subota, 02.12.2006.
mrzim sjecanja...
mrzim sjecanja, silno me guse,
velik je prezir u meni zbog njih,
zbog sjecanja tuzna sam svakog dana,
i beskrajno placem u tisini zbog njih...
mrzim sjecanja, i lijepa i ruzna,
mrzim samu pomisao na to,
mrzim slike koje se vrte u glavi,
opcenito ne volim sjecanje svo...
mrzim se sjetiti svoga djetinjstva,
jer bilo je lijepo, a vise ga nema,
mrzim se sjetiti kisnog jutra,
i kako se tata na posao sprema...
mrzim se sjetiti skolskih dana,
jer sad znam kako je bilo lako,
sjesti u klupu i nemati probleme,
a djecak kraj mene je zbog cetvorke plak'o.
mrzim se sjetiti prvih koraka,
bilo koje od moje djecice,
jer zbog ljubavi tadasnje,
suze su mi tekle kao rijecice...
mrzim se sjetiti i njihovih suza,
kada sam rekla da vise ne zivimo sa njim,
koliko sam i ja tuzna tad bila,
i umirala od ljubavi za covjekom tim...
i to je proslo, al sjecanje stoji,
kako se moja kcer jos mraka boji,
kako se boji da cu i ja otici,
al ja tu ljubav ne mogu zaobici...
i sjecam se prvog poljubca,
i prve suze radi slomljenog srca,
prvog smijeha i drzanja za ruke,
cak su u sjecanju ostale i prve moje zaruke...
i sad kad se sjetim moje sadasnje ljubavi,
i tuge i boli koje mi je dao,
mrzim sjecanje jer vraca samo na lijepo,
i na prvi poljubac koji mi je on dao.
vraca na prvo drhtanje u njegovim rukama,
na topli dah na mome vratu,
na slatke rijeci koje mi je govorio,
optocene u suhom zlatu...
mrzim sjecanja....
jer to je sve sto imam u sebi,
od danas sam sva mrzovoljna,
i oprostite,al vise pisala nebi.....
- 09:10 -
Komentari (40) - Isprintaj - #
petak, 01.12.2006.
poludjet cu!!!!
svaki puta kad nađem vremena da zavirim na vase blogove, ne mogu ostaviti komentar.
uzasno me to zivcira, ispada kao da sam vas zaboravila...
vasi postovi su zanimljivi, volim vas sve citati, ali ocito mi nije suđeno da vam pisem komentare.
znajte da sam tu, da vas pratim i citam, ali ovi pokusaji komentiranja me ubijaju...
sve vas volim!!!
pusa......
- 23:01 -
