nedjelja, 24.09.2006.

kad bi zivot bio pjesma.....

zelim vas sve prvo pozdraviti, i zahvaliti na razumjevanju.
jucer je moja velika kcer imala 7 rođendan.
bilo je lijepo, ali i manje lijepo....
bivsi muz je dosao nepozvan, moja ljubav je htjela doci, ali nisam smjela dozvoliti da se sretnu, bar ne na djecjem rođendanu.
pa sam se sa svojim dragim gadno posvađala.....
i K. je htjela da dođe moj dragi, sama ga je pozvala....
nakon nekog vremena, uspjela sam sterati bivseg, tako da moj dragi moze doci.
bilo je tako prekrasno kad mu je K dotrcala u zagrljaj, dala mu pusu i zahvalila na poklonu...
ni sama nisam znala da ga TOLIKO voli.
sada sam jos sigurnija da je to onaj pravi. onaj koji moze izvuci ljubav i iz mog srca i iz srca moje djece. nikad nisu nikog tako docekivale, nikad se nikom nisu toliko veselile....
igrao se s njima, a ja sam sve razdragano gledala....

sad sam se sjetila da vam nisam rekla da je moja mama vec upoznala mog dragog, da je rekla da je simpatican i drag.

sto se posla tice, cekam taj jedan poziv da mi kaze hoce li me il me nece. ne nadam se previse, ali voljela bi otici iz ovog pakla.
svakim danom je sve gore. kad se blizi placa, radimo inventuru, tako da uredno moze skidati s ove ionako bijedne place pozamasnu svotu. dosta mi je toga, ja si to ne mogu dozvoliti, imam djecu koju moram hraniti, a sefu je to nebitno.
mozda se sve okrene na bolje, mozda ostvarim svoje snove, odselim sa dragim i djecom u nas mali stan, promjenim posao i budem sretna.
mozda mi zivot postane pjesma, znam da to mogu!!!

- 11:22 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 16.09.2006.

no,no,no....

sram me bilo....
ispricavam se svima sto me tako dugo nema, ali u strasnoj sam guzvi...
trcim od posla do skole, cak i postoji mogucnost da promjenim posao, pa trcim na razgovore itd....
drugih novosti nema, ali cim bude, javim se....

JEDINA NOVOST JE STO JE MOJA KCER DOBILA SMAJLICA U SKOLI ( wink OVAKVOG NEKAKVOG), BRAVO I NEKOLIKO KVACICA...

PONOSNA SAM JAAAAAAAAAKO, ALI ONA BAS NIJE ODUSEVLJENA SA SKOLOM.... NADAM SE DA CE SE TO PROMJENITI....
PUSA SVIMA, DO SKOROG JAVLJANJA....

- 19:06 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 05.09.2006.

auuuuuuuuuuuu....

jutros u 6:30, moj zbunjen ujak lilti dedec, kako ga cure zovu(zivi s nama),dosao je u moju sobu sa telefonom... sad kad se sjetim, cini se kao da je imao smjesak na licu...
"netko te treba"-veli on
"ha?"-velim ja
i uzmem telefon....
"molim"-velim
"dobro jutro, ja sam tata od Ane, moja kcer i K. idu skupa u razred, kod vase kceri je ostao nas raspored sati, pa vas mojim da mi ga date- veli glas
"molim?"-opet ja
sad on meni ponovno isto, brzinom munje, ponovi...
nis mi nije jasno. kakav raspored, o cem ovaj tip prica......???
malo sam se pocela razbuđivati, pa velim- "ali mislim da nisu dobile nikakav raspored jos"
"ma kak nisu dobile, gospođo, meni to stvarno treba, ne znam kaj bumo danas, blablabla...."
"o cem vi pricate???"-opet ja
a veli glas-"a ocete da vam pricam o butiku sa donjim rubljem?"
"boze dragi, sta je ovo"- sad sam se vec pocela smijati
"ili da vam pricam o bratu D."- opet ce glas
"boze dragi"- velim ja.....
"gospođo, brat vam zeli sretan rođendan"- veli gospon Vicko.....

umrla sam od smijeha......

hvala Vicko, hvala braco......

pusa svima!!!!

- 08:51 -

Komentari (44) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

samo da se javim!!!

bilo je prekrasno, moja K. je odusevljena.
nasla je novu prijateljicu, kcer od mog prijatelja ide s njom u razred i tak....
sutra dobivamo knjige....
bit ce veselo.
pusa svima, i uskoro vam se javim!!!

- 21:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

pocinje skola!!!!!!!!!!

ajme, kojeg li straha u meni... moja K. se veseli, ali ja znam da moje prave muke dolaze tek sada....
vecinu stvari (dobrih i losih) naucit ce od svojih prijateljica. neke ce ostati vjecno uz nju (kao sto su neke ostale samnom), a neke ce ispariti....
strah me svega toga, moje dijete odrasta, sto jednako tako znaci da i ja starim....
no nije to tako vazno... vazno je dali cu znati biti pravi roditelj, usmjeriti je u ono sto je dobro, a sto lose za nju. dosad je bila kao pod staklenim zvonom, cak ne hoda po cesti bez da me drzi za ruku. a uskoro ce morati i sama u skolu i iz nje....(naravno, ne odmah, ali jednog dana).
hocu li strepiti dok mi se ne javi da je stigla doma, ili cekati na prozoru???

od danas odlucujem da cu sve svoje probleme pokusati staviti na stranu i brinuti samo o njenim problemima i potrebama. i do sada sam bila uz nju, uvijek, ali sad su tu vece stvari, i svaka moja odluka ovisi o tome kakav ce ona covjek biti....
zelim uspjeh sama sebi u tome!!!!