Eto, upravo sam u pauzi od košnje dvorišta. Kosim na triput, mic po mic, pa rekoh - ajmo napisati postić.

Dakle, prethodnih dana, radila sam... Ah znam, nije iznenađenje, kutije. Bile su krizme, rođendani i tako, pa eto što sam napravila.













Napravila sam i dvije slične kutije, po maminoj narudžbi, jednu za doktoricu, a jednu za medicinsku sestru - stvarno su zaslužile obje, godinama su drage prema svima nama.









Još nismo odlučile koja je za koju :)

S obzirom da se jednoj mojoj kolegici s faksa ova Rose kutija svidjela, poželjela je sličnu, samo puno manju i bez natpisa 'Rose'. Pa sam joj ispunila želju.





I to je to od kutija za ovaj put. Moram napomenuti da sam ih napravila... PAZITE SAD OVU BROJKU! Ravnih 90! Vjerovali ili ne, bliži mi se STOTA kutija!!! I to brzinom munje. Narudžbe samo pljušte sa svih strana :)))

Sve mi se čini da će biti neka nagradna igra ili će možda stota kutija biti besplatna ili.. Ne znam, sad sam se sva uzbudila od tolikih kutija, kad sam ih prebrojala nisam vjerovala!

Uglavnom, kako ne biste mislili da Princess samo sjedi i nafarbava, bez brige i pameti, evo dokaza da peče i slastice ;)
S obzirom da je sezona jagoda, napravila sam dva jednostavna kolača od jagoda. Jagode sam dobila za nagradu što sam pazila klince na rođendanu.

Prva verzija



Druga verzija





Osim slatkih kolača, evo i slanih, od danas ujutro.

Mini pogačice sa sirom, posipane sezamom i kuminom.

Mukotrpan proces izrade (da ne mislite da lažem i kradem tuđe fotke haha)



I zatim ove pečene divotice!







To se sad lagano papa i gricka usput, a uskoro će ručak pa će poslužiti i umjesto kruha, uz grašak na čušpajz (koji je skuhala mama ovaj put). Nešto mi ne idu čušpajzi, uvijek ima previše crvene paprike, iako stavim jako malo :/ Mamini su puno finiji pa smo se dogovorile da od sad na dalje ona slaže čušpajze, a ja ostalo.

Eto tako, to je to za sad. Idem do kraja pokositi dvorište, a onda me čeka kuhanje sokića od bazge. Evo od jučer se namače.



Pozdrav dragi moji, čitamo se!

Uzmeš jednu staru policu. Ružnu. Al ono fakat gadnu. Prašnjavu, hrđavu, nikakvu, jadnu. Željnu šmirglanja. Željnu boje. Željnu makeovera.



Onda je ošmirglaš, pa s tim ode zmazanoća, hrđa i slično. Malo je pokrpaš na mjestima kitom za drvo.



Onda je obojiš, zaneseš se, šabloniziraš i točkiraš, dodaš malo mašte, puno volje, cijeli dan posla... Al isplatilo se :)



Vidi mi mašnicu na sredini!



S jedne strane - pjevaj, diši, ljubi, pleši.



S druge strane - sanjaj, vjeruj, voli, smij se.



Pričekaj da se osuši, unesi je unutra i natrpaj svojim sitnicama. Uživaj u pogledu na svoju pravu djevojačku policu :)))



Sve skupa - proces i završni rezultat.



I... to je to!

Što sam lijena za pisat blog... ajme meni.

Al eto, ima stvari za koje nisam lijena, pa... pogledajte :)

Prvo... a kutije, što drugo! :D

Ovu malu ljepoticu od kutije, ultra kičastu, ali ipak slatku, napravila sam kolegici s faksa za vjenčanje, točnije, za prstenje jer je željela nešto drugačije od jastučića :) Jako je zadovoljna :) Skroz sam se zanijela uz sve te ružice, biserčiće i sve pa sam malo strahovala da će biti prenakinđurena (prijevod: prenatrpana), ali na kraju je kolegica rekla da je baš kako treba :)





Ako se pitate, citat oko kutije je: Samo je jedna sreća u životu - voljeti i biti voljen.

Onda, za rođendan mog nećaka, koji je već puno puta gledao kako radim kutijice i svako malo me pitao 'tetaaaa, a kad ću ja dobiti svoju kutijicu?', eto - NAPOKON, njegov 4. rođendan i njegov omiljeni crtić, na sad omiljenoj i jedinoj, samo njegovoj kutiji koja ima povlašteno mjesto na polici i iz koje skromno svaki dan uzima jedan ili dva slatkišića.. Naravno, kutijica je bila puna blaga, tj. slatkiša za mog malog ljepotana!





Zatim, za rođendan, i to 50. svoje buduće svekrve (valjda hihi), napravila sam jednu damsku. S obzirom da imamo najrazličitije ukuse koje dvije žene mogu imati, povela sam se mišlju: 'a da napravim kutiju kakvu sebi nikad ne bih napravila?' i jesam. I što mislite, je li bila zadovoljna? S obzirom da uopće nije po mojem, naravno, bila je zadovoljna :)





A sad, na red dolaze narudžbe. Ove dvije kutije bile su naručene za dvije mlade djevojke, pretpostavljam sestre. Želja je bila da budu nježno žute, uz slatke motive, tj. ove zaljubljene klince ala Sarah Kay.

Zaljubljeni klinci 1



Zaljubljeni klinci 2



Osim toga, naručena je i jedna kutija na maćuhice, a s ostatkom kutije smjela sam što sam htjela, pa sam se odlučila za 3d efekt ruža i lijepu nijansu ljubičaste :)



I... još jedna kutija, sa zanimljivom idejom, metaforom i porukom, a služit će otprilike poput obiteljske kasice prasice.





I... to je to od kutija. No, da ne bi mislili da kraj kutija ne stignem raditi ništa drugo (zapravo i ne stignem, nego sam leteća, ali o tome drugi put), stigne Princess i pokositi dvorište, očistiti kupaonicu, svaki dan oprati bar mašinu veša (puno nas je), naprati se i po tri do četiri puna sudopera suđa i dakako - skuhati nešto fino za svoje ukućane. Od svega, stigla sam slikati samo hranu, i to onu 'zglednu'. Čušpajze/variva ne slikam jer se ne vidi što je sve unutra pa mi je to bezveze... A puno put se i dogodi da se sve tako brzo pojede da se fotića i ne sjetim...

Krenimo od početka. Pohani šnicleki, rizi-bizi i zelena salata.



Zatim, moja prvi put spravljana hobotnica s krumpirom, zalijana s bijelim vinom, maslinovim uljem, limunom, peršinom i češnjakom. Ispala je mrvicu gumena, al bit će bolja sljedeći put. Prefina je bila i sve se pojelo. Kao i uvijek kad ja kuham, a nije čušpajz xD



Onda... Picek s krumpirom i žutom i crvenom mrkvicom, pečeno u rolu. Uz to je bila i pileća juhica i povrtni faširanci u sezamu (kelj pupčar iliti prokulica, mladi luk, češnjak, blitva, mrkva)





I za kraj, pileća juhica, dinstani krumpir i mrkvica na poriluku, s pečenim šniclekima i zelenom salatom s porilukom u bučinom ulju.



Eto, to je to. Ipak nisam ljenčina. Osim kad se radi o pisanju bloga ili pisanju diplomskog. To mi se dvoje opako ne da, pogotovo ovo drugo...

Do čitanja, sve vas pozdravlja i ljubi vaša Princess!