The Mayhem Project

nedjelja, 29.01.2006.

Saga continues...

Eto, nisam bio u mogućnosti pisati par dana, znate kak je, stislo me sa svih strana....Al evo, odvojio sam par minuta za malo dubokoumnog promišljanja kojim će ovaj post OBILOVATI....Kao prvo, vidim da moja upozorenja u vezi ovog bloga i komentara nitko nije shvatio ozbiljno...Izgleda da ću morati početi to fizički rješavati...Al dobro, nek vam bude, pišite i radite ovdje šta god želite, boli me kurac...Sve će vam se to jednom vratiti u životu, kad se oženite za neku dosadnu konzervu i on/ona vas bude po cijele fakin dane gnjavio i dosađivao vam...E sad, danas ćemo govoriti o jednom od najglupljih pokreta ikad: anarhiji...Ono što je donedavno bilo ustaštvo, danas je anarhija...Nemreš ti više biti kul ako nisi anarhist...Naravno, isto kao i kod ustaštva, na ovakve stvari uglavnom zabrije klinčurdija koja nema veze s anarhijom i misle da je to "ono kad na blog staviš ono A sa krugom pa si onda kakti anarhist i to je baš kul"...Yes, yes....Neki će mi reći da sam licemjer, jer mi je kakti Fight club najbolji film, a oni su u flimu kao anarhisti...Eeeee, pa nije to anarhija, to je jednostavno antikapitalizam koji kao i svaki takav pokret na kraju (misli se filma) propadne, jer jednostavno društvo bez vlasti teži nekome da ih kontrolira, a kad taj koji ih kontrolira više nije sposoban za to, društvo se raspada...
Ok, sad sam malo odlutao...Dakle, da li se itko od vas klinčurdije koji sami sebe etiketirate kao NEŠTO, a onda kad vas netko drugi tako etiketira, onda govorite da mrzite ekipu koja vas etiketira bla, bla, bla....uglavnom, da li ste vi ikada razmislili malo šta to znači svijet u kojem bi vladala anarhija....Evo jedan citat iz Fight Cluba: "Tyler Durden: In the world I see - you are stalking elk through the damp canyon forests around the ruins of Rockefeller Center. You'll wear leather clothes that will last you the rest of your life. You'll climb the wrist-thick kudzu vines that wrap the Sears Tower. And when you look down, you'll see tiny figures pounding corn, laying strips of venison on the empty car pool lane of some abandoned superhighway. " Daklem, koliko bi se vas zatupljenih malih umova odreklo vaših jebenih fancy mobitelčića, autića koji vas voze do škole kad je vani -46 stupnjeva, vaših televizorčića na kojima gledate ljigave teen serije, tople vode kojom se kupate, odlaska na kave, slušanja vaših omiljenih grunge i punk bendova i na kraju krajeva računala na kojima trekeljate svoje gluposti koje zanimaju samo hrpu još većih morona koji to čitaju, samo da možete živjeti kao neandertalci? A? Nitko ne diže ruke?

Dakle, kao što sam rekao, cijeli taj pokret se može sažeti u riječi bezvlađe! Sve što je organizirano, kao u Fight clubu, nije anarhija...Evo, baš sam se malo bavio tom tematikom i skužio sam da nitko nije jasno definirao kako bi to anarhističko društvo izgledalo, jer je jednostavno previše faktora koji "mogu poći po krivu" i jednostavno je nemoguće stvoriti društvo u kojem bi vladala harmonija (neka vrsta Utopije) a da to društvo nije kontrolirano nekim oblikom vlasti...E sad, u anarhiji vi (uz naravno pitku vodu, struju, prijevoz i ostalo) nemate niti vlast, niti sudstvo, niti policiju, niti zdravstvo, niti bilo koji uređeni oblik društvene zajednice (a svaki oblik društva, kako je meni poznato, mora imati organizaciju i vođu), jer da imate to, to više nebi bila anarhija. Jesmo to apsolvirali? Jesmo!! Ok...Dakle, vi ste prepušteni sami sebi...Počet ćemo sa osnovnim ljudskim potrebama: hranom i vodom. Vodu pijete iz rijeka i potoka, a hranu lovite sami....Koja bi od vas "anarhistica" lovila sama svoju hranu, a??? Naravno, pošto je i industrijski prerađena hrana nezdrava, svjesni smo da voda iz potoka i štakor koji ste ulovili, nisu baš higijenični, stoga, vaš životni vijek se sa prosječnih 70 godina smanjuje na nekih 30..E sad, pošto nema vlasti, nema niti policije, a policija nas štiti od društvenog šljama...Sad zamislite si jednu mladu djevojku od 20 godina, u punoj ljepoti kako sama luta svijetom koji vrvi onim što bi inače bilo u zatvoru ili što se zbog zatvora boji pokazati svoje pravo lice...Ja bi joj dao 2 sata života...Da ne nabrajam sav ostali konfor i sitnice koji nam nudi moderan život, počevši od onog osnovnog lijeka protiv upale grla, pa do onog što najviše podcjenjujemo jer uzimamo sve zdravo za gotovo, a to je topli tuš i topli krevet...

Nekako sam se izgubio previše u ovome svemu, ima tu previše stvari za reći...Nemam ja ništa protiv bilo kojeg pokreta, ako ljudi misle da je to ono pravo, ko sam ja da im branim...Al frustrira me ta pomodna fascinacija nečim što većina ljudi ne razumije...Da ti fino proučiš šta je anarhija, da si uistinu spreman živjeti kao skvoter i spreman si na to da uzmeš svoj život u svoje ruke i odsječeš se od materijalističkog svijeta i ako si spreman da odriješiš sve ostale odgovornosti prema tebi, onda to cjenim, jer treba puno hrabrosti da ti iz uređenog i komfornog života prijeđeš u bezvlađe i u društvei sustav koji se zalaže jedino za odgovornst prema samom sebi...Al ovako da ti trekeljaš preko Interneta o nećemo što ti je apstraktno kao i činjenica da Green Day nije (više) punk, to je jednostavno glupo....Znam da je to pubertet i sve to, al šta više nitko nemože u pubertetu biti normalan, slušati normalnu glazbu i zabrijavati na normalne stvari?? Jel svaki jebeni pubertetlija MORA biti nekakav jebeni alternativac (o ovim sadašnjim alternativcima imam slično mišljenej kao i prema anarhistima, al o tome bi mogao enciklopediju napisat)?? Neznam više...Jebote, ona je anarhistica a kad izlazi petkom van u novčaniku ima 200 kuna...Ahhhh....Volim ove postove u kojima mogu pljuvati ekipu....A sada samo čekam da mi se javi neka anarchygirl ili anarchyrules.....:)

petak, 27.01.2006.

Dok se čeka novi post...

...sluša se Nina Simone - Sinnerman (obavezno skinuti:)))...i da, superbrucošice, i ja učim, tako da nemam sad baš previše vremena...

srijeda, 18.01.2006.

(Po)vratio se ja...

A evo, trebalo mi je da se malo skuliram pa da nastavim dalje pisati ovo sranje od bloga....Nekako sam u zadnje vrijeme pun ideja, al nikako da skužim kako vratiti izbrisane postove...A govorili su mi da će mi se kad tad osvetit to što sam nekoliko puta mami pao na glavu dok sam bio beba, da ću kao "imati nekih problema"...A evo, to je očigledno to...E pa, danas ćemo nešto malo reći o tome kako vi, pa tako i ja mnogo lažemo i ulijepšavamo svoje priče, premda svi znamo da su vaši (a i moji) životi u biti dozla boga dosadni i da se ništa zanimljivo u njima ne događa...Vi možete srati, ali ja znam da vi serete čim otvorite usta...Pa evo jedna pričica (iz mog života), koju ću ispričati na dva načina...Prvo onaj lažni, tj. onako kako bi ju ispričao nekome drugome, a onda onaj stvarni...E da, napominjem da ova pričica ima onu oznakicu /18 te da nije pogodna za sve uzraste, ima prostota, pomalo je degutantna, a i vrijeđa ženski rod (pomalo)...Pa ne želim valjda da mi nečiji roditelji kucaju na vrata jer sam njihovu nevinu kćerkicu naučio riječima poput "popušila mi je kurac"....

1. Lažna priča....

Probudio sam se u nekakvoj bijeloj sobi...Ležao sam u krevetu, te mi je par trenutaka trebalo da shvatim da sam u bolnici...Pošto sam gledao sve nastavke Nika Praskatona, dedukcijom sam zaključio da mi se nešto dogodilo...Ruke su tu, glava isto, noge, piša....Sve je na mjestu...Ipak, nisam se mogao sjetiti zašto i kako sam dospio u bolnicu...I tako, razmišljao sam malo o tome, malo o Nini Badrić i tome ko pobogu sluša njenu glazbu i kakav moraš biti gay da odeš na njen koncert, dok nisam čuo škripu vrata...Pošto imam periferni vid kao kameleon, uspio sam bez okretanja glave vidjeti da je to medicinska sestra...Nebi se ja sigurno okrenuo da je to bila tek neka obična medicinska sestra, brkata i debela neman u borosanama..Al ovo je bila najljepša sexy-porno sestra (u biti ne samo medicinska sestra, nego i dvonožno sisato genitalno-rupičasto ljudsko biće koje sam ja u životu vidio)....Odmah sam se uskomešao, zacrvenio i pokušao smiriti svoju neman koja je željela namignuti prelijepoj ženskici u maloj bijeloj uniformici sa dekolteom do pupka....

Ja: Oprostite, zašto sam ja ovdje?

Barica (kud se baš Barica zoveš, matere ti lude): Pa imali ste malu nezgodu. Udario vas je kamion dok ste pokušavali spasiti dvije sijamske blizanke iz ralja sibirskog tigra koji ih je htio spaliti vatrom dok je okolo prskala sumporna kiselina iz NLO-a koji je upravo proletio 23 milimetra izad vaše glave...

Ja (nimalo začuđen, jer sam i inače prava junačina): Pa dobro, jesu li curice preživjele?

Barica: Dakako....Čak ste ih ,dok ste letjeli zrakom od udarca kamiona koji je išao 140 km/h, uspijeli razdvojiti jednim od najkompliciranijih kirurških zahvata ikada, te ih i zašiti...

Ja: Ah, to je najmanje što sam mogao učiniti...Nego kako vam mogu pomoći?

Barica: Pa evo, trebala bih samo vaš uzorak (pokazuje plastičnu čašicu...)

Ja: Joj, pa znate, nije mi baš sila....

Barica: Joj, jeste i vi smiješni...(hihoće se, te joj se sisice onako fino tresu..)Treba mi onaj drugi uzorak (jednim potezom miće plahtu te moja muškost ostaje otkrivena) Oooooh (zapanjena), pa ja nemogu ovo sve sama, morati ću zvati kolegica....)


U ovom trenutku je meni bilo malo neugodno, ali ubrzo je neugodnost prošla kad je u sobu ušla Baričina kolegica Matillde, prekrasna plavokosa Šveđanka koja ne zna niti riječ hrvatskog....
Uskoro su se cure primile posla (ovo je onaj dio koji "ponižava žene"...) Htio sam im reći da zovu i treću jer mi se nekako činilo da se njih dvije muće, al bojao sam se da me ne izda sreća pa da ne dođe 170 kg žive vage velika aždaja i doslovno mi pojede kurac...I tako puše one meni, puše, ja gledam na sat, brat bratu pol sata prošlo....Jedva cure dišu više koliko su umorne, al ništa....Ali kad tad je moralo završiti,a svi vi koji ste slušali predavanja u srednjoj školi znate kako to ide....Uglavnom, mnogo mnogo milijuna spermića polete iz svoje kućice negdje tamo u jajima i kroz mokraćni kanal izlaze napolje u potrazi za jajnom stanicom...U ovom slučaju našli su samo Baričina i Matilldina usta...Njih dvije fino to pljunu u čašicu (ovo je onaj dio koji je "degutantan") te kažu:

Barica: Hvala ti na uzorku, sutra ću ga vjerojatno opet trebati...

Matillde: Sogkvejro mahtroiuzger et solensuun bageerfold!!! (slobodni prijevod: Mnogo ti je velika kita, morat ću zvat svoju sestru blizanku da je vidi!!)

A ja sam zaspao snom pravednika i sanjao koga drugoga nego Sandru Dabo....

2. Istinita priča

Nemam curu + imam internet = (zaključite sami!!!)

ponedjeljak, 16.01.2006.

VAŽNA OBAVIJEST!!!

Zbog nekih osobnih razloga trenutno sam u nedoumici da li nastaviti pisanje bloga....Ako odlučim nastaviti, vratiti ću sve kako je bilo i obavijestiti sve koji su me čitali...:) pozdrav


Update: odlučio sam ipak zadržat blog, ali od prijašnjih postova mi je ostao samo page source....pošto bi bila stvarno muka sve to opet copy/pastati, jel zna netko lakši način? ak ništa drugo, jel se može to nekako uploadati pa da samo stavim link na te stranice? jooooj, uvijek sam bio jebeno brzoplet i impulsivan......

Sljedeći mjesec >>