srijeda, 25.07.2007.
nakon dugo, dugo vremena...
ovo razdoblje bilo je jako tesko. problemi u ljubavi, problemi na poslu, problemi doma...
tata sve cesce zeli vidjati djecu (neznam zasto, ali to me izludjuje), onaj moj romeo iz posta dolje i dalje zove (i to me izludjuje, jer ga tako nikako ne mogu zaboraviti), na poslu se vecina okomila na mene (imamo novu seficu koja se skompala sa gadurom s kojom se ne podnosim)....
nije mi bas sjajno, i onda nemam zivaca sjesti za komp i napisati vam nesto. vecina vas me vec sigurno zaboravila, i ne zamjeram vam. ja sam ta koja je napustila vas
dakle, prije nesto vise od mjesec dana upoznala sam predivnog decka. tocno je onakav kakvog bi sve htjele. brine se za mene, mazi me, nosi me ko kap vode na dlanu... nisam vjerovala da postoji sansa da se takav zaljubi u mene, ali eto, je...
divno nam je, mozemo i pricati o svemu, oko svega se mozemo dogovoriti. jedino ga muci sta me ovaj jos zove. znam da cete sad misliti da sam glupa, ali bez obzira sto i mene zivciraju njegovi pozivi i poruke, toliko su mi i dragi. on zove mene jer je shvatio da me voli. znate li vi koliko sam to cekala? ok, kasno je, ali zelim da se osjeca bar mrvu onako lose kako sam se osjecala ja. to nije osveta, to nije mrznja, to je samo zelja da se nauci pameti. ljudi, ja sam jos uvijek sigurna da je on bio ljubav mog zivota. ne moj bivsi muz, ne ovaj divan decko koji je sada usao u moj zivot, vec ovo malo zlo koje me godinu i pol ubijao u pojam.
nadam se da cu uskoro saznati da je ljubav mog zivota bas ovaj sadasnji i da sam se cijelo vrijeme varala za (khm,khm) romea
saljem vam pusu, i nadam se da mi nece opet trebati ovako dugo da se javim...
- 08:55 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
