičke iscrpljenosti. Konačni dojam? Mislim da je svakome tko je poslušao ovu pjesmu, vidio spot i pročitao ovih mojih par redaka jasno da je ovo bez premca jedna od najgorih ikad napravljenih stvari, nešto što mora biti sramota sve koji su uključeni u ovaj projekt. Imamo Black Eyes Peas, imamo Ke$hu, imamo Biebera... Molim te Bože, ne treba nam i Rebecca Black...

<< Arhiva >>