The Mayhem Project

utorak, 25.05.2010.

Kako su me oteli vanzemaljci (istinita priča - dio 1.)

Iz sna pravednika me probudila gromoglasna buka. Bila je noć, znam to sa sigurnošću jer je bilo mračno. Točno vrijeme neznam, premda je moglo biti nekih 3 i pol. A možda i nije. Uglavnom, pomislio sam da je potres i brzo učinio ono što se u takvom slučaju nužde radi: upalio komp i išao provjeriti da li je stvarno potres. Nisam niti stisnuo start kad mi je prozor obasjala zasljepljujuća svijetlost crveno-plavo-žuto-zeleno... ma svih boja. Osjetio sam da mi se počinje vrtiti u glavi, i zadnje čega se sjećam je osjećaj da lebdim. Probudio sam se u nekakvoj ogromnoj hali, a prema meni su iz mraka izronile dvije groteskne kreature. Usro sam se, al ono, za ozbiljno.

"Molim vas, molim vas, nemojte mi nauditi. Uzmite moju mamu, tatu, imam adrese nekih prijatelja, stvarno dragi ljudi, njih uzmite, molim vas!!!!" - kroz suze sam na koljenima molio milost. Oni nisu odgovarali. Nisam znao što dalje pa sam pitao sljedeće logično pitanje: "Vi ste mali zeleni?"
Jedan je odgovorio: "Ne, mi smo samo zeleni. Ti si velik, ružan, mršav i blijed. Pederu."
I was like, WTF? :"WTF?!? Kome ti da je blijed? Barem nisam mahovina ko ti!"
Mali vanzemaljac je napeo svoje male mišiće, i krenuo prema meni. Moram priznati, da premda je protivnik bio upola manji od mene, osjetio sam da bih ovu borbu mogao izgubiti, pa sam zauzeo obrambenu pozu. Ispruženih ruku, okrenute glave i zatvorenih očiju, nadao sam se najboljem ishodu.
"Dosta zajebancije!" - odjeknulo je prostorijom. Ukazala se nova kreatura, izgledom bacajući malo na vanzemaljskog Keruma. Imao je i rezance na glavi, i baš je onako izgledao, priprosto. Al spasio me od sigurnih batina, tako da ne smijem ništa loše reći o čovjeku. Vanzemaljcu.
"Što želite od mene?" - upitao sam, u isto vrijeme skrivečki pišući status na Facebooku :"Nećete vjerovati, ali danas sam vidio bananu koja izgleda kao moj penis... totally weird shit, man..."
"Tvoj genetski kod je izabran kao najprikladniji od svih ljudskih kodova, te ćeš zbog toga predstavljati Zemlju na Galaktičkom kongresu." - pompozno je rekao Kerum.
"Ček, ček... Želite reći da sam ja najpametniji čovjek na svijetu?"
"Ne, ne baš, samo..."
"A svima sam govorio da imam neku moć, a oni su svi kao govorili: "Daaaaa, imaš, retardiran si!", a ja bih odgovorio kao: "Mama ti retardirana!"
Usljedio je trenutak neugodne tišine.
"Hmh, da...Očekivali smo ovakav razvoj događaja, zato smo i uzeli rezervnu soluciju, ovog delfina koji takodjer ima najoptimalniji genetski kod, ali kod nehumanoida na Zemlji"
"Al ja sam svejedno najpametniji?"
"Ne, nisi najpametniji nego...ma zapravo, nakon ovoga, teško mi je uopće zamisliti da možeš sam jesti juhu... Ali ako te to veseli, recimo da da, najpametniji si čovjek na svijetu..."
"Toooo!!" - počeo sam mahnito plesati svoj nadaleko poznati Numa-Numa Dance - "Nego, hoće biti na tom sastanku kakvih ono....znate...ženica...?" - priupitao sam nespretno ljuljajući bokovima pokusavajuci simulirati seks. Delfin se iz protesta okrenuo na drugu stranu akvarija da ne gleda tu sramotu...
"Nije to nekakav sastanak, to je najvazniji kongres u galaksiji i tamo se odlučuje o sudbini planeta, među ostalim i Zemlje!" - srdit je bio Kerum. Nisam uopće obraćao pažnju na gluposti koje melje, jer sam bio i dalje zaokupljen air-bangingom sexy vanzemaljke. O, da... Sigurno će biti zelenokožna plavuša od 3 metra sa 16 sisa i vraški spretnim prstima....Kinky...
"Znači, da? Ne? Da... Ne?" - gledao sam čas jednog čas drugu dvojicu -"Da? Ne? Možda? Ne? Da?"
"DA!!!" - izderao se Kerum na mene. Ništa kod njega relaksacija ovo ono, yoga možda...Al meni je bilo sasvim dovoljno da znam da ću napokon izgubiti nevinost, i to sa vanzemaljkom! Nisam mogao dočekati da to kažem Karlu, Buci i Faci, svojim najboljim frendovima. Uz bocu hladne karlovačke, naravno...
"A sada, vrijeme je da te upoznam sa svime što trebaš znati o svemu što nisi znao dok si živio na ovom kao-planetu Zemlji" - za ruku su me poveli čudni mali zeleni...
Na odlasku sam pogledao delfina i pokazao mu srednji prst, jer sam znao da on to ne može. On je meni s druge strane pokazao svoju kitu, koja je bila dugačka brat bratu pol metra. Bravo delfinu, ovu rundu si dobio...

(Pratite i dalje ovu uzbudljivu priču u sljedećem broju časopisa "Get the crap out of me!" )

<< Arhiva >>