Ma evo me bložiću moj jadni mali zapostavljeni...

S jedne strane, jako sam se ulijenila. A s druge, vrijedna sam sto na sat. Ne, diplomski još uvijek nisam sklepala, a u rujnu mi je obrana. Sram me bilo, MORAM se prisiliti, krajnje mi je vrijeme!!!

U međuvremenu, kosim, kuham, pazim klince, hodam po kavama i naravno - farbam kutije.

S kutijama je bilo dosta posla u posljednje vrijeme, stvarno sam ih napravila mnogo, em po narudžbi, em po svojemu.

Dakle, evo fotkica ;)

Jedna klasična narudžba, mini kutijica na ruže.



Zatim jedna narudžba koja je bila ovakva: može ovaj dezen na donjem dijelu i dalje da bude lijepa i elegantna. Pa sam se odlučila za crno bijelu varijantu popraćenu ljubičastom trakicom da malo razbije tu ozbiljnost.



Pa... sam si kupila nove salvete i nisam odoljela da ne napravim jednu kutijicu po svojem.



Jedna frendici za rođendan, ona voli sovice i zelenu boju.



A onda... odmor i domaći sladoled od šumskog voća koje sam nabrala kad sam bila kod prijatelja.



Pa jedna po narudžbi, za jednu logopedicu u znak zahvale.



Jedna po narudžbi jedne gospođe iz Hercegovine, koja na kraju nije bila zadovoljna pa je kutija završila u nagradnoj igri.



A onda sam jedan dan išla u Narodne novine po ne znam što, i vidjela na svim ruksacima, pernicama, bilježnicama ovu djevojčicu i pomislila, pa napravit ću par kutijica, baš je zgodna.





Ove tri su stvarno minijaturne, to je moja mini kolekcija, dimenzije su im 8x8x5,5cm. Crvena i zelena su odmah rezervirane, a ljubičasta je trenutno u nagradnoj igri.

Napravila sam još jednu kutiju, varijacija na temu, za koju je bilo više interesa nego za bilo koju kutiju koju sam do sad napravila. Otišla je ODMAH.



Onda jedna kutija koja je bila rađena u rekordno brzom roku, za moju sestru i koja je otputovala, vjerovali ili ne, čak do Kanade! Ivančice za Ivančicu!



Pa još jedna mini kutijica, u njoj sam vratila pare nezadovoljnoj gospođi onom tirkiznom kutijom.



Pa sam u međuvremenu lovila prirodne ljepote na dvorištu i malo se igrala fotićem.

Leptirić (i sjena od jabuke)



Čarolija crvene gladiole nakon kiše



Mamine zebice



Pa sam NAPOKON uštedila da zamijenim svoj stari oronuli mali kistić pravim kistom.



Nakon prvog korištenja ustanovila sam da lakše baratam ovom svojom starudijom i i dalje farbam s lijevim, starim užasnim kistom a novi me samo gleda...

Bila je tu i jedna VRLO romantična narudžba, jedan dečko je svojoj dragoj naručio kutiju na Malog princa jer joj je to najdraža knjiga, a ispod poklopca piše citat iz knjige koji je za rastopiti se.







Pa jedna za svadbu, od kume mladenki.



Jedna za krštenje, i to di sam ja bila kumica. Sad sam i teta i kuma ovom ljepotančiću.





Pa jedna burazu za rođendan. On vječito visi na tom Lol-u iliti Leauge of Legendsu pa eto mu kutija onda... A i stalno cendra da mu treba kutija da u njoj čuva pare.



Jedna narudžba kao poklon časnoj sestri po imenu Ljiljana (ona radi kao teta u vrtiću pa su joj mame poklonile moju kutiju u znak zahvale)



Onda sam već polako prošvikala od kutija pa sam sebi za gušt i stara vremena sašila jedan cvetek od starih skaj tajica.



I tak. Tu je priči više manje kraj. Radila sam svašta, slikala sam većinu, hranu nisam stigla slikati ovaj put i tako...
Nema ništa novo zapravo, osim jedne male stvari koja me jako raduje. Napokon sam uštedila (a kak i ne bih, pogledajte kolke kutije sam radila) za materijale za medaljone od smole i jučer su naručeni. Sad još samo trebam pričekati mjesec dana da stignu (tako je to s ebay narudžbama) i onda zabava može početi ;) Stvarno mi treba neki predah od kutija, a to će biti taman. Feeling excited :)))

Inače, ne idem na more ove godine, nemam para, ekipu, a ni volje, ali ne patim radi toga baš previše. Na dvorištu je bazen, u blizini je jezero koje je nedavno očišćeno, tako da osvježenja ima :)

Eto. Sve vas pozdravljam i ljubim!

Ako ste se ikad pitali kako nastaju moje kutije, evo odgovora. :)

Jako sam se namučila da ovo napravim, tako da bi mi bilo drago da svratite pogled i ostavite mi tu komentarčić kako vam se sviđa i je li sve jasno.

Ako se pitate zašto tutorijal nisam objavila ovdje... Pa čisto iz razloga što ovdje s vama dijelim i osobne stvari, koje fanovi moje stranice na facebooku ne moraju znati :)

Kutija koja je u tutorijalu je ova i opisan je svaki detalj ;)



A tutorijal možete naći OVDJE :)

Eto, upravo sam u pauzi od košnje dvorišta. Kosim na triput, mic po mic, pa rekoh - ajmo napisati postić.

Dakle, prethodnih dana, radila sam... Ah znam, nije iznenađenje, kutije. Bile su krizme, rođendani i tako, pa eto što sam napravila.













Napravila sam i dvije slične kutije, po maminoj narudžbi, jednu za doktoricu, a jednu za medicinsku sestru - stvarno su zaslužile obje, godinama su drage prema svima nama.









Još nismo odlučile koja je za koju :)

S obzirom da se jednoj mojoj kolegici s faksa ova Rose kutija svidjela, poželjela je sličnu, samo puno manju i bez natpisa 'Rose'. Pa sam joj ispunila želju.





I to je to od kutija za ovaj put. Moram napomenuti da sam ih napravila... PAZITE SAD OVU BROJKU! Ravnih 90! Vjerovali ili ne, bliži mi se STOTA kutija!!! I to brzinom munje. Narudžbe samo pljušte sa svih strana :)))

Sve mi se čini da će biti neka nagradna igra ili će možda stota kutija biti besplatna ili.. Ne znam, sad sam se sva uzbudila od tolikih kutija, kad sam ih prebrojala nisam vjerovala!

Uglavnom, kako ne biste mislili da Princess samo sjedi i nafarbava, bez brige i pameti, evo dokaza da peče i slastice ;)
S obzirom da je sezona jagoda, napravila sam dva jednostavna kolača od jagoda. Jagode sam dobila za nagradu što sam pazila klince na rođendanu.

Prva verzija



Druga verzija





Osim slatkih kolača, evo i slanih, od danas ujutro.

Mini pogačice sa sirom, posipane sezamom i kuminom.

Mukotrpan proces izrade (da ne mislite da lažem i kradem tuđe fotke haha)



I zatim ove pečene divotice!







To se sad lagano papa i gricka usput, a uskoro će ručak pa će poslužiti i umjesto kruha, uz grašak na čušpajz (koji je skuhala mama ovaj put). Nešto mi ne idu čušpajzi, uvijek ima previše crvene paprike, iako stavim jako malo :/ Mamini su puno finiji pa smo se dogovorile da od sad na dalje ona slaže čušpajze, a ja ostalo.

Eto tako, to je to za sad. Idem do kraja pokositi dvorište, a onda me čeka kuhanje sokića od bazge. Evo od jučer se namače.



Pozdrav dragi moji, čitamo se!

Uzmeš jednu staru policu. Ružnu. Al ono fakat gadnu. Prašnjavu, hrđavu, nikakvu, jadnu. Željnu šmirglanja. Željnu boje. Željnu makeovera.



Onda je ošmirglaš, pa s tim ode zmazanoća, hrđa i slično. Malo je pokrpaš na mjestima kitom za drvo.



Onda je obojiš, zaneseš se, šabloniziraš i točkiraš, dodaš malo mašte, puno volje, cijeli dan posla... Al isplatilo se :)



Vidi mi mašnicu na sredini!



S jedne strane - pjevaj, diši, ljubi, pleši.



S druge strane - sanjaj, vjeruj, voli, smij se.



Pričekaj da se osuši, unesi je unutra i natrpaj svojim sitnicama. Uživaj u pogledu na svoju pravu djevojačku policu :)))



Sve skupa - proces i završni rezultat.



I... to je to!

Što sam lijena za pisat blog... ajme meni.

Al eto, ima stvari za koje nisam lijena, pa... pogledajte :)

Prvo... a kutije, što drugo! :D

Ovu malu ljepoticu od kutije, ultra kičastu, ali ipak slatku, napravila sam kolegici s faksa za vjenčanje, točnije, za prstenje jer je željela nešto drugačije od jastučića :) Jako je zadovoljna :) Skroz sam se zanijela uz sve te ružice, biserčiće i sve pa sam malo strahovala da će biti prenakinđurena (prijevod: prenatrpana), ali na kraju je kolegica rekla da je baš kako treba :)





Ako se pitate, citat oko kutije je: Samo je jedna sreća u životu - voljeti i biti voljen.

Onda, za rođendan mog nećaka, koji je već puno puta gledao kako radim kutijice i svako malo me pitao 'tetaaaa, a kad ću ja dobiti svoju kutijicu?', eto - NAPOKON, njegov 4. rođendan i njegov omiljeni crtić, na sad omiljenoj i jedinoj, samo njegovoj kutiji koja ima povlašteno mjesto na polici i iz koje skromno svaki dan uzima jedan ili dva slatkišića.. Naravno, kutijica je bila puna blaga, tj. slatkiša za mog malog ljepotana!





Zatim, za rođendan, i to 50. svoje buduće svekrve (valjda hihi), napravila sam jednu damsku. S obzirom da imamo najrazličitije ukuse koje dvije žene mogu imati, povela sam se mišlju: 'a da napravim kutiju kakvu sebi nikad ne bih napravila?' i jesam. I što mislite, je li bila zadovoljna? S obzirom da uopće nije po mojem, naravno, bila je zadovoljna :)





A sad, na red dolaze narudžbe. Ove dvije kutije bile su naručene za dvije mlade djevojke, pretpostavljam sestre. Želja je bila da budu nježno žute, uz slatke motive, tj. ove zaljubljene klince ala Sarah Kay.

Zaljubljeni klinci 1



Zaljubljeni klinci 2



Osim toga, naručena je i jedna kutija na maćuhice, a s ostatkom kutije smjela sam što sam htjela, pa sam se odlučila za 3d efekt ruža i lijepu nijansu ljubičaste :)



I... još jedna kutija, sa zanimljivom idejom, metaforom i porukom, a služit će otprilike poput obiteljske kasice prasice.





I... to je to od kutija. No, da ne bi mislili da kraj kutija ne stignem raditi ništa drugo (zapravo i ne stignem, nego sam leteća, ali o tome drugi put), stigne Princess i pokositi dvorište, očistiti kupaonicu, svaki dan oprati bar mašinu veša (puno nas je), naprati se i po tri do četiri puna sudopera suđa i dakako - skuhati nešto fino za svoje ukućane. Od svega, stigla sam slikati samo hranu, i to onu 'zglednu'. Čušpajze/variva ne slikam jer se ne vidi što je sve unutra pa mi je to bezveze... A puno put se i dogodi da se sve tako brzo pojede da se fotića i ne sjetim...

Krenimo od početka. Pohani šnicleki, rizi-bizi i zelena salata.



Zatim, moja prvi put spravljana hobotnica s krumpirom, zalijana s bijelim vinom, maslinovim uljem, limunom, peršinom i češnjakom. Ispala je mrvicu gumena, al bit će bolja sljedeći put. Prefina je bila i sve se pojelo. Kao i uvijek kad ja kuham, a nije čušpajz xD



Onda... Picek s krumpirom i žutom i crvenom mrkvicom, pečeno u rolu. Uz to je bila i pileća juhica i povrtni faširanci u sezamu (kelj pupčar iliti prokulica, mladi luk, češnjak, blitva, mrkva)





I za kraj, pileća juhica, dinstani krumpir i mrkvica na poriluku, s pečenim šniclekima i zelenom salatom s porilukom u bučinom ulju.



Eto, to je to. Ipak nisam ljenčina. Osim kad se radi o pisanju bloga ili pisanju diplomskog. To mi se dvoje opako ne da, pogotovo ovo drugo...

Do čitanja, sve vas pozdravlja i ljubi vaša Princess!

Ovih dana sam, osim pisanja diplomskog, napravila dvije krasne kutijice. Srce s orhidejama je u nagradnoj igri na mojoj fb stranici (vidi u boxu lijevo), a ova boje breskve je za jednu gospođu, od moje mame, za dobro djelo. :)





S ovom boje breskve sam izuzetno zadovoljna i mislim da mi je to čak najljepša kutijica od svih do sad. Ne znam zašto, ali posebna mi je :)

Osim toga, naravno - kuhala sam. Nisam stigla baš nešto poslikati, ali ovo sam stigla.
Faširanci, pire i koprive na mlijeku, a ovo dolje u bocama je sirup od maslačka :)



Sirup od maslačka mi je ispao stvarno fino, a dobro djeluje na mene. Ubrzava metabolizam i ublažava ženske tegobe. Često si ga ubacim u čaj umjesto meda ili ga popijem kao sok - razrijedim ga vodom. Volim domaće biljne pripravke.

Još jedan kreativan pothvat ovih dana bio je i preobražaj vrtne kocke koju je na dvorištu sklepao moj brat još prije nekoliko godina. Kocka je stvarno super jer je visoka pa se mama ili bilo tko od nas ne treba sagibati da bi nešto posadio, ubrao, zalio, i slično. Nije baš stručno sklepana, jer je tad moj brat bio još mlad i nezreo, ali imao je dobru volju i svi smo postali vezani za tu kocku tijekom godina. Unutra uvijek izraste čudo špinata, blitve, salate, cikle... Uglavnom, što god posadili unutra - uvijek uspije.

Preobražaj čarobne kocke pogledajte na slici:



I... to je zapravo sve što se tiče slikovnog dijela ovog posta.

Ima još nešto što me muči, ali o tome ne znam pisati...

Pozdrav ekipa, do čitanja :)

Bok svima. Otišo moj blog u klinac pomislili bi neki, uključujući i mene samu... Jednostavno sam imala kreativni zastoj, a o osobnim stvarima mi se nije dalo pisati. S obzirom da sam se kreativno odkočila, eto me natrag. :)

Ovih dana napravila sam samo dvije kutijice (da, više od mjesec dana nisam napravila ništa kreativno osim hrane), jer su mamu zaštekala križa i trebalo je u potpunosti preuzeti kućanstvo. Proteklih mjesec dana, sad već i malo više od toga kuham svaki dan, usisavam, perem, čistim, pazim djecu, brinem o svemu unutar kuće i dvorišta, naravno uz minimalnu aktivaciju ostatka članova obitelji, iako smo svi odrasli. Nekima se jednostavno ne odrasta. Dakle, evo sad ove dvije kutijice ;)





Ostala kreativa - bila sam na kreativnoj radionici u sklopu udruge volontera u svom gradu, tematika je bila Uskrs. Sve rukotvorine prodavat će se, a prihod će biti za humanitarne svrhe. Evo mojih radova. Ne vide se baš najbolje, ali to je jedina slika koju imam. Bilo je lijepo i zanimljivo raditi s ostalim kreativcima iz mog grada i udružiti snage za ovako human projekt.



Iako je kuhinja ovih mj dana bila prilično raznolika, jedino jelo kojem sam se stvaaaaarno veselila jer ga dugo nisam pripremala i jela, bio je rižoto s plodovima mora, a to je ujedno i jedino jelo koje sam stigla poslikati prije nego se pojelo, i to samo zato što samo žene u kući jedu ovo jelo. Dečki su taj dan jeli sendviče jer im ne odgovara morska hrana... Ne znaju što su propustili!



Kad je ovo vidio, jedan moj prijatelj iz Pule me pozvao da na ljeto dođem na svježe plodove mora, pa da spoznam razliku između ovih iz škrinje i svježih. Rekla sam mu da ću razmotriti, jer mi naravno sline cure na svježe morske plodove, ali isto tako u Puli imam i jednu novu virtualnu prijateljicu ;) Zna ona :)

Osim svega navedenog, bio mi je i rođendan. 31.3. navršila sam 25 godina. Da, četvrt stoljeća, da dobrodošla u klub 25-30, da sad sam bliže 30 nego 20... I've heard it all. xD

Uglavnom, skupila se obitelj i prijatelji, bilo je lijepo, pekao se roštilj (pajcek i picek), bilo je tri vrste salate (grah salata, krumpir salata s paradajzom i kukuruzom i francuska), napravila sam dva kolača i tortu, a u svemu sam imala pomoć većine ukućana.

Bilo mi je jako lijepo, atmosfera je bila topla, sve se pojelo (yes! to mi je bio prvi pac ili marinada za meso pa sam bila nervozna hoće li ispasti ok, a i svašta sam unutra nabacala). Dobila sam prekrasne poklone kojima sam ostala iznenađena, a najviše me obradovao moj dragi koji mi je darovao skroman, ali pažljiv poklon i na kojeg sam taj dan mogla računati u svemu. Volim ga jako. :)

Pripremila sam fotić, ali sam se na kraju prepustila druženju i posluživanju ekipe, tako da sam zaboravila na njega. Stigla sam poslikati samo tortu, koja nije ispala kako sam zamislila, ali je svejedno bila jako fina i nema je više.



Od ostalih kolača napravila sam snickers kolač, tj. kolač od kreme od nutele i kikirikija, bila je to prava slatko slana poslastica, bilo je i lambade čija krema mi se iz ne znam kojeg razloga nije stisnula pa ga nisam stavila na stol pred goste nego smo ga mi domaći takvog polu tekućeg posrkali. Mama mi je ispekla štrukle sa sirom i sve je bilo baš kako treba.

Uz sve to, počela sam pisati diplomski rad. Odradila sam istraživanje, tj. upitnik/anketa je ispunjena od strane 150-ak ispitanika i sad te podatke unosim u excell tablicu. To ide jako sporo i prilično je mukotrpno, ali je ključan dio procesa. Najgore je što uz to ne mogu raditi apsolutno ništa drugo, a niti mi tko smije biti u sobi jer mi treba maksimalna koncentracija. Problem je i što su neki ispitanici očito neuračunljivi jer su se ludo zabavljali ispunjujući moju anketu pa su pisali totalne gluposti. Bolje bi bilo da je nisu ispunili ako im se nije dalo... :(

Igrate li računalne igre? Ne. Na čemu igrate računalne igre? Na smartphoneu.
Jeste li kad čuli za računalnu igru obrazovnog karaktera? Da. Za koju takvu igru ste čuli? Ne znam.
Igrate li računalne igre? Da. Na čemu igrate računalne igre? Ne igram.
Jeste li kad čuli za računalnu igru obrazovnog karaktera? Ne. Za koju takvu igru ste čuli? Učilicu.

Da skreneš!

Pa ti obradi podatke... -.-' Uglavnom, kad konačno unesem sve to u kompjutor, onda ide teži dio. Treba napraviti analizu pomoću programa s kojim sam si ja na veliko Vi. Onda treba uz hrpetinu literature napisati uvod, razradu, usporediti rezultate mojeg istraživanja s tuđim sličnim istraživanjima u svijetu i Europi i onda napokon - zaključak. Za sve to imam vremena do rujna. Iako mi se čini da se nekako počinjem žuriti jer sam već krenula s unošenjem podataka u kompjutor, mislim da sam krenula taman na vrijeme. Želim da taj rad bude stvarno kako treba, da mi bude na ponos i da bude u potpunosti samostalno napisan. Zato lijepo polako i do rujna će biti picikato. :)

Radi svega navedenog, što je vjerujte mi bilo prilično stresno, počela sam istraživati alternativne načine opuštanja. I otkrila sam orgonite. Za sve koji za orgonite nisu čuli, ili su čuli, ali nisu na čisto što je to - pročitati možete ovdje

I tako mi unutarnji nemir nije prestajao sve dok nisam napravila vlastite orgonitiće. A to je bilo jučer. Evo ih ovdje:

Stožac - vezivni materijal: poliesterska smola, metali: inox i aluminij, kristali: gorski kristal, ružičasti kvarc, ametist



Od ispod se dogodio prekrasan i zanimljiv efekt pucketanja smole - stvorili su se ovi listići koji su meni prelijepi.





Zeleno srce - rađeno za sestrinu obitelj jer ona ima probleme sa štitnjačom, nećak ima probleme s disanjem, a i sestra i šogor imaju problema s vidom

Vezivni materijal: poliesterska smola, metali: inox i aluminij, kristali: gorski kristal, ružičasti kvarc, akvamarin, za ukras ima školjkice pužiće koje smo nećak i ja sami našli prošlo ljeto na moru i ukrasne kamenčiće iz akvarija









Mala okruglica s crvenim dnom - vezivni materijal: poliesterska smola, metali: inox i aluminij, kristali: gorski kristal, ružičasti kvarc,hematit







Još okruglica iz silikonskih kalupa

Vezivni materijal: poliesterska smola, metali: inox i aluminij, kristali: gorski kristal, hematit, turmalin









Eto, to su moji prvi orgonitići, usavršit ću ih već nekad :)

Lijepo vas pozdravljam i čitamo se! P.S. Potrudit ću se biti malo aktivnija na blogu :)

Bok svima, nisam neko vrijeme bila na blogu, zaglavila sam.

Uglavnom, što sam radila u međuvremenu? Još kutija. Na primjer ove ovdje:







To je to od kutija. U međuvremenu, dobila sam neke poslovne prijedloge o kojima ozbiljno razmišljam, no još nisam sigurna jesam li sposobna za takve pothvate, a i krajnje mi je vrijeme (ma i nije, ali samu sebe forsiram) da se primim diplomskog rada.

Ponekad se toliko zanesem ovim hobi stvarima i pričanjima i informiranjima i sanjarenjima o otvaranju vlastitog obrta da skroz zaboravim na to da sam još uvijek studentica i da nemam diplomu. Da nisam napisala diplomski i obranila ga. Ponašam se kao da sam nezaposlena, a ne kao da sam još na faksu.

Sve to mi malčice udara u glavu pa sam pod stresom u zadnje vrijeme i puno toga što bih željela napraviti, započnem i onda mi se ispriječi nešto drugo i to ostane tako, visjeti u zraku i ne znam ni kud ni kako ni ništa.

Poslovni prijedlozi uglavnom se odnose na... ne znam kako da se izrazim. Nije restauracija, nego... Nemam pojma što je, no odnose se na namještaj. Na to da mi netko kući dostavi komad namještaja i da se ja primim šmirglanja, bojenja i dekupažiranja, lakiranja i sređivanja. I ti prijedlozi dolaze iz više smjerova, od više različitih ljudi. Naravno da mi to zvuči privlačno. Ali... za sad sam sredila samo jedan stolac i uopće ne znam kako bi bilo da na primjer... sređujem dječji radni stol ili nešto slično. Ne znam dok ne probam, a bolje je da probam na nekom komadu namještaja koji je moj, pa ako se nešto zezne, da nema veze, tj. nije šteta...

Uf. Hoću to raditi, raduje me to, no istovremeno strahujem od nezadovoljnih mušterija, od toga da neću kvalitetno obaviti posao jer nemam previše iskustva... Ne znam. Možda bih jednostavno trebala prestati brinuti i upustiti se... Go with a flow ili kako se to već kaže..

Osim kutija, dobila sam nedavno i narudžbu da napravim tortu od pelena. Već sam prije napravila jednu pa se svidjela nekim mojim fb prijateljima i onda su me kontaktirali da i njima napravim jednu.

Napravljena je od više od 150 pelena, a unutra se skrivaju maramice za bebu i kremice.



I to vam je manje više to što se događa.

Ne! Nije! Imam malog nećaka kojeg obožavam i čuvam ga svaki dan. Ima skoro 4 mjeseca. Lijepo se igramo, čuvamo i volimo i neizmjerno uživam u tome. Ono čega sam postala svjesna neki dan, tijekom jednog takvog čuvanja, jest da ću uskoro navršiti 25 godina, da ću ove godine diplomirati i vjerojatno pokušati pokrenuti neki vlastiti biznis i da... sam apsolutno nespremna imati bebu.

Prije godinu dana intenzivno sam razmišljala o tome da imam bebu. Čak sam i s dečkom pričala o tome i iako smo ful splašeni, ipak smo o tome ozbiljno razgovarali. Na kraju smo odlučili da još nije vrijeme za to, iako su iz nekih razloga (samo nama znanih) prilike bile i više nego idealne da baš tad napravimo jednu malu princess ili jednoga maloga princa. Uglavnom, shvatili smo da još nije vrijeme za to.

Ponekad pomislim da nikad neće biti pravo vrijeme za to. Da nikad neću osjetiti da sam spremna za to, osim ako mi se dogodi. No budimo realni, ne može mi se u današnje vrijeme kraj toliko vrsta kontracepcije dogoditi beba. Odbijam vjerovati u to da se ljudima koji stvarno paze (poput mene) može dogoditi beba. To su za mene gluparije.

Što kad diplomiram, zaposlim se, polako počnem graditi neki život i osiguravati uvjete da ta beba ima sve što joj treba, uključujući i mene koja ću o njoj brinuti, a ne je samo šutnuti baki u ruke i okolo hodati? Što onda? Hoću li onda osjetiti da sam spremna? Hoće li tad u mom životu i dalje biti ista osoba s kojom sam sad u vezi? Hoću li tad biti prestara za dijete? Ne želim da mi biološki sat otkuca :(

Uglavnom, to me jako brine. Svi oko mene imaju djecu, a mlađi su od mene. Ne znam ni je li normalno što čekam da djetetu mogu pružiti sve što mu treba, što čekam da i ja i moj partner budemo dovoljno ozbiljni i odgovorni da čitav jedan mali život i svijet ovisi o nama...

Na kraju ovakvih razmišljanja, uvijek zaključim isto. Nije loše čekati. Pravi trenutak nikad neće doći. Možeš ti milijun puta misliti kako si spreman, no na dijete nikad nitko nije spreman. Ono dođe, nosi sa sobom velike odluke, odgovornost, brigu, odricanja. Ali isto tako nosi radost, nosi ljubav, toplinu, sigurno neki prekrasan osjećaj.

Isto tako, sva ona naklapanja da ću imati probleme u trudnoći ako zatrudnim tek oko tridesete su čiste gluposti. Poznam cure koje su u ranim dvadesetima imale strašne probleme u trudnoći, i isto tako poznam žene koje su rodile i s 38 i sve je bilo u redu. Sve je to itekako individualno. Nikad nisam imala nikakvih, da tako kažem, ženskih problema. Vjerujem da će sve biti u redu ako i budem imala prvo dijete tek s 28, 29, 30. Znam da će ono možda u životu žaliti što nisam mlađa, više cool iliti štajaznam. Znam da ću ja žaliti što ne mogu trčati za njim/njom kao što bih mogla sad. Ali isto tako želim prije nego što postanem mama, ispucati sve glupe hirove (ili barem većinu njih), tipa - putovanja, izlasci, spontani izleti, pronalaženje same sebe itd. tako da jednom kad budem imala dijete, ono ne pati radi moje krize srednjih godina. Da budem tu za njega/nju kad mu/joj je to potrebno.

Zaključak - ne, ništa od bebe još neko duže vrijeme.

Zašto sam ovu muku morala podijeliti ovdje s vama, sad, ne znam. Možda da mi bude lakše. Možda da odahnem. Mislim da blog služi baš tome.

P.S. Oprostite što baš i ne odgovaram na komentare i ne čitam vaše blogove. Prilično sam smušena radi svega navedenoga. Možda je glavni problem taj da - imam previše slobodnog vremena. Možda je stvarno vrijeme da napišem taj diplomski.

Srčeko kutija



Ovo je kutija koja je trenutno u nagradnoj igri na facebooku, na kojem imam više od 600 fanova
Ekipa je glasala za motiv koji žele na kutiji i ova salvetica je pobijedila.



I Frozen kutija, tj. kutija na tematiku animiranog filma Snježno kraljevstvo (nedovršena je, fali joj satenska trakica i mašnica na bijelom rubu).



I... to je to.

Znam da su vam već polako dosadne moje kutijice, al eto, naručiteljima nisu :D

Ljubičice



Lavanda



Curica



A ovo je pita koju sam neki dan pekla uz bratovu pomoć. Jela mu se pita i izrazio je želju da je radi skupa sa mnom, pa rekoh, ajde :) Izbor je pao na orahe i šljive jer smo toga imali doma. Tijesto je obično prhko za pite, gore ide nadjev od oraha, šljiva, pekmeza od šljiva i mrvicu meda, i gore opet tijesto.



I to je to od mojeg tjedna :)