<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovo je jedan bložić koji će se baviti kreativnim napadajima jedne 25-godišnje djevojke.
25- godišnjakinja je pri kraju Učiteljskog fakulteta, a u slobodno vrijeme, kojeg trenutno ima na pretek jer je na apsolventskoj godini, voli čitati, slušati glazbu, gledati anime i posvetiti se hobijima, koje tek otkriva, ali ih sve jednako voli.

Osim kraftanja, voli se igrati svojim Canonom koji voli hvatati njoj zanimljive trenutke. Osim canoniranja, voli i video igre kad nađe vremena za njih.

Po prirodi je vesela, a kako godine prolaze, sve je više tajanstvena i konačno shvaća da svoje srce i dušu ljudima ne treba ponuditi na dlanu kad ih prvi put vidi. Još radi na tome da to prestane raditi, ali polako joj dolazi iz guze u glavu.

Voli sve i svašta, a to se odnosi na na primjer ribolov, kuhanje, sve vrste muzike (pokušavam iz svega izvući nešto dobro), znanstvenu fantastiku, čaj s cimetom...
Prilično sam netipična cura, ili mi barem tako kažu.

Trenutno:

čita: ne čita jer nema vremena
sluša: ništ posebno
gleda: seriju Once Upon A Time, anime Initial D
igra: samo Criminal Case i rekvizit na fejsu
jede: što sama ili mama skuha

Evo ovdje jedan njen autoportret



Njen amaterizam u fotografiji možete pratiti na deviantartu

Moj profil na DA

Ovo je njena fb stranica s ukrasnim kutijama

Ukrasne kutije za velike i male

Creativity is inventing, experimenting, growing, taking risks, breaking rules, making mistakes, and having fun.

Kreativnost je izmišljanje, eksperimentiranje, rast, riskiranje, kršenje pravila, pravljenje grešaka i zabavljanje.

Mary Lou Cook

Linkovi

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
KUTIJE, POSLOVNI PRIJEDLOZI, OTVORI SAMA SVOJ BIZNIS, DIPLOMSKI, TORTA OD PELENA I BEBA ILI NE BEBA
petak, 21.02.2014.
Bok svima, nisam neko vrijeme bila na blogu, zaglavila sam.

Uglavnom, što sam radila u međuvremenu? Još kutija. Na primjer ove ovdje:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

To je to od kutija. U međuvremenu, dobila sam neke poslovne prijedloge o kojima ozbiljno razmišljam, no još nisam sigurna jesam li sposobna za takve pothvate, a i krajnje mi je vrijeme (ma i nije, ali samu sebe forsiram) da se primim diplomskog rada.

Ponekad se toliko zanesem ovim hobi stvarima i pričanjima i informiranjima i sanjarenjima o otvaranju vlastitog obrta da skroz zaboravim na to da sam još uvijek studentica i da nemam diplomu. Da nisam napisala diplomski i obranila ga. Ponašam se kao da sam nezaposlena, a ne kao da sam još na faksu.

Sve to mi malčice udara u glavu pa sam pod stresom u zadnje vrijeme i puno toga što bih željela napraviti, započnem i onda mi se ispriječi nešto drugo i to ostane tako, visjeti u zraku i ne znam ni kud ni kako ni ništa.

Poslovni prijedlozi uglavnom se odnose na... ne znam kako da se izrazim. Nije restauracija, nego... Nemam pojma što je, no odnose se na namještaj. Na to da mi netko kući dostavi komad namještaja i da se ja primim šmirglanja, bojenja i dekupažiranja, lakiranja i sređivanja. I ti prijedlozi dolaze iz više smjerova, od više različitih ljudi. Naravno da mi to zvuči privlačno. Ali... za sad sam sredila samo jedan stolac i uopće ne znam kako bi bilo da na primjer... sređujem dječji radni stol ili nešto slično. Ne znam dok ne probam, a bolje je da probam na nekom komadu namještaja koji je moj, pa ako se nešto zezne, da nema veze, tj. nije šteta...

Uf. Hoću to raditi, raduje me to, no istovremeno strahujem od nezadovoljnih mušterija, od toga da neću kvalitetno obaviti posao jer nemam previše iskustva... Ne znam. Možda bih jednostavno trebala prestati brinuti i upustiti se... Go with a flow ili kako se to već kaže..

Osim kutija, dobila sam nedavno i narudžbu da napravim tortu od pelena. Već sam prije napravila jednu pa se svidjela nekim mojim fb prijateljima i onda su me kontaktirali da i njima napravim jednu.

Napravljena je od više od 150 pelena, a unutra se skrivaju maramice za bebu i kremice.

Image and video hosting by TinyPic

I to vam je manje više to što se događa.

Ne! Nije! Imam malog nećaka kojeg obožavam i čuvam ga svaki dan. Ima skoro 4 mjeseca. Lijepo se igramo, čuvamo i volimo i neizmjerno uživam u tome. Ono čega sam postala svjesna neki dan, tijekom jednog takvog čuvanja, jest da ću uskoro navršiti 25 godina, da ću ove godine diplomirati i vjerojatno pokušati pokrenuti neki vlastiti biznis i da... sam apsolutno nespremna imati bebu.

Prije godinu dana intenzivno sam razmišljala o tome da imam bebu. Čak sam i s dečkom pričala o tome i iako smo ful splašeni, ipak smo o tome ozbiljno razgovarali. Na kraju smo odlučili da još nije vrijeme za to, iako su iz nekih razloga (samo nama znanih) prilike bile i više nego idealne da baš tad napravimo jednu malu princess ili jednoga maloga princa. Uglavnom, shvatili smo da još nije vrijeme za to.

Ponekad pomislim da nikad neće biti pravo vrijeme za to. Da nikad neću osjetiti da sam spremna za to, osim ako mi se dogodi. No budimo realni, ne može mi se u današnje vrijeme kraj toliko vrsta kontracepcije dogoditi beba. Odbijam vjerovati u to da se ljudima koji stvarno paze (poput mene) može dogoditi beba. To su za mene gluparije.

Što kad diplomiram, zaposlim se, polako počnem graditi neki život i osiguravati uvjete da ta beba ima sve što joj treba, uključujući i mene koja ću o njoj brinuti, a ne je samo šutnuti baki u ruke i okolo hodati? Što onda? Hoću li onda osjetiti da sam spremna? Hoće li tad u mom životu i dalje biti ista osoba s kojom sam sad u vezi? Hoću li tad biti prestara za dijete? Ne želim da mi biološki sat otkuca :(

Uglavnom, to me jako brine. Svi oko mene imaju djecu, a mlađi su od mene. Ne znam ni je li normalno što čekam da djetetu mogu pružiti sve što mu treba, što čekam da i ja i moj partner budemo dovoljno ozbiljni i odgovorni da čitav jedan mali život i svijet ovisi o nama...

Na kraju ovakvih razmišljanja, uvijek zaključim isto. Nije loše čekati. Pravi trenutak nikad neće doći. Možeš ti milijun puta misliti kako si spreman, no na dijete nikad nitko nije spreman. Ono dođe, nosi sa sobom velike odluke, odgovornost, brigu, odricanja. Ali isto tako nosi radost, nosi ljubav, toplinu, sigurno neki prekrasan osjećaj.

Isto tako, sva ona naklapanja da ću imati probleme u trudnoći ako zatrudnim tek oko tridesete su čiste gluposti. Poznam cure koje su u ranim dvadesetima imale strašne probleme u trudnoći, i isto tako poznam žene koje su rodile i s 38 i sve je bilo u redu. Sve je to itekako individualno. Nikad nisam imala nikakvih, da tako kažem, ženskih problema. Vjerujem da će sve biti u redu ako i budem imala prvo dijete tek s 28, 29, 30. Znam da će ono možda u životu žaliti što nisam mlađa, više cool iliti štajaznam. Znam da ću ja žaliti što ne mogu trčati za njim/njom kao što bih mogla sad. Ali isto tako želim prije nego što postanem mama, ispucati sve glupe hirove (ili barem većinu njih), tipa - putovanja, izlasci, spontani izleti, pronalaženje same sebe itd. tako da jednom kad budem imala dijete, ono ne pati radi moje krize srednjih godina. Da budem tu za njega/nju kad mu/joj je to potrebno.

Zaključak - ne, ništa od bebe još neko duže vrijeme.

Zašto sam ovu muku morala podijeliti ovdje s vama, sad, ne znam. Možda da mi bude lakše. Možda da odahnem. Mislim da blog služi baš tome.

P.S. Oprostite što baš i ne odgovaram na komentare i ne čitam vaše blogove. Prilično sam smušena radi svega navedenoga. Možda je glavni problem taj da - imam previše slobodnog vremena. Možda je stvarno vrijeme da napišem taj diplomski.

| 10:37 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |